Bitke kroz povijest

04.12.2016., nedjelja

Oslikavanje bojne tehnike

Moćna osmica – Američka osma zračna armija

Do napada na Pearl Harbor, 7. prosinca 1941., Američko ratno zrakoplovstvo (USAAF United Staes Army Air Force) raspolaže s oko 25 000 pilota i pomoćnog osoblja te s oko 4000 vojnih zrakoplova raznih namjena (lovci, bombarderi, torpedni, obrušavajući, izvidnički, prijevozni ...).

U napadu USAAF, točnije Američka sedma zračna armija, je pretrpio osjetne gubitke i to 178 zrakoplova potpuno je uništeno, a još ih je 159 znatnije oštećeno. Poginulo je 2403 pilota i pomoćnog osoblja, a 1778 ih je povrijeđeno i ranjeno (neki od njih više se nisu mogli vratiti u zračnu službu).

Ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat proizvodnja zrakoplova je naglo porasla, pa je tako već slijedeće godine u operativnu uporabu stavljeno dodatnih 10 769 lovačkih zrakoplova i 12 627 bombarderskih zrakoplova. Tijekom 1943. broj opet raste i u operativnu uporabu ulazi još 23 988 lovačkih i 29 355 bombarderskih zrakoplova.

Maksimum je dosegnut tijekom 1944. kada u operativnu uporabu ulazi 38 873 lovačkih i 35 003 bombarderskih zrakoplova. Kraj rata 1945 USAAF dočekuje s oko 75 000 ratnih zrakoplova i 2 411 294 pilota i pomoćnog osoblja. Gubici pilota i pomoćnog osoblja bili su doista strašni, a ukupno je poginulo 115 382 ljudi (od toga 52 173 pilota i članova zrakoplovnih posada).

Napokon na kraju, polovicu poginulih pilota i zrakoplovnih posada, pretrpjela je Američka osma zračna armija koja je bojno djelovala u zračnom prostoru Europe. Dakle, 'Moćna osmica' predmet je Athumanunhovog pisanja i lutanja u potrazi za oslikanim 'nosevima' moćnih i strašnih bombardera na kojim su prikazane neodoljive ljepotice.

 photo USAAF.jpg
- 10:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.11.2016., ponedjeljak

Oslikavanje bojne tehnike

Betty

Zanosna plavokosa Betty krasila je 'noseve' bombardera tipa B-24 Liberator iz sastava 458. bombarderske skupine, 755. bombarderske eskadrile koji su se proslavili tijekom veljače 1944. u operaciji Argument (poznata i kao 'Big W') kojom je snažno napadnuta njemačka naftna industrija.

 photo Betty bomber.jpg


- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.11.2016., nedjelja

Oslikavanje bojne tehnike

'Prikvačiti' na 'nos' zrakoplova

U ranim četrdesetim godinama prošlog stoljeća muškarcima su ponuđene slike atraktivnih žena koje su mogli 'prikvačiti' na zid. Termin 'pin up' potječe od engleske riječi 'pinned up' što bi bukvalno značilo 'zabodene gore', odnosno slike koje se mogu 'prikvačiti' (iznad kreveta, u ormaru, na radnom stolu ...).

Iako današnji Athumanunhov serijal o zavodljivim ljepoticama na opasnim i smrtonosnim bojnim zrakoplovima započinje pričom o vremenu kada su američki vojnici koji su se nalazili daleko od svojih domova trebali motivaciju i utjehu, a mediji su im slali časopise i razne postere žena u pripijenoj odjeći s visokim potpeticama i zavodljivim make up-om, koje su američki vojnici, ali i civilni muškarci dočekali s oduševljenjem, oslikavanje bojne tehnike u povijesti pripada Nijemcima i Talijanima.

No, dobro, dakle, te 'pin up' djevojke, zapravo Playboyeve zečice svog vremena, uglavnom su glamurozne manekenke, fotomodeli i filmske glumice koje su s razlogom i opravdano proglašene seks-modelima, a Athumanunh taj stari heroj bez imena još i danas, na brdu na kojem plaču ptice, onako u osami, pripali svoju lulu i prisjeti se Betty Grable, Ava Gardner, Marie McDonald, Bette Davis, Marilyn Monroe, Jane Russell, Jean Harlow, Bettie Page ...

Eh, bolje da se ja vratim natrag u priču. Dakle, nažalost, kao što je uvijek to bilo u prošlosti ratova i bit će u budućim ratovima, ratove će započeti 'pametnjakovići koji se o nečemu neće moći dogovoriti', pa će u njih 'gurnuti' mlade ljude ... o dalje Vam je priča poznata.

Tako je bilo i za vrijeme Drugog svjetskog rata, posade strašnih bombardera bili su golobradi mladići u ranim dvadesetim, a nemali put gotovo neiskusni tinejdžeri. Athumanunh se još uvijek dobro sjeća svojih tinejdžerskih dana i svoje ratne sudbine koja ga nije mogla zaobići, pa je kristalno jasno da dječaci u tim godinama počinju 'primjećivati' suprotan spol i tu Athumanunhova priča počinje.

 photo Shirley Ann B25.jpg

Riđokosa Ann, oskudno odjevena, krasila je bombardere iz sastava američke 487. bombarderske eskadrile koji su letjeli na zrakoplovima tipa North American B-25 Mitchell.

- 19:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.11.2016., nedjelja

Athumanunhova forenzika

Pištoljsko streljivo

U propaloj i sada već povijesno bivšoj federaciji posljednje Jugoslavije od pištoljskog streljiva prevladavalo je streljivo TT (Tokarev Tula) kalibra 7. 62 x 25, ali i streljivo kalibra 7. 65 x 17 Browning (.32 ACP – Automatic Colt Pistol).

Pored ovoga streljiva rabila su se i nešto starija streljiva Mauser 7. 63 x 25, ali i streljivo kalibra 6.35 x 16 Browning SR (semi-rimmed). Streljivo kalibra 9 mm, poput famozne 'kratke devetke' (.380 ACP), ali i sovjetskog Makarova, te Lugera i Parabelluma također je bilo zastupljeno.

Tijekom našeg Domovinskog rata u početku, a posebno nakon osvajanja vojarni bivše JNA, došlo se do posjeda ovoga streljiva, ali kasnije sve više prevladava streljivo kalibra 9 mm koja je i danas u Oružanim snagama i MUP-u postalo standardno.

Dakle, na Athumanunhovoj slici prikazana su narečena pištoljska streljiva i pakiranja iz tog doba. Pištoljsko streljivo proizvodilo se u pogonima tvornica 'Prvi partizan Užice' i 'Pobjeda Goražde'.

 photo Za pistolje streljivo B.jpg
- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2016., nedjelja

Athumanunhova forenzika

Školsko, manevarsko i tromblonsko streljivo

Na Athumanunhovoj današnjoj slici vide se tri manje sličice označene slovima A, B i C, a redom su to prikazi školskog, manevarskog i tromblonskog streljiva. Tako je prvi metak na sličici označenoj slovom A namijenjen za uvježbavanju punjenja i okidanja, a on se od ubojnog metka razlikuje po tomu što je ispunjen plastikom i n čahuri ima izbušene rupe koje su popunjene tom istom plastikom crvene boje.

Na sličici označenoj slovom B nalazi se manevarski metak s mesinganom i čeličnom čahurom model M 68. Nato terminologija ovaj metak raspoznaje kao 'blank', pa su neki pokušavali tijekom Domovinskog rata ispaliti tromblonsku minu ovim metkom. Taj naum i radnja vrlo su rizični i opasni, jer barutni naboj ovog metka nije dovoljan za sigurno ispaljenje (udaljenost) mine.

Za sigurno ispaljenje mine OBVEZATNO se mora rabiti metak koji je prikazan na sličici označenoj slovom C. Dakle, radi se o posebnom metku koji su pakira u samu tromblonsku minu i to u dva kalibra (7.62 i 7.9 mm). Na dnu čahure nalazi se čirilićni zapis OP. M60 PTM 7.9 MM (ili 7.62 MM za oružja tog kalibra). Slova pričaju da je to osnovno punjenje puščano za tromblonsku minu (naime postoji i metak OP M69 BM, a koji je namijenjen kao osnovno punjenje za izbacivanje vježbovne minobacačke mine).

 photo Skolsko manevarsko tromblonsko streljivo.jpg
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

Athumanunhova forenzika

Vježbovno streljivo

Svega se Athumanunh nagledao, naslušao i načitao na svojim lutanjima kroz mitologiju i povijest, ali i tijekom našega Domovinskog rata, pa se i tu ne mali puta opetovano čudio ljudskom neznanju. Naime, radi se o vježbovnom streljivu koje je Athumanunh jednom prilikom pronašao u okvirima svojih podređenih.

To neznanje moglo je dovesti i do neželjenih i pogubnih posljedica, jer nepoznavanje streljiva tijekom tih ratnih, ali i slavnih dana, jednostavno se nije moglo i smjelo prihvaćati. Dobro, o čemu se zapravo radi!?

Na Athumanunhovoj slici vide se dvije manje sličice označene slovima A i B na kojima su dva vježbovna metka. Na prvi pogled metci izgledaju kao i drugi, ali nisu namijenjeni za neutralizaciju i onesposobljavanje, već za vježbanje na gađanju.

Athumanunh je siguran da i ovaj metak može nanijeti ozljedu na daljinama do 100 metara, ali njegova namjena je prvotno vježbanje u gađanju! Naime, metak na sličici označenoj slovom A ima aluminijski vrh zrna, a konkretno radi se o metku model M 76 proizvedenom u tvornici 'Prvi partizan Užice' 1979. godine. Identifikacija čahure Athumanunhu govori da je ona proizvedena još 1978. godine.

Na drugoj sličici označenoj slovom B prikazan je metak modela M 80 koji je proizveden u istoj tvornici 1987. godini, a njegovo zrno na vrhu ima olovo. Natpis 'SOBNI' ispisan ćirilicom opet neke može zbuniti, ali Athumanunh zna da se zapravo radi o tzv. 'SOBNOM STRELJIVU' koje ima vrlo malo (ili ga uopće nema, pa se za ispaljivanje zrna rabi se samo kapsula) barutnog naboja.

Takvo streljivo rabi se za ispaljivanje u zatvorenim prostorima ili pak na manjim udaljenostima.

 photo Vjezbovni metak.jpg
- 19:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.11.2016., utorak

Athumanunhova forenzika

Ubojno streljivo

Tijekom Domovinskog rata rabilo se ubojno streljivo različitih vrsta, tipa i namjene, a za mnoge je metak bio samo metak. Iako je namjena metka neutralizirati ili onesposobiti ipak postoje neke razlike među streljivom. Athumanunh će se danas malo pozabaviti streljivom običnog zrna, trasirnim (obilježavajućim) i pancirno-probojno-zapaljivim.

Dakle, na Athumanunhovoj slici vide se tri metka: obični, trasirni i pancirno probojni. Metak s običnim zrnom namijenjen je za neutralizaciju i onesposobljavanje protivničkog pješaštva, a zrno se sastoji od obloge, košuljice i jezgra. Trasirno zrno pored ovoga ima još i zapaljivu tvar koja svijetli, odnosno ostavlja svijetleći trag tijekom leta.

Pogodi li vas ovakvo zrno ubit će vas kao i obično, ali temeljna namjena ovog zrna je zapravo korekcija paljbe. Tim zrnom zapovjednik gađa prema najopasnijem protivniku (strojnica, puškostrojnica ...). Jednostavno to bi bila zapovijed ostalim strijelcima: CILJAJ I UNIŠTI TO!

Treća vrsta zrna pancirno-probojno-zapaljivo također će vas ubiti, ako vas pogodi, ali opet njegova je namjena sasvim drugačija i služi za uništavanje protivničke neoklopljene i slabo-oklopljene tehnike. Pogodak ovakvog zrna u kabinu vozila može izazvati požar.

Možda je ovo prilika da Athumanunh objasni i mistiku 'dum-dum' metka (zrna). Naime, svega se Athumanunh naslušao i načitao o ovim 'dum-dum' mecima, a zapravo se radi o korekturnim zrnima koja nakon pogotka u cilj snažnije bljesnu i izazivaju slabiji pucanj, a sve u namjeri kako bi u metežu bitke zapovjednik lakše skretao pozornost svojih vojnika na prioritetne ciljeve, odnosno time provodio korekciju vatre.

 photo Tri metka DR.jpg
- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Athumanunhova forenzika

Streljivo kineskog podrijetla

Iako se nije rabilo u velikim količinama tijekom Domovinskog rata, ipak se ponegdje znao pronaći i sanduk sa streljivom kineskog podrijetla, pa će to malo Athumanunh na sam sebi svojstven način i razjasniti.

Dakle, na Athumanunhovoj slici označene su dvije manje sličice slovima A i B te se na sličici A nalazi sanduk sa streljivom kineskog podrijetla, a to se lako raspoznaje i po specifičnim kineskim znakovima.

Ako Athumanunh uporabi svoju vrijednu tablicu koju posjeduje i u kojoj se nalaze kineski specifični znakovi za identifikaciju kodova streljiva jednostavno može pročitati da se radi o streljivu kalibra 7, 62 x 39 s tipom običnog zrna (Type 56) u čeličnoj čahuri i smješteno je u okvire po deset komada (na Athumanunhovoj manjoj sličici vidi se osam metaka u okviru).

Nadalje, streljivo je proizvedeno u tvornici broj 341 (za koju se ne zna točna lokacija jer to Kinezi majstorski skrivaju) i to godine 1973. u seriji 14. Barutni naboj metka punjen je barutom koji je proizveden nešto ranije i to godine 1972.

Na sličici označenoj slovom B vidi drveni sanduk u koji su upakirane dvije metalne kutije u kojima se nalazi po 720 metaka u svakoj. Tu se također radi o metku tipa 56 običnog zrna, ali u željeznoj čahuri proizvedeno 1971. godine u tvornici broj 651 čija je lokacija dakako opet nepoznata.

Barutni naboj proizveden je opet nešto ranije, točnije 1970. godine, a na metalnoj kutiji lako su uočljive dvije zakačke kojima se lako otvara metalna kutija.

 photo Kinesko streljivo oznake 1.jpg
- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.10.2016., nedjelja

Athumanunhova forenzika

Streljivo ruskog podrijetla

Drugo po brojnosti, nakon streljiva ex jugoslavenskog podrijetla, streljivo koje se rabilo tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, bilo je streljivo ruskog podrijetla.

Na Athumanunhovoj slici vidljive su četiri sličice označene slovima A B C D, pa ih možemo redom malo razjasniti. Na sličici označenoj slovom A vidi se metalna kutija sa streljivom ruskog podrijetla u kalibru 7, 62 mm, a ako Athumanunh nastavi čitati čirilićna slova L (mesing – latunj), P (metak – pulja), S (olovo – svinec) što bi trebalo značiti da je to metak s mesinganom čahurom i olovnim zrnom.

Nadalje, Athumanunh opet vidi nešto manja slova G (grud –sanduk) Ž (zhelezo – željezni). U drugom redu na lijevoj strani vidi se natpis P06-77-188, pa Athumanunh u svojoj forenzici lako zaključuje da se zapravo radi o streljivu koje je proizvedeno 1977. godine u seriji označenoj P06 i u tvornici broj 188 koja se nalazi negdje skrivena u Novosibirsku.

Nešto desno nalazi se broj ispisan u vidu nekakvog razlomka koji zapravo Athumanunh raspoznaje kao izvor informacija o barutnom naboju samoga metka. Tako imamo tip baruta VT (vintovka – puška, tsellyuloza – celulozni), dakle puščani celulozni barut. Nadalje, iz serije 107 proizvedenog 1977. godine.

Na sličici označenoj slovom B sve je opet isto, osim što se radi o 1985. godini i to u tvornici broj 60 koja se nalazi negdje na području današnjeg Bishkeka (prije Frunze).
Na sličici označenoj slovom C vide se dva metalna sanduka upakirana u drveni sanduk, a radi se o streljivu proizvedenom 1973. godine u tvornici streljiva broj 539 za koju Athumanunh pouzdano zna da se nalazi negdje na području grada Tula.

 photo rusko streljivo.jpg
- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.10.2016., nedjelja

Athumanunhova forenzika

Metak (streljivo) za pušku

Na Athumanunhovoj slici vide se sličice označene slovima A,B,C,D,E i F. Na svima su prikazana standardna pakovanja metka kalibra 7,9 mm koji je za potrebe bivše JNA proizvodila tvornica (fabrika) 'Prvi partizan Užice' (PPU).

Na sličici A vidi se metak s univerzalnim zrnom M-49 u čahuri od mesinga (Ms72). Vidljivo je da je metak izrađen u pogonima tvornice PPU, punjen jednokomponentnim nitroceluloznim barutom serije 05 koji je napravljen u tvornici 'Milan Blagojević Lučani', a sve se to dogodilo 1979. godine.

Crvena boja oko inicijalne kapsule dodatno objašnjava da se radi o univerzalnom metku koji može biti ispaljen iz svih vrsti oružja (puška, snajperska puška, puškostrojnica ...) odgovarajućeg kalibra.

 photo Slika za streljivo 1.jpg

Desno od sličice A nalazi se sličica D koja kazuje da se tu radi o univerzalnom zrnu u čahuri od čelika (Č22). Barut je isti jednokomponentni nitrocelulozni iz serije 05, ali je godina proizvodnje barutnog naboja u tvornici 'Milan Blagojević Lučani' 1980. Dok je metak napokon proizveden 1981. godine u tvornici 'Prvi partizan Užice' (PPU).

Odnosno, kako i piše na samom dnu čahure (1981 – ćirilićno slovo Č), čahura je napravljena 1981. godine. Nadalje, na sličicama označenim slovima B i E vide se metci istog kalibra, ali s univerzalnim zrnom M-75, a po boji oko inicijalne kapsule jasno je da je to streljivo namijenjeno snajperskim puškama, ali može biti ispaljeno i iz drugih vrsti oružja odgovarajućeg kalibra.

Po dodatku na četveroznamenkasti broj proizvođača (01) Athumanunhu je jasno da su napravljene neke izmjene na tom streljivu uz zadržavanje istih značajki. Još je se razumljivije jer se godina proizvodnje čahure na slici B vidi 1995., dok je na kartonskom pakovanju označena godina proizvodnje metka 1999.

Prsten ljubičaste boje oko inicijalne kapsule govori da je to streljivo prvenstveno namijenjenu snajperima. Na kraju ostaje još samo rastumačiti sličice C i F koje po oznakama malo odudaraju od nekadašnjeg standarda.

Dakle, prvo sličica C. Naime u bivšoj JNA bio je usvojen standard da se oznake na streljivu ispisuju ćirilićnim slovima, a tu sada vidimo latinična slova. Athumanunh je potpuno siguran da se radi o streljivu koje je bilo namijenjeno izvozu na zapadno tržište. Sve je ostalo isto o proizvođačima barutnog naboja i čahure, ali je interesantno da je uporabljen stabilizator difenilamin koji poboljšava higroskopiju nitroceluloznog baruta, pa tako vidimo oznaku NCD.

Na kraju, sličica F također je vrlo interesantna jer na njoj se vidi da je daleke 1951. godine tvornica PPU (vidljiv je kod 11 koji zapravo internacionalno označava tvornicu streljiva PPU), barut je oznake PB (puščani barut), a i sama čahura nosi oznaku R-P koja pripada u internacionalnom raspoznavanju tvornica streljiva američkoj tvornici Remington Arms Company. Kalibar čahure je 8 mm, a zrno je 8 x 57.

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2016., utorak

Athumanunhova forenzika

Bomba ručna

Dakle, ako dobro i pozorno pogledate sliku ispod koju je postavio Athumanunh, primijetit ćete brojke i slova ispisana ćirilicom žute boje. U prvi trenutak netko bi mogao pomisliti da su ovo vježbovne bombe jer su slova žute boje ... OPREZ ... boja slova nije bitna – ovo je vrlo opasna ubojna ručna bomba!

 photo Bomba M52.jpg

Točnije, ako Athumanunh krene čitati slova redom:  (ROB) ručna obrambena bomba, M521 (ovdje počinju tajne koje se skrivaju iza tih brojki i slova). Dakle, M52 je model bombe (godina kada je započeto na razvoju i izradi bombe, pa ne mora značiti da je bomba proizvedena daleke 1952.).

Ovo 3 zapravo označava upaljač koji je ugrađen u bombu, pa će Athumanunh u svojoj forenzici bombe zapisati – PERKUSIONI (udarni) inačice 1 (jedan). Athumanunh gleda u bombu u sredini. Bomba desno zapravo je 'mlađa sestra' bombe u sredini jer nosi oznaku upaljača 2.

Bomba lijevo najmlađa je u ovoj 'opasnoj familiji' jer ima oznaku upaljača 3. Nikako ovo ne prevoditi kao Z jer to je zapravo inačica 3 upaljača ove bombe. Isto tako Athumanunhu postaje kristalno jasno što se dogodilo s ovom 'najmlađom sestrom' u ovoj 'opasnoj familiji' kada protumači natpis: 8711,P.

Krenimo onda s forenzikom: To je zapravo oznaka RZK što znači da je Remontni zavod Kragujevac 1987. serija 11, ugradio perkusioni upaljač inačice 3, malo obojio bombu i od tada ona nosi naziv BOMBA RUČNA ( ). Na kraju, ono slovo P zapravo je čirilićno slovo R i označava RAZORNU (rasprskavajuću, fragmentacijsku) bombu.

Nadalje, na slici ispod, Athumanunh vidi da ručna obrambena bomba M501 nije u svojoj originalnoj ambalaži, već je u ambalaži svoje mlađe 'nećakinje' ručne obrambene bombe M521 1987. serija 24.

 photo Bomba M50.jpg

Athumanunh na slici vidi i bombe ručne  M75 koju je izradila i proizvodila tvornica Slavko Rodić iz Bugojna (CP) 1986. serija 18, ali i još 'mlađe' iz 1992. serija 07.

- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.10.2016., nedjelja

Athumanunhova forenzika

Athumanunhova forenzika streljiva, bombi, mina, granata, raketa ...

Mnogi koji su došli u doticaj sa streljivom, bilo ono lovačke, sportske, ili vojne namjene, možda jesu, a možda i nisu, primijetili nekakve 'znakiće, brojkice i slovica' na dnu glave čahure.

Ako su primijetili, možda ih nisu zanimali, možda su ih u potpunosti krivo protumačili, a možda su za njih ti 'znakići, brojkice i slovica' zauvijek ostali nepoznanica i tajna. No Athumanunh zna da se upravo tu kriju itekako bitni i dragocjeni podaci o podrijetlu, godini proizvodnje i vrsti baruta kojim je punjeno to pješačko streljivo, bomba, mina, granata ili raketa ...

Athumanunh će se malo pozabaviti otkrivanjem značenja tih 'znakića, brojkica i slovica' tog nesretnog ljudskog eksponata, koji se proizvodio u nekadašnjoj Jugoslaviji, a obilato se rabio u našem Domovinskom ratu, prošlim ratovima u nekadašnjim Republikama i Pokrajinama iste te Jugoslavije, ali i u drugim sukobima u Svijetu, a još se uvijek obilato rabi i na današnjim kriznim žarištima.

Athumanunhu nisu strane ni oznake drugih država koje proizvode i izvoze (prodaju) streljivo, bombe, mine, granate, rakete ... kako u prošlim tako i u sadašnjim sukobima. Zato ako nekoga bude nešto zanimalo šire od onoga što će Athumanunh napisati slobodno pita u komentaru, a Athumanunh će odgovoriti.

Dakle, idemo onda započeti seriju o Athumanunhovoj forenzici streljiva, bombi, mina, granata, raketa ...

 photo Forenzika streljiva.jpg
- 16:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.10.2016., nedjelja

Oružje, naoružanje i oprema

Lansijeri, ulani, husari ... – kopljanici konjanici

Kopljanici konjanici naoružani konjaničkim kopljem (lance) činili su lako linijsko pješaštvo namijenjeno udaru i razbijanju protivničkog zbijenog poretka u koji su se kasnije zabijali srednji konjanici draguni, ili pak teško konjaništvo nazvano kirasiri, ili pak karabinjeri.

No dobro, ostavimo se tipova konjaništva i vratimo se koplju lakih konjanika lansijera. Dakle, to konjaničko koplje vuče svoje podrijetlo od prvih trenutaka pojave konjaništva i lansijeri (konjanici) direktna su suprotnost pikenirima (pješacima).

 photo Kopljanici konjanici.jpg

Pojavom vatrenog oružja konjaništvo naoružano kopljima polako nestaje sa povijesne scene, ali se ipak uspjelo održati sve do početka Drugog svjetskog rata, kada su posljednji poljski ulani hrabro napali njemačko motorizirano pješaštvo.

Athumanunh je za svoj prikaz učinka konjanika naoružanih kopljima izabrao video isječak napada 'krilatih poljskih husara' na švedske arkebuzire i musketire, odnosno na jednu švedsku pješačku regimentu (pukovniju).


- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.10.2016., nedjelja

Oružje, naoružanje i oprema

Taktike pikenira – Tercios (trećina) ili Španjolski kvadrat

Dakle, da bi Athumanunh objasnio taktiku kopljanika pikenira najlakše i najbolje je da se za primjer uzme 'španjolski tercio' koji je u to doba bio vrlo efikasan. Naime, radi se o pješačkom ustroju regimente (pukovnija po Athumanunhu, što je nešto slabije u brojčanom stanju od brigade).

 photo Neki bojni slozaji pikenira.jpg

Zapravo sve se vrti oko 'tisuću vojnika', odnosno i točnije oko 'tri tisuće vojnika'. Sve je zapravo tu podređenu vojnicima pikenirima. Dakle, već od prije poznato Vam je da su pikeniri naoružani vrlo dugim kopljima. Što onda predstavljaju ostale dvije trećine vojnika? To su već zapravo prijelazna vremena gdje se pojavljuje i vatreno oružje (uz mač i koplje), ali je ono još uvijek u 'pelenama', pa se rabi tek kao pomoćno sredstvo u bitki u kojoj još uvijek caruju koplje i mač (ubodno i ubodno-siječno hladno oružje).



POZOR UZNEMIRUJUĆI PRIZORI

Dobro, vratimo se taktici 'trećine'. Ovdje Vam dobro može poslužiti Athumanunhov video isječak bitke kod Rocroia (1643.). No, molim budite pozorni isječak je prepun uznemirujućih i nasilnih prikaza i ne preporučujem ga baš svakome!

U to doba vojskama je najidealnije imati tisuću pikenira, tisuću musketira i tisuću arkebuzira ili 'rodelerosa' (mačevaoca), naravno uz pomoćne vojnike inženjerce, ranarnike, liječnike ... U srazu s 'terciosima' gotovo uvijek ostali tadašnji poznati rodovi (strijelci, konjaništvo ...) izvlače 'kraći kraj'. Opet tu Vam je Athumanunh postavio računalnu simulaciju sraza 'strijelci vs. pikeniri'.



Pikeniri tog vremena redom su pješaci unovačeni za novac (plaču) iz siromašnijih nižih slojeva tadašnjeg društva. Arkebuziri ili 'rodelerosi' pak su Athumanuhu najdraži i oni pripadaju siromašnijem plemstvu – hidalgo. Sjetite se da je Athumanunh u svoja lutanja po bespućima Južne Amerike poveo upravo njih – to su jeftini, ali vrlo opasni i hrabri vojnici, ratnici – jedni od onih o kojima Athumanunh voli zapisati: ratnici su oni jedni od najboljih koji znaju tajne skrivene ...

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2016., subota

Oružje, naoružanje i oprema

Rimska koplja

Koplja u Rimskoj vojsci strogo su podijeljena, pa od njih, odnosno vojnici naoružani određenim kopljem zauzimaju i svoje mjesto u bojnom poretku moćne rimske legije.

Dakle, u prvom redu stoje hastati – vojnici naoružani kopljem nazvanim hasta. Hasta je koplje koje možda malo sliči grčkom koplju 'dory', a može se rabiti kao oružje za bacanje i li kao oružje za ubadanje. Hastati imaju najčešće jedno koplje hasta i jedno koplje pilum (pilus).

Drugi red manipule (manipula je dio kohorte po Athumanunhu) u rimskoj legiji čine principi. Principi su vojnici koji su naoružani najčešće s dvije haste i dva piluma, ili pak ovaj broj varira od više hasti i jedan pilum.

Treći red ili pričuva koja se naziva triari (najelitniji veterani u legiji po Athumanunhu) naoružani su pilumima. Najčešće to je jedan ili više komada pilum koplja.

Ispred legije idu veliti (lako oklopljeni rimski ratnici po Athumanunhu). Veliti od oklopa najčešće imaju životinjsko krzno i laki okrugli štit spidai ili clipeus, ili pak nemaju ni to. Veliti su naoružani kopljima verutum koja su kratka i pogodna za bacanje (svaki velit ima po pet, ili čak i više verutum koplja.

Koplja tipa contus služe za lov uglavnom, ali se rabe i u borbama gladijatora, a rjeđe tijekom bitke, no nije isključivo.

 photo Rimska koplja.jpg
- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.09.2016., nedjelja

Oružje, naoružanje i oprema

Koplje – pješačko ili konjaničko

Dakle, neki bi jednostavno napisali 'koplje je koplje', no, ne i Athumanunh. Naime, razlike postoje od najranijih vremena, jer zašto bi grčki hopliti svoje koplje nazivali 'dory', a konjanici 'xyston'?

Zašto bi Homer tajnovito zapisao da su Troju pokorili Dory!? Athumanunh razumije Homera i potpuno mu je razumljivo zašto je Homer uporabio riječ 'dory', jer 'dory' (što zapravo u prijevodu znači drvo) u Homerovo doba predstavlja vojnu snagu, a to znači da u to doba koplje ima prednost nad mačem. Sjetite se da se i veličanstveni dvoboj, najhrabrijih (Hektora i Ahileja) odvijao upravo kopljem – dory! No, dobro vratimo se koplju.

Koplje (dory) glavno je naoružanje hoplita (teških pješaka po Athumanunhu). To je zapravo koplje dužine do 1,8 metara. Kopljište je od lakog drveta (dren ili jasen) s oštricom na vrhu, ali i šiljkom na dnu (suroter po Athumanunhu).

Taj sauroter (šiljak) ima više namjena, pa je tako zapravo protuteža oštrici i balans cijelog oružja (koplja). Ako bi se koplje u jeku i žaru bitke slomilo, ili bilo prekinuto nekim od protivničkih oružja, sauroter je bio odlična zamjena.

Dakle sauroter postoji u to doba i kod pješačkih (dory) i kod konjaničkih (xyston) koplja. Koplja čarkara (lakih pješaka po Athumanunhu) mogla su biti bačena na protivnika, pa ih Athumanunh naziva sulice.

Kasnije, makedonske sarise (pješačka koplja dužine četiri, pet ili šest, a i više metara) također imaju sauroter koji kod obrane falange od konjaništva ima i namjenu zabadanja u tlo radi lakšeg zaustavljanja navalne snage konja.

Konjanički 'xyston' dužine je od 3 do 4 metra i zapravo ima dvije oštrice na jednom kopljištu. Tako 'dory' zapravo postaje temelj za kasnije kopljanike pješake (pikeniri po Athumanunhu), a 'xyston' to isto za kopljanike konjanike (lansijere, a još kasnije ulane po Athumanunhu).

 photo Koplje S D X S.jpg
- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

O ratovima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se