Bitke kroz povijest http://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 15.10.2017.

Pretorijanci

Helenska (Grčka) garda – Evzoni Tsoliades

Grčki gardisti koji čuvaju grob nepoznatog poginulog vojnika (vojnik pripada grčkim hoplitima) elitna su postrojba Helenske vojske iz sastava planinskog lakog pješaštva, ali se novače iz grčkih specijalnih postrojbi i dobro su obučeni za borbu.

Grčka garda utemeljena je 1868. s ciljem provedbe bojnih, ali i ceremonijalnih zadaća ispred Helenskog parlamenta i Predsjedničke palače. Danas su ostale samo protokolarne i ceremonijalne zadaće. Kako se mijenjalo društveno uređenje Grčke, od ukinuća monarhije i restauracije demokracije, mijenjao se i naziv garde: Dvorska garda, Zastavna garda, Garda grobnice nepoznatog vojnika, Kraljevska garda, Predsjednička garda.



Grčka garda odjevena je u povijesne odore klefta (palikara) koji su zapravo grčki gorštaci koji nikada nisu priznali osmansku (tursku) vlast. Baš poput ostalih balkanskih 'drumskih razbojnika' (hajduka) i grčki su napadali bogate turske konvoje na planinskim cestama te ih pljačkali.

Karakteristične odore nazivaju se fustanela (muška 'mini-suknjica' nalik kiltu), a na nogama nose drvene klompe s cofom (camblekom) naziva tsarouhi. Naziv 'evzon' prvi je uporabio Homer u svojim djelima i označavao je dobro naoružanog vojnika. Karakteristično za Grčku gardu je i njihov vježbovni (paradni, svečani) korak. Desna noga se podiže vrlo visoko savija u koljenu i snažno udara u tlo. Istodobno lijevom nogom normalno se korača.

Preko fustanele (usput ona treba imati minimalno 400 nabora koji simboliziraju 400-to godišnju tursku okupaciju Grčke) u svečanijoj prigodi nosi se i tradicionalna grčka tunika naziva chiton. Na glavi je ostao turski fez kao podsjetnik na tursku okupaciju. Inače, kada nisu na dužnosti grčki gardisti u vojarni nose modernu odoru Grčke vojske, a posljednji karakterističan podatak je da svi gardisti moraju biti viši od 195 cm.

Grčka garda borila se tijekom povijesti u Balkanskim ratovima, Prvom svijetskom ratu, Malo-azijskoj vojnoj kampanji, Grčko-talijanskom ratu, a tijekom njemačke okupacije zabilježeni su i pojedinačni otpori pripadnika Grčke garde okupaciji. Najpoznatiji takav dogodio se kada su 27. travnja 1941. njemački vojnici stigli na Akropolu Atene i grčkom Evzonu zapovjedili spuštanje grčke zastave i podizanje nacističke sa svastikom.



Mladi grčki gardist poslušao je šutke i izvršio zapovijed, ali kada su njemački časnici zatražili od njega grčku zastavu on je to odbio i s njom skočio u provaliju Akropole. Način na koji čuvaju stražu je također karakterističan. Potpuno su mirni i nepomični petnaest minuta, a potom usporenim pokretima stražari promjene stražarska mjesta.

Smjena straže vrši se svaki sat vremena, a pored gardista koji su na straži odijeveni u tradicionalne odore nalazi se i jedan u prikrivnoj odori grčke vojske čija je temeljna zadaća onemogućiti turistima bilo kakav fizički kontakt sa stražarom. Stražari ostaju nepomični bez obzira na opasnost, pa je tako zabilježeno da je tijekom demonstracija 2001. bačena zapaljiva naprava na stražarsku kućicu koja je planula.

Gardist na straži nije se pomaknuo i vatra je zahvatila njegovu odoru koja je počela gorjeti. Stražar je ostao još nekoliko trenutaka nepomičan dok ga časnik nije povukao i počeo gasiti njegovu odoru. Tijekom 2010. na samo 20 metara od stražarskog mjesta postavljena je eksplozivna naprava.

Iako je policija zahtijevala od stražara pomicanje u sigurnost, oni su to odbili i tijekom demontaže naprave ostali na svojim stražarskim mjestima. Mala smjena straže odvija se svaki puni sat, a velika smjena svake nedjelje što je i turistička atrakcija u Ateni.


15.10.2017. u 10:44 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 14.10.2017.

Pretorijanci

Britanska garda – čuvari kraljice i kraljičina životna straža


pregled straže (razvodnik straže dočasnik i zapovjednik straže časnik)

Britanska garda ustrojena je pod nazivom 'The Household Division'. Dakle, radi se o pješačkoj postrojbi ranga divizije, ali brojčanog ekvivalenta brigade. To bi u stvari i jednostavno bilo pet pješačkih pukovnija plus jedna konjanička regimenta.

No, dobro, Britansku (kraljevsku, kraljičinu) gardu čine pukovnija grenadira, pukovnija garde 'Coldstream' (najstarija postrojba garde), škotska gardijska pukovnija, Irska gardijska pukovnija, Velška gardijska pukovnija i konjanička gardijska regimenta.

Uz ovu gardu (čuvare kraljice, kraljičine stražare) postoji i osobna garda kraljice (kraljičina životna straža). Po ovim drugim (radi se o umirovljenim časnicima britanske vojske plemenitog podrijetla) koji se tradicionalno nazivaju Yeomen (Beefeater) naziv je dobio i kvalitetni britanski gin.

Yeomen (Beefeater) gardisti naoružani su staromodnim kopljima (helebardama) tip 'partizana' (nema ama baš nikakve veze i poveznice s partizanima ili bilo kojim drugim paragerilcima) i odijeveni su u tradicionalne odore iz doba Tudora. Postoje dnevni i noćni Yeomen stražari.


Yeomen u pratnji gardista

Kraljevski stražari Britanske garde nose automatsko oružje (strojnice), odjeveni su u tradicionalne britanske crvene odore (mundire), a na glavama nose karakteristične 'medvjeđe kape'.

Dok turistima i neupućenima ti stražari izgledaju gotovo identično Vama (koji ovočitate) Athumanunh će otkriti lako uočljive, lako prepoznatljive detalje po kojima odmah možete znati iz koje je pukovnija straža u službi.

Dakle, krenimo redom. Grenadiri (mogu biti pripadnici svih nacija UK) imaju gumbe poredane u neprekinutom nizu, a na 'medvjeđoj kapi' uočljiva je bijela boja. 'Coldstream' gardisti ( samo Englezi i oni su sveprisutni i sudjeluju na svim značajnijim ceremonijama i svečanostima) gumbi su poredani u parove po dva s razmakom jednog gumba od para do para gumba, a na medvjeđoj kapi' uočit ćete crvenu boju.

Škotski gardisti (samo Škoti) imaju gumbe raspoređene u skupine po tri, s razmakom od jednog gumba do druge skupine po tri gumba. Na njihovoj 'medvjeđoj kapi' nemojte tražiti boju jer je nema. Irski gardisti (samo Irci iz Sjeverne Irske) imaju gumbe raspoređene u skupine od po četiri s razmakom od jednog gumba do druge skupine po četiri gumba. 'Medvjeđa kapa' Irske garde ukrašena je modrom bojom.

Velški gardisti (samo Velšani) imaju gumbe u skupinama po pet s razmakom od jednog gumba do druge skupine. Na 'medvjeđoj kapi' Velšana je bijelo zelena boja. Konjanička regimenta nosi tradicionalne ulanske odre (s prsnim oklopima) i metalnom ulanskom kacigom. U sastavu konjaničke regimente je i topnički dio koji je odjeven u karakteristične husarske odore britanske inačice.




14.10.2017. u 14:20 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 13.10.2017.

Pretorijanci

Medjay – rendžeri drevnog Egipta

Danas će Athumanunh biti u društvu s tajnovitim i opasnim ratnicima drevne Nubije, točnije nomadskim pustinjskim ratnicima Medugama. Athumanunhovo lutanje u potragama za drevnim gardistima vremenski pada u drevno doba 16. stoljeća p. K., a zemljopisno na područje današnjeg sjeverno-sjeveroistočnog Sudana.

Dakle, to je fantastično i tajnovito vrijeme Nubijskog carstva, južnog susjeda moćnog drevnog Egipta, a dijelove koje je to Nubijsko carstvo obuhvaćalo Athumanunh raspoznaje kao: Wawat, Kush, Punt, Temeh, Yam i Medja.

Egipatska riječ Meday u hijeroglifskom zapisu ispisana je kao 'mDA y', pa bi je Athumanunh morao pročitati kao 'MDAI', no stari lukavac Athumanunh poznaje hijeroglifski način pisanja pa će jednostavno između hijeroglifskih oznaka ubaciti potrebne skrivene samoglasnike i suglasnike i to će onda biti MeDjAY što pak točno označava Međaja ili Medugu.

Tako su Medjay spretni pustinjski tragači i izvidnici, opasni faraonovi zaštitnici, drevni rendžeri (graničari), ali i elitni gardisti (čuvari) faraona, njegove obitelji, palače i grobnice.

Ekranizirani prikaz drevnih i fantastičnih 'Medjaya' prikazao je filmski režiser Stephen Sommers u filmu 'Povratak mumije' (2001.), a video-isječak dolje je postavio i Athumanunh. Iako drevni Medjyi sigurno nisu tako izgledali hrabrost kojom se bore protiv zlih Anubisa ipak ih je morala krasiti kao elitne faraonove zaštitnike toga doba.


13.10.2017. u 21:09 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.10.2017.

Pretorijanci

Trenkovi panduri – rat za Austrijsku baštinu

Tijekom rata za Austrijsku baštinu (nasljeđe), pod pokroviteljstvom austrijske kraljice Marije Terezije, barun Franjo Trenk ustrojio je 1741. dragovoljačku postrojbu čiji su pripadnici bili unovačeni na području jedne od trojednice Hrvatskog kraljevstva, u kraljevini Slavoniji.

Pripadnici postrojbe nazvani su 'panduri', a podrijetlo te riječi Athumanunh je pokušao istražiti. Naime, postoji riječ mađarskog, ali i riječ staroslavenskog podrijetla koja je mogla poslužiti za riječ 'pandur'. Athumanunh će ipak izabrati ovu staroslavensku i pratiti je prema hrvatskoj riječi.

Dakle, 'pudati' je glagol u slavenskom jeziku, a označava radnju rastjerivanja, tjeranja. U genealogiji hrvatskih prezimena Athumanunh vrlo lako pronalazi hrvatska prezimena – Pudar. Isto tako Athumanunhu u toj genealogiji hrvatskih prezimena u oči upadaju i slična prezimena Bandur. Ako pak sada Athumanunh u pomoć pozove 'stare knjige prašnjave' u njima piše – pudar čuva vinograde, on je paznik vinograda, baš kao što poljar čuva polja, lugar šume ...

U Slavoniji pudar je naziv za zadnjeg, najstarijeg i najiskusnijeg kosca koji ostale tjera i ne da im zabušavati u poslu. Na kraju lako Athumanunh zaključi da riječ 'pandur' može značiti i označavati onoga koji nešto čuva, nekog rastjeruje ili plaši ... No, dobro. Vratimo se mi Trenkovim pandurima.

Trenkovi panduri laka su hrvatska pješačka postrojba u službi Habsburške monarhije i ne smije ih se miješati sa srbijanskim pandurima koji su u službi carske Rusije ustrojeni od doseljenika iz Slavonske vojne krajine koji su 1752. ustrojeni u Pandursku pješačku pukovniju, a kasnije preustrojeni u Jelizavetgradsku konjaničku pukovniju. Obije ove 'pandurske postrojbe' sudjelovale su u Sedmogodišnjem ratu, ali Athumanunh će se držati Trenkovih (hrvatskih) pandura.

Trenkovi panduri nisu nosili vojne odore, ali su bili odjeveni u tursku inačicu odijevanja s lako prepoznatljivom kapom kićankom, crvenom vojničkom kabanicom i pravim malim arsenalom oružja (dva para kubura, puška tančica, rašana ili šišana, jatagan, sablja krivošija, nož handžar) koji je u ono doba predstavljao 'do zuba naoružanog'.

Uz banderu (zastavu postrojbe) trenkovi panduri nosili su i turske tugove (vojnički rep na stijegu), a pratila ih je i vojna muzika nazvana 'turska banda' koja je svirala orijentalnu muziku. Oko vrata svi panduri nosili su privezanu maramu (kao preteča kravate).

Iako su bili na zlu glasu koji ih je pratio na prostorima od Francuske do Češke, slovili kao vrlo nedisciplinirani, tvrdoglavi, svojeglavi, uvijek spremni na izazivanje problema i svađi, vični tučama i pljački, hrabrost im nije nitko mogao spočitavati ili zanijekati. Za samo pet godina rata iz stroja su izbacili oko 7000 francuskih i bavarskih vojnika te još oko 3000 pruskih. Francuzi, Bavarci i Prusi nisu imali nikakvih izgleda u srazu s Trenkovim pandurima ako bi se brojčana snaga kretala približno ili u odnosu 1: 20.

Tako su u bitki kod Aua 1741. Trenkovi panduri (njih 146) rastjerali formaciju sastavljenu od 3200 Francuza i Bavaraca, a 1742. zauzeli su štajerski gradić Claus (njih 200-tinjak) i pri tomu zarobili 664 vojnika i 2 časnika Bavaraca. Francuska posada obrane grada Linza predala se kompletna Trenkovim pandurima nakon silovitog napada u kojem su Trenkovi panduri imali šest mrtvih i 15 ranjenih (ranjen je i sam barun Trenk), a francuska posada barem tri puta više.

U napadu na pogranični grad Chen 148 Trenkovih pandura i 300-tinjak hrvatskih haramija u nezadrživom je jurišu zauzelo grad i pobilo sve što im je stalo na put. Predalo se 772 vojnika s deset teških topova i time su 'vrata' Češke otvorena. Najsjajniji pandurski pothvat bilo je zauzimanje utvrde Kosel koja je vojno nadzirala Gornju Šlesku i Odru. Napad Trenkovih pandura započeo je pod okriljem mraka, sat nakon ponoći.

Trinaest pandura preplivalo je zaštitni jarak utvrde i prešlo na drugu stranu. Kad su Prusi otkrili napad, shvatili namjeru pandura i napokon zapucali, na gradskome bedemu bilo je već 200-tinjak pandura, a njih je slijedilo još 1.800. Kosel je pao poput zrele kruške, a pruska se posada predala. Pritom je poginulo samo deset pandura, a 35 ih je bilo ranjeno.

Trenkovi panduri zadržali su jedan od najdužih kontinuiteta povijesnih hrvatskih postrojbi, 1748. preustrojeni su u Slavonski bataljun, a 1756. u 53. pukovniju linijskog pješaštva koja je kao takva ostala sve do 1918. sa sjedištem u Zagrebu.


08.10.2017. u 14:35 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 07.10.2017.

Pretorijanci

Republikanska garda – Francuska

Jedna od najdugovječnijih i najstarijih gardi (straže) je francuska garda koje svoje korijene vuče unatrag nekoliko stoljeća. Od prvih osobnih postrojbi garde francuskih kraljeva, preko Francuske revolucije, Napoleona, Prvog i Drugog svjetskog rata, lokalnih sukoba i ratova sve do danas, Francuska garda mijenjala je nazive točno 50 puta.

Te promjene naziva uglavnom su političke naravi i svi su vezani za promjenu režima i vlasti, a što pak se vojnog dijela tiče ta je Francuska garda uvijek plijenila pozornost, krasila ju je elitnost i hrabrost, a danas pored slave kojom se ovjenčala dugim nizom godine služi i za protokolarne namjene.

Dakle, današnji naziv je Republikanska garda (Garde Republicaine) čija je zadaća osiguravanje i davanje počasti institucijama Republike Francuske i visokim državnim dužnosnicima. No, pored te temeljne zadaće postoji i sekundarna zadaća održavanja reda u glavnome francuskom gradu Parizu, ali se isto tako u slučaju potrebe i neposredne ratne opasnosti može uporabiti kao borbena postrojba na bilo kojem dijelu nacionalnog teritorija.

Tijekom Francuske revolucije to je Pariška garda (Garde de Paris) sve do 1789. kada dobiva naziv Nacionalna garda (Garde Nationale). Potom dobiva naziv Gradska garda Pariza (Garde Municipale de Paris). Početkom 1813. naziv se mijenja u Imperijalna žandarmerija (Gendarmerie Imperiale), a potom u Kraljevska žandarmerija (Gendarmerie Royale).

Godine 1830. dobiva naziv Gradska garda (Garde Municipale), a 1848. mijenja naziv u Civilna garda (Garde Civile) i te iste godine mijenja naziv u Republikanska garda grada Pariza (Garde Republicaine de Paris). Godine 1870. mijenja naziv u Republikanska garda (Garde Republicaine), a u doba predsjednika Jules Grevya nadnevka 14. lipnja 1880. dobiva i svoju zastavu sa stijegom koju razvija i nosi i danas.

Iz tog doba, a kao obveznu relikviju, današnja moderna Republikanska garda nosi konjaničku kacigu koja datira u te davne povijesne godine. Tijekom Prvog svjetskog rata Republikanska garda hrabro se bori na crti Zapadne bojišnice i do kraja rata čvrsto drži svoje položaje. Za tu pokazanu i dokazanu hrabrost Republikanska garda 1926. dobiva orden Legije časti (Legione d' Onor).

Nakon neugodnog i sramotnog poraza Francuske vojske i kapitulacije Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, Republikanska garda je raspuštena, ali su se svi njezini pripadnici uključili u Francuski pokret otpora. Nakon oslobođenja Francuske, garda je obnovljena i ustrojena pod nazivom Republikanska garda Pariza (Garde Republicaine de Paris) te pod tim nazivom sudjeluje u vojnim kampanjama Francuske vojske 1954. u Indokini.

Temeljita i posljednja reorganizacija i preustroj proveden je 1978. te od tada do danas postrojba nosi službeni naziv Republikanska garda (Garde Republicaine). Na kraju Athumanunhova pripomena – nikako ne pomiješati ovu gardu s Napoleonovim gardijskim postrojbama o kojima će biti riječ u nastavku.


07.10.2017. u 13:47 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 04.10.2017.

Pretorijanci

Perzijski 'besmrtnici' – teško pješaštvo

Još jedna, po Athumanunhu, netipična i višenamjenska garda, koju krasi elita, odnosno karakteristika garde i gardijske postrojbe dakako su perzijski 'besmrtnici'. Pod tim nazivom 'besmrtnici' Athumanunh zapravo podrazumijeva i prepoznaje teško perzijsko pješaštvo iz doba Ahemenidnog carstva stare Perzije.

Dakle, vojna povijest doista prepoznaje perzijske 'besmrtnike' kao elitno perzijsko teško pješaštvo koje je imalo dvostruku namjenu – kao imperijalna garda i kao stalna carska vojska. Besmrtnici su se novačili iz redova perzijskih, medijskih i elamitskih dječaka koji su od rođenja predodređeni i trenirani za ovu elitnu postrojbu koja je uvijek brojala 10 000 vojnika.

Naziv 'besmrtni' prvi je uporabio grčki povjesničar Herodot i vrlo je lako, po Athumanunhu' krivo preveo ili protumačio riječ 'anušiya' i 'anauša'. Naime, Athumanunh lako pronalazi značaj riječi 'anušiya' koja označava pratitelja i riječi 'anauša' koja pak označava besmrtnika.

Kako je 'besmrtnika' uvijek bilo 10 000, a nakon bitke svaki poginuli ili ranjeni odmah je zamijenjen novim pripadnikom, tako je ta brojka uvijek bila nepromijenjena lako je moglo doći do zabune da su ti ratnici zapravo besmrtni, a to opet ne bi bilo ništa čudno za ranu vojnu povijest i povjesničare Herodotovog naraštaja.

Grčki pjesnik Homer Athumanunha je uspio dobro namučiti s Odisejom, a grčki filozof Aristotel pak je gotovo izludio Athumanunha svojim zapisima o Atlantidi ... Aristotelovi zapisi o Platonovom poznatom dijelu u kojem o Atlantidi polemiziraju Timej i Kritija, Athumanunhu kazuju Aristotelovu rečenicu ... 'onaj koji je Atlantidu stvorio, on ju je i uništio ...'

Dok bi svi, ali ne i Athumanunh, ovdje odmah prepoznali Posejdona, Athumanunh zapravo sumnja na Platona i dugo se Athumanunh pitao: 'Nije li zapravo taj simpatični starčić Platon Atlantidu jednostavno izmislio, a potom ju je lijepo i misteriozno obrisao? ...' No, dobro, to je već neka druga serija, a Athumanunhu je bolje vratiti se 'besmrtnicima'.

Bilo kako da bilo, perzijsko teško pješaštvo doista zaslužuje kvalitetu elite, a naziv je možda malo iskrivljen ili čak izmišljen, jer osim Herodota, a to kasnije preuzimaju i ostali povjesničari zapada, nitko od povjesničara istoka ne bilježi 'besmrtnike' iako postoje zapisi o elitnom teškom pješaštvu koje broji 10 000 vojnika i u službi su iranskih (perzijskih) velikih kraljeva, te ti isti nanose poraz Spartancima i ostalim Grcima kod Termopila, ali i velike gubitke Makedoncima kod Perzijskih vratiju (planinski prolaz u planinama Zagrosa koji je vodio prema drevnom Perzepolisu).


04.10.2017. u 16:26 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 01.10.2017.

Pretorijanci

Pretorijanci – kohorta pretorijanaca

Dakle, latinska riječ 'praetorium' označavala je šator rimskog vojskovođe, zapovjednika legije, a ako bi je Athumanunh direktno prevodio mogla bi označavati i dvor (dvorac) odnosno stan vojskovođe (vojnog zapovjednika). Nikako se ovdje ne bi trebalo pomiješati s 'Domom zapovjedništva' koji u današnjim modernim vojskama predstavljaju postrojbe koje opslužuju viša taktička (operativna) zapovjedništva.

Pretorijanci su zapravo osobna straža visokog zapovjednika. Doista, to su elitni ratnici (vojnici) koji prate najvišeg zapovjednika, a svoje korijene vuku iz rimske vojske u doba Rimskog carstva. Rimska pretorijanska kohorta ustrojena je od šest centurija (satnija) koje prate i čuvaju rimskog cara kako u vojnim pohodima, tako i u miru, a nerijetko oni znaju i održavati vojnički red i stegu među rimskim legijama (nešto poput vojne policije).

Pretorijanci uvijek podižu svoj poseban tabor i konačište iz kojeg osiguravaju šator ili dvor cara (zapovjednika). To je izuzetno dobro organizirana vojna postrojba, besprijekorno uvježbana koju odlikuje i krasi izuzetna vojna stega i red, pa su poradi toga pretorijanci posebno privilegirani.

Naime, oni služe 16 godina (za razliku od legionara koji to rada za 20 godina) i primaju tri puta veću naknadu (plaću) za svoje vojno služenje. Godinama je njihova politička moć i utjecaj rasla te su uskoro postali vrlo opasni i po samoga cara (poslodavatelja) jer nerijetko oni bi bili ti koji su odlučivali o postavljanju i rušenju rimskog cara.

Tu svoju moć pretorijanci su zadržali do cara Hadrijana, Lucije Sever postupno smanjuje moć pretorijanaca na način da se oni novače od neitalskih (prvenstveno Sirijskih) ratnika koji nemaju interes za političkom moći u Rimu. Konstantin Veliki pak potpuno raspušta pretorijance i umjesto njih uvodi paladine.


01.10.2017. u 14:52 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< listopad, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest.

Free Website Counter
Free Website Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se