subota, 05.04.2008.

Probudite me kad rujan prođe

boomp3.com

Sjećanja čine važan dio mene. Jedna sam od osoba koja će imati hrpu pjesama koje će je podsjećati na neke trenutke, čuvati razglednicu koju joj je poslala najbolja prijateljica iz osnovne, čuvati neke uspomene u materijalnim stvarima i uvijek se sa čežnjom sjetiti nekih događaja iz prošlosti.

Baš sam neki dan kolegici pričala kako se svježe sjećam prvog puta kada sam išla na moj fax.Visit UploadGeek Bilo je to godinu dana prije mog prijamnog, pratila sam jednu prijateljicu koja se te godine išla prijaviti. I još uvijek tako svježe čuvam tu sliku. Vjerojatno zato što se nisam prije kretala u tom dijelu pa mi je sve bilo novo. Sjećam se kako je bilo vruće tog dana. Kako smo hodale tako zvanom Sveučilišnom alejom dok su u našem i suprotnom smjeru išle rijeke studenata. OTV kluba (današnji Boogaloo), za kojeg sam prvi put saznala da se tamo nalazi (ovo zvuči kao da uopće nisam iz Zg). Reda rascvjetanog drveća. I na kraju onog prilaza prema fakultetu kraj rampe i velikog crnog natpisa Filozofski fakultet.

Pa da dođemo do naslova. Daleko je još rujan, vjerojatno ste pomislili. Opet se, uz rizik da me pošaljete u rodni kraj, lagano vraćamo na temu moje aktualne noćne more (staroslavenski i godina koja visi zbog njega). Koja će vrhunac doživjeti u mjesecu rujnu. Moj mjesec. Moj mjesec! Najdraži u godini. Mrzim činjenicu da mi se to uništilo. Sve ono lijepo i bezbrižno što je išlo uz to. Povratak u najdraži grad, nakon jednako lijepo provedenog vremena na Jadranu. Okupljanje kvartovske ekipe. Uživanje u slobodnim danima. Početak nastave. Razredna ekipa opet zajedno. Rođendan.
Sad… najgori dio godine. Povuci – potegni. I svjesna sam svog grijeha. Namjerno sam napisala što mi se to uništilo a ne uništili. Jer nije mi to nitko uništio osim mene. Ja sam ta koja si to priuštim svake godine. Prije dvije godine tada mi je ovisio upis slijedeće. Nije prošlo dobro. Ove godine borim se za sve do sada. Za tri godine do sada utrošene. To be or not to be.

Pisala sam kolokvij iz talijanskog danas. Da, jebena subota. Bojim se da ću past ko kruška.

Ne želim na ispit…


I vraćam se na dragi citat iz boxa

Bilo nam je bolje kad smo bili klinci…


Vaša Assi…
Ciao!

…. i fala na komentarima. Vjerujem da će bit bolje. Već je.


UPDATE 6. travnja, 16:31
Preporuka dana: Jeste li nomofobični? Saznajte kod Marsijanke

- 19:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna