assilletta

Baš sam dobre volje. Nekako, ovakve volje nisam već dugo bila. Kolko god me živcira malo ovaj početak faxa, kako to već ide, razveselio me reunion sa mojim kolegama. Jučer sam se družila s mojim kolegom talijanistom s kojim dogovaranja oko učenja uvijek uspješno završe, o čemu sam već pisala ovdje. S njim nerijetko sate potrošim, krenemo s kavom i uredno prijeđemo na koje pivo

A danas sam se vidjela sa mojim slovakistima. Nas vam je inače samo trinaest na godini. Prvo sam kavu popila sa Senkom, koja mi je bila najdraža kolegica na prvoj godini (razlog je bio i što smo zajedno slušale i tal i slov), ali ona je odustala i Dijanom, koja mi je aktualno najdraža kolegica. Evo, ovo smo Dijana i ja u Slovačkoj na terenskoj u četvrtom mj:




Nakon kave smo otišle pogledat rasporede na fax pa sam kavu popila sa druge tri kolegice slovakistice, Ivanom, Zrinkom i Ninom. Od nas trinaest, tri se curke malo drže posebno, a nas deset je ekipa. Od nas deset, jedino Zrinka nije išla na terensku u Slovačku, pa evo, osjećam potrebu da vam ostale predstavim u par slika:

Prvo naša dva mušketira, Pjer i Dario:




Pjer i ja:




Pa slijede žene

Samantha, Nina, Dijana, Ivana i ja u busu




Viki




Ja, Ana, Ivana, Dijana i Nina – izlazak




„Lost“ u izvedbi Ane, Ivane i Samanthe




Poziranje na mostu – Ana, Irena (jedina od odvojenih curki koja je išla), Dijana, Nina, Samantha i Ivana




Blažen među ženama – ja, Dijana, Dario, Ivana i Ana




Money, money, money




Povratak doma





Aktivno se krećući iz kuće ovih dana, shvatila sam kako će biti teško posvetiti se ovom blogu i vama. Još pisanje ajde, al ne znam kad ću vas stići sve obići. A valjda budemo nekak

Još jedna novost je da je dragi po prvi put primijetio da je nešto previše tipkam po kompu. Čini mi se da se malo zapitao što mene tolko zabavlja gore, čak sam osjetila dozu ljubomore. I sad, ne znam kak da mu kažem kaj radim, a da ne otkrijem previše da ne dođe u napast da pregledava to što ja piskaram. Any suggestions?

A evo još jedne zanimljivosti: