petak, 30.11.2007.

Good to be back

Image Hosted by ImageShack.us



Dugo vam nisam pisala, znam. I nekima sam ostavila komentar o tome kako ne znam kad ću se vratiti. Nisam lagala. Nemam vremena, i ne bih ga smjela trošiti na aktivnosti kao što je blog.

Toga sam se i pridržavala zadnjih dana. Razmišljala sam i o tome u kojoj mjeri sam se vezala uz vas, blog prijatelje. Previše. To meni nije teško, ja se lako vežem uz svašta a kamoli uz ljude pa makar i u virtualnom obliku. Ali sam razmišljala, da mi to nekako nije skroz naskorz prirodno. Vezat se tako uz nekoga koji postoji samo na kompjuteru. Vama govorit neke stvari umjesto najboljoj prijateljici. Ipak vas ja ne poznam. Ipak ste mi vi stranci. I ipak sa većinom u real lifeu ne bi imala neki blizak odnos, bilo radi razlike u godinama, karakterima ili nešto treće. Znam, neki će reći to nije važno ali sam malo razmišljala trebam li tu malo staviti zid.

Ona veća stvar zbog koje sam vas zapustila je naravno fax. Zatrpana sam, kao i mnogi. Seminari, kolokviji i tako dalje. Iz slovačke književnosti bih trebala pročitati preko dvadeset knjiga do drugog mjeseca, što onih pravih debelih po 200 strana, što pripovjetki. Ali da se i pohvalim, prošla sam dva kolkovija, onaj još davni koji sam vam spomenula iz talijanskog i jedan koji sam pisala prekjučer, iz Hrvatskog književnog jezika - ije/je, č/ć, povijest hrvatskog, funkcionalni stilovi i tako dalje. Jedino što uz sve to stignem je moj dragi.
A ja nisam od onih koji će samo kod sebe tipkat. Ne volim osjećaj kad posjetim jednog od vas i vidim da sam u zaostatku. A jednostavno ne ide drukčije.

Ali jutros mi se srce stislo. Otkad sam se počela intenzivnije bavit blogom bojala sam se da će se to dogoditi i stresla se kad bi se nekom drugom dogodilo. Otvorila sam svoj dragi blog i našla poruku od dragih hakera. Samo crno i njihova poruka. Za mene nestručnjaka, to je bio kraj, mislila sam da nema povratka. Suze su mi došle na oči dok sam nekima od vas ostavljala komentare što se dogodilo. Pa kako to dovraga nekome može biti zabava? Ja sam toliko svog srca uložila u to da mi je skoro bilo kao da mi je netko umro... Pa to su moje uspomene kvragu!
I ne bih sad otvarala novi, jer to ne bi bilo to. Ne bih sad imala volje za sve ispočetka.

Zato sam se odmah odlučila javiti, sad kad sam vidjela da su mi ovi iz uredništva ili ko već sve vratili. Drago mi je da je ostala ona ista stara Assi. Iako me i nema stalno tu, mislim na vas cerek

Za kraj ću pozdraviti jednu dragu blog prijateljicu, koja je nestala bez pozdrava kako sa bloga tako i sa Iskre. Principessina naša, nadam se da si dobro.

Ljubim vas dragi moji... (i nemojte plakati dok čitate ovaj srcedrapateljni post wink )
Ciao!


UPDATE
Iako mi je onaj dizajn prirastao srcu i iako nisam nešto od promjena evo hakeri me i na to potakli a za ovo zimsko ruho zaslužna je LANNA. Hvala! cerek

- 16:30 - Komentari (30) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

Već o dočeku

Image Hosted by ImageShack.us



Vrijeme leti ko ludo, na kraju krajeva vidite i sami. Iako se po obavezama koje treba obaviti prije čini jako daleko, uskoro će nova godina. A prije nje doček nove godine. Ovo će mi biti treći doček s dragim.

2006.-tu smo dočekali u Pragu. Doček, koji valjda svatko prije ili kasnije poželi doživjeti. Išla je još jedna frendica s nama. To mi je bio drugi put u Pragu, al budući da je prvi bio maturalac bilo je lijepo osvježiti one mutne pijane slike koje sam tada zabilježila. Obišla neka mjesta koja su me sjećala na te dane. Bilo je lijepo. Za sam doček odlučili smo se ne ići u ponuđen aranžman u nekom restoranu nego na trg. I stvarno je bio doživljaj! Hrpetine ljudi, svatko priča na drugom jeziku, a onda, u onoj gužvi na glavnom trgu, samo dva metra od sebe čuješ neku ekipu iz Rijeke kako počinju pjevati "Moja domovina". I sad su me prošli trnci.
Glavni je problem bila hladnoća. Koju stvarno stvarno ne volim. Nakon ponoći popili smo pivu, malo prošetali i skrasili se u nekom pubu. Ništa extra. Brbljali smo i oko 4 otišli doma.

Lani smo dogovorili sa frendovima da idemo na Plitvice. Iznajmili smo dva apartmana, koji su bili u prizemlju obiteljske kuće, a ulazi su im bili udaljeni 3 koraka, jedan prekoputa drugog. Istina je da je bilo penzionerski. Al bio je pravi odmor. Uživanje u malim stvarima. Uživanje jedno u drugom. U prijateljima. Puno smo spavali. Puno smo jeli. Jedan dan smo šetali po Plitvicama. Drugi po Rastokama. A vrijeme... kao proljeće u prosincu. Svuda snijeg a nas je obasijavala sunce koje je sasvim pristojno grijalo. Navečer bi igrali društvene igre, Jamb i Rizik a tako je bilo i na sam doček. Cugali smo si, gledali zabavni program na HTV-u i igrali igrice. U ponoć smo izašli i nazdravili šampanjcem sa vlasnicima kuće, još se malo družili pa svaki golubi u svoj krevet cerek

Dragi je rekao da ove godine ili opet inozemstvo ili doma nešto. Ako bi išli u inozemstvo dogovorili bi se valjda sa onim kumovima kaj su se vjenčali u svibnju. Meni ove godine ne bi bilo loše ni da idemo negdje u restač u Zagrebu. Al njemu se to neće. A možda bi i u Sarajevo. Nikad u Bosni nisam bila.

Al Nova je još daleko, zar ne? Ili vi već imate neke planove? Prijedloge?

Danas bez zanimljivosti smokin Idući put sretan

Ljubim vas sve, Ciao!

LUKI, već mi dva posta ne da da komentiram jer sam kao SPAM, da ne misliš da sam vas zaboravila...

- 10:02 - Komentari (35) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

Naughty tetkica!

Jesam li kad spomenula koliko ne volim licemjerne ljude? Ma jesam, sigurno. Isto tako ne volim one koji su toliko nahranjeni sami sobom da me čudi da se ne zbljuju. Jedna od njih je naša zvijezda (ili sada već spada pod holivudsku)....

Image Hosted by ImageShack.us



Neven Ciganović.
Postala mi neka glupa fora komentirat naše javne ličnosti al nemrem ga prešutit, čovjek jednostavno inspirira. Koliko god daleko bio. Ne znam koliko vas zna da gospon Neven piše blog. Nisam ni ja do neki dan kad su mi poslali nešto na mejl pa sam slučajno naletila.Image Hosted by ImageShack.us
Uglavnom, dotični se našao pozvanim i sišao s holivudskog neba da bi iskritizirao hrvatsku TV ponudu. Ispljuvao je deklariranog BB gaya Hrvoja:
E da nam nije rekao da je tetkica, nitko ne bi posumljal…baš. Kao da kod nas u BB kući već nije bilo pederluka, onog prikrivenog.


Licemjer, valjda je ljubomoran što je Hrvoje imao petlje priznati ono za što on petlje nema. On samo ima petlje da piskaranjem na blogu blati razne ličnosti hrvatske estrade ovako prekoocenaski udaljen od svih. Ko da je on sa svojom izoperiranom facom i pitaj b(l)oga čim sve ne bolji od svih njih. Kao da on svoje dupe nije prodao. Ma bljuje mi se od takvih ljudi. I, da napomenemo, on BB ne prati, on to samo tako zna headbang

Baš me zanima kako će biti kad se vrati u Hrvatsku i kad će morati svim tim ljudima pogledati u lice?

Opće ne znam zašto se ljudi oko toga toliko uzrujavaju? Pa šta ih briga za druge, ak je netko gay njegov poso, njega će guzit, ak je netko multipraktik (kao što je opisao Mariju Cvitanović) opet njegova stvar. Ma tko je on da im sudi? Tako me ljute takvi ljudi! Još bi razumjela da ima ikakve veze s njima, a nema.

Ostavili su mu par dobrih komentara:
...pa mislim on tamo radi u jebenoj SUVENIRNICI, a prića o nekakvom jet-setu....
...čak ni u dalekoj Americi Neven prati hrvatsku kvazi estradu i tako ispada isfrustrirani, zavidi ego - tripski - nacionalističko prepotentni gayčić.....jadno....

Šta vi kažete?

Pozdrav uz novu zanimljivost... I hvala svima na komplimentima u komentarima cerek

Zanimljivost #5
Tamo negdje u mlađim danima (kad sam brijem bila u nižim razredima osnovne) moja najbolja prijateljica zvala se Maja. Ona je i moja susjeda, živimo svaka s jedne strane raskršća, a na trećoj strani je školsko igralište. U našoj djetinjoj kreativnosti nas dvije smo izmislile najdebilniju dječju igru. Kraj igrališta je jedna trafostanica. I onda bi mi stale na raskršće i čekale da auto skrene iz glavne ulice u našu. Kad bi skrenuo mi bi brže-bolje ko blesače trčale da se sakrijemo iza trafostanice jer nas kao farovi nisu smjeli osvjetlit. I onda nazad na raskršće. Kolko je igra bila blesava, ime smo joj još debilnije dale - Psa i ovce! Ne pitajte me kako. Ni ja danas ne shvaćam. I nitko drugi se nije htio igrat s nama toga, ni jednoj mojoj prijateljici to nije bilo zanimljivo. A mi smo mogle satima. Noći i noći. Samo Psa i ovce, Psa i ovce


Ciao!

- 16:43 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Muke po outfitu

O toliko toga imam pisat a zapravo nemam o čemu.

Image Hosted by ImageShack.us



Bila sam na svadbi u subotu. S dragim. Doznali smo za nju jedno deset dana prije. I do zadnjeg časa sam mislila da ćemo se izvuć. U petak je na kraju definitivno postalo jasno da nećemo namcor
Problem je, naravno, bila odjeća. Eskivirajući predavanje sa kolegicama sam (napokon) posjetila Avenue Mall yes Otišla sam u Veromodu, di mi radi frendica koja mi uvijek skrati shopping muke. Ja sam stajala u garderobi a ona je nosila. I nosila. I nosila. Bilo je uglavnom presvečano, il preobično, il je bilo neprimjereno mojim sisama, il nisam imala uz kaj kombinirat itd. Trauma za mene rofl Na kraju sam se odlučila za jedan klasičan crni nešto svečaniji topić. Nisam bila zadovoljna ali nije mi se dalo tražit dalje. Stara mi je ujutro mlade dobila kad sam sišla u crnim, ali ne pretjerano svečanim hlačama i tom topiću i pitala je jel mogu tak na svadbu (jer ni dragi baš nije bio oduševljen kombinacijom). Ugl, stara je šizila jer kao oni bi mi priuštili te neke stvari i svatko treba imat nešto svečanije za takve prilike a ja sam lijena ić si to kupila. Što je istina. Tlaka mi je to. Al kaj sad
I otfuro mene otac u DM da si kupim one neke gel uloške za štikle (s obzirom, ako se sjećate, na moja komatozno osjetljiva stopala). I otišla ja usput pogledat u butik iza DM-a, koji zna imat dobrih stvari. Probala sam suknju, crnu klasičnu do koljena. Ma meni te suknje tak očaj stoje da to nisu istine! Ko šator, ono malo guzice šta imam nestane bez traga a na kraju sve strši. Na kraju sam našla haljinu koja je istinab(l)og oprala mog oca po džepu, ali bar nitko nije mogao reć da nisam dovoljno svečano obučena. Daljnji problem su bile cipele. Jer Assi naravno nije imala ni klasične crne salonke koje bi idealno pasale. I onda je išla u ljetnim otvorenim sandalama, što i ne bi bilo tolko tragično da nisam bila primorana obuć najlonke jer mi je to opća katastrofa rofl Sva sreća nisam se puno kretala, ili sam bila u gužvi tako da se nadam da nije puno ljudi primjetilo. Mama je uglavnom opasna, kaže da asap moram u nabavku tih nekih stvarčica. Pa, poželite mi da se puno ne mučim...

Konačni ishod bio je ovaj (slikano prije prisile da obučem najlonke smijeh )

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jel se netko sjeća one rubrike koja vam se jako svidjela? E pa vraća se, sa tri nove zanimljivosti sretan

Zanimljivost #4
Na polici iznad kreveta imam 5 daljinskih. Imam neku vrstu opsesije (kao prava djevica) da ti daljinski moraju biti posloženi određenim redom (s lijeva na desno) - od linije, satelita, DVD-a, videa i TV. Užasno sam osjetljiva na to, čim vidim da su drukčije moram ih popraviti lud


Ciao!

- 19:23 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2007.

Kad se male ruke slože

Image Hosted by ImageShack.us




Znam da vas koncert najviše zanima, pa ću počet s njim...

Nakon ispijene pive, frendica iz srednje, njen dečko, njegov frend i ja zaputili smo se prema KSET-u i došli tamo oko pol 9. Već kad smo ušli, kod šanka su stajale neke poznate face iz srednje. Malo smo pričali pa kao idemo dalje. Malo me trema hvatala kad je trebalo preć u onaj "veći" dio, prema pozornici, kolko zbog onih koje sam nakon dugo vremena trebala vidjet, tako zbog onih koje sam tek trebala upoznat.

Pozdravila sam se još s nekim ljudima, a onda se nas pet-šest cura iz razreda stacioniralo i informiralo što se trenutno događa u životu jedne, druge, treće itd., kako to već ide. Ja sam redovito među ruljom tražila jednu plavušu kraće kose, u svakom frajeru duže kose tražila poznatu facu i svakoj curi duge crne kose se tako zabuljila u facu da su se većinom i one već nasmiješile, jer su mislile da se odnekud znamo.
Da, nisam pročitala onaj kasni komentar da Bojan ima problema sa zakonom, niti mejl u kojem mi Choco javlja da se i ona razboljela. Uglavnom, od blogera nije bio nitko no Osim mene. A ja se u ovom slučaju ne brojim kao bloger. Moram priznat da me to razočaralo, jer sam baš bila vesela što se ljudi odazivaju i što ću neka lica sa bloga napokon upoznat.

Osim naše Choco, razbolio se i pjevač Voodoo Lizardsa, tako da su oni otkazali. Gatuzo je tako počeo tek oko pola 10, slijedio je Skaut i trajalo je nekih dva sata. Nisam baš neki kritičar za tu vrstu muzike, dečki su bili dobri al meni to baš i nije nešto gušt slušat. Uz to, od cuge je bila samo točena piva, što se ne bi žalila da je valjala, al bila je fuj (i voda, to ni ne računam). Malo nam je falilo da odemo na benzinsku po bombice Jegera, al dok smo se mi dosjetili.... party
Drago mi je da je jedan dečko snimao sve za Tomija, i koncert i nas koji smo bili pa će bar nekako doživjeti kako je bilo.

Najvažniji je podatak da se skupilo 15 tisuća kuna za Tomislava! thumbup


Nisam nešto puno naslikavala, al evo šta imam:

Gatuzo
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Gatuzo
Free Image Hosting at allyoucanupload.com

Skaut
Free Image Hosting at allyoucanupload.com

Free Image Hosting at allyoucanupload.com


Hvala svima što ste mi držali fige za kolokvij, ja sam zadovoljna kako je prošlo a rezultati će biti u utorak fino
O faxu neću danas puno, preumorna sam od njega rofl



Nastavila sam se dopisivati sa dečkom čiji sam vam post prevela, bio je jako sretan što vam se tako svidio. Moram priznati da je lik dosta čudan. Ja sam jedna od osoba koja je dosta nepovjerljiva kad se radi o ljudima s neta, jer nikad ne znaš na šta možeš naletit. Pogotovo kad su iz druge zemlje. Stalno piše kako ga vesele jako moji mejlovi, napisao je da je blog jedino mjesto na kojem može olakšati dušu jer nema puno prijatelja. Meni je to bilo čudno, pa sam ga pitala kako to.
Onda mi je napisao jedan poooduži mejl o tome kako je sa 13 (!!!!) godina ušao u vezu koja je trajala 10 (!!!!). Naviknut da bude stalno s curom, nije stekao puno prijatelja. Kad su prekinuli, išao je psihiću, imao napadaje panike, uzimo lijekove, zdebljao se 30 kila i izgubio kosu. No, da skratim priču, sad ima tu neku malu od sedamnaest godina, o kojoj i piše u onom postu, i koja ga navlači za nos i tako.

Ne znam, žao mi čovjeka a opet to je sve tako čudno... Pa di ja baš od 60 milijuna Talijana naletim na nekog takvog. Al neka, njega mejlovi vesele, meni je dobra praksa pa dok se ne pokaže opasno, ili ako ne poludim od posla dodatnog psihića, sve OK. Budući da imam osjećaj da će njegovi mejlovi imat oblik ispovjedi... Ne znam kolko vas opće sve to s njim zanima?

Obilazim vas kolko mogu... sorryte kiss

Ciao!

- 17:56 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

Assilletta su Splinder

Za vrijeme mog boravka u Firenzi, profesor nam je svaki dan na nastavu donosio dnevne novine tipa Metro, da bi iz njih čitali i komentirali članke. U tim novinama upoznala sam se s inačicom (ili barem jednom od inačica) našeg blog.hr-a. Zapelo mi za oko, ali sam s vremenom na to zaboravila, mislim da sam čak bila jednom pa mi se nije dalo prčkat.
Prije dva dana sjetila sam se toga i odlučila, kad sam već toliko na netu i blogu, da imam i neke koristi od toga. I tako mi fali vježbe iz talijanskog. Otvorila sam talijanski blog na splinder.com. Napisala sam neki kratki post i bilo je kaj sad? Otvorila sam naslovnu stranu i klikula na jedan naslov koji mi se činio OK. Ostavila sam komentar jer mi se post stvarno svidio i dečko mi se javio. Naime, mogli ste i vidjeti komentar na talijanskom ispod prošlog posta, jer je vaša pametna Assilletta automatski upisala adresu sa blog.hr-a, umjesto adresu novog bloga kad mu je pisala komentar. Dečko se zove Salvatore, iz Napulja je, ima 26 godina, ostavio mi je mejl, MSN, tako da ću moć vježbat komunikaciju.
A dao mi je i dopuštenje da vam (više ili manje uspješno) prevedem njegov post koji mi se svidio pa izvolite:



Come si reprime l'amore?
Soffocando il "Ti amo" in gola, chiudendo le mani che cercavano solo carezze,
chiudendo gli occhi che lacrimano al pensiero di quel che mai sarŕ.
Pensando a quello che ho fatto e potevo fare... ma che non e bastato.



Kada se osjećam usamljeno, kada se osjećam loše, uvijek se trudim misliti na prošlost. Pokušavam shvatiti kako sam prevladao najteže trenutke, trudim se sjetiti pretrpljene boli i misliti na to da me ta bol ojačala.
Razmišljam o svojim emocijama, učim na pogreškama i trudim se shvatiti sam sebe, moje reakcije, moje paranoje.
Mnogi kažu da sam se promijenio, mnogi kažu da vide u meni bolju osobu.
Tako sam umoran…
Poslije sam shvatio da je ovaj blog test, pokazatelj onoga što sam proživio. Čeprkao sam po mojoj prošlosti i ostao zapanjen kada sam pročitao da sam se prije dvije godine… žalio o istim problemima kao i danas.
Koji apsurd od života, čitam o sebi i smijem se.
Pišem o boli, pišem o samoći… pišem da mi fali ljubav.
Pišem o curama koje su me razočarale, pišem o izgubljenoj ljubavi.
Pišem o „njoj“, gotovo nesvjestan činjenice da je uzalud dati joj ime, i tako će vrijediti jednako za iduću… Toliko će me puta još povrijediti, i sve će to učiniti na isti način.
Tako sam umoran…
Tako sam umoran od davanja ljubavi a primanja… nečega drugog.
Ona ljubav od koje se osjećam dobro… ne sjećam je se više.

Mirim se s idejom da ne bih mogao do beskraja voljeti osobu koja me ne želi

Kako se potiskuje ljubav?
Gutajući „Volim te“ u grlu, sklapajući ruke koje žele nježnost, zatvarajući oči koje plaču na pomisao onog što nikad neće biti.
Misleći na ono što sam napravio i na ono što sam mogao napraviti… no nije bilo dovoljno.
Misleći na ono o čemu sam žudio… ali se nikad nije dogodilo.
Kako se potiskuje ljubav?
Patnjom do te mjere da se ugasiš, smiriš, kloneš duhom.
Tolikom patnjom da umreš iznutra.
Kako se, dovraga, potiskuje ljubav?
Shvativši da te ta osoba ubija dajući drugome sve za čim ti žudiš, dajući drugome sve što ti želiš, dajući drugome sve što ti trebaš, i poslije svega, znajući da te je time ubila, gledajući te govori: „Stalo mi je do tebe, volim te, razumiješ li?“
Kako se, dovraga, potiskuje ljubav?
Dok gledaš osobu koju voliš u oči i dok misliš „Volim te da je to za umrijeti“, ona se smije i govori kako je sretna jer će izaći s drugim


Kako se potiskuje ljubav?
Slušajući njen glas slomljen od suza koje je prouzročio jedan od onih milion glupana koji nema pojma tko je ona, koji je napravio upola manje za nju nego što si ti napravio… ali je imao sve ono što ti želiš s njom.
Ljubav se potiskuje slušajući tišinu njenih suza i njemi otkucaj njenog srca kada joj kažeš: „Volim te“
Ljubav se potiskuje kada shvatiš da joj možeš željeti „samo“ sve dobro, jer je to jedini način da joj budeš blizu.




Meni se svidjelo. Nadam se i vama. Sutra je napokon humanitarac. Bad news je da nam je Tomi završio u bolnici s upalom pluća, tako da ni on a ni nitko od njegovih neće biti prisutan. I baš mi je skroz žao. Good news je da slijedi prvo upoznavanje s nekim blogerima. Kenya nam se nažalost isto jako razboljela (još jednom brzo ozdravljenje), pa ne dolazi, za Janić ne znam jer se nije definitivno izjasnila, al bit će jedan klepetavi šminker po imenu Bojan, Brineta(koja će me morat zaskočit i predstavit se, budući da o njoj niš ne znam), Choco, bez koje ovo sve ne bih uspjela ovako dobro i draga
Lady G.. Da mi sutra nije kolokvij zbog kojeg jednostavno nemrem bit super, već bi sad šizila od uzbuđenja. Izvještaj slijedi... Puse svima!

Ciao! kiss

- 17:45 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

Uho, grlo, nož

Drago mi je da vam se pričica svidjela (sad bi bilo zanimljivo da vam kažem da imam tolku maštu i da sam sve izmislila, but no, it's all true yes ). Oni koji su čestitali tri godine veze su uranili jer ne brojimo se od te večeri. Nastavak ćete dobiti na godišnjicu što znači da ćete već zaboraviti na ovaj post kad napokon napišem nastavak belj
Iznenadilo me što se nitko nije pošteno nasmijalo na moju provalu "Vidim da znaš plesat,a jel se znaš ljubit?", valjda nije bilo dovoljno izražajno napisano, jer moj dragi dan danas to najradije prepričava i ljudi se, naravno, uvijek strgaju rofl

Već vidim da će mi ovaj „dugi“ vikend prohujati s vihorom… Imam stalno hrpu zadaće, idući tjedan je prvi kolokvij zbog kojeg ću hebeno šizit, a uz sve to se uvijek nešto nađe. U nedjelju idem i radit je rmoram iskoristit što je ovaj „dugi“ vikend, pitanje je kako ću u budućnosti raspolagati s vremenom. Sve to pomalo bedira, al sve je to valjda dio akademske godine, kao i uvijek.

Image Hosted by ImageShack.us
Neki možda znaju da književnica Vedrana Rudan ima svoju kolumnu na webu Nacionala. Znate, ona spaljevina od žene koja je često znala gostovat kod Sanje i uvijek ispalit svakakve gluposti po principu „što na umu, to na drumu“. Već ima kako sam pročitala tu jednu njenu kolumnu, ni ovaj put nije ostala dužna.

Nju, kad slušam ili čitam, kao da govori onaj vrag, loš glas koji sjedi na maminom ramenu. Svaku majku neke stvari dovode do ludila. Možda ponekad, kad izlude od mučnine u trudnoći pomisle: "Što je meni ovo trebalo?". Nekad dođu do krajnjih granica jer nikako ne mogu dobiti dijete da pojede malo karfiola pa su to uvijek drame za stolom. I sigurno nekad požele vrijeme za sebe.
Ali ni jedna to sigurno ne bi izrazila kao Vedrana Rudan. Ne bi rekla

Da se opet rodim, ne bih imala djece


...kolko god muka ju to koštalo. Zašto onda Rudanica ima uspjeha kod nas? Je li ženama lakše, kad takvo nešto pročitaju, znajući da nisu jedine. Ili da možda ima gorih majki od njih?

Pred par mjeseci prijateljica mi je posudila njen bestseller "Uho, grlo, nož". Opuštajuća knjiga? Možda. Nekome. Mene je jednostavno počelo živcirati učestalo psovanje čitatelja, skidanje mu sve po redu, nazivanje ga lažljivcem, i neprestano prekidanje radnje s tim. Ili činjenica da je to bio dio radnje. Nije bitno. I nisam ju pročitala do kraja. Nisam našla razloga.

Ali mnoge Zagrepčanke, Dalmatinke, Zagorke i druge jseu. Možda ste i vi među njima? Zašto čitamo što piše žena koja nam kaže:

Pitam vas, tko danas voli vlastitu djecu?


A i ti unuci? Što to oni imaju bez čega ja ne bih mogla?



Kao dodatak postu, dajem vam ovaj matematički zadatak za gubljenje živaca. Nemate datoteku za otvoriti ali ću vas obavijestit ako pogodite, pa tko ima živaca...


Kako otvoriti datoteku....?!

U busu se nalazi 7 djevojčica
svaka djevojčica ima 7 torbi
U svakoj torbi su 7 velikih mačaka.
Svaka velika mačka ima 7 malih mačića.
Svaka mačka/mačić ima 4 noge.

PITANJE: Koliko noga se nalaze u busu?
Kolicina nogu je password datoteke...
U slucaju da uspijes, upisi svoje ime i posalji dalje.

SRETNO!



PS: podsjećam vas još jednom na HUMANITARNI KONCERT ZA TOMISLAVA
Zanimljivo je da sam danas skužila da sam vam već pisala o Tomiju, ovdje. Skroooooz sam zaboravila na to!

Posjetila sam Alfija jučer prvi put. I on je dobio svjećicu. Imao dušu ili ne.


Ciao!

- 18:53 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna