petak, 30.11.2007.

Good to be back

Image Hosted by ImageShack.us



Dugo vam nisam pisala, znam. I nekima sam ostavila komentar o tome kako ne znam kad ću se vratiti. Nisam lagala. Nemam vremena, i ne bih ga smjela trošiti na aktivnosti kao što je blog.

Toga sam se i pridržavala zadnjih dana. Razmišljala sam i o tome u kojoj mjeri sam se vezala uz vas, blog prijatelje. Previše. To meni nije teško, ja se lako vežem uz svašta a kamoli uz ljude pa makar i u virtualnom obliku. Ali sam razmišljala, da mi to nekako nije skroz naskorz prirodno. Vezat se tako uz nekoga koji postoji samo na kompjuteru. Vama govorit neke stvari umjesto najboljoj prijateljici. Ipak vas ja ne poznam. Ipak ste mi vi stranci. I ipak sa većinom u real lifeu ne bi imala neki blizak odnos, bilo radi razlike u godinama, karakterima ili nešto treće. Znam, neki će reći to nije važno ali sam malo razmišljala trebam li tu malo staviti zid.

Ona veća stvar zbog koje sam vas zapustila je naravno fax. Zatrpana sam, kao i mnogi. Seminari, kolokviji i tako dalje. Iz slovačke književnosti bih trebala pročitati preko dvadeset knjiga do drugog mjeseca, što onih pravih debelih po 200 strana, što pripovjetki. Ali da se i pohvalim, prošla sam dva kolkovija, onaj još davni koji sam vam spomenula iz talijanskog i jedan koji sam pisala prekjučer, iz Hrvatskog književnog jezika - ije/je, č/ć, povijest hrvatskog, funkcionalni stilovi i tako dalje. Jedino što uz sve to stignem je moj dragi.
A ja nisam od onih koji će samo kod sebe tipkat. Ne volim osjećaj kad posjetim jednog od vas i vidim da sam u zaostatku. A jednostavno ne ide drukčije.

Ali jutros mi se srce stislo. Otkad sam se počela intenzivnije bavit blogom bojala sam se da će se to dogoditi i stresla se kad bi se nekom drugom dogodilo. Otvorila sam svoj dragi blog i našla poruku od dragih hakera. Samo crno i njihova poruka. Za mene nestručnjaka, to je bio kraj, mislila sam da nema povratka. Suze su mi došle na oči dok sam nekima od vas ostavljala komentare što se dogodilo. Pa kako to dovraga nekome može biti zabava? Ja sam toliko svog srca uložila u to da mi je skoro bilo kao da mi je netko umro... Pa to su moje uspomene kvragu!
I ne bih sad otvarala novi, jer to ne bi bilo to. Ne bih sad imala volje za sve ispočetka.

Zato sam se odmah odlučila javiti, sad kad sam vidjela da su mi ovi iz uredništva ili ko već sve vratili. Drago mi je da je ostala ona ista stara Assi. Iako me i nema stalno tu, mislim na vas cerek

Za kraj ću pozdraviti jednu dragu blog prijateljicu, koja je nestala bez pozdrava kako sa bloga tako i sa Iskre. Principessina naša, nadam se da si dobro.

Ljubim vas dragi moji... (i nemojte plakati dok čitate ovaj srcedrapateljni post wink )
Ciao!


UPDATE
Iako mi je onaj dizajn prirastao srcu i iako nisam nešto od promjena evo hakeri me i na to potakli a za ovo zimsko ruho zaslužna je LANNA. Hvala! cerek
- 16:30 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna