Bitke kroz povijest http://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 10.09.2017.

Armagedon

Athumanunh u boju za Čakovec


tu Athumanunh sanja bitku za Čakovec

Athumanunh svrne pogledom po svojim ljudima, okrene se i pješacima koji su se tiskali po bedemima tvrdoga grada Čakovca. Athumanunha presretne stotinu pogleda u kojima se zrcalila zebnja, a u zraku je sve više rastao grč. Sve kule i palisade načičkane su kopljima, a na bedemima je sve što se toga trenutka moglo prikupiti.

Athumanunhu odjednom proleti kroz glavu koliko je samo tih mirnih i radišnih međimurskih poljodjelaca ostavilo svoje radove u polju i pohitalo na poziv Zrinskoga bana u obranu tvrdoga grada. U bitki svaki je živ čovjek dobro došao, no, pravih ratnika vičnih oružju i bitki svega je stotinjak, a na travnjaku Buzovca turski gusti redovi već su raširili svoja krila uz zaglušujuću buku zurli i talambasa.

Sve kazuje i potpuno je zorno da se spremaju na još jedan juriš, juriš na bedeme grada Čakovca. Doista, sve je bilo crno od gustih redova turskih konjanika, pa među braniteljima Čakovca nastane komešanje i stotinu se pogleda zaustavi na hrvatskom banu i knezu Čakovca, Nikoli Zrinskome koji se popeo na branič kulu grada među Athumanunhove plavetne husare.

Zrinski pak samo mirno klimne glavom i pogladi svoje lijepe i guste smeđe brkove: 'Ti ćeš Athumanunh s husarijom uz Trnavu, a ja ću s banskim banderijem za tobom. Pero (Petar Zrinski brat Nikole) i Frane (Frankopan) će u šumi topole ostati skriveni dok ih ja ne pozovem, bez brige, neće Turčin dalje! Zastavniče Athumanunh zapovjedite neka se trubi zbor!'

Athumanunh i stasiti banski banderijski časnici u crvenim odorama krenu prema svojim satnijama, a nakon toga Athumanunhovi plavetni husari i dva izvrsno opremljena i uvježbana banska banderija za nekoliko časaka, u kratkom galopu, pod zlatno-plavom banskom zastavom, izlete iz grada i borbeno se rašire ispred nastupajućih turskih redova.

Vidjevši ih, Turci se naglo okrenu i nagrnu preko Trnave. Athumanunh i njegovi husari u najvećem miru i stegi sjašu i otvore žestoku i ubitačnu paljbu iz svojih kubura po nastupajućim turskim redovima. Onda pak za tili čas Athumanunh i njegovi husari ponovno uzjašu i poput strijela zabiju se među turske redove sabljama sijekući s jedne i druge strane konjskoga vrata. Travnjak ostane prekriven mrtvim tijelima turskih konjanika.

Nakon ovog neočekivanog, iznenadnog, hrabrog, ali i možda malo presmionog ili čak i suludog žestokog karijera Athumanunha i njegovih husara, oni sada ostanu okruženi gustim redovima spahija i janjičara koji su pristigli na bojište Buzovca. No, u tom kritičnom trenutku za Athumanunha i njegove plavetne husare iznenada udari sam Zrinski s banskim konjaništvom i poput klina zabije se među turske redove.

Boj se sada već polako otezao, a pred sam smiraj dana, ne popuštajući ni za pedalj, hrvatski banovci još jednom potisnu Turke na uzmak. U taj mah zrno pogodi Zrinskome konja, veliki zelenko bolno zarza, zanese se i prsima tresne na razrovanu zemlju. Zrinski se vješto dočeka na lijevo rame, hitro se prevrne ne ispuštajući sablju iz ruke. Njegovi banovci u trenutku ga okruže i pokušaju ga zaštititi. Pješaci na bedemima grada protrnu. Nastane muk. Zadnje što su vidjeli bilo je to da je Zrinski pao.

'Ovamo bane! Ovamo, jašite!' – odnekuda tu se stvorio Athumanunh koji spretno skoči sa svoje njemačke kobile i ponudi uzde Zrinskome, te mu pomogne popeti se u sedlo. Turci pak sada bijesno zaurlaju, jer im je izmaknuo veliki i bogati plijen, te se okome na Athumanunha. No, Zrinski se okrene i u naletu sabljom posiječe dvojicu Anadolaca koji su bili najbliži Athumanunhu. Iza Zrinskoga stvori se odnekud i satnik Vlatko sa desetak crvenih turopoljskih husara koji kopljima rastjeraju Turke na sve strane. Athumanunh brzo i spretno skoči u sedlo iza husarskog satnika Vlatka, a Zrinski pak krene naprijed.

Zrinskoga u galopu sustignu njegovi banovci kojima se sada pridruže turopoljski crveni i Athumanunhovi husari plavetni, pa se svi zajedno opetovano poput klina zariju u turske redove i još ih jednom ispremiješaju. Budak beg Sandžački propne konja ne bi li na sebe skrenuo pozornost Athumanunha, jer upravo je on vidio što je Athumanunh učinio tijekom meteža u kojem je pao Zrinski ban.

Budak beg Sandžački dovikne na hrvatskom Athumanunhu: 'Hej, kako ti je ime junačino?!' Athumanunh okupi oko sebe svoje plavetne husare i vedro se nasmije, te dovikne begu Sandžačkome: 'Ime mi je Athumanunh, beže! Pozdravi mi Ali pašu, vojvodu svojega, i zaželi mu zdravlje u moje ime, beže!'

Sada je bitka već ušla u kulminacijsku fazu, ban Zrinski se izdigne u sedlu i zaokruži mačem tri puta iznad glave. Iznenada se otraga iz šume topola pojave blistavi ozaljski oklopnici koje je vodio Frankopan. Crveno bijeli grbovi lelujaju im na plaštevima, a zemlja dršće pod željezom i teškim konjima. Udar ozaljskih oklopnika redove Turaka pretvori u neuredne skupine bez ikakvog složaja, a potom se te neuredne skupine pretvore u čopore koji stanu bježati i napuštati bitku na sve strane.

Onda pak s boka grunu karlovački arkebuziri koje je doveo Petar Zrinski, brat Nikole Zrinskog. Sve to sada silno pritisne Turke na krilima, a iz grada provale i međimurske katane (katana je iskrivljena mađarska riječ 'katona' koja označava vojnika pješaka, a ovdje su to pješaci haramije s prostora Međimurja, koje će povijest ratovanja kasnije opet zapamtiti kao 'isolanere').

Mrve teški Frankopanovi oklopnici, ljuto sječe lako hrvatsko i ugarsko konjaništvo, tiskaju se naprijed turopoljski haramije i međimurski katane. Pucaju glave, njište konji, ječi i odzvanja međimurska ravnica. Ban Zrinski leti poput sokola s krila na krilo svojih banovaca, viče i sokoli, podjaruje i zapovijeda. Mač mu se strelimice spušta lijevo i desno od konjskoga vrata, a njegov veliki crni ždrijebac, sav u pjeni, udara i grize koga stigne.

Athumanunh pak se kupa u goloj vodi (znoju) ispod kalpaka, oklop ga steže, ali je i dalje tamo gdje je najpotrebitiji. Vide ga i banovci i njegovi husari plavetni, dive se njegovoj mladosti i hrabrosti te udaraju još žešće ... vide ga sada i spahije i janjičari znaju kojom je hrabrošću uletio među njih i spasio bana i samu bitku, dive se i oni hrabrosti njegovoj, ali pomalo se te hrabrosti i boje pa radije izbjegavaju susret i ogled s Athumanunhom kojeg sada prate uz njegove plavetne i Vlatkovi turopoljski crveni husari. Onda pak se među banskim banderijama zaori gromoglasno: 'Pobjeda!' To donese smiraj među same branitelje utvrde na bedemima te i oni prihvate i stanu gromoglasno klicati: 'Pobjeda!'


'... tvrdih i čvrstih je zidina On i zalud ga tuku šezdeset noći i dana jer njega uporno brane ratnici ljuti Zrinskoga bana ...' Athumanunhova saga o Čakovcu

10.09.2017. u 09:44 • 3 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga

sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest.

Free Website Counter
Free Website Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se