petak, 28.09.2007.

Duhovno pitanje

Image Hosted by ImageShack.us


U zadnje vrijeme dosta razmišljam o onoj duhovnoj strani. Kako o samoj vjeri, tako i o tome kako učiniti od sebe bolju osobu. I već sam vam davno htjela o tome pisati, još od ovog posta.

Kao većina naše nacije, odgajana sam u katoličkom duhu. Mama me otpočetka osnovne škole (ako ne i prije, ne sjećam se) vodila na nedjeljnu misu, molila sam se svaku večer. Ne mogu reći da sam uživala na misama. Kad je prošla firma (krizma, sv. potvrda ili kako već), kao i većina s veseljem sam dočekala onu obavezu svakonedjeljnog pohađanja mise u 11h.

Image Hosted by ImageShack.us


Danas odem na misu. Za Božić, Uskrs, a između uglavnom ne više od jednom mjesečno. Večernja molitva davno mi je izašla iz navike. Ispovijed prakticiram jednom do dvaput godišnje. Ne mogu reći da ne vjerujem u Boga. Ali nemam toliku potrebu obavljati sve te „vjerske“ dužnosti. Dođe mi. I dođe mi da imam grižnju savjesti, jer to ne obavljam. Zadnjih mjesec dana čitam blog Salezijanskih novaka. I divim se njihovoj vjeri, njihovoj ustrajnosti. Ne bih htjela biti vjernik u toj mjeri, ali čitam ih u nadi da će mi pomoć shvatiti kakav je zapravo moj stav o vjeri. Da li mi molitva, kad ju izmolim, stvarno daje snagu.

Ne znam koliko vam ovo sve ima smisla. Ljudi uglavnom vjeruju ili ne vjeruju. Ja nalazim neku pozitivu s vjerske strane ali nalazim i negativnih, od Crkve kao institucije. I zato volim vidjeti mladost kao što su ovi Salezijanci, u vjeri, jer mi oni održavaju vjeru u neiskvarenost.

Druga strana duha je ona ljudska, izazvana čitanjem Coelhove „Veronika je odlučila umrijeti“ i gledanja današnje emisije Oprah. Viši cilj. Viši smisao. Kao i većina, trudim se od sebe napraviti bolju osobu. Pomoći, kome je moguće.
Oprah je danas pričala kako svatko od nas ima viši cilj, za koji smo samo mi predodređeni. Gostovali su žena koja je organizirala skupljanje pidjama za djecu u sirotištu i čovjek koji je dao otkaz u Microsoftu da bi nabavljao knjige i gradio knjižnice, ako se ne varam, u Africi. Mislite li da svi mi možemo napraviti neku takvu veliku stvar? Ili su neki predodređeni za takvo nešto, dok drugi ostaju na malim stvarima? Mislite li možda da je dovoljno to što se trudimo biti dobar čovjek, da nam uz to vjerska strana (odlazak na mise i sl.) nije potrebno?

Copy pasteam vam molitvu koju su Salezijanski novaci napisali za blogere:

Gospodine, Ti koji si pisanom riječju
objavio svoju veličinu i slavu,
koji si Riječju svijet promijeno,
obasjaj nas svojim pogledom
da i mi našom pisanom riječju,
iznoseći djeliće svoje duše,
sukreiramo opće dobro svih
koji čine ovu zajednicu.

Tvoja mudrost, razum, savjet,
jakost i znanje neka nas oplemene
za upoznavanje i poštovanje,
za prijateljstva i druženje,
za obogaćivanje i učenje.

Posveti sve bivše, sadašnje i buduće blogere,
one dobre i one malo manje dobre,
one iskrene i malo manje iskrene,
one sretne i malo manje sretne,
one vesele i malo manje vesele,
one koji Te priznaju i one koji Te ne priznaju...

...svima nama neka bude blizak
Tvoj zagrljaj i blagoslov!
Amen!




PS: Nevezano - dvije lijepe stvari: prihvatiti ću posao, napokon MOJA lova. A druga - ako Bog da idući vikend još neću raditi jer ću uživati s mojim dragim, i to najvjerojatnije na mom Ugljanu smijeh : prenevjerojatno da se ostvari :

Odlučila sam s vama podijeliti tri zanimljivosti o meni, pa evo prva

Zanimljivost #1
Bojim se fena. Svojevremeno, svaki put kad bih osušila kosu, slagala bih fen i struja bi me stresla jer bih neizbježno dotakla utičnicu. Tako nastala fobija i dan-danas uvijek drugi ukućanin sprema fen nakon što ja osušim kosu zujo


Ciao!

- 16:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna