petak, 21.12.2007.

Za osmijeh djeteta

Ne, ne radi se o RTL-ovoj aktualnoj humanitarnoj akciji.

Ovo je vrijeme darivanja. Pa me to potaklo da se sjetim koji su me darovi toliko razveselili (ne isključivo božićni) da se još danas sjećam dana kad sam ih dobila.

Moji su oba bili vezani za barbike.

Kod nas je za vrijeme rata živjela jedna žena, izbjeglica iz Bosne. Ja, kao mala curica, bila sam joj jako draga. Mislim da je to bilo u vrijeme kad nas je napustila, odlazila u Njemačku i pitala me što bih htjela da mi kupi. Ja sam prvo kao sramežljivo šutjela, da bih na kraju ispalila kao iz topa: „Kućicu za barby!“
…da, to je bio san snova. Ona je otišla, i već sam ja valjda bila i zaboravila na to dok jedno jutro nisam otvorila vrata svoje sobe i pred njima našla željenu kućicu. Sreći nije bio kraja! I stvarno je kućica odslužila svoje, a toliko sam ju dobro čuvala da se i dan danas moje nećakinje igraju s njom (ili bar nekim elementima smijeh )

Image Hosted by ImageShack.us
Drugi poklon je vezan uz mog tateka, koji je uvijek bio spreman na sve za svoju princezu. Bila sam bolesna. Tata je nazvao na telefon, da pita kako sam, i kao puno puta do sada pitao je što da mi donese. Ja sam poluozbiljno rekla: „Konja za barby!“, bez neke konkretne nade da bih ga stvarno mogla dobiti jer se to pitanje inače odnosilo na kojekakve slatkiše i slično. Ali tata nije mogao odoljeti svojoj maloj bolesnici. Dobila sam pravog konja za Barby, koji je čak i micao nogama. Izgledao je nekako kao ovaj na slici sa strane, možda nešto veći.

I tko onda kaže da djeca ne pamte? Znam, da će neki reći da je glupo djecu „kupovati„ darovima. Ja nemam takav stav. Zašto me djeca ne bi zapamtila po tome da sam im poklonila nešto što ih je posebno veselilo. Zato ću ja ove godine otići u Turbo limach i kupiti neku razvikanu stvar koja košta puno više nego što bi trebala al koja će razveseliti moje male mudrice jer je to trenutno igračka koju bi svaki klinac poželio. Zato trenutno pomno pratim reklame, da budem u toku, od medvjedića koji svijetle u mraku, ponija koji se češljaju, beba koje „prepoznaju svoju mamu“ LOL nut


Čitala sam neki članak o tome kak većina net ovisnika odgugla svoje ime, neki su ostali iznenađeni kolko su malo našli, neki kolko puno i tak. Učinila to i ja i našla se u onom postotku koji je našao ništa thumbup

Ak nekog zanima, promijenila sam e mail adresu u gmail, još jedno djelo za koje su zaslužni hakeri.

Ciao! ... i svim osnovnoškolcima, srednjoškolcima, studentima ugodan početak praznika fino

- 10:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna