assilletta

Već danima me šora ova stvar. Čuči u mojim favoriteima i klikam na nju ponovo i ponovo. Istina je da je aerobik i početak talijanskog unio nešto živosti u moju svakodnevnicu, ali nije to - to.

Strašno mi treba nešto drukčije. Osjećaj da bacam dane u vjetar me strašno frustrira. Ali ja neću bilo što. I neću bilo gdje. Hoću s njim. Hoću nešto novo.
Ostalo je još dva tjedna do početka predavanja. Kad smo se vratili s mora rekao je, ako će bit prilike i lijepog vremena, možemo otići negdje. Ali on sada radi i ne može uzet ne znam kakav godišnji. Ovaj vikend je propao jer je imao doma berbu kukuruza. Slijedeći vikend je propao jer nisu završili berbu kukuruza. Današnji dan je propao jer on ima pucanje. Kaže, to je jedini dan za njega. Pitam, a di je dan za nas? On ne shvaća. Misli da je dovoljno to što spavamo jedan kraj drugog svake noći. Ne razumije. Misli da ja njega ne razumijem. Jer trenutno imam toliko slobodnog vremena,a on ima obaveze. Ja njemu to ne pričam iz zloće, kao neka nezahvalnica koja ne zna šta bi sa sobom pa dosađuje. Jednostavno se ne mogu pomiriti sa ovim životarenjem, sa činjenicom da trenutno imamo, ili ja imam, vrijeme koje bi tako mogli iskoristiti, i pitanje je kad ćemo opet imati, sada, kad počnu predavanja. To je ono šro sam shvatila. Pitanje je kakav će biti rujan iduće godine.

A sad bi moglo biti sve ono što bi u biti htjela. Pitala sam se kad ću nać vremena da vidim London. Sada ga imam. Vikendica na mom Ugljanu stoji prazna na suncu. Tatina firma ide idući tjedan u Selce na četiri dana, ponudio nam je da idemo i mi. Ma, ponudio nam je da idemo bilo kamo, na njegov trošak, on časti. Mogli bi posjetit Istru,za koju me sram da ju uopće ne poznam. Mogli bi… I sve to nema smisla bez njega

Možda odem s Anom u Selce. Nema smisla ostajati tu. Ostaje nada da će se nešto promijeniti onaj zadnji, dugi, vikend prije predavanja. Da je ipak shvatio da mi to treba. Do tada, probat ću iskoristiti dane na neki bolji način. Ne u sobi. Posebno ako će bit lijepo vrijeme. Pa makar samo ispijajući kave po cijeli dan negdje u gradu. I to je bolje nego ovo.



Sanjica je napravila neku cvjetnu štafetu. Budući da živo neko cvijeće ne posjedujem (osim Benje kojeg sam vam već predstavila), predstavit ću vam tri buketa.

Ali prije toga, kopajući po slikama, našla sam tortu kojom me lani obdarila mama od dragog, i budući da je još fenomenalnija od ovogodišnje, moram vam ju predstavit:




Ovo je zadnji buket koji sam dobila, prije tjedan dana za roćkas, od brata i njegove cure:




Ovaj sam dobila od dragog za 19. rođ sa 19 crvenih ruža:




A ovaj, meni najdraži, za 20. rođ, sa 20 ruža (četiri boje po pet komada)







Ciao!

Update 24.09. 21:24
Teško mi je. Htjela bih vam napisati post, jer imam potrebu s nekim "pričati", ali neam snage. Alfija više nema. Uginuo je danas oko pet sati...