ponedjeljak, 15.10.2007.

Razbila sam stakleno zvono

Nakon jednonedjeljne pauze (koja nije nažalost planirano provedena na moru), jučer je trebao uslijediti moj drugi radni dan. Već sam vam rekla, da se radi o firmi u kojoj je tata direktor. Burazi su isto svojevremeno radili tamo. Pričali su mi kako im je više puta bilo koma ustati se nakon što su u nedjelju zaružili. Ali stari ih nije štedio. To je ono što sam i ja htjela kad sam prihvatila ovaj posao. Osjećaj obaveze. Bez iznimke.

Prekjučer je najbolji prijatelj slavio rođendan. Ja sam računala s tim da je moja obaveza da se u nedjelju ustanem. Tata je znao za roćkas. Pitao me hoću li raditi. Rekla sam da hoću. Rekao je da ne moram. Rekla sam da hoću. Kad je navečer s mamom odlazio od doma, još je jednom napomenuo da mu mogu napisat poruku ako odlučim ne ići. To je bio onaj potez koji nisam željela. Koji mi je davao mogućnost da ne moram misliti na to da imam obavezu drugi dan. Mogu ostat do jutra. Mogu se napiti ko majka. Mogu se ustat. A i ne moram. Kao da je u pitanju kava s prijateljicom. Možda ćete misliti: "Što je luda, ona se žali umjesto da uživa što ima izbor!"

Dragi je znao da imam u planu raditi. Ali nismo to taj dan spomenuli. Otišli smo kod Dade gdje smo napali gemište od zavaravajuće pitkog vina. Moram priznati da se dosta popilo, a ja nisam bila opterećena jer sam znala da ne moram ustati. Kad sam dragom napokon rekla (kad su sati već prošli neko normalno vrijeme) da valjda neću ić na posao, ispalo je naravno svašta, tipa da sam neodgovorna i da ak sam već planirala se tu zabavljat da sam trebala imati na pameti da se trebat dić sutra. Nije on to meni onako strogo predbacio, samo je još jednom ispalo da sam razmažena i da mi se sve dopušta, a to je bilo ono što nisam htjela. I rekla sam da idem na posao. Znala sam da misli da nema šanse da se ustanem, pogotovo jer smo doma došli poslije tri i to prilično pod šokom.

Nije bilo lako. Čim sam registrirala da zvoni, isključila sam alarm valjda ni ne otvarajući oči. I nisam se odmah digla. Tek 5 minuta kasnije, kad je dragi opet pomislio kako je pobijedio jer nisam pokazivala znakove života, meni se u polusnu uključio alarm. Ustala sam, potpuno sljepljenih očiju. Nije mogao vjerovat dok sam ja palila svjetlo i pjevušila: "ispočetka, iz inata...." zubo
Tata je bio jednako iznenađen, iako nisam ostavila poruku, nije mislio da ću ić. Još iznenađeniji, kad je čuo kad smo legli.

Ali bili su ponosni. I to je bilo tolko očito i toliko ispunjavajuće da je tako vrijedilo... Pokazala sam da nisam više malena tatina princeza. I da i ja mogu nekog vraga u životu. I da nisam razmažena (bar ne toliko wink ). I da nisam ljenčina. I da mogu.

Nije bilo lako održati koncentraciju, pogotovo kad se bližio kraj ali bio je još jedan odličan, zanimljiv i ispunjen radni dan. Nakon toga išli smo na obiteljski ručak jer je buraz neki dan imao rođendan, a nakon fine papice na zasluženi odmor... zijev

Ciao! ... od vaše big girl Assillette kiss

Pussy, ne mogu ti ostavit kom. Kaže mi da sam spam... mad

- 14:03 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna