srijeda, 02.01.2008.

Dostojan ispraćaj (dvije i sedme)

Doček je prošao stvarno dobro.

Koliba u nekoj nigdjezemskoj (ne, Agua, nije Mrzlin grad, iako sam i ja gledala reportažu i baš mi se dopalo) i ekipa s kojom se ne družimo tako često (štoviše, 2 od 6 nismo ni poznavali) možda i nije jamčila sigurnu zabavu. Ali ispalo je odlično!

Sa kumovima smo stigli tamo oko 18h, iako smo trebali i ranije, tako da su se dečki odmah bacili na pripremu peke. U kolibici su nas dočekale dvije preslatke pseće čupavice, mezimice od domaćice a.k.a. Une, cure od bratića od dragog (dakle moj dečko i njen dečko su bratići zujo ).
Ispalo je da su svi pregladni da bi čekali peku pa smo "malo" primezili nareske - pršut, sir, zimska ovo ono njami
Dok su dečki provjeravali meso mi smo izlazile jedino na poziranje u snijegu, što nam je dobro došlo da se zluftamo jer je u kolibi bilo i pretoplo. Majstor od bratića, imenom Zlatko, skoro je da prostite usrao klopu kad su išli okretat meso, al srećom je jedino upalo malo žara (od kojeg nikom nije bilo zlo, kolko ja znam lud ).

Dakle, prežderavanje broj dva je palo već oko deset. Uglavnom smo napali janjetinu, koja je prema riječima onih koji su probali teletinu i piletinu, najbolje i ispala. Cugica, zajebancija i onda van na doček. Vatromet je bio slab, tek nešto pošteno u daljini iz Zagreba, ali to mi je bilo najmanje bitno.
Oko jedan je nastupio najgluplji dio večeri kad se njih četvero odlučilo "bacit" belu, što je trajalo kojih sat i pol, a onda smo se kuma, Una i ja uputile van napravit snješka. Snijeg je bio nikakav al mi smo bile uporne pa je ispalo kako - tako. Uz naravno hrpu hrpu smijeha, kojim je cijela večer bila ispunjena i stvarno zadovoljno mogu reći da se već dugo nisam tako nasmijala.

Uslijedilo je još malo druženja, i oko šest smo došli doma.

A kako su prošle fešte, počele su moje noćne more s faxom. Doslovno mislim noćne more, tako su mi se noćas po glavi šetali profači, tete iz referade i tako to no

Eto vam nešto slikica, a curke s Fejsa će vidjeti više jer sam puno slikala i stvarno ima dobrih:

Una, kuma i ja sa pesekima u snijegu
Image Hosted by ImageShack.us


Vrijedni muškarci uz vatru - bratić Zlatko, kum i moj dragi
Image Hosted by ImageShack.us


Kum i ja s improviziranim borom u sredini
Image Hosted by ImageShack.us


Šampanjac
Image Hosted by ImageShack.us


Dragi i ja
Image Hosted by ImageShack.us


Zlatko, Una i ja sa Snješkom
Image Hosted by ImageShack.us


Budući da smo se navečer prenakrcali, tek je drugi dan pala
Image Hosted by ImageShack.us



PS: Hack me inspirirao svojim postom da zapišem današnju provalu od bake. Kaže ona, da njoj nije žao nikog ko strada od pucanja. Kaže ona, to je pogansko slavlje. Nije pomoglo ni kad smo rekli da tako cijeli svijet slavi. Pa pogani moji, ostajte mi dobro wave

Ciao!

- 22:58 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna