srijeda, 30.04.2008.

Svet mi stupil na nohu

Stigla ja mah
doduše, sad već odavno
Sa oko 250 eura manje u novčaniku i blizu 300 slika na fotiću. Sa prijeđenih ne znam koliko kilometara i (ako se dobro sjećam) sedam gradova.
Kao uvod stavljam vam ovu kartu da si malo predočite moj plan puta

Image Hosted by ImageShack.us



Na ovoj karti fali Modra, koju su naši mlađi kolege posjetili a mi smo eskivirali budući da smo tamo bili lani a najzanimljivija znamenitost mjesta su kosti Ljudevita Štura. Inače Ljudevit Štur je bog slovačkog jezika i Slovačke općenito.
Jedan naklon plemenitom Šturu (copyright I.M.):

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Budući da mi se ne da pisati ne znam koliko postova o tamo provedenih tjedan dana, bit ću koliko je moguće kratka. Putovali smo po noći tako da smo u institut u koji smo bili smješteni stigli oko pola 6 ujutro. Inače tamo ću biti smještena kada dođem ovo ljeto na svoja tri tjedna stipendije. Da, odlučila sam, idem cool
Nakon iskrcavanja i odspavanih možda sat vremena u novom okružju, imali smo doručak i razgledavanje. Nakon bauljanja po dragoj Bratislavi uspjeli smo popiti kavu bojkotirajući posjet predivnom Devinu, nekadašnjoj utvrdi, koju smo također posjetili lani i toplo preporučam svakom ko ide u posjet Bratislavi.
Slika od lani:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Popodne smo posjetili bratislavski filozofski koji je nažalost bio prazan jer je bila subota. Navečer smo išli u kazalište Nova scena i ostali razočarani ne toliko nezanimljivom ali svakako nepotrebno oduženom (na tri sata!) predstavom. Zapravo smo požalili što nismo umjesto te ponovo pogledali prošlogodišnji mjuzikl Na skle malovane koji nas je ostavio bez daha. Sve u svemu, po završetku nam je bila hitno potrebna piva koja se odužila do kojih 5 ujutro. Doduše, kako za koga ali ja sam bila među izdržljivima zar ste sumnjali party

Predstavljam vam za početak mog dežurnog Paparazza - već sam vam spomenula kolegicu koja zahvaljujući Djoletu kojeg je ukucala u Google njuška po mom blogiću i željno iščekuje ovaj post dead

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jedna moja pozerska:
Image Hosted by ImageShack.us

Hrana nas je užasnula, kao i lani (ali sami možete naći poštenu hranu, nemojte se bojat. I ne mislim samo na fast food):

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Drugi dan smo se donekle naspavali, čak do deset (jer nismo išli u Modru) pa smo se lagano zaputili do shopping centra jer je ostatak dana i tako bio slobodan. Nije bilo nešto uspješno, u cijelih tjedan dana uspjela sam si nać tek tri majice i poneki accessories.
I boxice Hello Kitty (Gladden kiss )

Navečer pićence i vraćanje u sobe oko pristojnih 3 sata.

Treći dan smo već napustili slovačku metropolu. Posjetili smo Trnavu, koja me se po drugi put nije dojmila, i Nitru koja nam je većini bila najbolji grad, uz Ba naravno, koliko smo vidli u toliko malo vremena.
Jedna fotkica pod Ćirilom i Metodom (da ne zaboravima na stsl koji me prati u stopu):

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Oko šest sam se smjestila u naš sobičak, na moj krevet na kat (bila sam gore jeeeei ) u Banskoj Štiavnici, maloj selendrici u središnjoj Slovačkoj. Sa dućanom koji radi do sedam sati (da, stigli u zadnji čas) i kozicama u dvorištu. Bilo nam je kao na Farmi zujo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo se ipak odužilo pa ćete dobiti u dva dijela. Glavnu novost, o stipendiji, sam podijelila. Za dugi vikend sam odustala od drage Kukljice. Valjda se ne moram ni ja stalno skitati. Jedna od dvije najdraže kolegice dobila je posao u birtiji kod faxa gdje smo i tako već inventar. Bit će veselo party

I da, nisam prošla ni onaj kolokvij. Za tri boda. Eh… Sad se idem sakrit!
Ne morate mi vjerovat, ali mislila sam na vas tamo (osim kaj me Paparazzo podsjećao belj ).
Pusam vas….
Ciao!

- 21:08 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.04.2008.

Before I go

Došli smo napokon do odbrojavanja. Ostalo je još tridesetak sati do polaska. Šteta što je uz to tek nešto manje sati ostalo do mog kolokvija. Al šta se može bang

Iznevjerila sam frendicu u subotu i umjesto na tulum otišla s dragim na jedno kraće druženje u Markuševac. Pretpostavila sam da bi tulumarenje ipak prepijano završilo.

Na firmi je bilo dobro, standard – plesali, pili i jeli. Plesala sam drmeš prvi put u životu (ono dječje se ne broji). Naporno je to! Na firmi je bio i jedan 13ogodišnjak, dečko s posebnim potrebama. Imala sam čast upoznati jedno posebno dijete, baš nešto kao što je Đus nedavno opisivao. Malom su dali mikrofon i pjevao je satima, od bećaraca do Nine Badrić, znajući sve riječi i pokazujući prave pjevačke sposobnosti. Totalno me šarmirao!

Vidla sam kod Kenye ovu novu foru, Googlarije, koje ti kao pokažu što su ljudi upisali u tražilicu kad su došli do tvoje adrese (nalazi se na dnu mog boxa). Prvo mi se učinilo fora, pa sam odmah i ja dodala. Sad već postajem frikovita jer si zabrijavam da me netko iz RL-a pronalazi. Not a good idea… zujo

Jeste se potpisali za referendum? Ja jesam, ne zato jer sam nabrijana na to nego sam ja ipak jedna studentica Filozofskog, pa mi je valjda u krvi da potpisujem takve stvari. Moj glas im očito nije pomogao, ostali su kratki tek za kojih 300 000 potpisa.

Dok ja tu blebećem, skoro zaboravih vijest tjedna. Dobila sam STIPENDIJU za tri tjedna u Bratislavi na ljeto. Odustala sam od Rima zbog ovog mijenjanja sveučilišnog kalendara – time i kraćeg ljetnog odmora te stanovitog staroslavenskog u rujnu i sad mi ovo padne od nikud. Prvo sam odmah bez razmišljanja rekla ne, ali što više razmišljam, to mi je više žao propustiti to. Ta tri tjedna sa nastavom, hranom i izletima inače bi me koštala preko 1000 eura. A ja mogu dobit đabe još jedno ludo iskustvo. Nije mi lako. I sami najbolje znate koliko mi problema i noćnih mora stvara taj staroslavenski. Sve u svemu, poslije terenske moram donijeti odluku. A to će doć začas.

Tolko za danas, čeka me još učenja i pakiranja tako da vas najvjerojatnije neću uspjet posjetiti. Ali kad se vratim dobivate report putovanja popraćen fotkama. I nemojte previše pisati, ko će to sve nadoknadit ;)

Ciao! alebo radšej Čauko! ovaj put
Budite dobri dok me nema mah

- 15:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 11.04.2008.

Trenutno stanje

Fact one
Još je tjedan dana do Slovačke party

Fact two
Na dan odlaska (krećemo u 23h) pišem kolokvij. U 18.30. Pas masters! I nemojte mi prodavat onu da ću to lijepo riješiti pa ću ić bez brige.

Fact three
Kenya je napravila totalni nered. Poslavši privatnu poruku na Faceu koja je bila upućena pol blogosfere. Nastalo je ispitivanje ko je tko i sad već imamo našu supersecret grupu. Totalno sam se navukla na brbljanje tih ljudi. Jučer dođem doma totalno gladna i prvih pol sata naravno utrošim gledajući šta ima novo gore lud Grozota! Umjesto da se odem najest ko čovjek. Al fakat mi je super. I nadam se da će stvarno doć dan kad će nas bar određen broj otić na jednu grupnu pivu. Dvije. Deset nut
Otud svi ovi neznanci u mojim komentarima smijeh

Fact four
Loša vijest. Pala sam kolokvij.
Kolokvij ima tri dijela: diktat, gramatika i prijevod. Posljednji je i najgori, ugl ako si njega prošao, prošo si. I izvukla ja prijevod. Dovoljan je dovoljan. Nego se zeznem sa gramatikom i to JER SAM PISALA U KRIVOM LICU!!
No comment….

Fact five
U subotu bi trebala na neku pijanku.
Naime, nisam jedina koja prijateljuje s ljudima s neta. Maja, frendica iz srednje je na my spaceu upoznala Amera. Kaže on dolazi u Hrvatsku, tata mu tu radi i on će tu studirat.
I stvarno on došao, oni se našli i sad preko nje upoznaje ljude jer ne zna nikoga.
U međuvremenu se spetljao sa našom drugom kolegicom iz srednje. Što ne znam kolko je pametno, budući da će on otić u Dubrovnik. I budući da nema neko svoje društvo čovjek organizira druženje (za Majine frendove) kod sebe doma.

Fact six
Starci su bili na moru. I nestalo wc papira u kući. Kako to uvijek oni kupuju kad idu u „veliku“ nabavu, ja sam samo napomenula staroj ko i obično. Kad su došli doma i donijeli stanoviti papir, mamina mama (ne znajući to) je još jednom napomenula da nema wc papira.
I onda stara meni prigovara jer je njoj mama prigovarala (!) a ja sam jednostavno mogla kupit wc papir kad sam išla u dućan.
No comment…
I da, baki je 88 godina, mami trideset manje.

Fact seven
Jučer sam išla u Turbo limach. Mlađoj nećakinji je sutra četvrti rođendan. Totalna ludnica. Kad uđem unutra skoro sam ko one, i sebi i njima bi kupila cijeli dućan dead
Dobile su rozi komplet – šos i majica s Jagodicom Bobicom, ponija i lak za nokte. Ja sam se morala zadovoljit s Unom. Ne Fiatom (Junac belj )

Fact eight
Imam sto korisnijih stvari koje bi morala radit. Pa odoh.
Ciao! …voli vas Assi

Za one koji ne znaju, Amber is back!

- 14:23 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2008.

Probudite me kad rujan prođe

boomp3.com

Sjećanja čine važan dio mene. Jedna sam od osoba koja će imati hrpu pjesama koje će je podsjećati na neke trenutke, čuvati razglednicu koju joj je poslala najbolja prijateljica iz osnovne, čuvati neke uspomene u materijalnim stvarima i uvijek se sa čežnjom sjetiti nekih događaja iz prošlosti.

Baš sam neki dan kolegici pričala kako se svježe sjećam prvog puta kada sam išla na moj fax.Visit UploadGeek Bilo je to godinu dana prije mog prijamnog, pratila sam jednu prijateljicu koja se te godine išla prijaviti. I još uvijek tako svježe čuvam tu sliku. Vjerojatno zato što se nisam prije kretala u tom dijelu pa mi je sve bilo novo. Sjećam se kako je bilo vruće tog dana. Kako smo hodale tako zvanom Sveučilišnom alejom dok su u našem i suprotnom smjeru išle rijeke studenata. OTV kluba (današnji Boogaloo), za kojeg sam prvi put saznala da se tamo nalazi (ovo zvuči kao da uopće nisam iz Zg). Reda rascvjetanog drveća. I na kraju onog prilaza prema fakultetu kraj rampe i velikog crnog natpisa Filozofski fakultet.

Pa da dođemo do naslova. Daleko je još rujan, vjerojatno ste pomislili. Opet se, uz rizik da me pošaljete u rodni kraj, lagano vraćamo na temu moje aktualne noćne more (staroslavenski i godina koja visi zbog njega). Koja će vrhunac doživjeti u mjesecu rujnu. Moj mjesec. Moj mjesec! Najdraži u godini. Mrzim činjenicu da mi se to uništilo. Sve ono lijepo i bezbrižno što je išlo uz to. Povratak u najdraži grad, nakon jednako lijepo provedenog vremena na Jadranu. Okupljanje kvartovske ekipe. Uživanje u slobodnim danima. Početak nastave. Razredna ekipa opet zajedno. Rođendan.
Sad… najgori dio godine. Povuci – potegni. I svjesna sam svog grijeha. Namjerno sam napisala što mi se to uništilo a ne uništili. Jer nije mi to nitko uništio osim mene. Ja sam ta koja si to priuštim svake godine. Prije dvije godine tada mi je ovisio upis slijedeće. Nije prošlo dobro. Ove godine borim se za sve do sada. Za tri godine do sada utrošene. To be or not to be.

Pisala sam kolokvij iz talijanskog danas. Da, jebena subota. Bojim se da ću past ko kruška.

Ne želim na ispit…


I vraćam se na dragi citat iz boxa

Bilo nam je bolje kad smo bili klinci…


Vaša Assi…
Ciao!

…. i fala na komentarima. Vjerujem da će bit bolje. Već je.


UPDATE 6. travnja, 16:31
Preporuka dana: Jeste li nomofobični? Saznajte kod Marsijanke

- 19:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna