ponedjeljak, 09.07.2007.

Kako je završio prvi dio ljeta (+foto report)

Evo me opet u metropoli. Moram priznati da me ta putovanja prilično psihički iscrpe. Inače sam prilično emotivno osjetljiva kao osoba, i svaki taj odlazak mi je kao da ostavljam dio sebe. Podijeljena na sto strana. Sretna radi toga što idem, što ću vidjet dragog, a nesretna što napuštam svoj dragi otok. Sunce, plažu, izlaske i ekipu. Znam, netko će reći – vidi je što je sebična, ide ženska u Firenzu za tjedan dana, vratit će se opet i na more kad se vrati a ona se žali. I bilo je takvih pogleda kada sam odlazila, uočila sam ih. Od osoba od kojih bi takvo nešto i očekivala. Ali oni koji me kolko tolko poznaju, znaju da mi to stvarno teško pada. Da mi stvarno to moje mjestašce vrijedi više nego pet Firenzi. I da mi je žao svakog dana koje u ljeti ne provedem tamo. Ali dobro…

Vikend je inače opet bio buran. U petak smo bili na koncertu preslatkog Lukice i nakon poprilične količine ispijenog alkohola, cijelu večer sam skakala u prvom redu ispred pozornice kao neka pomahnitala fanovka. Malo je gayast, al ima mi nešto, kaj mogu. A alkohol čini čovjeka blesavim party smijeh
I, vjerovali ili ne, spustila sam se do to nivoa da sam se išla i slikat s njim pa evo iako sam se malo premišljala, stavljam sliku na uvid. Bez mene naravno, sorryte.

Image Hosted by ImageShack.us



Vani je sa mnom bila i vjenčana kuma mog brata, koja ima 29 godina i ajmo reć nesređenu ljubavnu situaciju, tj. Problem što zna šta ne želi, al ne zna što želi. Ako me kužite. A uglavnom traži nešto previše. Ali tu si je večer našla frajera i to fakat zgodnog.

U subotu je bilo nešto trulije, valjda sam i ja već bila iscrpljena od prošle dvije večeri a i u disku je bilo slabo. Prvo sam se napričala s kumom, a poslije smo završile s ekipom od Danijela iz Big brothera, koji mi je ostavio dojam još mutavijeg čovjeka nego što je bio na TVu. I ne znam kakav je bio ovaj frajer s kojim je kuma poslije i zabrijala (u očajanju što nije došao ovaj od jučer lud ) ali tip s kojim sam ja pričala je bio naporan a kao šećer na kraju se ustao i u valu nekakvog ludila ugrizao me za nos! Ma di to ima! Naravno, nakon toga sam pobjegla glavom bez obzira. Koja zadnja večer. Al moja šogorica je zaključila da bi kuma trebala češće sa mnom van s obzirom da to pogoduje njenom ljubavnom životu smijeh


Otvorila sam novi blog, kao što ste mogli primijetiti. Ne znam još kakvo će stanje biti tamo u Italiji, ali ako ću imati priliku javljat ću vam se. A adresa će biti dostupna i mojim nevirtualnim prijateljima i zato ga pišem na drugoj adresi. Iz istog razloga još jednom MOLIM DA SE OVAJ BLOG NE SPOMINJE jer ga želim zadržati mojim, intimnim.


Za kraj evo još jedan fotonatural uvid u ove moje morske dane cerek

Moj putić od vikse do mora

Image Hosted by ImageShack.us


Ovo vidim kad se spustim, na desnoj strani (pogled na lijevo je slika iz prošlog posta)

Image Hosted by ImageShack.us


Jedrilica

Image Hosted by ImageShack.us


Tu sam ja…

Image Hosted by ImageShack.us


Duga iznad zadarskog kanala

Image Hosted by ImageShack.us


I izlazak sunca fotkan nakon noćnog provoda smijeh

Image Hosted by ImageShack.us


Cure moje, poljubac i ...

Ciao!

- 18:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2007.

Ljeto na teret ljubavi

Image Hosted by ImageShack.us


Ovo ljeto mi je stvarno ispunjeno, nemam se šta žalit. Uz neizbježnu dozu mog Ugljana, dva tjedna Italije ljeto će proći kao bajka. Jedino što ovog ljeta ajmo reći pati je moja veza. Kao što znate, ja sam prvom prilikom pobjegla tu, a moj dragi je ostao u Zagrebu iz dva razloga: nema još godišnji i doma mu preuređuju kuću pa mora bit starom na usluzi. Ide na more trinaestog, dan prije mog puta u Firenzu. S dečkima. Situacija u osmom mjesecu je takva da njegov otac ima godišnji, a netko mora biti doma s radnicima. Što bi bio moj dragi. A plan je bio da u osmom mi idemo zajedno na more. I to ne bilo kada, nego na početku, jer se ja moram vratiti u Zagreb i učiti za ispite. I sve je bilo dogovoreno. Dok se taj godišnji njegovog oca nije pojavio.

Od toga svega nastala je cijela jedna priča. Shvatili smo da ćemo se, ako se ovako razviju stvari, jako malo vidjet ovo ljeto. Ja bi onda nakon 2-3 dana od povratka iz Firenze otišla opet dolje, dok bi on čuvao kuću. A kad bi se ja vratila, negdje petnaestog, on bi otišao jer mu je ostalo još godišnjeg. Onda su počela natezanja kako dobiti koji dan više zajedno. Ispalo je, da nam ovo moje ljetovanje ubija vrijeme. Ili sam barem ja to tako shvatila. Bilo mi je krivo. I osjećala sam se krivo iako sam znala da nemam zašto. Imala sam ispred sebe tri „stvari“: dragoga, moje more i fax. Firenzu neću reć, jer to je već gotova stvar. I osjećala sam kao da nešto od to troje mora trpiti. Nisam htjela da dragi misli da mi je Ugljan, bančenje, važnije od njega. Ne mogu dopustiti da fax pati, već sam pala godinu, dosta je zajebancije. A biti u Zg-u, cijele dane s kave na kavu uludo trošit dane dok bi se mogla, a hvala Bogu imam priliku, kupat i sunčat, uživat na moru.

Cijela ta situacija bacila me u bed. Onako, kad sam ne znaš šta bi. Taj dan (to je bilo negdje u utorak) razgovori sa dragim su trajali oko 3 minute i bili su tipično ženski, kad jednostavno nemaš šta reći: „Da. Dobro. Lijepo vrijeme. Kupam se. Bok.“ Ili tako nešto.

Navečer mi je poslao poruku :“Jel me voliš maco ili si još ljuta“. Ne moram ni reći da me to već smekšalo. Nazvala sam ga. Objasnila sam da nisam ljuta na njega. Znam da on ne može protiv starog, jer cijeli život funkcionira tako da ga sluša bez pogovora. Ljuta sam bila na njegovog tatu. Koji ima sina od 22 godine. Koji ne može sa curom na more jer mora čuvati radnike. A opet.. i on hoće svoj godišnji. Sve u svemu nije lako.

S dragim sam sve riješila. Jednostavno, ispalo je tako ovo ljeto, i proći će. A tko zna, možda još nešto ispadne pozitivnije. Probat ćemo prije godišnjeg od starog otić na par dana. I onda se zajedno vratiti u Zg, završiti ljetovanje za oboje. Tko zna.

Tija, jučer sam te se sjetila. Popila sam si i kad sam se vraćala doma, nazvala sam dragog. Počela je još jedna u nizu rasprava o alkoholu. Ali ovaj put se nisam dala. Objasnila sam mu da istina, postoje mnoge ženske koje ne piju kao ja. Ali postoje i mnoge koje piju. I da znam da on to ne voli i da želi da se to promijeni. Ali promijenit će se s vremenom. Sad još nije vrijeme. Tek ću 21. za dva mjeseca. Mislim da je donekle prihvatio. Ili me se htio riješit pijane. Ali dobila sam dojam i da je njemu jasno da se ovdje vrijeme nikada neće promjenit. Tu će uvijek bit netko za cuganje na Tenisu.


Ciao!


Dodatak:

Tko je izmislio matematiku?

Zagorci.

Pred birtijom se zbroje, uđu unutra i onda se oduzmu

- 12:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 04.07.2007.

Guštanje


Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam preporođena. Nakon „napornog“ alkoholnog vikenda uspjela sam se nešto i osunčat i obnoviti baterije. Ako se nešto ne promijeni, do nedjelje sam još tu. U petak je koncert Luke Nižetića pa će ovo mjestašce valjda malo zaživjet.

U petak je bilo cuganje na Tenisu, ali još dosta ekipe nije bilo stiglo. U disku je bio tehno party i valjda svega tridesetak ljudi pa sam doslovno ušla i izašla. Ništa konkretno što bi me zadržalo, pa sam oko 3 došla doma.

U subotu je propalo planirano guštanje brancina, jer je mojim curama bilo glupo ić tamo jer kao ne znaju engleski pričat pa šta će tamo samo slušat i „mučat“. A dalmatinke, pukle bi da ne govore kiss
Anyhow, nisam ni ja išla bez njih pa smo tako opet počeli na Tenisu. Kad smo popile otišle smo u Ive, gdje se već skupio ostatak ekipe i stvarno nas je bilo, jedno 10-15 mojih, 5-10 ovih što su nešto mlađi (16-19 negdje) plus volonteri i još poneko sa strane. A svi opasno u elementu. Vika, pjevanje, blesiranje, grljenje, izjavljivanje ljubavi itd. Tamo valjda, i kad ću imat 25-30 godina (ako se do tad ne udam) osjećat ću se ponekad kao da smo još uvijek tinejdžeri. Ali dobar je to osjećaj. Bez brige, bez pameti. Samo mi. Kao nekad. Bio je i (za mene) novopečeni par. Čak su prodali neku foru da su se zaručili. Ne znam. Čudno je. Nekako kao da se previše trude pokazat kolko su sretni. Dino (bivši brijač smijeh ) je u neko doba rekao jel idem s njima do diska. Inače po mjestu vozi neregistriranog jugića. Ja reko valjda imaju viška mjesta pa me zovu, može idem. A izađem van i vidim njih 10 kod jugića. Pet ih je bilo iza, dvojica u otvorenom prtljažniku, jedan frend je vozio Dino na suvozačkom i ja mu na krilu. U disku sam se isplesala, taj Dino je malo imao očite namjere ali maknula sam se na vrijeme. Al taj dečko se tolko promijenio… Od čupavog rokera-punkera u širokim hlačama i crnim majicama, kakav je bio kad sam ja bila s njim, sada je prezgodan dečko, kratke kose, do izražaja su mu došle savršene crte lica, bijeli zubi, zelene oči, a počeo se i isfuravat… Nakon njega, uhvatio me jedan mali slatkiš, kojeg inače obožavam ovak al je konkretno s moje strane bezopasno. Načagala sam se i napričala i došla doma oko 5.

Budući da je ovo bio opširan izvještaj, o ostalim danima neću puno. A nije se puno toga zanimljivog ni dogodilo. Frendica i ja smo upoznale neke Slovake od 16 i 17 godina i trudila sam se nešto sporazumjet al mogu reć da se i nisam nešto proslavila s obzirom da studiram jezik. Dosta sam razumjela, ali pričanje loše. Sinoć smo bili na noćnom nogometnom turniru u Poljani kao potpora našim „nogometašima“ ali uzalud, sramote, izgubili su 8:5 bang
Vrijeme je gušt.. jedino sad popodne se malo pokvarilo, ali sutra će sigurno već bit bolje.

Htjela sam pisati još o zavrzlami koju imam sa dragim ali ne mogu više… budem uskoro.

Ciao!

- 17:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna