petak, 28.03.2008.

Slijepa ulica

Rano sam ustala i naravno baš mi se nekako spava - ja bi da mogu valjda život prespavala
Ali toliko su me podigli ovi vaši vrijedni komentari zadnjih dana da ću vam napisati još jedan post o važnoj osobi u mom životu.

Čitali ste već kako smo se upoznali. Pa ste čitali kako smo počeli našu vezu. A između ste i saznali ponešto o svađicama, pomirbama i ostalom.

Image Hosted by ImageShack.us



U ove tri godine smo imali priliku da puno toga saznamo jedno o drugome, i postati svjesni da ćemo još uvijek učiti iz dana u dan. Postala sam svjesna koliko je tolerancija bitna stvar. A on me naučio koliko je važan razgovor.

Image Hosted by ImageShack.us
Oni koji su u dužim vezama sigurno će me shvatiti kad kažem da se u različitim razdobljima veze potrebe mijenjaju, i poželiš neke stvari koje ti možda prije nisu bile važne. A one druge ti pak postanu sporedne. Nekad mi je cijeli svijet bio kad bi prespavao kod mene. Još uvijek sam najsretnija kada mi jutro uljepša njegov zagrljaj. Ali potpuno su se izgubile neke stvari – one koje su temelj početka. Obična kava. Poziv tek toliko da me čuje.
Moj dragi ne samo da je izgubio tu naviku nego ima jednu još goru koju sam vam možda i spominjala a to je uporno nejavljanje na telefon. I koliko god mu to napominjem, ne mogu ga po tom pitanju nikako dovest u red. Druga stvar koja me jako smeta je njegova posvećenost svemu osim meni tijekom vikenda. Bili to poslovi doma, lov ili pucanje, uvijek je nešto.

I ono što ste si sad pomislili je – zašto to govorim vama a ne njemu. E pa jesam! One suze pred mamom bile su još jednom iz tog razloga. Ona mi je rekla da to njoj isto nije u redu i da moram to riješiti s njim. I primila se ja razgovora. On je svjestan da je to tako. Ali to je način života koji njemu odgovara. On obožava to što se vikendom može posvetiti glupim glinenim golubovima. Što može biti sa dečkima. I ja to znam. Njemu je bitno da on ima mene, kojoj će doći navečer i primaziti se i ušuškati. Znam koliko to sad zvuči seksistički ali ja znam da to s tim nema veze. Znam da je iskren kad kaže da nije jedan od onih koji će sad ić svake subote u šetnju, u birtiji sjediti na kavi ne znam koliko i slično. I znam po tisuću drugih stvari koliko me voli. Jednostavno, kao da sam u slijepoj ulici – on je rekao kako stvari stoje i praktički me ostavio na: Uzmi ili ostavi. I kad god si pomislim da meni to ne treba, previše je toga zbog čega ostavi ne dolazi u obzir. Čak i da odlučim da jednostavno želim bolje i ostavim ga iz čiste odlučnosti sigurna sam da bi me koštalo puno više nego njega. Pobogu, pa ja ne mogu podnijeti ni kad prekinemo razgovor povišenim glasom!

Znam, jedni će reći: Ako nije spreman tebi se prilagoditi, nije te vrijedan. Drugi će reći da ja nisam vrijedna njega ako ga ne volim takvog kakav je, već ga želim promijeniti.
Možda ga čak i branim time da je "on takav". Činjenica je da je na kraju odluka na meni. To je moj život. Moja veza. Moja budućnost. I stvari će za sada ostati ovako. A onda jednog dana… možda se on promijeni. Možda bude više razloga da napravim drukčije…. A možda u svemu tome nađemo kompromis.

Šta će mi subote, šta će mi nedjelje
Šta će mi dani svi kad sa mnom nisi ti...



Kategorija: potpuno osobno istresanje duše

- 17:53 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.03.2008.

Mama, my friend

Bok blogići!

Nadam se da ste mi se za Uskrs malo odmorili, dobro napapali i lijepo družili sa dragim ljudima. Ja sam, za početak, definitivno papala i previše, totalna neumjerenost. Kaj mogu, kad je mama bila neumjerena u rađenju fine klope njami

Danas vam baš o njoj hoću pisati. O mami. O tome kako se stvari mijenjaju. U zadnje vrijeme sve češće postajem svjesna kako se naš odnos gradi na jednoj drugoj razini. Da je shvatila da već neko vrijeme nisam dijete. A i ona i tata su se promijenili. Uživaju u svojim starim danima (joj, da vide ovo starim). Baš mi je smiješno bilo neku večer, dok su oni bili na nekoj feštici. Prošla ponoć, a ja gasim svjetlo jer se ujutro dižem za fax i osluškujem vrata jer mi je čudno da se još nisu vratili iz „izlaska“ zubo

Činjenica koja se vidi iz nekih njenih postupaka je da se na neki način boji da ću se udati. Image Hosted by ImageShack.us
Znate ono, ipak sam ja sa dragim već tri godine, slažemo se, a ja sam za nju još ipak njena curica i nije spremna da ju već napustim. Baš joj to nekako često vidim u očima, i onda se uvijek sjetim kad smo u gradu prošle kraj salona vjenčanica. Malo smo prokomentirale te koje su bile u izlogu a ona je rekla: „Al nemoj ti meni još otići.“ …ili nešto u tom smislu, bilo je jako simpa.

Nekako sam uvijek imala naviku, kada bih bila u bedu zbog nekog tipa ili plakat sama ili se jadat frendici. Prije tjedan dana me dragi doveo do ludila po stoti put iz istog razloga. Popizdila sam i morala sam nekom istrest, a mama je bila sama jer je tata nekam otišao pa sam otišla dolje. Kao po savjet. Naravno moje prepričavanje je završilo u suzama. Na kraju se mama toliko uživila u to da mi pomogne, da mi je još danima poslije ponavljala da se ne dam, da moram nekad bit stroga i da će mi bit tak kak si sad napravim. Ima mama pravo thumbup

Neki dan sam otišla u shopping. My kind of shopping – sa ciljem: baloner i parfem, u trajanju od sat i pol pjeva Uz planirano kupila sam i jednu crnu torbicu, koja uvijek dobro dođe. Baloner je crveni, predobar, pravi proljetni, do pola guze. Iz Vero mode, kao i torbica. A parfem je Marc Jacobs – Tratinčica iliti Daisy sa prepreslatkom bočicom:

Image Hosted by ImageShack.us


Znam da pišem gluposti ali nemam baš nešto inspiracije a i bloganje me u zadnje vrijeme nekako ne ispunjuje ko nekad, najviše zato jer se dosta mojih blogfrendića povukao, ili se povuče na neko duže il kraće vrijeme. A vaši komentari su ipak ono najljepše… kiss

Ciao!

- 18:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 15.03.2008.

Elektra i "Val"

U srijedu sam imala čast popiti svoju prvu blogkavu. Nakon gotovo punih deset mjeseci u blogosferi. Iako sam mislila da će ta kava (ili prije piva) biti s Kenyjom i Gladdenicom, s kojima se dogovaram već bog bogova dva mjeseca, ili možda sa Luki i njenom pasicom Goldie, s kojima imam puno slovačkih dodirnih točaka kiss nije bilo tako.

Moja prva kava bila je s jednom od organizatorica već spomenute Radionice Snova. Inače, ona ima i svoj blog, Elektra, ali ne piše već i tamo stavlja nakit. Budući da smo se nekako navrat-nanos dogovorile, nisam pojma imala što me čeka, niti kako izgleda, niti koliko ima godina, jedino mi je večer prije rekla što će imati na sebi. Radilo se o crnoj jakni, trapericama, martama i ljubičastom šalu. Naravno, na ključnu stvar koja se baš ne nađe na svakoj osobi – marte – sam zaboravila. Kad sam došla ispod konja tamo je stajala cura u crnom kaputu, trapericama, crnim tenisicama i nekakvom roza šalu. A rekoh roza – ljubičasta tak sve isto, mora to bit ona. „Oprosti, V.?“ Naravno da me blijedo pogledala i da nije bila Elektra, nešto mi ide brukanje u zadnje vrijeme nut

Elektra je došla za koju minutu i otišle smo na kavicu u Tkalču na onom predivnom toplom suncu. Za poželjet! Ona se pokazala kao jako ugodna sugovornica, otvorena i jako simpatična. Saznala sam dosta o samoj akciji i da im jako dobro ide, prokomentirali smo prošlogodišnju akciju za Anju i pričale o planovima za buduću akciju. I naravno o mnogim drugim stvarima. Baš mi je bilo drago da smo se tako dobro našle, obzirom da stvarno ništa nismo znale jedna o drugoj. Dogovorile smo ponovni susret kad ponovo dođe u Zagreb mah

Danas ću vas upoznati sa jednim, vjerujem za mnoge, novim podatkom cool
Jeste li znali da Hrvatska drži rekord najveće slike na svijetu? Prije kojih dva mjeseca upoznala sam čovjeka koji drži taj Guinessov rekord. Njegovo ime je Đuka Siroglavić. Upoznala sam ga slučajno, preko tate i na prvi dojam sam mislila da je još jedan od tatinih poznanika u čijem ću društvu umrijeti od dosade. Ali pokazalo se drukčije, jako zanimljiv čovjek koji uživa u umjetnosti i to ne samo slikanju, već i kiparstvu, fotografiji i pisanju. Oduševile su me fotografije cvjetova koje ima obješene na zid u boravku. Nisam s njih mogla skinuti pogled, djelovale su kao da je nemoguće da tako nešto stvarno postoji. A on je šetao, promatrao i uslikao ih kao što bi svatko od nas uslikao bilo koju sliku.

A dio najveće slike na svijetu čak smo dobili na poklon.

Image Hosted by ImageShack.us


Ostajte mi dobro wink
Ciao!

- 16:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.03.2008.

Sinoć smo lumpali

boomp3.com

Joooj jučer sam nakon dugo vremena planirano i bez ičijeg roćkasa izašla van u Zagrebu (ne u Firenzi, niti na moru).

Dogovarala sam se s kolegama slovakistima jer nikako da dogovorimo neku pijanku ali kao i uvijek uspjele smo se dogovoriti dvije, Nina i ja, al mi smo imale takvu vražju volju da nas nije diralo. Još su nam se trebali pridružit dvoje, Samantha i Dario.

Na trgu smo srele slučajno dvije kolegice sa Filozofskog pa smo umjesto u Pintu otišle u Istarski. Tamo smo čavrljale, popile koju pivu i medicu a budući da se tamo već u 22h zatvara, još smo i u Pintu navratile gdje smo čak bile i počašćene. Dobro zagrijane zaputile smo se u Tvornicu gdje je bio Ladies night, za cure besplatan upad i jedno gratis pivo. I Studio 54, naravno cerek

Očekivale smo gužvu ali ono što nas je dočekalo me prestravilo…. Ljudi ko da se dijelilo ne znam šta, masa se gura, ljudi zauzeli pola ceste, nešto strašno…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Iako su cure našle nekog poznatog ko je praktički bio pred ulazom ja sam rekla no way da ulazim u takvu Tvornicu i nazvala Dadu, naj frenda, s kojim sam se dopisivala i rekao je da možda dođe. On je taman kretao s kvarta, ja sam mu rekla kakvo je stanje pa je pitao oćemo u Sax. „Bilo di, ja u Tvornicu ne idem.“ I tako mi otišli u Sax di je svirala kao neka rokerija al da me pitate sad da kažem jednu stvar koja je svirala – neam pojma. Sinoć bi mi valjda i na technu bilo dobro. Cugali smo pivicu i tračali fax (opet fax, pa di nam je pamet bila). U međuvremenu su Nina i Samantha s dečkom isto odlučili doć u Sax. Došao je i Dario s posla i tako smo čavrljali, đuskali kako to već ide da bi mi u jednom trenutku Samantha rekla da se okrenem. Nina i Dario su se barili ko dva tinejdžera… Totalno smo ostale paf i ja sam napravila totalno pijanu bruku jer sam otišla metar dalje do grupe nekih cura koje su me u čudu gledale, da bih im ja istrkeljala nešto u stilu da su mi se frendovi zbarili i da ja ne mogu vjerovat i da sam se morala maknut, nešto uglavnom u tom stilu ne sjećam se točno al se sjećam da me cura tak pogledala da me čak i u tom pijanom stanju bilo sram. Oko dva smo se pokupili jer sam ja skužila da su mi snage na izmaku, imala sam osjećaj da je 4. Sve u svemu bilo je zanimljivo. Ovom se ne bih nikad nadala jer nas je na slovačkom 13, od toga dva dečka i nisam mislila da će tu ikad išta bit. U svakom slučaju 18.4. idemo na šest dana u Slovačku, ko zna šta će se tamo sve događat. Jedva čekam, ne moram vam ni pričat.

Fax je inače krenuo punom parom, već ovaj tjedan je bio naporan, predavanja, zadaće i tako dalje, a još treba počet i sa radnjom za slovački.

Niste se baš pretrgli od pogađanja enivej nismo tako grozan narod kako mislite jer je na osmom mjestu, zajedno s još pet gradova. Ima 23 vraćena mobitela. Zapravo jedan više, ali stariji gospodin koji ga je našao nije se znao služiti njime pa je čekao da mu drugi dan dođe kćerka – prošlo je više od 24 sata pa se mobitel brojao kao otuđen zubo

Proljeće nam kuca na vrata, inspirirali me šafrani u šumi pa imate priliku uživati u novom dizajnu. Nadam se da vam se sviđa. Na njemu zahvaljujem Lanni aka Isabelle kiss

Svraćam vam pozornost na banner u boxu vezano uz aukciju Radionice snova. Sve o aukciji pročitajte tamo i pridružite nam se, ja sam već pobjedila u bidanju za jednu predivnu narukvicu. The more the marrier

Ciao!

- 20:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Kome zvono zvoni?

Evo jedan zanimljiv tematski post... Ne vjerujem da puno ljudi baš čita časopis Reader's Digest pa će vam ovo istraživanje iz broja koji je izašao u kolovozu sigurno biti zanimljivo.

Image Hosted by ImageShack.us



Novinari RD-a su ostavili trideset mobitela u trideset i dva grada diljem svijeta da bi proveli istraživanje o tome koliko će ih biti vraćeno.Uputa svim novinarskim ekipama bila je "ne prilaziti i ne ulaziti u raspravu". Pravilo je također bilo da 24 sata nakon nestanka mobitel smatraju otuđen. I evo par zanimljivih priča.

Dok u Buenos Airesu pazikuća Marcelo Elias odmah odgovara na poziv ostavljenog mobitela i potvrđuje da ga je našao, u Sohou (London) mladić u kasnim dvadesetima hraneći golubove uoči mobitel, čeka da prođe grupa japanskih turista, dograbi telefon i žurno krene prema krcatoj ulici Oxford.

Bogatstvo nije jamstvo za poštenje. U Zagrebu je skupo odjevena žena srednjih godina, ne zastavši, podigla mobitel s klupe na trešnjevačkoj tržnici, isključila ga, stavila u torbicu i produžila ubrzanim korakom, dok je mlada Brazilka koja je izgledala gotovo kao beskućnica, a sa sobom je vodila troje djece vratila mobitel. "Možda nisam bogata", rekla je, "ali moja djeca moraju znati vrijednost poštenja." No comm thumbup

Svuda diljem svijeta najčešći razlog za vraćanje mobitela bio je što je nalaznik prije izgubio nešto, pa nije želio da netko drugi proživljava isto što i on/ona. Ironija je, da je istraživanje pokazalo kako se ne može vjerovati čovjeku u uniformi. Čak šest čuvara u trgovačkim centrima diljem svijeta uzelo je mobitel i nije ga vratilo.

U mnogim zemljama ljudi su rekli kako smatraju da bi se mladi ponašali lošije nego stariji. U Amsterdamu jedan je mladi Nizozemac, star desetak godina, molio svoje roditelje da mu dopuste zadržati telefon. Činilo se da se dvoume, ali kad je poljubio mamu u obraz i nasmiješio se, popustili su mu. Na žalost, slično je postupio i otac zagrebačkog tinejdžera: iako se sin javio na poziv i rekao da će pričekati vlasnika, otac mu je rekao da "ne bude lud" i pozvao ga u auto kojim su otišli s parkirališta trgovačkog centra! headbang

Globalno, vraćeno je 654 mobitela, što je 68 posto. Vjerovali ili ne, na prvom mjestu je Ljubljana, sa 29 vraćenih mobitela. Što mislite, koliko ih je vraćenih u našoj metropoli i na kojem se mjestu nalazimo?


Hvala vam na čestitkama. Ja sam imala dva lijepa vikenda za napuniti baterije. Onaj dvadeset drugog sam oba dana išla u Maximir, bez kaputa, uživati u suncu i prirodi i bilo je stvarno predivno! To me preporodilo, jedva sam dočekala neko ljepše vrijeme a ovo je bilo kao naruđeno od svih studenata kojima su završili rokovi. Maximir je pun šafrana pjeva

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



A ovaj vikend sam napokon otišla u najdražu Kukljicu. I sami znate koliko mi to znači... Dragi, mama i ja na tri dana. Uživancija, spavanje, klopanje, šetnja, kavica, cugica, a prije svega to što sam vidjela neke od mojih dragih dalmatinskih ljudi. Jooj.... morat ću brzo nazad! Vrijeme u nedjelju je bilo sunčano, čak sam u jednom trenu bila u kratkim rukamima pa evo vam par fotki da me malo bolje doživite

Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Nadam se da ste uživali cool

E da, i moram priznati da mi se Đusovo rješenje prošlog pitanja nekako najviše svidjelo, ima čovjek pravo sretan

Ciao!

- 17:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna