četvrtak, 24.01.2008.

Cause you make me feel...

Prošlo je nešto manje od tri mjeseca i došlo je vrijeme da vam ispričam drugi dio moje najdraže ljubavne priče.

To znači da dragi i ja danas slavimo TRI GODINE VEZE


Image Hosted by ImageShack.us



Oni koji možda nisu prvi dio mogu pročitati OVDJE.

Image Hosted by ImageShack.us
Nakon mog ljubljenja sa kolegom, čuli smo se samo jednom. Ja sam mu čestitala Božić, on je nešto spomenuo da bi mogli na kavu ali nismo se poslije jedan drugom javili.
Školarci će se sjetiti da je sero od Primorca te godine uveo kraj polugodišta u siječnju, a ne prije blagdana, tako da je zadnji dan nastave bio 21. siječnja.

Mi smo bili ujutro, i nakon što smo obavili nastavu preselili smo se u britiju u kojoj smo svakodnevno visili.Image Hosted by ImageShack.us
Ispili smo koju pivicu i s dijelom ekipe sam odlučila otić u jedan drugi birc. Tamo se veselje nastavilo. U jednom trenu je došla Tonka (cura, iz prvog dijela priče koja je išla s mojim dragim u razred). Izgrlile smo se i rekla je da će on doć. Ja sam se odmah izbezumila. Al alkohol je poradio na hrabrosti i ja sam se "slučajno" uputila do njihovog stola. Nešto smo malo čavrljali (slabo se ja tog sjećam) i mi se dogovorimo navečer za cugu kad malo "dođem k sebi".
K sebi nisam došla, ali na cugu smo otišli. Pričali smo o svemu i svačemu dok sam ja, vrlo očito, cijelo vrijeme čekala kad će više past ta pusa. Na kraju sam mu to i rekla (treći put je alkohol govorio iz mene), a on mi je otkrio da me namjerno zeza jer se iz aviona vidi kaj hoću :crveni se sad, tad nije:

Image Hosted by ImageShack.us
Da stvar bude bolja, u jednom trenutku sam čak uspjela skliznuti sa taburea na kojem sam sjedila, što je definitivno bio vrhunac večeri. Ali svoj poljubac sam dobila. I dva. I više.

Opet smo počeli s kavama, kao i prvi put. Tri dana kasnije u ponedjeljak, razgovarali smo i opet odlučili pustiti stvari da se razvijaju pa ćemo vidjet. Ovaj put su se razvile puno bolje cerek
A datum? Datum sam odlučila ja, nekako po sistemu tad smo imali onaj "ozbiljan" razgovor - na kraju krajeva moramo imati godišnjicu smijeh

Prošle su tri godine. Neku večer, ležimo mi u krevetu spremajući se za spavanje. Ugašen televizor, svjetlo.Image Hosted by ImageShack.us
I počnemo bzvz pričati o Dorama i tko je sve na njima pobjedio, pa se sprdamo, pa pjevamo, pa se smijemo. Prođe mi kroz glavu da se osjećam kao u vrijeme kad sam imala desetak godina i obožaaaavala kad bi frendica spavala kod mene jer je bilo ultrazabavno. I razmišljam, kako je to lijep osjećaj. Kako je dobro da on budi taj osjećaj u meni. Kako su lijepe male stvari. Kako ga volim.

Zato je tako dobro cerek

Ciao!

- 00:20 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna