Od danas sam ofišli vozač.

Iako još nisam napravila vozačku jer mi je danas kosa katastrofa, a trebala bi se slikati.

Bilo je to jedno od stresnijih iskustava u mom životu. Ko da su iz sjedala moje toyotice izletili federi i boli me tih pola sata u daprostite guzicu.
Došla sam na poligon sat i pol ranije nakon što sam se naoružala:
a) bocom vode
b) novim orbit black mintom
c) minuteom od jagode
d) kavom koju sam teškom mukom našla u fornettima. U zadru kava za van nije odveć popularna. A meni je bila prijeko potrebna.

Od toga nisam iskoristila ništa osim kave.

Nakon što smo ponovili vožnju iz glavne u sporednu, vratili smo se na poligon i išla sam ponoviti radnje sva sretna što mi ispit počinje za još cirka sat i dvadeset minuta.
Odradila još jednom slalom mojom metodom a la slijepa kokoš, i vidjela da s mojim instruktorom dolazi još jedno nisko, sijedo stvorenje... zvano ispitivač.
[Diši, diši, 1,2, 1,2]
Nakon što sam iskopala osobnu iz torbe, moj instruktor mi s cerekom na faci kaže: Sad ćemo početi s ispitom!
[Aaaaaaaaaaaaaaaaaa! Aaaaaaaaaaaaaaaaaa! AAAAAAAAAAAAA!]
Prebacujem u prvu, a instruktor viče: Nek Sandra (majka) bude ponosna!

Treba li spominjati da se ne sjećam kako sam uopće izvela taj slalom unazad.
Na intenzivnom kočenju mi se noga tresla nenormalno, ali sam ga odradila najbolje u životu. Bila sam, jel, intenzivna.

Zadovoljila prvi dio ispita, bla, bla...idemo na cestu.
[Srce samo što ne izleti kroz šoferšajbu]

Ovim putem zahvaljujem najviše na svijetu mom dragom instruktoru koji je punih 30 minuta pričao bez prestanka, zapričavao ispitivača i time ga sprječavao da vidi moje greške. Nakon što su odradili normalni dio priče, počele su priče o rođendanu mog instruktora, o tridesetima i uskrsnim pogačama. Vrhunac je bio kad je moj instruktor dok sam ja okomito parkirala počeo u nedostatku tema za razgovor izmišljati priče kako ako ostaviš mobitel upaljen ljudi te mogu prisluškivati. (?) Umrla sam.

Osim od smijeha i zato što mi se auto dvaput ugasio u 2 minute. Dvaput se tolerira, ali treći put već ne. Odlična spoznaja kad znaš da si odradio jedva pola ispita.
Instruktorov pokušaj da mi kašljanjem da do znanja da krećem u drugoj je neslavno propao, ali sreća da ovaj ispitivač nije ništa skužio jer je bio prezauzet litanijama o reformi autoškola.

I što je najčudnije, kao da su se zadarski vozači dogovorili pa su me propuštali cijelo vrijeme. Čovjek je 5 minuta čekao da ja izađem iz sporedne ceste i mahao mi ko manijak da prođem, kad sam se prestrojavala svi su mi stajali, upala sam u kolonu bez problema. Divote.

Odahnula sam kad sam shvatila da se vraćamo na poligon i mislila koliko bi sad bila pegulasta da zabrljam nešto nakon što sam se provukla sa svim greškama.
[Diši, diši]
Napokon smo stali.
Uf, kad sam začula te čarobne riječi:Zadovoljili ste ispit vožnje... nisam čula apsolutno ništa što je kasnije prigovorio, osim nečeg poput auto je konstantna veličina, neće se on suziti ako vi tako hoćete.

Briga me, ne treba meni 5 na ispitu. 2 je kraljevska ocjena. 2 ti ostavlja 800 kuna u džepu. 2 ti daje vozačku.

Ovo me koštalo nekoliko mjeseci života.