nedjelja, 30.12.2007.

Rezime - passato&futuro

Vrijeme je da i ja sagledam prošlu i okrenem se idućoj godini.

Prvo ćemo 2007. proći kratko po mjesecima

SIJEČANJ
Nova je, kao što mnogi već znate, dočekana na Plitvicama. Mirno i ugodno.
Proslavljam drugu godišnjicu s dragim cerek

VELJAČA
Već drugu za redom obilježili su ispiti. Bilo je zadovoljavajuće.

OŽUJAK
Ožujak je bio crn. U samo deset dana život su tragično izgubila dvojica mladića koje sam poznavala tuzan

TRAVANJ
Obilježila su ga dva predivna putovanja. Četiri dana u Italiji, Milano i okolica sa mojim dragim curkama s talijanskog, a zatim sa mojim slovakistima tjedan dana u Bratislavi. Tjedan kao drugi maturalac thumbup

SVIBANJ
Kumstvo! Dobro, nisam baš ja bila kuma, al bio je totalni doživljaj.
Otvaram blog.

LIPANJ
Opet ispiti…
Sa zadnjim danima bježim na moj Ugljan

SRPANJ
Nakon desetak dana provedenih sa mojim dragim otočanima, vraćam se u Zagreb da se pripremim za drugi put. Dva tjedna nella bellissima Firenze.Image Hosted by ImageShack.us


KOLOVOZ
Nakon povratka odlazim s dragim nazad na Ugljan. Vraćamo se već nakon dva tjedna jer je on morao raditi, al meni je to bila prilična pogreška jer sam životarila dok sam mogla uživati u suncu i moru. Ah, sve za ljubav kiss

RUJAN
Ništa puno različit od druge polovice kolovoza. Dala sam jedan od dva ispita i vrijeme uglavnom provodila na netu.
Proslavila 21. rođendan.
Iznenada je uginuo moj dragi pas cry
Na kraju mjeseca počinjem raditi nedjeljom.

LISTOPAD
Krenula je treća godina mog fakultetskog obrazovanja i život se vratio u kolotečinu. Uz ugodno društvo mojih kolega.

STUDENI
Na humanitarnom koncertu za prijatelja iz srednje susrećem dosta ljudi s kojima sam nekad djelila muke.
Otvaram talijanski blog koji doduše nije zaživio ali počinjem dopisivanje sa pomalo neobičnim likom iz Napulja.

PROSINAC
Najsvježiji mi je al ne znam što bih o njemu napisala.
Bili na humanitarnom koncertu u Ciboni, bezvezarija al ajde u dobre svrhe.
Kraj godine će izgleda opet bit relativno miran, u jednoj kolibi sa još 2-3 para, uz teletinu i janjetinu.

Ma ja sam zadovoljna. Stvarno jesam. Dođe mi da vam zapjevam nešto tipa one pjesmice: "Sretna vama svima nova, meni dobra je i ova, stara godina...". Ali život ide dalje i ko zna što nas sve lijepoga čeka. Kod jedne blogerice sam pročitala da je nezadovoljna jer se vec nekoliko godina se nije makla sa tocke. Nije se ni kod mene nešto promijenilo. Al ništa mi ne fali, i osim nekih pomaka na faxu ne bi htjela neke promjene. OK, kužim da je kod nje slučaj malo drugačiji, samo me potaklo na osvrt.


Što očekujem od iduće godine?

> Kao i svi, na prvom mjestu zdravlje.
> Zatim nastavak uživanja u ljubavi, bez nekih većih kriza, preispitivanja i slično. Nikako ne postati još jedna mlada mama. Not yet! :ima fobije:
> Potpuno čišćenje druge i uspješno (kolko je moguće) čišćenje treće. Napokon odlučiti što će biti s magisterijem.
> Opet putovati. Opet na terensku u Slovačku i nadam se na ljeto u Rim. I još ponešto ako Bog da.
> Nastaviti zarađivati sitne pare. Po mogućnosti nedjeljnom posliću dodati instrukcije.

Još jedna velika stvar... Suočila sam se s tom nekom fakin fobijom od auta i vozačkog. I odlučila protiv toga. Ne ubrzo. Nego u devetom mjesecu, kada će počet akademska godina koja će se sastojati od čišćenja svih zaostataka pa ću imat dosta vremena. Nadam se da me ti silni mjeseci neće pokolebati u odluci.

Još mi preostaje da vama dragi blogeri, uz puno poljubaca zaželim

Image Hosted by ImageShack.us



Ciao!

- 19:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.12.2007.

Samo nek je fešta

Prošla su ova tri "naporna" dana wink

I prošla su skroz zadovoljavajuće, nešto prema očekivanju nešto i ne. Ono što nije bilo prema planu je bio Badnjak, koji sam trebala provesti u društvu svog dragog. Ali zahvaljujući vrijednom snijegu i ledu ništa od toga (i kako ga onda voljeti blabla ). Kriv je i dragi, jer nije bio pripremljen tj. nije imao zimske gume tako da je ostao doma. A ja sam se tradicionalno zaputila na polnoćku u osam pa rekoh dalje ćemo vidjet. Tam sam se našla sa najboljim frendom Dadom i još nekoliko dečki (kaj mogu, imam mušku kvartovsku ekipu) pa smo se zaputili u kvartovsku birtiju. Bilo je naravno sve puno poznanika i to mi je uvijek drago za Badnjak, čak i neki dragi ljudi koje kroz cijelu godinu praktički ni ne vidim. Bila je cugica i zajebancija, prisjećanje naravno nekih događaja, nekih ljubakanja i sve u full pozitivnom ozračju. Jedino me malo gemišt oduzeo jer sam pila na prazan želudac ali nije bilo većih posljedica, iskusna sam ja pijanica party
Dobro, malo lažem laze jer kad smo oko tri izašli van jedan dečko je imao malo problema pa mu je frend išo pogurat auto a ja sam se pravila faca pa sam išla pomoć. I kak sam se naslonila na auto skliznula sam na onom ledu i tresnula svom dužinom ko u crtiću cool Faca! Naravno odmah vičući (ko u onoj reklami za Colu): "Nije mi ništa, nije mi ništa!" zubo Posljedice su otkrivene drugi dan, kad je alkohol ispario, jedna poštena čvoruga na koljenu. Dobro sam i prošla!

Božić je bio dan za oporavak. Preko dana uz obitelj, a navečer napokon u zagrljaju svog dragog. Uz razne sitnice kao štrample, sapune, meleme itd. dobila sam dva posebna poklona. Prvi od mame i tate:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Da, da, komplet naušnice i lančić sa Swarovski kristalima. Totalno predobro! (naušnice su u kutu ako niste primijetili).

Drugi poklon me totalno izbezumio, jer nisam ni slutila šta ću dobit od dragoga ali ovo...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Moj portret! Ne moram reć da me oduzelo kad sam ga vidla... I moram priznat da se još nisam navikla na pomisao da ću sebe gledati na zidu u takvom zoom obliku. Stvarno je originalan cerek

Od jednih kumova sam dobila knjigu od Lauren Weisberger, kojoj se totalno veselim nakon što sam za prošli Božić dobila Vrag nosi Pradu jer volim takva lagana štiva koja uvijek nekako prebrzo pročitaš.

Jučer je bilo klasično feštanje za Štefanje. Prvo smo imali veliki ručak pa sam mami pomogla oko milijun gostiju kaj su tati dolazili a mojih desetak su došli oko osam. Pa smo klopali, brbljali, sve u svemu moje uvijek drago, ugodno društvo. Kako se čini, tako ćemo nekako provesti i doček. Bili su i naši kumovi, koji su nam dali do znanja iako još bebu ne čekaju da bi i na tom polju kumovali. Baš sam ponosna! Razlaz je bio oko jedan, jer je većina danas radila i kolko god nam bilo lijepo srušila sam se u krevet i zaspala ko tuka, ne čuvši uopće 2 poziva i 2 poruke koje su uslijedile nakon 10ak minuta. Dobro, opet su gemišti učinili svoje :crveni se: sretan

Slijedi mali foto report:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Mislim da ste dobili podrobno izvješće. Budite mi dobri, ljubi vas Assi
Ciao!

UPDATE - Tko je tko na slici

Prva je grupna.
Na drugoj i trećoj u crvenoj vesti je dragi (bravo Sanjice. S njim na slici su naši kumovi.
Na četvrtoj je moja susjeda i frendica od rođenja Ivana i njen dečko, s njima obično putujemo pa smo tako i na Plitivicama lani bili zajedno.
Ispod njih cura od najboljeg frenda i frendica koja je s kvarta, al više tu ne živi pa se rjeđe viđamo.
Kum i ja.
Vinka i ja.
Pridošlica curama je moj best frend.

- 21:02 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.12.2007.

Ovo je naredba: uživajte!

Hello dragi moji blogići…

Izgleda da će se ipak ispuniti želja većine s bijelim Božićem. Trenutno s druge strane mog prozora padaju prave velike bijele krpe.

Ja sam u subotu pohodila dućane u potrazi za poklonima. Ove godine sama i shvatila sam koliko je to efikasnije brže i bolje u svakom pogledu. Stvarno sam uštedila živaca thumbup
Mama me spasila kaj se tiče poklona za dragog. Rekla sam joj da ću mu kupiti kravatu koja će imat bordo boju, koja će pasati uz onu moju haljinu kaj sam kupila. Planiram ju obuć za Novu ako na kraju odemo negdje, a moj dragi je uvijek opterećen time da moramo bit usklađeni pa… Ugl, mama je imala doma jednu prelijepu Croatinu bordo-roza kravatu, meni se sviđa, nadam se da njega neće homofobizam prema rozoj boji odbit… lud

U Turbo limachu sam ostavila 250kn, što je sasvim razumna cifra kad se uzme u obzir kolke su mi oči bile kad sam ušla unutra: "Sve daj, sve!" zubo "Velika" princeza dobiti će baby pandu dok će mazica dobiti ponija, samo je bijeli i ima roza torbicu. Perverzije, ja bih rekla zujo

Pali su darovi i za frendove, uglavnom svijećnjaci, šminka i nakit. Na povratku doma slučajno sam srela moju Lanu, frendicu sa talijanskog. Otišla sam s njom i Mateom na kavu gdje nam je podrobno ispričala svojih zadnjih dva tjedna u Turskoj gdje se natjecala za Modela svijeta i bila prva pratilja thumbup Stvarno je puna dojmova, i ponosna sam na nju, čestitam joj još jednom iako znam da me ne čita cerek

Sve u svemu jako ugodno subotnje jutro. Mogu vam reći da sam sretna. Brige oko faxa malo su pale u drugi plan a ja mogu uživati u ovo blagdansko vrijeme gledajući oko sebe sretne ljude. Imam na čemu bit zahvalna. Sa starcima se super slažem, možda bolje nego ikad. S dragim je predivno, uživamo u zajedničkim trenucima. I ono najvažnije, svi oko mene su zdravi i žive bez ikakvih većih životnih nedaća. To je ono što i vama mogu poželjeti, dragi moji….

Ako već niste, okitite bor danas.
Okitite svoju sobu.
Budite s dragim ljudima.
Zabrijte na pozitivu.
Smijte se, puno.
Uživajte u malim stvarima.
Slušajte božićne pjesme.
Sjetite se nekih starih lijepih Božića.
Osjećajte se kao da vam je opet 10 godina.
Zagrlite nekog koga već dugo niste.

…. I lijepo se provedite!

SRETAN BOŽIĆ!

Image Hosted by ImageShack.us




Ciao!

- 13:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

Za osmijeh djeteta

Ne, ne radi se o RTL-ovoj aktualnoj humanitarnoj akciji.

Ovo je vrijeme darivanja. Pa me to potaklo da se sjetim koji su me darovi toliko razveselili (ne isključivo božićni) da se još danas sjećam dana kad sam ih dobila.

Moji su oba bili vezani za barbike.

Kod nas je za vrijeme rata živjela jedna žena, izbjeglica iz Bosne. Ja, kao mala curica, bila sam joj jako draga. Mislim da je to bilo u vrijeme kad nas je napustila, odlazila u Njemačku i pitala me što bih htjela da mi kupi. Ja sam prvo kao sramežljivo šutjela, da bih na kraju ispalila kao iz topa: „Kućicu za barby!“
…da, to je bio san snova. Ona je otišla, i već sam ja valjda bila i zaboravila na to dok jedno jutro nisam otvorila vrata svoje sobe i pred njima našla željenu kućicu. Sreći nije bio kraja! I stvarno je kućica odslužila svoje, a toliko sam ju dobro čuvala da se i dan danas moje nećakinje igraju s njom (ili bar nekim elementima smijeh )

Image Hosted by ImageShack.us
Drugi poklon je vezan uz mog tateka, koji je uvijek bio spreman na sve za svoju princezu. Bila sam bolesna. Tata je nazvao na telefon, da pita kako sam, i kao puno puta do sada pitao je što da mi donese. Ja sam poluozbiljno rekla: „Konja za barby!“, bez neke konkretne nade da bih ga stvarno mogla dobiti jer se to pitanje inače odnosilo na kojekakve slatkiše i slično. Ali tata nije mogao odoljeti svojoj maloj bolesnici. Dobila sam pravog konja za Barby, koji je čak i micao nogama. Izgledao je nekako kao ovaj na slici sa strane, možda nešto veći.

I tko onda kaže da djeca ne pamte? Znam, da će neki reći da je glupo djecu „kupovati„ darovima. Ja nemam takav stav. Zašto me djeca ne bi zapamtila po tome da sam im poklonila nešto što ih je posebno veselilo. Zato ću ja ove godine otići u Turbo limach i kupiti neku razvikanu stvar koja košta puno više nego što bi trebala al koja će razveseliti moje male mudrice jer je to trenutno igračka koju bi svaki klinac poželio. Zato trenutno pomno pratim reklame, da budem u toku, od medvjedića koji svijetle u mraku, ponija koji se češljaju, beba koje „prepoznaju svoju mamu“ LOL nut


Čitala sam neki članak o tome kak većina net ovisnika odgugla svoje ime, neki su ostali iznenađeni kolko su malo našli, neki kolko puno i tak. Učinila to i ja i našla se u onom postotku koji je našao ništa thumbup

Ak nekog zanima, promijenila sam e mail adresu u gmail, još jedno djelo za koje su zaslužni hakeri.

Ciao! ... i svim osnovnoškolcima, srednjoškolcima, studentima ugodan početak praznika fino

- 10:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2007.

Dear diary...

Moram se pohvaliti kako se odgovorno danas nisam ni pojavila na kolokviju iz staroslavenskog cool
Nisam niš pipnula pa sam se i danas zabavljala knjigom i pisanjem onog seminara. Opće ne znam šta ću s tim STSL, imam vremena sad odlučit preko praznika al sve mi se čini da ću odustat od tog predmeta. Opet. Naime, situacion je malo komplicirana - već sam to jednom odslušala ali nisam položila. Ovo je drugi put da slušam. Ako i ovaj put dobijem potpis, a ne položim ga, novim slušanjem gubim pravo na studiranje kolko mi je poznato.... A taj predmet mi je uvjet za četvrtu na slovačkom. Ali ja četvrtu za sad ne mislim upisati iz slov nego iz talijanskog (Miss T. me pitala: studiram talijanski i slovački).
Pa bi ja lijepo zaboravila da sam sad slušala STSL i ostavila si ga eventualno kao opciju ako mi ikad dođe da upišem dalje slovački... Malo zbrkano, znam nut Al kod mene na faxu sve zbrkano pa tako i ja sretan

Srića me pitala jesmo li šta odlučili za doček. Pa, nedavno smo bili kod naših kumova pa smo se dogovorili da ćemo zajedno slaviti, negdje u restoranu (ipak). Budući da to naravno nitko osim mene neće napraviti, njuškala sam po netu i odlučila se za tri opcije: Gastro Globus (460kn), Bunčić (500) i Lido (560). Poslala sam to kumovima da oni odluče al mi se nisu još ništa izjasnili. A meni možda još i bolje. Malo mi teško pada dat 500kn za razvikanu novu godinu. Za jednu večer. Šta bi nam i falilo da izvisimo pa da budemo doma, cuga, klopa party Tak mi je svejedno...

Stvarno sam se dobro sakrila od ove zime... možda me malo i sram to priznati ali nisam se makla iz kuće od petka oko 15.30, osim što sam jutros preskočila dva koraka u dvorištu da bi došla na kavu kod šogorice. Tako da ne znam kako ću podnijet sutra kad ću se morat izvuć i otić na fax.

Jedva čekam da još ova tri dana prođu i da dođu ti praznici iako me i tada čeka dosta posla za fax. Ipak će se papati i piti i uživati winkImage Hosted by ImageShack.us
Jako me veseli i Štefanje, koje moj tata Stjepan tradicionalno slavi a nekako se dogodilo da i ja. Započelo je slučajno, tamo negdje u prvom srednje kad sam se napila bambusa a moja Evil friend me vukla niz štenge da joj idem napravit sendvič jer je gladna. O da, takvu treba tražiti. Ugl i to se pretvorilo u pravi mali običaj pa se ja izvlačim na Ivanje koje je dan poslije zubo Okupi se uglavnom kvartovska ekipa a vjerujem da ćete imat priliku vidjet i koju slikicu slavlja.

Baš me neki dnevnički postovi uhvatili... eto... bar vic na kraju sretan

Image Hosted by ImageShack.us



PS: Gray's anatomy upravo... Nemreš mi tak završit! Koja epizoda....

Ciao!

- 22:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

Ustala na krivu nogu, I guess

Baš se žnj danas osjećam.... iako sam se probudila prije dvadeset minuta zijev

Nema čak ni one neke male stvari koja bi mi podigla raspoloženje. Prva stvar je ovo vrijeme. Stvarno sam sretna što ne moram nikamo ić. Jednostavno ne volem zimu. Ne volim kišu, snijeg, mrzle ruke, zamagljena stakla u tramvaju, mokre kišobrane i bljuzgu na cesti. Ne volim. I zato najvjerojatnije ne izlazim iz kuće do ponedjeljka.

Idući tjedan imam dva kolokvija i seminar. Jedan je iz onog staroslavenskog ako se sjećate, koji ima 15 deklinacija imenica, transliteraciju ćirilice i tako dalje bang I koji već znam da ću past ko kruška. I to nije samo ono rekla kazala, nažalost. Drugi je iz jezičnih iz talijanskog (ne ponovio se pad godine). A seminar je iz slovačkog, umjesto pismenog djela ispita, tek sam se prekjučer odlučila za temu (Luki: Jozef Mak, slučajnim odabirom) dakle moram prvo pročitat tih 200 stranica pa tek onda napisat kojih dvanaest stranica seminara. I zato najvjerojatnije ne izlazim iz kuće do ponedjeljka.

Ovog hakerskog pedera ne moram vam ni spominjat mad Di se zab(l)oga nabrusio tako na mene… Svašta sam mu imala u planu istrest tu na blogu. Al se helpdesk pobrinuo da mi blog ne bude vraćen punih tjedan dana (a ja ih još prošli put hvalila kako su efikasni) pa još ova nedostupnost. Ponestalo mi je inspiracije. Nek si nađe drugu zanimaciju, smrad! Ubijao me onaj ponovni i ponovni prizor: " 'acked again?"
Zna li netko kakav način da se zaštitim da se to ne ponovi?

Dragi ima danas domjenak od firme. Koji, naravno, on organizira. On mora sve za druge. Uvijek. rolleyes Zbog toga me sjebo jučer i nije došao. Rekao je da će se iskupit i doć ujutro. Pogađate? Nije došao. Danas je cijeli dan taj domjenak tako da se ni navečer ne vidimo. I by the way, baš sam ga sanjala prije nego me nazvao. Ženili smo se. Moj su mozak malo previše okupirale svadbe i buduća djeca ljudi mog godišta. A i sama moja potencijalna svadba. Bez brige, ne planiram ništa u skoroj budućnosti. Al nekak, uvijek se može dogodit. A zašto se ja ne bih zamarala takvim stvarima kad mogu? Kad smo već kod bebača, dobila sam lošu vijest neki dan. O frendici, s kojom sam si bila jako dobra u osnovnjaku al je onda ona prerasla sve nas i prestala nas pozdravljat. Udala se ove godine i zatrudnila, al je nažalost curica umrla... Na Sisvete. Ne znam točno šta je bilo ali grozno...

Ako može, probudite me u proljeće... i budite mi dobri kiss

Ciao!

- 11:05 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2007.

M.M.

Ne znam kako je to kod blogera muškog roda, ali sigurna sam da barem većina blogerica ima svog M.M.-a. Onu staru ljubav u koju se tako zatelebala da se i dan danas sjeća leptirića koji su je obuzeli. Zbog kojeg nije znala kako će zaspati te noći i zbog kojeg je bila spremna na svakakve ludosti.

I ja ga imam. A kao što ste se uvjerili, moje ljubavne priče su uglavnom zanimljive pa ću s vama podijeliti i ovu. Među blogerima Zagrepčanima ima sigurno netko tko će sjetiti partyja nedjeljom u Bestu od pet do deset sati. Mislim da se zvao Mandarina party fino
Ne znam da li to još funkcionira i danas?

Nama je to u sedmom - osmom razredu bila špica. Živjelo se za te nedjelje. M.M.-a sam ja naravno snimala redovito, bio je jedan od onih koje bih se usudila samo gledati. Preslatka facica sa svezanom maramom oko glave. Maramom koja mu je tako predobro stajala… Ali činio mi se toliko nedostupan da ne bih ni pomislila da bi se nešto moglo dogoditi. Image Hosted by ImageShack.us

Točno se sjećam datuma. Bio je 15.4. i bio je Uskrs. Na jedvite jade sam nagovorila starce da me puste da idem s obzirom da je bio blagdan. I otišla ja s curama. Oči su mi opet ispale kad sam ga vidjela. Cure i ja smo otišle kao neke face plesat na jedan stol kraj DJ-a. Upijajući ga morala sam nekom istrest i pitala frendicu Martinu jel joj zgodan. Ona je potvrdila i pitala me:
- "Kaj, sviđa ti se?"
- "Pa ono, da."
- "Idem ja do njega!"

Nisam se ni snašla a ona je već bila skočila sa stola. Uzalud sam se nadvikivala sa glasnom muzikom: "Martina, neeeeee!", nije me doživljavala. Ne moram ni reć da su mi se noge odsjekle. Vrati se ona i kaže da je rekao nešto tipa da dođem do njega mislim da je čak bilo u pitanju da zašto sam nju poslala (ne onako zločesto, više iz zajebancije). I naravno, da ne ispadne totalna banana otišla sam. Tu vam detalje više ne mogu pričat jer ih se ne sjećam, poanta je da smo se ljubili do kraja večeri i da sam bila najsretnija osoba u tom trenutku. Brijem da mobitel ni jedan nije imao kod sebe, tako da je on rekao da će zapamtiti moj broj. I tak smo se rastali. Nakon što sam u autu Martini zahvalila 501 put (uvijek je netko od roditelja dolazio po nas), još sam sjedila u dvorištu sa svojom susjedom i očarano pričala kako sam hepi hepi i hepi i kako je totalno bilo savršeno i tako dalje. To je taj osjećaj, kojeg se i danas tako dobro sjećam.

Kako kod mene ništa ne ide lako, nije ni to. M.M. je zaboravio broj ali ja sam uspjela preko frendova doć do njega. Još smo se ljubili u Bestu. I još smo se ljubili izvan Besta. To je tak trajalo kojih pola godine. On je našao novu curu, ja novu ekipu i tako. Al ostali smo u kontaktu. I dan danas se nađemo s vremena na vrijeme. Zapravo, čini mi se da između nas uvijek stoji neka nedovršena priča. Koja nije dobila priliku za nastavak. Al eto, vrijeme se nikad nije pogodilo. Sada, kada on solira, ja imam svojeg dragog kojeg volim najviše na svijetu. I ne bih ga mijenjala.

Valjda nekim pričama nije ni suđeno da se završe.... Što ne znači da ću on ikad za mene prestati biti Moj Mario

PS: U zadnje vrijeme sam počela pratiti Showtime, pa vam ostavljam jedan filmić, i pjesma i izvedba su mi super pa nek posluša tko još čuo nije:



Ciao!

- 18:16 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna