Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 28.10.2017.

Pretorijanci

Somatofilakis – tjelohranitelji Aleksandra Velikog



Somatofilakis (Somatophylakes) bili su osobna garda (tjelohranitelji) Aleksandra Makedonskog Velikog, a istodobno i njegovi časnici zapovjednici čiliarhi (generali). Nakon smrti Aleksandra Velikog oni postaju njegovi nasljednici (diadohi).

Svi somatofilakisi približnih su godina Aleksandru i svi pripadaju makedonskom plemstvu. Dok se cijelim vremenskim periodom vladavine Aleksandra Velikog (336. do 323. pr. K.) povlači broj od sedam imena: Ariston (Aristonous), Lizimak (Lysimachus), Piton (Peithon), Aribas (Arybbas), Balakrus (Balacrus), Dimitrij (Demetrius) i Ptolomej (Ptolemy), Athumanunh slobodno zapiše da ih je zapravo bilo osam.

Osmog je odabrao sam Aleksandar, a ime mu je bilo Peukest (Peucestas) te je negdje 326. do 324. pr.K. postao osmi somatofilakis. Najvjerojatnije su se imena somatofilakisa mijenjala u doba vladavine Aleksandra Velikog jer ponekad stari zapisi navode još somatofilakisa poput Hefesta (Hephaestion), Leonata (Leonnatus), Memea (Menes), Perdik (Perdiccas) ...

Najodaniji i najbliži, gotovo intimni prijatelj, somatofilakis Aleksandru bio je Ptolomej (kasnije utemeljitelj egipatske dinastije Ptolomejevića) koji je bio tek nekoliko godina stariji od njega i upoznao ga je još kao dječak.

Za kraj, nerazjašnjenu i tajnovitu smrt Aleksandra Velikog danas neki pripisuju upravo Ptolomeju kojeg usput predstavljaju i opisuju kao Aleksandrovog polubrata. Naime poznato je da je Aleksandar za svog nasljednika na smrtnoj postelji izabrao upravo Perdika i njemu dao svoj prsten, ali običaj je tada bio da će vladara naslijediti onaj koji će ga i sahraniti.

Ptolomej je ukrao balzamirano tijelo Aleksandra Velikog i s njim pobjegao iz Babilona u Egipat, a kada je Perdik želio preoteti tijelo Aleksandra te s vojskom provalio u Egipat na sebe je navukao bijes makedonskih generala poput Antipatra (Antipater), Kratera (Craterus) i Antigona Monoftalma (Antigonus Monophtalmus) koji ga u zavjeri i ubijaju.

No, dobro ratovi Aleksandrovih dijadosa za vlast pripadaju nekom drugom serijalu, pa s ovime Athumanunh može zaključiti ovaj dio o osobnim tjelohraniteljima (bodyguard) Aleksandra Makedonskog Velikog.


28.10.2017. u 14:53 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!