srijeda, 31.10.2007.

I (za) ništa ne bih mijenjala

Ovo je za mene jako poseban post... Obilježavam dvije brojke.

Image Hosted by ImageShack.us
Plitvice Nova 2007



Prva, koja mi ovaj dan čini posebno bitnim, je tri godine kako sam upoznala svog dragog. I naravno, budući da vam ionako sve pričam, ispričat ću vam i taj događaj.


Image Hosted by ImageShack.us
Ja sam tad bila četvrti srednje. Bila je nedjelja i ja sam bila nešto posebno dobre volje. Drugi dan su bili Svi sveti, nije bilo škole, i meni se baš išlo van al nisam znala kud bi. I kaže meni Ivana, moja susjeda i frendica od rođenja, da oni idu van na narodnjake, negdje na drugi kraj grada ali frend iz srednje će ih furat i vratit doma. I pita mene jel hoću s nama. Ja u to doba još nisam bila na zelenoj grani s narodnjacima, al reko ajde, od silne volje da nekam idem.

I tako se nas četiri (Ivana, ja, Tonka iz njihovog razreda i njena frendica) zaputile na Savski most gdje nas je čekao on.Image Hosted by ImageShack.us
Svi smo bili raspoloženi i već se u autu lagano "đuskalo". Otišli smo u B. na piće. Ivana me pitala kak mi je, kakav mi se čini frend itd. Ja reko pa tu je tak, a frend nije loš, možda bi čak i nešto s njim, al možda se nađe i bolja prilika pa mu slučajno nemoj ništa govoriti! Tamo je stvarno bilo dosta mrtvo pa smo odlučili otić dalje. Na drugoj lokaciji je pak bila naravno preneizdrživa gužva pa smo se i tamo kratko zadržali i opet se vratili u B, samo pojačani s još jednim frendom iz njihovog razreda. A u B. sad sasvim druga priča, popunjeno ljudima, naravno već pripitim i rasplesanim.

Mi smo nastavili cugat a poslije se i sami digli plesat, onako skupno. Nakon toga počele su one "za parove" i ostali su frend i Tonka. Moram priznat da meImage Hosted by ImageShack.us
impresioniralo da zna i da hoće tako plesat. I tako sa pričom, simo tamo, počeo meni sve više frend zapinjat za oko. I kažem ja Ivani da su se "strasti malo pojačale" ali da još uvijek ništa ne poduzima, da ću ja vidjet ak će bit šta od toga. U međuvremenu smo i frendica od Tonke i ja plesale sa frendom, ali Tonka najviše tako da sam pitala Ivanu jel ona sigurna da nema niš među njima. Ona je rekla da ziher, da su oni naj frendovi.

Kako je vrijeme prolazilo, počeo je frend meni sve više biti izazov. Dražio je na neki način, a opet se nikako nije dalo zaključit što misli. Imao je neku privlačnu karmu a opet na neki način nije dao previše do sebe. Mene je to sve više i više privlačilo i na kraju me počelo živcirat šta se ništa događa (a ništa nije pokazivalo da će se nešto dogoditi). Hvala blogu, već je i broj promila u mojoj krvi bio poveći. I u nekom blackoutu dok smo po ne znam koji put plesali, ispali vaša Assilletta ni pet ni šest:Image Hosted by ImageShack.us

"Vidim da znaš plesat,a jel se znaš ljubit?"
A on meni nešto stopostotno neodređeno:
"Pa ono, kaj ja znam..."
...ili nešto tog stila.

Ne nisam se zbedala.
Jednostavno tu mi večer ništa nije moglo pokvariti raspoloženje, a nije mi on bio toliko bitan, jednostavno sam morala probati i sad sam mogla do jutra dalje.
Jedino sam do Ivane došla i kratko joj dala do znanja:
"Odjeb!",
i nastavila plesati.
Da bi ova priča ipak imala hepi ending, ja sam u sljedećem stiskavcu dobila traženi test njegovog poljupca.

Image Hosted by ImageShack.us
I nije tu bilo gotovo... Mi smo kafenisali naredni tjedan, ljubakali se i odlučili da stvari idu svojim tokom. Tok, nažalost, nije bio povoljan. Assilletta se odmah u subotu, na rođendanu, ljubila sa kolegom iz škole, i to poslala frendu. On je rekao da je i dobio dojam da ja nisam za vezu, ja sam imala grižnju savjesti i nisam ga htjela na ništa prisiljavati. I tu smo stali. Izgubili kontakt. Kako je na kraju postao moj dragi, doznat ćete drugi put. Najvjerojatnije kad ću slaviti tri godine veze.


Slike, redom:
-naš prvi uslikan poljubac (2 tjedna veze)
-Tonkin rođendan, draga mi ova slika baš smo slatki tu (3 mjeseca veze)
-svadba na kojoj je dragi bio kum ove godine u petom mjesecu
-ljeto 2006
-Nova godina 2006. u Pragu (sa pivicama u ruci, naravno smijeh )


Druga brojka koju obilježavam samo pred vama, mojom blog ekipom, je 50 objavljenih postova! party


Puno pusica šalje vam vaša Assilletta! kiss

(Sa pedesetim) Ciao!

- 08:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2007.

KONCERT ZA TOMIJA!

Image Hosted by ImageShack.us



Ima jedna novost... zahvaljujući Choco, čitanosti njenog bloga i prisutnosti na naslovnici, za našu blog akciju širenja informacija za Tomija, to je došlo do njegovog brata i njega, tako da sam i sa Tomijem jedan mejl izmijenila, jer ga je zanimalo tko sam. A jedan frend mi se pak ponudio da će on sa svojim demo bandom svirati na idućem koncertu za Tomija.

Neam baš neku pismenu inspiraciju, dodat ću vam par slika. Jučer smo dragi i ja bili kod frendova u Markuševcu, di smo se mazili sa jednom buckom od zlatne retriverke sretan

Image Hosted by ImageShack.us


A danas je moj otac slavio roćkas pa je uživao puhajući svjećice sa svoje dvije unučice:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
(sestrinska ljubav smijeh )

Nakon koncerta slijedi post koji već neko vrijeme čeka objavu... do tada...

Ciao!

Kad smo kod koncerta: Gatuzo

UPDATE 30.10. (11:42)
Tek sam sad shvatila kaj sam napisala... Stalno zabrijavam da je koncert danas, tako da sam vam krivo napisala, ovaj postić koji čeka objavu očekujte sutra zubo

- 15:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2007.

Malo privatnjaka

Ah lagano sam zaboravila ono razdoblje sa viška slobodnog vremena. A prestalo je tek prije nekih dva tjedna. Nije da se žalim. OK mi je sad. Osjećam se ispunjeno i korisno. Kao prava mala horoskopska djevica. Imam stvarno dosta posla. Definitivno više nego ikad sam zatrpana zadaćama, seminarima, lektirama (da, tako je to kad studiraš jezik), tjednim testićima i kolokvijima. Osim toga, raspored je opća žalost, imam ogromne rupčage i gro vremena provodim na faxu.

Ove nedjelje ću uzet slobodno od posla, jer jednostavno moram sve dovest na svoje, ako se počnem zatrpavat di će mi bit kraj? Jednostavno si ovaj semestar ne mogu dopustiti apsolutno kampanjstvo (kaže ona dok piše post a trebala bi čitati lektiru jer mora napisati referat). Stvarno imam groznih predmeta (ne znam jesam spomenula staroslavenski? Da, ćirilica, glagoljica, petnaest deklinacija imenica, plus teoretski dio i tako to).

U komentarima su neki zaključili da sam bila u nekoj krizi jedan od zadnjih dana. Dragi me, naravno doveo do toga. Već me dugo nije tako izbacio iz takta. Da sad ne pričam cijelu priču, vrhunac je bio kad sam ga nazvala – nije se javio; pa me nazvao iz džepa a da nije bio ni svjestan i onda se opet nije javio kad sam ga nazvala. Da bih mu ja nakon toga poslala poruku da drugi put pazi da mu se tak nešto ne dogodi, a on meni, umjesto da se ispriča do poda, pošalje: OK. E to samo on može. Žalosno je što stvarno zvuči toliko komično…al meni je srce vrisnulo a tlak poskočio u tom trenutku.
Odala sam se alkoholu, naravno, način na koji se inače prečesto nosim s problemima. U dva sata sam suknula ne znam koliko gemišta, dva jegera i zadimila za dvoje. Konobar, Igor, mi se samo podmuklo smiješio i pokazivao mi da duboko dišem. Praznik za njega, obožava kad me može podprcavat, ali i on je priznao da dragi nije bio u pravu.
Riješilo se to nekako, kako to već obično biva (da, oprostila sam na nikad ne izrečenu ispriku).

Što je još novo? I mene su napokon silne pozivnice dozvale na Facebook. Tamo sam našla pol razreda iz srednje, neke ljude sa Ugljana, Tati i Charlesa s kojima sam bila u Firenzi i tako, nije loše. Slike sam neke već postavljala a u ostalo se još nisam toliko ufurala ali ima vremena.

Od aerobika sam odustala. Da, zar ste sumnjali? Moj poduzetni tim također. Kao što sam i predviđala. I ne da mi se davat novce jer smo takvi da jedan drugoga podkopamo, umjesto da se guramo međusobno da idemo. I onda to završi tako da se novci bace u vjetar.

Ima sigurno još novih stvari. Dugo nisam pisala „privatni“ post. Al dosta vam je ovo.

Još jednom vam hvala što ste stavili link za pomoć Tomislavu na svoje blogove. Koncert će najvjerojatnije bili održan 6.studenog u KSET-u, ali to još ne morate stavljat po blogovima jer ću vrlo skoro znat je li to sto posto, u koje vrijeme, ko će nastupat a nadam se da ću stavit i plakat (to ja sve radim kind of potajno, jer nitko ne zna za blog pa tako ni za ovu moju akciju, pa tako ne mogu baš ni reć što će mi).

Puno pozdrava od vaše „undercover“ Assi smijeh

Ciao!

E da, WTF s ovom listom izbori na naslovnici? Totalni bezveznjak, koga to tolko zanima da su morali novu listu napravit. : mrzi izbore : blabla

Još sam nešto zaboravila!
Balašević tribute!
Vjerujem da će me put tamo odvesti yes


UPDATE 20:21
Našla sam o koncertu na KSETovoj stranici, tako da je šta se datuma tiče potvrđeno...

- 18:50 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Sloboda govora=sloboda bloga

Image Hosted by ImageShack.us



Radi solidarnosti sa kolegom blogerom – doduše možda malo prekasno, ali kasno nikad nije - i radi toga što ne želim da se danas-sutra nešto takvo dogodi meni (daleko sam ja od toga, ali razumijete što hoću reći), odlučila sam i ja posvetiti jedan post SLOBODI BLOGA.

Što se dovraga dogodilo sa slobodom govora? Blog bi trebao biti osobno mjesto istresanja misli, kao što je to nekome bilježnica koju zove dnevnik. Jedino što je dostupan drugima za čitanje. Ali kome se ne sviđa, ne mora ga čitati.

Čitam neki dan ovaj post naše uvijek aktivne Choco.Image Hosted by ImageShack.us
Iskreno, nisam čitala ni članak ni komentar ali to po meni nije bitno. Ni o čemu je pisano, niti kako je dotični to iskomentirao. Bloger, kao što je i Choco napisala ima opciju brisanja komentara. I isto tako, svaki bloger ima pravo na svom blogu pisati što želi. Mislim, ako nemamo tu pravo izražavati svoje mišljenje, gdje imamo?

Mrzim apsurdne kontradiktornosti… burninmad

Zahvaljujem se puno SVIMA što ste tako aktivni i zainteresirani za POMOĆ TOMISLAVU cerek
Čim nešto novo saznam, bit ćete obaviješteni sretan

PS: osjećam se tužno... ništa posebno. neki takav mood... gledam ovo sivo vrijeme vani, tipkam lap i slušam stvarčice kao što je...



Dugo ju nisam slušala. Baš volim tu pjesmu... lud

Ciao!

- 17:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2007.

Pomozite Tomislavu!

Inspiraciju za ovaj post našla sam na blogu Male Anje. Znam da je puno ljudi kojima treba pomoć, al evo ovo je na neki način moj prilog za prijatelja.

Tko je Tomislav Medić?

Image Hosted by ImageShack.us

Tomislav Medić ima dvadeset godina i stopostotni je invalid otkako je u mjesecu studenome 2004. prigodom pada zadobio teške ozljede glave. Prigodom operacije utvrđena je teška ozljeda kralježničke moždine koja zahtijeva dugotrajno liječenje. Zbog toga Tomislav ne može hodati, u rukama gotovo da i nema osjeta, a govori šapatom. No, zahvaljujući velikoj volji do kraja srednje škole dijele ga tri ispita i polaganje mature u VII. gimnaziji u Zagrebu. Namjerava upisati studij prava.

Tomislavu je potrebna 24-satna rehabilitacija uz fizioterapeuta i logopeda, a njegova invalidska kolica sve manje zadovoljavaju njegove potrebe. Potrebna su mu kolica na električni pogon jer bi ona uvelike olakšala njegovu pokretljivost. Također, ljeti mu pomaže boravak u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj. S obzirom na to da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokriva tek dio troškova Tomislavova liječenja, to mu je potrebna vaša pomoć.

Svoje priloge možete uplatiti na adresu: Zaklada 'Biskup Josip Lang', Palmotićeva 33, 10 000 Zagreb. Žiro-račun je 2340009-1110097040 (donacija za Tomislava Medića).


Tomislav je, naime, (bio) moj školski kolega.Image Hosted by ImageShack.us
Nismo išli u isti razred ali se moj i njegov dosta intenzivno družio, na sva putovanja smo išli zajedno, na maturalac, a bili smo i na istom rođendanu večer kad se to dogodilo (slika koju sam stavila je od te večeri). Šta se točno dogodilo ni dan danas se ne zna, jer se Tomislav ne sjeća, on je nakon izlaska iz tramvaja, u kojem je bio s prijateljima, otišao doma a iduće što je poznato je da su ga roditelji našli u lokvi krvi ispred kućnih vrata. Bio je u komi ni ne sjećam se više koliko, organizirala se misa na kojoj smo molili za njegov život. Ne moram vam ni pričati, grozno. On je srećom preživio.
Ja ga nisam vidjela od nesreće, kažu da se nije promijenio, a ja o njemu mogu reći sve najbolje. Nenametljiva, izrazito draga i simpatična osoba. Pametan, odličan učenik. Sa svakim je popričao, uvijek sa smješkom na licu i uvijek dobre volje. Ovaj članak je od sedmog mjeseca negdje, on je u međuvremenu maturirao s odličnim i izvanredno upisao pravo.

Meni preostaje da vas pozovem da pomognete ovom izuzetnom dečku i bilo bi mi drago da bar jedna osoba uplati neki dobrovoljni prilog. Isto ću vas obavijestit za humanitarni koncert u studenom (to neće biti ništa veliko ni glamurozno) čiji prihod ide Tomislavu, a tamo će biti i kutija u koju će se moći ubaciti priloge.

Dakle, još jednom:
Zaklada 'Biskup Josip Lang', Palmotićeva 33, 10 000 Zagreb. Žiro-račun je 2340009-1110097040 (donacija za Tomislava Medića)


I da napomenem, ne očekujem da mi u komentarima pišete hoćete li ili nećete i zašto donirati novac. To nije moja stvar, niti me zanima. Ko može, dat će.

Isto tako ste pozvani da o ovom napišete nešto kratko na svom blogu ili jednostavno stavite link na ovaj post.

PRIVATNI DODATAK:
Sutra bi mu bio dvanaesti rođendan... Ne znam jel bi obilježavala. I kako. Ili bi možda bilo lakše ne misliti... kolko je moguće.

Budući da vam se dugo nisam javljala reći ću vam da je fax vrlo intenzivno.
Jedna stvar, za koju trebam jedan doktor u kući savjet. Imam užasnih problema sa žuljevima na tabanima. Da, na onom doljnjem dijelu. Jučer sam došla doma sa cijelim onim "jastučastim" dijelom u ogromnim mjehurima. Molim vas pomozite jer ću do daljnjega biti osuđena samo i jedino na tenisice (koje su mi još uvijek najmilije ali ja volim čizmice, petice i tako).

Ciao! svima vama dobre volje! Cmokam vas puno puno!

- 08:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Razbila sam stakleno zvono

Nakon jednonedjeljne pauze (koja nije nažalost planirano provedena na moru), jučer je trebao uslijediti moj drugi radni dan. Već sam vam rekla, da se radi o firmi u kojoj je tata direktor. Burazi su isto svojevremeno radili tamo. Pričali su mi kako im je više puta bilo koma ustati se nakon što su u nedjelju zaružili. Ali stari ih nije štedio. To je ono što sam i ja htjela kad sam prihvatila ovaj posao. Osjećaj obaveze. Bez iznimke.

Prekjučer je najbolji prijatelj slavio rođendan. Ja sam računala s tim da je moja obaveza da se u nedjelju ustanem. Tata je znao za roćkas. Pitao me hoću li raditi. Rekla sam da hoću. Rekao je da ne moram. Rekla sam da hoću. Kad je navečer s mamom odlazio od doma, još je jednom napomenuo da mu mogu napisat poruku ako odlučim ne ići. To je bio onaj potez koji nisam željela. Koji mi je davao mogućnost da ne moram misliti na to da imam obavezu drugi dan. Mogu ostat do jutra. Mogu se napiti ko majka. Mogu se ustat. A i ne moram. Kao da je u pitanju kava s prijateljicom. Možda ćete misliti: "Što je luda, ona se žali umjesto da uživa što ima izbor!"

Dragi je znao da imam u planu raditi. Ali nismo to taj dan spomenuli. Otišli smo kod Dade gdje smo napali gemište od zavaravajuće pitkog vina. Moram priznati da se dosta popilo, a ja nisam bila opterećena jer sam znala da ne moram ustati. Kad sam dragom napokon rekla (kad su sati već prošli neko normalno vrijeme) da valjda neću ić na posao, ispalo je naravno svašta, tipa da sam neodgovorna i da ak sam već planirala se tu zabavljat da sam trebala imati na pameti da se trebat dić sutra. Nije on to meni onako strogo predbacio, samo je još jednom ispalo da sam razmažena i da mi se sve dopušta, a to je bilo ono što nisam htjela. I rekla sam da idem na posao. Znala sam da misli da nema šanse da se ustanem, pogotovo jer smo doma došli poslije tri i to prilično pod šokom.

Nije bilo lako. Čim sam registrirala da zvoni, isključila sam alarm valjda ni ne otvarajući oči. I nisam se odmah digla. Tek 5 minuta kasnije, kad je dragi opet pomislio kako je pobijedio jer nisam pokazivala znakove života, meni se u polusnu uključio alarm. Ustala sam, potpuno sljepljenih očiju. Nije mogao vjerovat dok sam ja palila svjetlo i pjevušila: "ispočetka, iz inata...." zubo
Tata je bio jednako iznenađen, iako nisam ostavila poruku, nije mislio da ću ić. Još iznenađeniji, kad je čuo kad smo legli.

Ali bili su ponosni. I to je bilo tolko očito i toliko ispunjavajuće da je tako vrijedilo... Pokazala sam da nisam više malena tatina princeza. I da i ja mogu nekog vraga u životu. I da nisam razmažena (bar ne toliko wink ). I da nisam ljenčina. I da mogu.

Nije bilo lako održati koncentraciju, pogotovo kad se bližio kraj ali bio je još jedan odličan, zanimljiv i ispunjen radni dan. Nakon toga išli smo na obiteljski ručak jer je buraz neki dan imao rođendan, a nakon fine papice na zasluženi odmor... zijev

Ciao! ... od vaše big girl Assillette kiss

Pussy, ne mogu ti ostavit kom. Kaže mi da sam spam... mad

- 14:03 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

Čiji je prvi korak?

Hej blogići!

Pa kak ste mi? Dobro, nadam se. Kak sam ja? Pa dobro. OK. Neutralno. Malo su me doduše splašili neki ispiti koji me čekaju u drugom mjesecu, tim više kaj sad nisam više ponavljač nego mi je sve što slušam novo. Al ima ljudi koji su u goroj situaciji nego ja, tako da se ne smijem previše žaliti.

Moja zaluđenost blogosferom dobila je novu dimenziju. Jučer sam sanjala blogericu, koju znam samo po slici iz profila, Principessinu. mislim ja inače imam lude snove, sjećam se samo da je druga osoba bio princ William (lud ) za kojeg se na kraju ispostavilo da nije pravi princ William…ma..


Image Hosted by ImageShack.us


Pripremam jedan post za kraj mjeseca (ne očekujte ništa spektakularno) ali me uglavnom asocirao na jednu temu, budući da mi se sviđa čitat tuđe stavove i drago mi je da tako aktivno sudjelujete, bolji ste od parlaonice wink Nadam se da je i vama to zanimljivo?

O ovom sam se prvi put zamislila kad smo poveli tu temu na talijanskom u školi stranih jezika. Tema je „kad cure ulete dečku“. Meni je to bilo sasvim normalno dok nisam shvatila da od nas desetak u grupi jedino meni to nije problem. Sve druge cure imale su stavove da je to muški posao, da on mora napravit taj potez, da on treba biti zavodnik. Image Hosted by ImageShack.us

Meni je to skroz bezveze. Ne kužim jel to u pitanju neki feminizam, konzervatizam ili kaj? Pa živimo u 21. stoljeću. Dečki i tak danas nisu što su nekad bili, totalno su nepoduzetni i sve im je svejedno. I zakaj si ja onda ne bih probala zgrabit nekog frajera ak mi se sviđa? Na kraju krajeva, nemam kaj izgubit. Dostojanstvo? Ma molim te! Mene to uopće ne pere. I da mi ne upali, najvjerojatnije lika u životu više neću vidjet.
Da se razumijemo, u svemu tome treba imat mjeru, i ne mislim da bi žene trebale isključivo ulijetat frajerima al mislim da to apsolutno ne bi trebao biti neki tabu.
Jeste li vi možda jedne od onih što se radije zadržavaju na jedva primjetnom migu? Ili opće ne fermate frajere nego kad on uleti vama gledate jel valja šta ili ne?

Jedino što meni ima smisla, radi čega bi možda odustala od prvog koraka, je to što onda više ne bi bilo one napetosti, on bi znao da me može imati i više mu ne bi bila špica. Al meni je srećom upalilo. I traje i danas. A da nisam ja krenula, ništa od toga ne bi bilo…

Ciao!

- 12:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Majčinstvo

Šmrkavost još traje. Na faxu je još zbrka. Propao mi je slobodan ponedjeljak, jedino dobro što je bilo u mom rasporedu. Luki me jučer zbedirala sa svojim komentarom (ne okrivljujem te, nisi znala). Fali mi njegova dlaka. Onaj osjećaj kad ga podragam. To sam jučer osjetila prvi put. Taman kad sam pomislila da sam sve to dobro podnijela...
A moj laptop je doživio valjda neki tehnološki šok koji se zove ovako nekako „Ne mogu vjerovat da sam na odmoru/da sam toliko ugašen/da me napokon malo poštedjela“ ili nešto slično.

Ukratko. Ali nisam o tome danas htjela pisati.

I da sve u životu posložim, nisam sigurna da bih odlučila biti majka. Možda bih onda usvojila dijete, jer ako bih se već odlučila za odgajanje nekog bića, htjela bih pritom pomoći
Sandra (25)


Free Image Hosting at allyoucanupload.com

Htjela sam s vama prokomentirati ovaj članak nađen na stranicama Jutarnjeg.

Svaka žena ne želi, naime, biti majka. I ne znam, uopće, otkud bih s diskusijom počela. OK, kao prvo, otkad je to priča za novine? Kakva je tu medijska pozornost potrebna? To je fakin stvar osobnog izbora!
Naša zemlja, a ni svijet, ne pati od mogućnosti da će ljudi izumrijeti. Još su uvijek svugdje u većini žene kojima se prije ili kasnije javlja majčinski nagon. Zašto onda neke žene jednostavno ne bi izabrale da ne žele roditi? To je njihovo tijelo. Ova je žena čak rekla, da bi jednog dana možda prije usvojila dijete. Pa svi znamo koliko djece bez roditelja ima u svijetu! (zapravo, nismo ni svjesni koliko)
Svijet se toliko boji žena karijeristica. Ma njih je još uvijek toliko neznatan broj da kao da uopće ne postoje. Ne moraju se svi vidjet, kako je Sandra iz priče rekla, kako jure za tim klincima, kako su stavile karijere na led, život na led... . Jer, u neku ruku, činjenica je da se to događa kada postaneš majka. Oni su prioritet i zato je majčinstvo – majčinstvo. Sandra to čak ne čini radi karijere. Jer kaže, i da sve dođe na svoje mjesto, ne bi se odlučila za majčinstvo. Ne vidi se u toj ulozi. I meni je to OK.

Ja svakako jednog dana želim postat majka. To je MOJ izbor. Ne želim bit doma i čuvat kuću. Želim zarađivati svoje novce. Ali isto tako želim da mi obitelj bude prije svega. Želim se posvetiti odgoju svoje djece.

Free Image Hosting at allyoucanupload.comOsoba za koju stvarno razumijem da to nikad neće shvatiti ni prihvatiti, je njena majka. Vjerujem da joj teško pada stav njene kćeri. Nije to lako sigurno, kada kćer donese odluku da vam nikada neće dati unuke. Sigurna sam, da bi i meni bilo neshvatljivo da mi jednog dana kćer dođe s tom izjavom iako vama upravo pišem ovaj tekst. Možda se i pita, je li ona tome kriva, je li pogriješila? Ali nije, Sandra nije nenormalna što to ne želi. To je njena odluka. Ona je takva. Kao što je netko gay, i takav je, iako je to neprihvaćeno u društvu.

Zapravo me najviše fascinira njen dečko koji je to prihvatio iako sam želi djecu. Prema tome ne znam kakav bi stav donijela. Je li to ljubav, ako je on spreman nikada ne imati djecu da bi proveo život s njom? Ili možda ne planira biti s njom dugoročno, pa se ne zamara s tim nego će si s vremenom nać drugu žensku koja je spremna biti majka? Ili mislite da mu to stvarno nije toliko bitno? Ja mislim da ta veza ne može izdržat, čim on ima te nagone da jedan dan bude roditelj.

Ljude koji nemaju djecu se žali, umjesto da ih se gleda kao ljude koji su odabrali pozitivnu i razumljivu alternativu
Maier


Kako ih vi gledate?

Puno pozdrava od vaše Assillette… a sad u obilazak yes

Ciao!

PS: može mi neko reć kak da ubacim fotku u tekst, recimo da bude u sredini teksta a ne ovak izvan svega? Možete na mejl, ak hoćete! Tnx

- 20:20 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Nova radna sezona

Image Hosted by ImageShack.us


Definitivno više neću patiti od viška slobodnog vremena. Sutra počinju predavanja. Kae najbolje, od jučer sam šmrkava, kao i svi s kojima sam bila u doticaju zadnjih dana – dragi, frendovi s kojima smo bili u Austriji i Ana, najbolja frendica. Tako da ne mogu nikog krivit jer pitaj B(l)oga ko je od koga dobio.

Ona omiljena strka sa rasporedom već je počela prošli tjedan. Što je čak začuđujuće jer je lani raspored stavljen večer prije nego su počinjala predavanja. Što ne znači da je veselje ove godine manje namcor Znam da im nije lako uskladiti tridesetak odsjeka al nije ni nama lako kad spojimo sve kaj nas čeka. Što nije uvijek lako, pogotovo kad dobiješ popis sa deset termina. Pa ti zaključi ko bi kaj kad trebao! mad

Kao što sam već napisala, morski vikend sa dragim je propao. Kako sam ga provela? U subotu, u nastavku šopingističkog duha, otišla sam s Anom do Importannea i kupila sam si traperice, što mi je već odavno bilo nužno potrebno a to mi je uvijek najgore izabrat. Kupila sam 2 topića za vježbanje, jer mi se grudnjaci uvijek otkopčaju, a i kao da me malo potakne (ovaj tjedan sam bila sam jednom zašto nema onog smajlića sa rumenim obrazima) i nekoliko čarapa. Kad sam došla doma uspjela sam ono šta sam mislila da je nemoguće – zrezala sam si nove čarape dok sam rezala etiketu! Biser! lud
Navečer sam s dragim gledala neki blesavi već viđeni film.

Jučer sam, ako ništa drugo, praktički cijeli dan provela s dragim. Budući da vrijeme nije obećavalo, odustali smo od potencijalnog izleta u Hrvatsku Kostajnicu na dane kestena. Otišli smo s Anom na kavu do Laništa u plan da opet idemo u Fianonu papati. Al se meni nije jela tjestenina. I onda smo pregovarali ko bi kam na ručak i ko bi kaj jeo. Baš sam rekla da smo fakat koma, jer od silnog dobra ne znamo šta bi pa se tu zmišljamo ko bi u koji restoran :sram me: rofl Poslije napornog ručka, iako smo dogovorili šetnju u Maxić, lagano smo se zaputili u krevet i otkrmili koje dve ćuke (s tim da je dragi izjavio da bi mogao još). Otišao je doma nešto obaviti i vratio se u osam. Otišli smo u moju birtiju gledati tekmu. Image Hosted by ImageShack.us
U nadi da će ubiti viruse, liječila sam prehladu gemištima. Nije uspjelo. Noćas sam se probudila 555 puta, ujutro začepljen nos, i sva sam neka ubananizirana. Baš mi je to trebalo prije početka faxa. Damn!
U svakom slučaju, nedjelju sam provela neradno, iako bi mi se bolje isplatilo da sam radila (nisu na mene računali jer sam rekla da ću bit na moru). Al kaj sad. Iduće nedjelje ispočetka. Tako da počinje životna kolotečina. Samo se nadam da neću od aerobika odustat. Najgore od svega je što si nas troje (Ana, dragi i ja) nismo uopće aktivna potpora nego baš suprotno, jedan drugoga potkopamo. Pretvorit ćemo se u američke prasce! No can do!

Toliko od mene. Ljubim vas blogići (ili bolje ne, da vas ne zarazim) sretan

Ciao! ... od šmrkavice

- 16:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

Koliko smo odrasli?+Austrija

Naletila sam na ovu simpa listu na ovom blogu, iako bloger to vjerojatno nije napisao da ne bi bilo. So....

Odrastao si....

1. - ako su sve tvoje biljke i biljcice zive i nijedna se ne moze popusit

Pa, moj Benjo, jedina biljka koju imam, je još uvijek na životu i ne može se popušit

2. - ako ti je seks u "jednokrevetnom" krevetu neizdrziv

Uh, zdržala bih, ali moram priznat da volim komfort

3. - ako ti je u frizideru vise jela nego pica

Je, ali fridge je u biti mamin, tako da…

4. - ako u 6:00 ujutro ustajes iz kreveta umjesto da u njega ides

Nit ustajem, nit idem. Spavam u to doba.

5. - ako svoju omiljenu pjesmu cujes u supermarketu

Hmmm.. ne… neam baš neku omiljenu pjesmu. A i ne idem baš u supermarkete

6. - ako su ti omiljene emisije prognoza vremena i "Nedjeljom u 2"

Definitivno ne

7. - ako se tvoji prijatelji zene i razvode, umjesto da hodaju i prekidaju

E o tom bi se već dalo… Količina vjenčanja ljudi mojeg godišta u zadnje vrijeme je fascinantna i zabrinjavajuća. Količina potomaka na putu također.

8. - ako ti jeans i jakna vise ne vrijede kao "roba za izlazak"

Vrijede, samo što ne izlazim baš

9. - ako zoves policiju jer su klinci u susjedstvu preglasni

Klinci u susjedstvu su još premali da rade tulume, ali još uvijek bi im se prije pridružila nego zvala muriju

10. - kad stariji rođaci pricaju bezobrazne viceve u tvojoj nazocnosti

Pričaju, ali često padne isprika prije ili poslije vica

11. - ako se ne mozes vise sjetiti, je li McDonalds otvoren 24 sata na dan

Znam da McDrive na Heinzelovoj radi do 1 zubo

12. - ako sve vise placas za osiguranje auta, a popust ti je sve manji

Don't drive, don't have car

13. - ako tvoj pas jede kvalitetnu psecu hranu iz konzervi a ne vise ostatke od rucka

Šmrc… jeo je suhu hranu (vezano: jeste primjetili ikad koliko se psi SVUDA spominju????)

14. - ako te od lezanja na kaucu bole leđa

U zadnje vrijeme mi se događalo da me boli vrat od buljenja u lap

15. - ako vise ne mozes od podneva do 6:00 ujutro lagano lokati

Lagano lokati? Pa ono… ugl ili pijem il pijem nešto brže od toga

16. - ako su ti vecera i kino cijeli izlazak umjesto jedne prekrasne noci

Pa, u zadnje vrijeme mi je to često takav izlazak

17. - ako ti je hrpa kokica ili lijepi snicl oko 3:00 ujutro vise opterecenje za zeludac nego olaksanje

Nije… Nažalost

18. - ako u ljekarni kupujes aspirine i tablete protiv zgaravice umjesto kondoma i testova na trudnocu

Test na trudnoću???? Hvala ne bih kupovala! Od žgaravice mi boluje dragi (al to je samo pokazatelj da pije preveć)

19. - ako ti boca vina od 12 kuna nije vise "vrlo dobra cuga"

Nije mi više vrlo dobra cuga.. Al piva za 12 je dobra belj

20. - ako jedes "zobene pahuljice za dorucak" stvarno u vrijeme dorucka

Ne volim zobene pahuljice a doručak ugl preskočim

21. - ako ti je recenica "Ne mogu vise piti kao prije" zamijenila onu "Ma necu vise nikad ni kapi alkohola"

„Još uvijek pijem previše“

22. - ako 90% vremena provodis za PC-jem i to bas radeci nesto "pametno"

Definitivno radim previše gluposti

23. - ako prije izlaska ne drmnes nesto kratko da bi vani ustedio koju kintu

Samo kad sam na Ugljanu, u ime starih vremena (al onda nije kratko, nego traje..)

24. - ako citas ovu listu i ocajnicki trazis barem jednu tocku, koja za tebe ne vrijedi ... :)

Nisam još tolko očajna


Vezano uz broj 21, vic koji bi vrijedio za mog dragog:
Štef se nedavno oženio i sretne Jožu:
„Štef, kako brak, kako žena?“
„Nikako, ja mislio da žena kuha kao moja mama, a ona cuga ko moj tata!“

…ili tako nekako smijeh



PART II

Vratih se maloprije iz Austrije. I mislim da će sad ispast kao da sam sve nešto malo seruckala prije par dana kad sam pričala o trima stvarima koje ne volim. Kao što se da zaključiti, išla sam u shopping. Više radi društva, ali na kraju krajeva i ja to povremeno moram obaviti. I zaboravila sam još tamo napisati, da ja volim imati nove lijepe stvari, jedino mi ih se ne da kupovat.
Išli smo dragi i ja, i frendica, moja susjeda koja nas je i upoznala, s dečkom. S njima smo već bili i na moru, i na dočeku na Plitvicama tako da nam se nerijetko omakne da si svi međusobno obraćamo s "ljubavi" zujo

Budući da nisam bila u šopingu izvan zemlje (ne mislim na onaj usputni nego ovako, isključivo radi šopinga) već nekoliko godina, iznenadila me invazija Hrvata po dućanima. A ne lažem ako kažem da bar svaki drugi govori hrvatski! Najsmješnije je bilo, što smo dolazeći jedva nagovorili dragog da nam malo pusti Connect, kad tamo u H&M sretnemo Juru iz Connecta. E brijala sam da mi se priviđa, koja slučajnost.
Dobra stvar je bila što nisu bile gužve (osim na blagajni u H&M u di sam bila iza tročlane zagrebačke obitelji koja je valjda nakupovala robe za slučaj zatvaranja u atomsko sklonište na 3 godine valjda, ostavivši barem 500 ojra, pa je to malo potrajalo). Inače me se i nije posebno dojmilo, ponuda nije ne znam kakva, niti cijene, a još k tome platiš put, klopu, i sve. Mislim da me Austrija još koju godinu neće vidjet.

Moram priznati i da smo cijelim putem smišljali razne načine kako da prevarimo naše revne carinike, ali nam na kraju nije bilo ni potrebno, nisu davili.
Nije da sam se vratila praznih ruku, bio mi je dobar dan tako da sam si kupila par stvarčica, koje ću vam naravno predstaviti:

Dvije vestice, onako college style sretan

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Jedna majičica koja je više za neki večernji happening

Image Hosted by ImageShack.us


Nove tenisice, koje su marke "Fake" (di je pamet bila čovjeku kad ih je tako nazvao) al meni se sviđaju i bile su razumnih 30 eura, za razliku od npr. adidas po 75 ili pumica po 100

Image Hosted by ImageShack.us


Prave tople čarape sa Kitty (sjetih te se Lady G. sretan ) i neizbježne H&M gumice za kosu

Image Hosted by ImageShack.us


I na kraju, kako bi se dakako do kraja pobila, sa Ivanom sam otišla u neki dućan gdje su kao jeftine čokse, i budući da su mi oči uvijek veće od želuca, nakupovala tih slatkih sranja za 10 ojra:

Image Hosted by ImageShack.us


Kupila sam i neke gaćice, 4 komada u živim bojama, ali su ostale kod dragog u vrećici. Ma, sve bitno ste vidjeli! mah

Ciao!

E da... opet ništa od odmora s dragim. I zadnja nada propala. Jebemu. Ne pitajte! tuzan

- 18:58 - Komentari (26) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2007.

Kolege slovakisti

Baš sam dobre volje. Nekako, ovakve volje nisam već dugo bila. Kolko god me živcira malo ovaj početak faxa, kako to već ide, razveselio me reunion sa mojim kolegama. Jučer sam se družila s mojim kolegom talijanistom s kojim dogovaranja oko učenja uvijek uspješno završe, o čemu sam već pisala ovdje. S njim nerijetko sate potrošim, krenemo s kavom i uredno prijeđemo na koje pivo party

A danas sam se vidjela sa mojim slovakistima. Nas vam je inače samo trinaest na godini. Prvo sam kavu popila sa Senkom, koja mi je bila najdraža kolegica na prvoj godini (razlog je bio i što smo zajedno slušale i tal i slov), ali ona je odustala i Dijanom, koja mi je aktualno najdraža kolegica. Evo, ovo smo Dijana i ja u Slovačkoj na terenskoj u četvrtom mj:

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon kave smo otišle pogledat rasporede na fax pa sam kavu popila sa druge tri kolegice slovakistice, Ivanom, Zrinkom i Ninom. Od nas trinaest, tri se curke malo drže posebno, a nas deset je ekipa. Od nas deset, jedino Zrinka nije išla na terensku u Slovačku, pa evo, osjećam potrebu da vam ostale predstavim u par slika:

Prvo naša dva mušketira, Pjer i Dario:

Image Hosted by ImageShack.us


Pjer i ja:

Image Hosted by ImageShack.us


Pa slijede žene

Samantha, Nina, Dijana, Ivana i ja u busu

Image Hosted by ImageShack.us


Viki

Image Hosted by ImageShack.us


Ja, Ana, Ivana, Dijana i Nina – izlazak

Image Hosted by ImageShack.us


„Lost“ u izvedbi Ane, Ivane i Samanthe

Image Hosted by ImageShack.us


Poziranje na mostu – Ana, Irena (jedina od odvojenih curki koja je išla), Dijana, Nina, Samantha i Ivana

Image Hosted by ImageShack.us


Blažen među ženama – ja, Dijana, Dario, Ivana i Ana

Image Hosted by ImageShack.us


Money, money, money

Image Hosted by ImageShack.us


Povratak doma

Image Hosted by ImageShack.us



Aktivno se krećući iz kuće ovih dana, shvatila sam kako će biti teško posvetiti se ovom blogu i vama. Još pisanje ajde, al ne znam kad ću vas stići sve obići. A valjda budemo nekak wink

Još jedna novost je da je dragi po prvi put primijetio da je nešto previše tipkam po kompu. Čini mi se da se malo zapitao što mene tolko zabavlja gore, čak sam osjetila dozu ljubomore. I sad, ne znam kak da mu kažem kaj radim, a da ne otkrijem previše da ne dođe u napast da pregledava to što ja piskaram. Any suggestions?

A evo još jedne zanimljivosti:

Zanimljivost #3
Kad sam se prvi put ljubila “po pravo“, mislila sam da je cilj ljubiti se što duže bez prestanka. Bilo je to na maturalcu. I tako bi se ja i moj tadašnji dečkić ljubili toliko da su nas vilice i vratovi boljeli, a pluća ostala bez zraka ali nismo odustajali. Al onda bi ja došla u svoju sobu i sva ponosna objavila curama: “Ljubili smo se pol sata bez prestanka!“


Ciao!

UPDATE
Išla sam u posjete, pa po zastarjelim postovima vidim da i mnogi od vas očito pate od nedostatka vremena pjeva

- 16:03 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Kakova sam ja žena?

Free Image Hosting at allyoucanupload.com

Vi ste krive. Vi, upravo vi i samo vi. Zbog vas sam se zapitala ovo pitanje. Zašto? Zbog opće pomahnitalosti žena u blogosferi za tim stvarima, ja sam shvatila da ja tu iskačem! Koje su to tri stvari?

BR. I: CHOCOLADA
Nikad mi nije predstavljala veliki užitak. Pojela bih ju ovako u društvu, ili bi si kupila neku malu tipa Leo, Kit kat, Kinder bueno ili Tortica. Takva sam bila od malena, i zato se nikad nisam mogla iščuditi prijateljici kada bi došla i pitala: „Jel imaš kaj slatkog?“ I ovdje vlada totalna manija, bilo u vremenu PSM-a, ili je riječ o svakodnevnoj ovisnosti.

BR. II: SHOPPING
Tu sam sličnija muškima nego ženama. Uhvati me nekad, da mi se kupuje, ali češće mi je druga verzija – par dućana i više mi se ne da. A ono hodanje po dućanima bez ikakve konkretne namjere da nešto kupiš mi je najgore. Ma di je tu gušt? Zato najradije kupujem s jednom frendicom koja odmah nađe par stvari koje bi mi se mogle sviđat, ja isprobam, hoćeš-nećeš, ajmo dalje yes

BR. III: FRIZERAJ
Dobro, moram priznati da na tu temu i nisam toliko naišla ali spada u kategoriju „ženskih ovisnosti“ koju ja ne preferiram. Dakle koji je problem? Nebo (ili geni, šta već) me podarilo sa, iako ravnim, izrazito tankim i gustim vlasima koje se užasno petljaju. To me frustriralo od malih nogu kada bih išla na šišanje, jer kako i mama doma, tako je i frizerka imala problema sa raščešljavanjem, samo se njoj nisam usudila stalno micati glavu. I danas nema frizera koji ne ostane zapanjen kako mi se petlja kosa. Raščešljaš ju, i dok ideš drugi put proć s češljem, već odnekud nova petlja. Mislim da muku ne moram objašnjavat rofl



Kako je prošao vikend?
U subotu, nakon kave, dogodio se apsolutni fenomen. Nešto što se rijetko događa, a da nije prisilno, i da nije Božić ili Uskrs. Spremala sam svoju sobu. Temeljito. Brisanje prašine i sve. I to bez švercanja, mičući i brišući svaku figuricu (a pogodite koji mi je najgori kućanski posao). Ne znam jel to ona pjesma Što si u kavu stavio ili se napokon probudila duboko zametnuta osobina horoskopske djevice, ne znam. Al da me mama, koja se tada vraćala iz Selca, vidjela, rekla bi: „To je kćer koju sam oduvijek željela!“ cerek
Odradila sam danas i prvi radni dan. Posao je prezakon, nije naporan, suradnice su ugodne i nemam kaj puno učiti tako da sam odmah mogla preć na stvar. Najveći je problem u biti, što se piše na pisaćoj mašini – moraš lupat ko idiot, treba se vratiti na ono rukom prebacivanje na novi red i te stvari, a ako pogriješiš – sve ispočetka na novi ugovor, nema backspace. Kad je gužva to je malo bed, inače sve super. Navečer smo išli sa frendovima na klopu u moj najdraži restač, pa svima koji vole fine pizze i tjestenine preporučam Fianonu (posebno pizzu Istriana njami )

Iznenadilo me u kolikoj mjeri ste sudjelovali u komentiranju prošlog posta, i full mi je drago jer sam to i htjela, čut tuđe stavove, i shvatila da nisu svi kako sam ja mislila – da vjeruju ili ne vjeruju nego svatko ima svoju neku predodžbu.



Zanimljivost #2
Najčudnija stvar koju sam jela? Sirovi morski puževi. Da, da. Na bratov nagovor. I bilo mi je baš cool što se to drugim curama gadilo. Ja bi ga razbila kamenom, isprala u moru i pojela. Još se sjećam okusa. Ne bih ga sad u usta stavila… rofl


Ciao!

- 13:07 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna