ponedjeljak, 07.01.2008.

Suze liju moje oči

Image Hosted by ImageShack.us



boomp3.com

Upravo sam pogledala Grey's Anatomy. I isplakala potok. Kao tisuću puta do sad uz neku seriju, pjesmu ili film.

Često razmišljam o tim svojim emocijama. O mojoj osjetljivosti. I kao mlađa sam plakala. Ali nekako je to bilo normalno, neuzvraćene ljubavi - pa tko ne plače zbog toga? Nekako mi sada to sve više liči pretjerivanju. Liči mi preosjetljivosti. To je postalo izraženo otkad sam s dragim. Kroz naše svađe.

Prvo je to bilo uz neke veće svađe i nakon konzumiranja alkohola. U zadnje vrijeme sam primjetila, da ne mogu uopće podnijeti da se prepiremo. Baš neku večer zakačili smo se oko gluposti, mislim da je bilo u pitanju čohanje ili nešto slično. I kolko god sama sebi govorila da je to takva glupost, koju je on već nakon minute zaboravio, i da ćemo se oboje sutra ponašati kao da tog nije ni bilo, nisam si mogla pomoć. Suze su samo tekle.

Na povratku s dočeka... Nisam vam to mislila ispričati... Ostavili smo kumove doma i u jednom trenu napravio mi se neki sklop u glavi, opće ne znam radi čega, jer mi ne pada na pamet ni jedan konkretan razlog zašto bih to pomislila. Dakle, bila sam uvjerena da će me dragi ostavit kad dođemo doma. I gotovo... gledala sam kroz prozor i samo su suze tekle i tekle. Nikakav histeričan plač. Samo suze. Dragom, naravno, ništa nije bilo jasno ali već je i on navikao da me lupe emocije kad si popijem.

Treći je primjer ovaj sa televizijom. Uzmimo za primjer Titanik, koji sam pogledala mali milijun puta i svaki put kad gledam kako tone DiCaprio plačem ko da mi ne znam ko umire. U čem je kvaka? Kak se ne mogu ogradit od toga? Mislim, sve ima svoju granicu. Pa što ću ja kad mi stvarno neko moj umre? Di ću onda sa emocijama? Reći ćete vjerojatno da je bolje to sve izbaciti iz sebe. Ali ni ja ne želim stalno biti pekmez. Želim i ja nešto zadržati u sebi. Zašto bi cijeli svijet vidio da mene u tom trenutku boli? Ili, da sam se toliko uživila u seriju u kojoj glavni lik umire? Ili da sam povrijeđena jer sam se posvađala s dečkom?

Možda je blesavo sve ovo. Zamarati se s time. Ali nije baš zanimljivo osjećati se uvijek slabo i lomljivo. Nadam se da ovaj post bar donekle ima smisla... pa da vas čujem!

Praznici su završili, tako da će se postovi opet prorijedit. Željno očekuje vaša mišljenja
...Plačka Assi mah

PS: obožavam ovu stvar. I ona mi često potjera suze cry

Ciao!

- 22:40 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna