petak, 11.01.2008.

Kako blogerica, tako post

Image Hosted by ImageShack.us



boomp3.com

Hvala vam, drage moje žene, za toliko komentara, na podršci i na činjenici da totalno nisam sama u tome sretan
I nemojte se brinuti, ne treba dragog tući, nije on kriv i nisu to ne znam kakve svađe, samo sam ja osjetljiva.

Totalno ne želim pisat o faxu al to je ono što sad opet 80 posto okupira moj život. Brojim još samo dva tjedna do prvog ispitnog roka. Prvi, na koji planiram izaći je 28.1. Pa tri dana poslije. Pa dan poslije tog. I tako dalje. Uz još pokoji usmeni između. Kolko god se pokušavala izvuć iz tog starosalvenskog, ispada da riskiram kompletni studij, znači tri godine koje sam do sad uložila ako ga ne položim. Pa ću se izgleda morat uhvatit u koštac s tim. Što me dovodi na broj od sedam ispita. Šest, ako dam kolokvij iz hrvatskog u utorak. Znate, koje se smiješne situacije izrode iz toga koje me dovode do ludila? Na primjer, imam listu obaveza u glavi pa razmišljam što sve trebam obaviti, i dok dođem do kraja liste zaboravim što je bilo na početku. Frustrirajuće. Ali za to moram sama sebi zahvaliti i svom kampanjstvu, koji sam bez obzira na mudre govore na početku i ove godine uspjela provesti namcor

Dodatni problem mi stvara, vjerovali ili ne, tjelesni. Naime, kako sam upisala nešto tipa parcijale, odlučila sam si malo odgoditi tzk, koji se inače treba riješiti u prve dvije godine. Sastoji se od dolaženja jednom tjedno na određenu aktivnost (kod mene je to badminton) i tri puta brzo hodanje oko Jaruna, petkom, što se može izbjeć tako da se dođe na tribine (rasprave) ili sportska događanja (kao gledatelj). Prije je sportskih događanja uvijek bilo na kraju semestra, pa bi tu izvlačili žigove, al ove godine ih baš i nema pa sam ja ostala bez ijednog žiga tako da ću se morat vadit na razne načine.

Dragi danas ide u "rajz" sa svojim dečkima, a ja ću izgleda večer provest čitajući Malku i List od Švantnera (slovačka književnost). Nema zahebancije. Na trenutke me uhvati takav neki stav: "Ja to mogu, nije to ništa" ali traje tak kratko, da sam bar stalno tak nabrijana, to bi me možda i dovelo do nečeg. Da je bar trajnije tako. Ovako, uz malodušnost većinu vremena, čovjek ni nema želje nešto počet.

Baš sam trulež.... glupo mi je što ću opće objavit takav post. Ja sama takve ne volim čitat. Niti uživam dok ga pišem. Ma koga zanima o tome kak ja imam listu problema kojih ne bi ni bilo da nije moje lijenosti? Al neću više, stvarno. Bar ne u tolikoj količini.

Saznala sam za prvu osobu koja mi je provalila blog (iako ih možda ima više, za kojih ni ne znam). Kolegica s faxa je došla do mene preko komentara o Balaševiću zubo Ma dobro svjesna sam da bi se to dogodilo prije il kasnije. Ako ovo čitaš, Iliana wave

Ciao! dragi blogići
- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna