Bitke kroz povijest

24.09.2016., subota

Oružje, naoružanje i oprema

Rimska koplja

Koplja u Rimskoj vojsci strogo su podijeljena, pa od njih, odnosno vojnici naoružani određenim kopljem zauzimaju i svoje mjesto u bojnom poretku moćne rimske legije.

Dakle, u prvom redu stoje hastati – vojnici naoružani kopljem nazvanim hasta. Hasta je koplje koje možda malo sliči grčkom koplju 'dory', a može se rabiti kao oružje za bacanje i li kao oružje za ubadanje. Hastati imaju najčešće jedno koplje hasta i jedno koplje pilum (pilus).

Drugi red manipule (manipula je dio kohorte po Athumanunhu) u rimskoj legiji čine principi. Principi su vojnici koji su naoružani najčešće s dvije haste i dva piluma, ili pak ovaj broj varira od više hasti i jedan pilum.

Treći red ili pričuva koja se naziva triari (najelitniji veterani u legiji po Athumanunhu) naoružani su pilumima. Najčešće to je jedan ili više komada pilum koplja.

Ispred legije idu veliti (lako oklopljeni rimski ratnici po Athumanunhu). Veliti od oklopa najčešće imaju životinjsko krzno i laki okrugli štit spidai ili clipeus, ili pak nemaju ni to. Veliti su naoružani kopljima verutum koja su kratka i pogodna za bacanje (svaki velit ima po pet, ili čak i više verutum koplja.

Koplja tipa contus služe za lov uglavnom, ali se rabe i u borbama gladijatora, a rjeđe tijekom bitke, no nije isključivo.

 photo Rimska koplja.jpg
- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.09.2016., nedjelja

Oružje, naoružanje i oprema

Koplje – pješačko ili konjaničko

Dakle, neki bi jednostavno napisali 'koplje je koplje', no, ne i Athumanunh. Naime, razlike postoje od najranijih vremena, jer zašto bi grčki hopliti svoje koplje nazivali 'dory', a konjanici 'xyston'?

Zašto bi Homer tajnovito zapisao da su Troju pokorili Dory!? Athumanunh razumije Homera i potpuno mu je razumljivo zašto je Homer uporabio riječ 'dory', jer 'dory' (što zapravo u prijevodu znači drvo) u Homerovo doba predstavlja vojnu snagu, a to znači da u to doba koplje ima prednost nad mačem. Sjetite se da se i veličanstveni dvoboj, najhrabrijih (Hektora i Ahileja) odvijao upravo kopljem – dory! No, dobro vratimo se koplju.

Koplje (dory) glavno je naoružanje hoplita (teških pješaka po Athumanunhu). To je zapravo koplje dužine do 1,8 metara. Kopljište je od lakog drveta (dren ili jasen) s oštricom na vrhu, ali i šiljkom na dnu (suroter po Athumanunhu).

Taj sauroter (šiljak) ima više namjena, pa je tako zapravo protuteža oštrici i balans cijelog oružja (koplja). Ako bi se koplje u jeku i žaru bitke slomilo, ili bilo prekinuto nekim od protivničkih oružja, sauroter je bio odlična zamjena.

Dakle sauroter postoji u to doba i kod pješačkih (dory) i kod konjaničkih (xyston) koplja. Koplja čarkara (lakih pješaka po Athumanunhu) mogla su biti bačena na protivnika, pa ih Athumanunh naziva sulice.

Kasnije, makedonske sarise (pješačka koplja dužine četiri, pet ili šest, a i više metara) također imaju sauroter koji kod obrane falange od konjaništva ima i namjenu zabadanja u tlo radi lakšeg zaustavljanja navalne snage konja.

Konjanički 'xyston' dužine je od 3 do 4 metra i zapravo ima dvije oštrice na jednom kopljištu. Tako 'dory' zapravo postaje temelj za kasnije kopljanike pješake (pikeniri po Athumanunhu), a 'xyston' to isto za kopljanike konjanike (lansijere, a još kasnije ulane po Athumanunhu).

 photo Koplje S D X S.jpg
- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2016., nedjelja

Oružje, naoružanje i oprema

Oružje, naoružanje i oprema

Oružje – naprava za vođenje borbe. Naoružanje – nosači oružja. Oprema – tehnička sredstva za oružje i naoružanje. (definicije su Athumanunhove i pomoću njih on definira sredstva za vođenje boja, bitke i borbe.

Dakle, tema ove serije Athumanunhovih natpisa bit će oružje koje Athumanunh opet dijeli po kategorijama, potkategorijama, razredima, vrstama i inačicama. Točnije, naglasak će biti na kategoriji 'oružje', potkategoriji 'hladno oružje', razred 'bodni, sijekući, bacački, odnosno kombinirani', vrsta 'koplje' i inačice te vrste.

Možda je ovdje dobro i napisati sve kategorije oružja koje Athumanunh raspoznaje: hladno, vatreno, bacačke naprave, minsko-eksplozivne naprave, elektromagnetno, kemijsko, biološko, nuklearno i na kraju oružja koja neki uvijek zaborave, a nisu ništa manje opasna: psihološko i ekonomsko.

Dobro, vratimo se onda na temu koju je odabrao Athumanunh – koplje, vrste i inačice tog 'hladnog ubodno bacačkog oružja' koje je jedno od prvih oružja koje su ljudi počeli rabiti za lov, ali i rat. Inačice ovog oružja dovest će i do specijaliziranih vojnika opremljenih ovim oružjem, ali i do taktike i ustrojavanja vojnih postrojbi kroz povijest.

Tako će Athumanunh spomenuti rimske legionare naoružane kopljima koja se nazivaju pilum i hasta (od njih nastaju i nazivi za pilusa i hastatusa po Athumanunhu), pa zatim pike (pikeniri), lance (lansijeri) kasnije (ulani), partizana (partizani), helebarda (helebardisti) ...

Na kraju, to je dugačko zašiljeno oružje za borbu ili lov kojim se bode ili baca, a sastoji se od bodila (kamen, kost, opsidijan, bronca, bakar, željezo ...) i kopljišta (motke, štange, stijega ...) ... razne inačice koplja nastaju kada se bodilo promjeni, odnosno zamijeni, pa tako imamo, bardicu, sataru, ratnu kosu, helebardu ...

O svemu narečenom, postanku, razvoju, ustroju, taktici, načinu primjene i uporabe pisat će Athumanunh u slijedećoj seriji svojih postova.

 photo Oruzje koplje.jpg
- 12:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.09.2016., nedjelja

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Asasini, ismailiti, Nizari ...

Athumanunh je ovu malu seriju zapisa o katoličkim vojničkim viteškim redovima započeo s hramovnicima (templarima), a završit će je s jednim od najkontroverznijih ismailitskih interpretativnih tradicija u okrilju šijskog islama.

Dakle, sve je počelo nešto prije više tisuću godina ... na prostorima današnje izraelske pustinje gdje je oduvijek vladala nekakva jezovita tišina ... Taj komadić zemlje, na koje su i jedni i drugi polagali pravo, mjestu gdje su rođene i jedna i druga religija, stotinama godina bio je dodirna točka i misteriozno mjesto na kojem su i jedni i drugi željeli dokazati svoju nevinost, a zapravo su postali krivci i heretici i zauvijek oklevetani od silnih hereziologa.

Ako Athumanunh pozove u pomoć etimologiju i semantiku za objašnjenje riječi 'asasin' dobit će uputu koja će ga navoditi na arapski jezik i riječ 'hašašin' koja pak imenuje onoga koji konzumira hašiš. Ipak, asasini sami sebe zapravo nazivaju Nizari.

Kao i obično, kako to uvijek zapravo i biva u povijesti, sliku o Nizarima stvorili su zapravo njihovi neprijatelji, bili oni s islamskim ili kršćanskim prefiksom. Tako mi danas o toj egzotičnoj, ili pak možda ezoteričnoj (mističnoj po Athumanunhu), a na kraju zapravo fanatičnoj grupi, koja je više opijena no trijezna, znamo vrlo malo.

Danas u modernim europskim jezicima riječ 'asasin', u različitim oblicima, gotovo uvijek označava ubojicu, a u nešto blažoj inačici napušenog i divljeg orijentalca koji je slijepi poslušnik i ludi zanesenjak i koji za ideju, isključivo putenog (seksualnog po Athumanunhu) raja hoće i zna oduzeti život drugome, ali i sebi.

Sve 'obilje povijesnih istina' koje nam je dostupno o asasinima i hramovnicima, zapravo se samo isprepliće s mitovima i tajnama, a nekakve očuvane povijesne čvrste i dokumentirane građe nema nigdje ...

No, dobro, Athumanunh će onda samo za kraj zapisati: Možda su ipak, zaglušujuća kakofonija tutnjave oklopljenih konjanika, zveket mačeva i jatagana, bojni pokliči, jauk ranjenih, zvuk trublja i zurli, te zapovijedi izvikane na mnogobrojnim jezicima, doprinijele iščeznuću i jednih i drugih obavijenih tajnom i misterioznošću.

 photo ATA.jpg
- 17:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.09.2016., subota

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Red svetog Tome nadbiskupa Canterburyja

Ovaj viteški red engleskih vitezova ivanovaca utemeljen je 1191. u Akri (Sveta Zemlja) nakon što je engleski kralj Richard I. uz pomoć francuskog kralja Filipa II. zauzeo Akru.

Ovaj red bio je rezerviran isključivo za vitezove i plemiće engleskog podrijetlja. Tijekom petog križarskog rata vitezovi ovoga reda istakli su se svojom hrabrošću u obranama gradova Jaffe i Sidona i naravno u stogodišnjoj obrane samog grada Akre.

Međutim, baš kao što to uvijek i biva u povijesti – nikada hrabrost ratnika nije zasjenila hrabrost drugog ratnika! Uvijek su ratnici uništeni spletkama i podmuklošću onih drugih - ne ratnika! No bio bi to blag izraz koji će napisati Athumanunh, a da bi vi bolje razumjeli Athumanunh 'ne ratnicima' ne naziva civile, jer oni su jednostavno civili i ništa nisu u ratovima krivi, ali KUKAVICA to je pravi naziv za te 'spletkaroše', 'mutikaše' i 'ne ratnike' koji uvijek na kraju nadvladaju i unište ratnike.

No, dobro, dakle, te davne 'jeseni' slavnog kraljevstva Jeruzalema, točnije 12. svibnja 1291., Akra i Sveta Zemlja zauvijek su izgubljene za sve 'vitezove križare', a time i za vitezove reda svetog Tome – oni se povlače na Cipar i dalje prema svom nestajanju sa povijesne pozornice.

Oznaka ovog reda bio je crveno obrubljen bijeli križ grčkog oblika (cruxs immissa ili po Athumanunhu crux quadrata), a još ranije pojavljuje se račvasti križ crvene boje sa baptisterijskom školjkom (krstionička školjka - krstionica po Athumanunhu) u središtu.

 photo Red sv Toma.jpg
- 14:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

31.08.2016., srijeda

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Sjeverni (Baltički) kršćanski viteški vojnički redovi

Tijekom Sjevernih (Baltičkih) križarskih ratova koje vode kraljevi i plemići Danske, Njemačke, Poljske i Švedske i njihovi saveznici protiv poganskih plemena Sjeverne Europe (na području današnjih baltičkih država Litve, Latvije, Estonije i Stare Pruske/današnja ruska enklava Kalinjingrada).

Ta baltička plemena bila su: Kuronci, Selonci, Semigalijci, Latgalci, Skalvi, Prusi, Galindijci, Zemaiti, Oeselianaci, Vironijci, ali se križarski rat vodi i protiv ruskih pravoslavaca.

U prvom redu tu su slijedeći redovi: Livonska braća od mača (njemački vitezovi po Athumanunhu) čiji je red utemeljen 1202., a koji se kasnije stapaju sa teutoncima i postaju vitezovi livonskog reda. Potom, Red Dobrin (poljski vitezovi po Athumanunhu) čiji je red utemeljen 1216. U početku taj red čini 15 njemačkih vitezova iz Donje Saske i Mecklenburga, a kasnije im se priključuju poljski vitezovi.

Oznaka livonskog reda braće od mača je crveni mač iznad kojeg je crveni pljosnati (formalan po Athumanunhu) križ. Oznaka Reda Dobrin je crveni mač iznad kojeg je šestokraka (betlehemska po Athumanunhu) zvijezda koja označava Krista u dolasku).

Možda ovdje Athumanunh može spomenuti još jedan viteški vojnički red koji je utemeljen 1233., a radi se o Redu vitezova križa s crvenom zvijezdom u koji ulaze vitezovi Bohemie (Češka). Ipak, ovaj red sudjeluje i u križarskim ratovima u Svetoj Zemlji. Oznaka ovog reda je crveni granasti malteški križ ispod kojeg je crvena šestokraka (betlehemska) zvijezda na crnoj podlozi.

 photo Sjeverni VVR.jpg
- 13:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.08.2016., utorak

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Viteški vojnički Red braće njemačkog doma svete Marije u Jeruzalemu

Tek nešto manje poznati od hramovnika (templara), teutonski vitezovi koje Athumanunh naziva jednostavno teutonci, utemeljili su svoj Teutonski viteški red (lat. Ordo domus sanctae Mariae Theutonicorum Hierosolymitanorum, nje. Orden der Brüder vom Deutschen Haus der Heiligen Maria in Jerusalem) negdje oko 1190.

Poput sličnih viteških vojničkih redova i teutonci su naginjali siromaštvu i skromnosti, viteštvu i hrabrosti, a na kraju se u povijesti ovjenčali misterioznošću i tajanstvenošću, pa mnogima postali nerazumljivi i neshvatljivi.

Simbol (vojni znak po Athumanunhu) teutoncima je 'teutonski križ' kojeg je Athumanunh u svojoj tablici križeva smjestio pod 'moćan križ' koji je crne boje sa srebrenim obrubom. Zapravo, Athumanunh tu raspoznaje praiskonska četiri 'tau križa'.

Nadalje, u Athumanunhovom proučavanju 'teutonskog križa', taj križ varira od početnog latinskog oblika (tau, štapa sveca po Athumanunhu), sve do grčkog oblika križa.

Vojnički ustroj i hijerarhija teutonaca vidljiv je i prepoznatljiv i po samom načinu odijevanja i opreme (štitovi i kacige po Athumanunhu), ali Athumanunh je, kao onaj koji je vidio zaprepašćujuću divotu bitke i čuo zastrašujuću buku bitke, potpuno uvjeren da su te 'rogate kacige' teutonaca ipak služile samo na ceremonijama jer kao takve morale su biti izuzetno teške, nezgrapne i nefunkcionalne u bitkama, hoću kazati jednostavno, samo su mogle smetati i sputavati ionako oklopljenog viteza.

No, ova opaska je opet samo Athumanunhova i kao takvu je doživite, baš kao što Athumanunh slike inih i veličanstvenih prikaza bitaka teutonaca (na kojima oni redovito nose kacige svoje rogate) doživljava samo kao 'izraz slikara', odnosno njegovu umjetničku slobodu ...

 photo Teutonci.jpg
- 20:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.08.2016., petak

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Španjolski vojnički viteški red Calatrava

Katolički viteški vojni red Calatrava utemeljen je 1158. godine u cistercitskom samostanu Fietro, a naziv nosi po utvrdi koju im je poklonio kastiljski kralj Sancho III.

Baš kao i u Portugalu i ovdje su katolički vojnički redovi u početku imali temeljnu zadaću obrana i borba protiv Maura, tako je bilo i s redom Calatrava, koji je bio prvi takav utemeljen u tadašnjoj Kastilji.

 photo spanjolski CAS VV redovi.jpg

Druga dva viteška vojnička reda Kastilje su Red Alcantara i red Santiago. Oznaka reda Calatrava je grčki oblik križa (crux immissa ili crux quadrata po Athumanunhu), sidrasti s cvjetnim završecima, crvene boje.

Oznaka Reda Alcantara je isti križ samo zelene boje, dok je križ Reda Santiago također cvjetnog izgleda, ali se radi o latinskom tipu križa (crux eapitata ili crux ordinaria po Athumanunhu) koji je crvene boje.

 photo portugal i spanjolska VV redovi.jpg
- 22:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.08.2016., srijeda

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Portugalski kraljevski viteški red – Vitezovi svetog Benedikta od Aviza

Za razliku od viteških redova utemeljenih u Svetoj zemlji, u Jeruzalemskom kraljevstvu, čija je temeljna zadaća bila zaštita i briga za hodočasnike, viteški redovi utemeljeni u Portugalu imali su temeljnu zadaću borba protiv Maura.

U Athumanunhovom nizu prvi takvi viteški red je Red vitezovi svetog Benedikta od Aviza. Taj red je utemeljen već 1128. po uzoru na red hramovnika (templara).

Nakon protjerivanja Maura potreba za ovakvim viteškim vojnim redovima naglo je splasnula, ali samo nakratko. Naime, portugalske prekomorske ekspedicije u Afriku i Novi svijet (Ameriku) opetovalo je potrebu za ovakvim viteškim redovima.

Međutim, od početnog zanosa, entuzijazma i dobre namjere, a kako to uvijek i biva, ubrzo je ovaj prekomorski 'križarski rat' degenerirao i skroz se izokrenuo. Red je portugalski kralj ukinuo i uveo ga 1551. u regularnu vojsku, a kralj je postao vječiti veliki meštar reda, a njegovu dužnost u današnjem modernom Portugalu preuzeo je Predsjednik.

Znak reda je zeleni križ, a po Athumanunhovoj tablici vrste i oblika križa on je u skupini sidrastih (crux ancorata) cvjetnih križeva. (možda se jednom odlučim i malo Vam napišem o vrstama i oblicima križa po Athumanunhovoj tablici).

 photo Red Svetog Benedicta od Aviza.jpg
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2016., utorak

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Rimokatolički viteški vojnički red Svetog Ivana – hospitalci Ivanovci

Red Svetog Ivana utemeljen je u 11. stoljeću, točnije 1099. godine, s ciljem njege i zaštite bolesnih i siromašnih hodočasnika. Dakle, u početku ovaj red gradi bolnice i zbrinjava bolesne, ali ubrzo postaja i vojnički red s vitezovima čija je zadaća obrana Jeruzalemskog kraljevstva i drugih svetih mjesta.

Hospitalci su ubrzo postali izuzetno vojnički snažni i dominantni, a Athumanunh prema njima ima respekt jer to je viteški red koji je posljednji napustio Svetu zemlju, a potom su kao 'vitezovi Rodosa' odolijevali sve do 1523. kada su se pod opsadom Turaka prisiljeni povući sa stanovnicima grada.

Hospitalci, odnosno 'vitezovi Rodosa' 'lutaju' bez zemlje sve do 1530. kada dobivaju u posjed arhipelag Malte, pa ih od tog trenutka Athumanunh raspoznaje kao 'vitezove maltezere'.

Poseban red Ivanovaca, također red hospitalaca bili su vitezovi reda Svetog Lazara, a Athumanunh ih raspoznaje kao 'vitezove lazarete' čiji je vojnički viteški red utemeljen 1119. godine s prvobitnom namjenom njege gubavaca, ali se kasnije i ovaj red pretvorio u vojnički viteški red.

Athumanunh želi naglasiti da je zeleni križ, simbol 'vitezova lazareta' možda dana simbol modernih ljekarni koje također imaju zeleni križ ... ovo je samo Athumanunhovo promišljanje, pa ga kao takvog prihvatite ili odbacite, jer nekih čvrstih dokaza za tu svoju tvrdnju o povezanosti 'vitezova lazareta' i današnjih ljekarnika Athumanunh nije uspio pronaći u knjigama svojim starim i prašnjavim od povijesne mudrosti.

 photo Red Svetog Ivana Ivanovci.jpg
- 22:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Red Svetoga groba – rimokatolički konjanički viteški vojni red

Rimokatolički konjanički viteški vojni Red Svetoga groba utemeljen je 1099. godine pod pokroviteljstvom Crkve Svetoga groba, a njegov utemeljitelj je francuski plemić Godfrey od Bouillona.

Primarna zadaća reda bila je osigurati nazočnost kršćana u Svetoj zemlji i to je jedini viteški red (uz Suvereni Malteški vojni red, Red Svetoga Ivana – Ivanovci, po Athumanunhu) koji je imao zaštitu Svete Stolice.

Red Svetoga groba također je jedan od pet katoličkih vojničkih redova koji su utemeljeni u Jeruzalemskom kraljevstvu krajem 11. i početkom 12. stoljeća (Red Svetog Ivana – Ivanovci 1099., Red Svetoga groba 1099., hramovnici/templari 1118., Red Svetog Lazara 1123. i Red Svete Marije Jeruzalemske – teutonci 1190.)

Naziv reda konjanički odnosi se na pojam viteza, ali u redu pored konjanika postoje i pješaci. Athumanunh skreće pozornost da je pripadnike ovoga reda lako zamijeniti s pripadnicima jeruzalemskih vitezova čije su tunike kraljevski modre boje, a jeruzalemski križ zlatne boje, no, o njima će biti nešto kasnije.

 photo Red Sveti grob.jpg
- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.08.2016., nedjelja

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Katolički vojnički red Svetog Jakova – vitezovi Tau

Katolički vojnički red Svetog Jakova kojeg su ustrojili vitezovi Tau, a Athumanunh ih voli još nazivati 'hospitalci Svetog Jakova' pripada najranijim kršćanskim institucijama koje ustrojavaju viteške vojničke redove poradi zaštite i pomoći hodočasnicima i osoblju bolnica, a Athumanunh se ovdje osvrće na vojno krilo tog reda.

Vojno krilo, kao i sam viteški red, utemeljeno i ustrojeno je 1075. godine u talijanskom gradu Altopasciu. Athumanunhu pak je ovaj vojnički viteški red još zanimljiviji, (u svojim koračanjima kroz knjige prašnjave i stare u koje Athumanunh voli zalutati), jer je pronašao podatke koji kazuju da su 'hospitalci Svetog Jakova', osim pomaganja hodočasnicima, održavali ceste i prijevozne brodove.

Nadalje, vitezovi 'hospitalci Svetog Jakova' brinuli su i za izgradnju i održavanje mostova, što svjedoči o visokoj tehničkoj i organizacijskoj razini ovoga reda, pa ih Athumanunh voli nazivati 'inženjerci križara'.

Na kraju, simbol križa 'hospitalaca Svetog Jakova', po Athumanunhu može biti doveden u vezu sa samim križem Tau franjevca Franje Asiškog, ali može biti i prikaz stupova mosnih potpora, možda pak čak i štap ranijih svetaca ...

 photo Vitezovi Tau.jpg
- 16:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.08.2016., srijeda

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Vojnički red vitezova hramovnika

Red vitezova hramovnika (templara) se dijelio na vitezove, klerike, perjanike i služeću braću, a na čelu reda je bio Veliki meštar i Veliko vijeće. Veliki meštar stolovao je u Jeruzalemu u Vrhovnoj kući Reda (Salomonov hram po Athumanunhu), a pomagalo mu je vijeće starijih i iskusnijih vitezova hramovnika.

Zamjenik velikog meštra bio je senešal koji je mogao sudjelovati čak i na najtajnijim sjednicama Velikog vijeća. Treći po redu u hijerarhiji hramovnika bio je maršal.

Maršal hramovnika nositelj je najviše vojne vlasti koji je bio nadležan za oružje i konje. Oblasni maršali bili su vojni zapovjednici u svojim regijama, ali pokoravali su se maršalu Reda. Magistar Jeruzalemskog Kraljevstva bio je ujedno i rizničar Hrama, zadužen za upravljanje imovinom, dok je magistar grada Jeruzalema bio zadužen za brigu o sigurnosti hodočasnika.

Među ostalim dužnosnicima u hierarhiji hramovnika su: preceptori koji su upravitelji templarskih središta, časnici koji su podređeni maršalu i drapieri (suknari po Athumanunhu) koji su se brinuli za odjeću (odore po Athumanunhu) svoje braće.

Slijedeći u nizu hijerarhije hramovnika su štitonoše od kojih su petorica imala istaknutiji položaj: podmaršal, stjegonoša, kuhar, kovač i turcoplier (časnik lakog konjaništva po Athumanunhu).

Vojni dio reda hramovnika se dijelio na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo, i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su lako konjaništvo (turcopliere), ali samo zapovjednik nosi ovaj naziv dok su ostali jednostavno konjanici.

Služeća braća hramovnika su se dijelila na ekonome, koji su brinuli o upravljanju imovinom reda i svećenike koji su skrbili za duhovne potrebe pripadnika reda hramovnika.

 photo Shema hijerarhije hramovnika.jpg
- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.08.2016., ponedjeljak

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Jeruzalemsko kraljevstvo

Jeruzalemsko kraljevstvo ili po Athumanunhu Latinsko kraljevstvo Jeruzalema bilo je kršćansko kraljevstvo utemeljeno 1099. godine na području Levanta. U početku to je kraljevstvo zapravo nekakav savez skupine gradova na obali koje su osvojili križari u križarskim pohodima.

S vremenom kraljevstvo se proširuje i jača, a svoj vrhunac dostiže tijekom 12. stoljeća kada se proteže na teritorij današnjeg Izraela , Palestine i južni dio Libanona. Obalom Sredozemnog mora, kraljevstvo se proteže u tankom pojasu od grada Bejruta na sjeveru sve do Sinajske pustinje na jugu, pa od zapadnog područja Jordana i Sirije na istoku do tadašnjeg fatimitskog Egipta na zapadu.

Jeruzalemsko kraljevstvo ima i određeni stupanj autoriteta prema tadašnjim Latinskim križarskim državama, točnije prema grofoviji Tripoli i Edesi, te kneževinama Antiohije i Cilicije.

Uske veze Jeruzalemskog kraljevstva s Bizantom i Malom Armenijom (Cilicija) doprinijele su nasljedstvu istočnjačkih kvaliteta, čemu su opet pogodovale razne zatečene muslimanske vrijednosti.

No, bilo kako da bilo, u Jeruzalemskom kraljevstvu, točnije u društvu prevladavaju doseljeni Latini (zapadnjaci po Athumanunhu) dok autohtoni istočni kršćani (katolici i pravoslavci) i muslimani pripadaju nižem društvenom sloju.

Ovo, Athumanunh slobodno može zapisati, Prvo Jeruzalemsko kraljevstvo opstalo je sve do 1187. godine kada ga je zauzeo ajubidski vladar Saladin. Nakon Trećeg križarskog rata Jeruzalemsko kraljevstvo obnovljeno je u gradu Akri 1192. godine, pa od tog trenutka nastaje Drugo Jeruzalemsko kraljevstvo ili po Athumanunhu Kraljevstvo Akre koje će se održati do svog konačnog pada 1291. godine.

 photo za kartu kraljevstva jeruzalem.jpg
- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.08.2016., nedjelja

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Militaris Ordinis - 'u oružju braća'

Dakle, Athumanunh želi nešto napisati o viteškim vojnim redovima koji su utemeljeni s ciljem zaštite kršćana u Svetoj zemlji. Namjerno ovdje nisam u prethodnoj rečenici napisao, 's ciljem zaštite kršćana u Svetoj zemlji od muslimanskih osvajanja i agresije.', jer ti vojnički viteški redovi doista su imali cilj zaštititi sasvim obične kršćanske vjernike od svih zemaljskih zala i nisu im prioriteti bili niti osveta, niti pljačka, niti rat protiv drugih vjera, no, na kraju kao što to uvijek i biva pojedinci uvijek 'zalutaju'.

No, dobro. Idemo redom, onako – na samo Athumanunhu svojstven način. Kao prvo Athumanunh u svojim zapisima raspoznaje četiri kršćanska vojnička reda koje on još voli od milja nazivati i 'u oružju braća', a to su: isusovci, hospitalci, hramovnici i teutonci.

Odmah moram upozoriti da je ovo Athumanunhova osobna podjela, pa tako vojnički red isusovaca nema nikakvih dodirnih točaka s Družbom Isusovom (Jezuitima). Athumanunhovi Isusovci su pripadnici kršćanskog vojničkog reda 'Sveti grob' koji je utemeljen 1099. godine u Kraljevstvu Jeruzalema.

Athumanunhovi Hospitalci zapravo su Ivanovci čiji je kršćanski vojnički red utemeljen 1099. godine u Kraljevstvu Jeruzalema. Athumanunhovi Hramovnici zapravo su templari čiji je kršćanski vojnički red utemeljen 1118. godine opet u Kraljevstvu Jeruzalem.

Athumanunhovi Teutonci pripadaju kršćanskom vojničkom redu vitezova njemačkog podrijetla koji je utemeljen 1190. godine u gradu Acri Kraljevstva Jeruzalem.

Ostali kršćanski vojni redovi nastaju kao 'bratski vojnički redovi' jednog od ovih temeljnih kršćanskih vojnih redova, (ili u Svetoj Zemlji, ili u zapadnim kršćanskim zemljama po Athumanunhu) ali o njima drugi put.

 photo KVR Athu.jpg
- 16:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Opis bloga

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

O ratovima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se