Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 04.11.2017.

Vojne i militarističke organizacije

Noć dugih noževa

Njemačka još od 1933. nije imala nikakvih ustavnih odredbi koje bi sputavale ili barem ograničavale Hitlerovu samovolju. Jedino što je Hitleru pružilo otpor i zaprjeke nastajale su samo u njegovoj stranci. Privatna vojska Nacističke stranke SA polako se probijala u prvi plan, a njezini vodeći ljudi preuzeli su važne položaje u policiji i upravi. No, SA kao cjelina bio je poslušno sredstvo samo u rukama Ernsta Röhma.

U njegovoj se organizaciji našlo dosta ljudi koji su računali na socijalno-revolucionarni dio nacističkog programa, zbog čega su strahovali da je Hitler previše sklon prema tradicionalno moćnim grupama u Njemačkoj: vojsci, aristokraciji (zemljoposjednicima) te industrijskim i financijskim magnatima.

Kada je postao kancelar, Hitler je odlučio svijetu pokazati gdje leži prava snaga Njemačke. Istodobno, gotovo grozničavo tražio je rješenje i planirao je smanjiti prijetnju sigurnosti zemlje koju je predstavljao Röhmov SA. Naime, Hitler je dobro uočio da regularna vojska (Reichheer kasnije Wermacht) ne gleda baš s odobravanjem na stvaranja nekakve 'nove' vojske. Tako je Hitler opet dobro procijenio kada je u regularnoj vojsci, a ne u Röhmovom SA, tražio ključ kojim će se učvrstiti na vlasti.

Netom prije obračuna s Röhmom, Hitler je, u travnju 1933., otvoreno iznio svoju nakanu generalu Freiherru Werneru von Fritschu (tadašnjem vrhovnom zapovjedniku kopnene vojske) i admiralu Erichu Raederu (tadašnjem vrhovnom zapovjedniku mornarice). Od njih je zatražio potporu vojske ako postane predsjednik. Naime, Hindenburgovo zdravstveno stanje tada se već prilično pogoršalo.

Potporom vojske vlastitim nakanama Hitler je želio suzbiti Röhmove osobne ambicije, drastično smanjiti brojčano stanje SA te zajamčiti kopnenoj vojsci i mornarici da će i dalje samo one biti nositelji oružja u Trećem Reichu, 'novoj' državi u izgradnji.

No, Hitler je već sljedeće godine grubo prekršio dogovor s vojskom i Himmlerovu SS-u dopustio ustrojavanje oružanih postrojbi koje će se formirati prema elitnom i modernom vojnom principu. Dotad, oružani pripadnici SS-ove organizacije pokazali su se poslušnim oružjem, spremnim bespogovorno i na najbrutalniji način sudjelovati u Hitlerovoj čistki 1934. godine. Ipak, Hitler je nevoljko odlučio drastično djelovati protiv SA, ali stalno potican od Himmlera i Göringa na kraju je popustio.

Svojim sudjelovanjem u nemilosrdnoj i brutalnoj čistki, Reichführer Heinrich Himmler, nadao se da će oružani pripadnici SS-a preuzeti ulogu 'vojničkog krila' stranke koju je dotad imao njihov patron SA. U lipnju 1934. Dietrichova Leibstandarte sudjeluje u uhićenju Röhma i vodstva SA-ovih odreda, pružajući pritom pratnju Adolfu Hitleru.

Za to vrijeme ljudstvo SS-Totenkopfverbände (Odredi 'mrtvačka glava') pružali su dodatnu potporu. Njih je predvodio Theodor Eicke, kasnije zapovjednik logora u Dachau i zapovjednik SS-ove divizije Totenkopf. Poslije podne 1. srpnja 1934. Eickeu je naloženo da konačno ukloni Röhma.

Nakon žestoke argumentacije s upraviteljem zatvora, koji je isprva odbio izručiti Röhma Eickovoj straži, bivši policijski doušnik zajedno s dvojicom svojih ljudi dolazi do Röhmove ćelije i izvršava likvidaciju. Ovaj se događaj u povijesti najčešće spominje pod nazivom 'Noć dugih noževa', a SS je tijekom te noći izvršio približno 1000 egzekucija nad pripadnicima SA-ovih odreda.

Nakon čistke, nacionalsocijalističko vodstvo razglasilo je kako je to bilo potrebno zbog državne sigurnosti jer je Röhm pripremao puč. Kada je u srpnju iste godine umro predsjednik države Hindenburg, njegovu funkciju preuzeo je Hitler. Na taj način on je i formalno dobio u ruke vrhovno zapovjedništvo nad regularnom vojskom koja je odmah morala prisegnuti 'vođi i državnom kancelaru'.

Ovim događajima, a posebice ovim potonjim, kada je regularna vojska stala na stranu nacista, u Njemačkoj je 1934. nacizam ostvario potpunu pobjedu. Nacistički je vođa postao svemoćni gospodar, diktator. Sve političke stranke (osim vladajuće) ubrzo su zabranjene, građanske slobode ukinute, broj zatvora povećan, a osnivani su i koncentracijski logori.

Potkraj 1934. već ih je bilo više od pedeset. Ubrzo nakon završetka afere s Röhmom i njegovim SA-ovim odredima, Hitler je logore povjerio odredima SS-a. Straže su povjerene isključivo pripadnicima odreda SS-Totenkopfverbände, unovačenima među najekstremnijim (fanatičnim) nacističkim elementima. Pripadnici tih odreda služili su 12-godišnji vojni rok i nosili su na bluzama crnih odora mrtvačku glavu i kosti. Zapovjednik prvog SS-ova odreda Totenkopfverbände i prvi zapovjednik logora Dachau Theodor Eicke imenovan je tada zapovjednikom svih koncentracijskih logora.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!