Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 12.07.2017.

Španjolski građanski rat

Napredovanje Nacionalista u Vizacayi – uništenje Guernice

Novo nacionalističko napredovanje u Vizacayi započelo je 20. travnja kada je odjednom utihnulo nacionalističko topništvo. Baskijski branitelji izašli su iz svojih plitkih rovova. Sada su ih navarske strojnice stale tući s leđa (tijekom bombardiranja nacionalističke navarske postrojbe zašle su Baskima iza leđa – po Athumanunhu), pa je panična i vojnički gledano neopravdana rečenica: 'Opkoljeni smo!', odmah izazvala neopravdano povlačenje i raspad baskijske obrambene crte.

No, ipak nije baš svugdje bilo tako. Naime, na brežuljkastim padinama Inchorte bili su iskopani pravi (izuzetno dobri rovovi punih profila – po Athumanunhu) rovovi. Iz tih rovova, pod zapovjedništvom bojnika Pabla Belderraina, baskijski branitelji odbili su sve nacionalističke napade. No, i tu su se dvije bojne CNT (Confederacion Nacional de Trabajo, anarhisti – po Athumanunhu) bez ikakvog razloga povukle i time je i ta obrambena crta dovedena u pitanje.

Baskijski zapovjednici tražili su povlačenje na obrambene crte 'željeznog obruča', ali je Glavno zapovjedništvo obrane u Bilbau bilo toliko inferiorno i nemarno, da su pojedini niži zapovjednici posumnjali da se radi o veleizdaji. Ono malo baskijskih postrojbi koje su se još 'kako tako' držale na svojim položajima ostale su prepuštene same sebi, a baskijsko topništvo više u tim trenucima nije znalo gdje treba djelovati, a rovovi su napuštani bez ikakvih odobrenja i izvješća.

U samo šest dana izgledalo je da je poraz Baska neminovan, a onda se dogodilo nešto još strašnije – Guernica. Guernica je bio tipičan gradić baskijske provincije Vizacaye, smješten u dolini, udaljen samo desetak kilometara od mora, a tridesetak kilometara od Bilbaa. Od pamtivijeka Guernica je bila kolijevka baskijskih sloboda.

Tu u tom sasvim običnom gradiću od 7000 stanovnika sastajala se 'skupština baskijskih senatora', a u malenoj crkvici Santa Maria svi španjolski vladari zaklinjali su se na oltaru da će poštivati baskijske slobode. Toga nadnevka, 26. travnja 1937. godine Gospodnje, crta bojišnice od Guernice bila je udaljena oko 15-tak kilometara, a grad je bio prepun izbjeglih civila i dezorijentiranih vojnika koji su se povlačili ni sami ne znajući kamo.

Odjednom, niotkuda i ničim izazvan, u 1640, samo jedan jedini 'Heinkel 111', sasvim novi zrakoplov iz sastava 'Legije Kondor' (bombarder čeličnog trupa koji je nosio tonu i pol bombi – po Athumanunhu), a kojim je tada pilotirao bojnik von Moreau, bombardirao je nebranjeni grad. Potom se udaljio, pa se opet pojavio s još tri takova zrakoplova.

Zatim su doletjele tri eskadrile već zloglasnih 'Junkers 52' (oko 25 zrakoplova - po Athumanunhu), a pratili su ih lovci tipa 'Heinkel 51' i neki novi tipa 'Messerschmitt BF – 109'. Dok su bombarderi na grad izbacili oko 50 tona bombi, dotle su lovci strojničkom vatrom kosili sve živo na ulicama grada. Glavni i odgovorni zapovjednici za ovo vojničko nedjelo bili su poručnici von Knauer, von Beust i von Krafft. Središte Guernice bilo je sravnjeno sa zemljom, a mnogo je civila stradalo, ukupno oko 1000 ljudi što ranjenih što mrtvih.

Možda, po Athumanunhu, jedino vojnički opravdani cilj u Guernici bila je tvornica oružja, no, velikog li čuda ona je ostala netaknuta. Naposljetku, svog nedjela i zvjerstva, svjesni su postali i sami njemački i nacionalistički časnici, pa su krivnju željeli svaliti na same Baske optužujući ih da su sami bombardirali svoj grad. Eh, sada je Athumanunh na mukama kome vjerovati?!

Da bi pokušao saznati pravu istinu Athumanunh kreće na svoja lutanja kroz prašnjave i debele stare požutjele knjige, a u njima čuda velikoga! Doista spominje se Guernica kao vojni cilj i Nacionalista i Republikanaca, ali Athumanunh se još jednom mora zgroziti teškim pogreškama koje učiniše i nacionalistički i republikanski (baskijski) časnici. Nema nikakve sumnje da su grad bombardirali njemački zrakoplovi, jer u operativnim njemačkim dnevnicima doista je upisan cilj naziva 'GUARNIKA', a to je kasnije i priznao nitko drugi nego sam Adolf Galland.



No, taj njemački zračni as poriče da je cilj bio sam grad već tvrdi da je cilj bio most preko rijeke koji je bio i jedini mogući prijelaz preko te rijeke, a prema njemu doista su se i kretale republikanske (baskijske) postrojbe. Dakako, Adolf Galland tvrdi da je grad pogođen greškom pilota bombardera koji su bili opremljeni netočnim ciljničkim napravama.

Tu tvrdnju Adolfa Gallanda potvrdili su i neki piloti bombardera koji su sudjelovali u zračnim napadima, tvrdeći da je vjetar zanosio bombe. No, to bi možda i bilo opravdanje donekle, ali Athumanunh bi volio znati zašto onda, ako je doista maleni trakasti cilj MOST i bio meta, njemački piloti nisu uporabili obrušavajuče bombardere tipa 'Stuka', koji su bili opremljeni preciznim ciljničkim napravama i nekoliko ih je doista i baziralo na uzletištu u Burgosu. Nadalje, most doista nije iziskivao tako razarajući napad s toliko bombi, jer opće je poznato da se nitko živ ne bi kretao preko mosta kojem je narušena statička konstrukcija i koji prijeti da će se svakog trenutka srušiti.

Ne, preko takovog mosta nikada se ne bi povlačila niti jedna republikanska ili bilo koja druga vojna postrojba. Zato Athumanunh na kraju ostaje i zaključuje da je glavni krivac zapravo general von Richthofen koji je želio isprobati psihološki učinak bombardiranja na civile i vojnike. Na kraju još je nešto Athumanunh otkrio, naime, njemački zapovjednici morali su znati da zapaljive bombe koje su izbacili 'Heinkeli 111', u prvom valu, ne mogu naštetiti mostu i da će te zapaljive bombe proširiti požar po stiješnjenim zgradama grada, a požari će izazvati gusti dim koji će kasnije samo smetati pilotima 'Junkersa 52' da vide i uoče svoj cilj – most … ako je cilj uopće i bio taj nesretni most, a ne baš grad i civili u njemu.

Na kraju, zašto su onda lovci iz pratnje bombardera strojničkom vatrom u brišućim letovima kosili nesretne i nedužne civile koji su se na ulicama našli ne stigavši se na vrijeme skloniti u skloništa. Guernica je težak propust i zvjerski zločin njemačkih i nacionalističkih zapovjednika i časnika koji su to izgleda sve znali i proveli u djelo na najgori način. Tomu u prilog ide i kasnija svađa nacionalističkih časnika s njemačkim, pa ljutnja samoga Franca na njemačke pilote iz sastava 'Legije Kondor', pa zaprepaštenje generala Mole kada je ušao u grad Guernicu.

No, Nijemci nikako nisu mogli znati što Guernica znači Baskima, a niti su znali da je taj povijesni grad uvijek služio španjolskim vladarima da obećaju Baskima slobodu pod svojom krunom. Nacionalisti su trebali Nijemce upozoriti na sve to, pa dakle odgovornost snose i Nacionalisti i Nijemci iz sastava 'Legije Kondor'.

Guernica i njezina nesretna sudbina zaustavila je povlačenje baskijskih postrojbi koje su sada stale na samo nekoliko kilometara od uništenoga grada i nastavile se boriti, a bojni moral baskijskih postrojbi malo je narastao u trenutku kada je nacionalistički bojni brod Espana u vodama ispred Santandera naletio na vlastitu minu i potonuo.

Talijanski 'crnokošuljaši' koji su isprednjačili u nastupanju, sada su bili u teškom okruženu kod grada Bermea, a ni bombardiranja nacionalističkog zrakoplova sada više nisu izazivala strah i paniku kod baskijskih postrojbi koje su se sve čvršće držale na svojim položajima.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!