Bitke kroz povijest

23.01.2017., ponedjeljak

Besposadne letjelice

Besposadne letjelice

Kada bi netko pitao Athumanunha koja letjelica ima najviše posade on bi sigurno odgovorio – besposadna. Naravno, neki bi tada zaključili da je Athumanunh čudak na samo sebi svojstven način, ali Athumanunh je Athumanunh i on zna da je za ovakve letjelice i njihovo učinkovito i sigurno vođenje i navođenje ipak potrebna ljudska posada.

Dakle, ako bi se opet sada Athumanunh upustio u raspravu koja je riječ prikladnija za označavanje ovakvih letjelica (ona engleska – drone što opisuje truta, lijenčinu, ili gotovana, ili pak možda hrvatska bespilotna letjelica ...) ne bi bilo kraja.

Zato Athumanunh ovakve letjelice raspoznaje pod slovom 'Q', a to je i danas Athumanunhovo kodno slovo za raspoznavanje ovakvih letjelica. Odmah moramo razjasniti da se ovdje ovo slovo 'Q' ne smije dovoditi u nikakvu vezu s 'Quadcopter' osim što je i to oznaka za dron s četiri propelera po Athumanunhu.

Letjelice vojne namjene, po Athumanunhu razvrstane pod slovo 'Q', poznate su još i po skraćenici UAV (unmanned aerial vehicle) ili UAS (unmanned aircraft system) – jednostavno DRON.

 photo BPL Q.jpg

Tako na Athumanunhovoj slici vidite nekoliko takvih letjelica: MQ – 1 Predator, RQ – 2A Pioneer, RQ – 4B Global Hawk, MQ – 8B Fire Scout i MQ – 9 Reaper. Da bi stvar postavio na svoje mjesto Athumanunh skreće pozornost na ostala slova Athumanunhovog MDS razvrstavanja letjelica, a konkretno su tu slova 'M' i 'R' koja označavaju misiju (namjenu) letjelice.

Tu slovo 'R' označava izvidničku (reconnaissance) besposadnu letjelicu, a slovo 'M' pak je rezervirano za onu drugu mnogo opasniju višenamjensku (multi-mission) i vrlo važno ne pomiješati s oznakom razno (Miscellaneous) pod koje spadaju trenažne letjelice, izvidničke, pomorske (amfibijske), leteći tankeri ...

Dakle, 'MQ' besposadne letjelice su naoružane i vrlo opasne, a i sami nazivi im o tome kazuju (predator, žetelac ...). Brojke govore o njihovom redoslijedu razvoja, a slova iza brojke o inačici razvoja.

- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2017., subota

Zračno konjaništvo

Helikopteri – zračno konjaništvo

Danas je Athumanunh izabrao u nizu kodnih naziva slovo H, pa će se malo pozabaviti onda s tim slovom u kodnim nazivima. Što bi to bilo H? Jednostavno po Athumanunhu bit će to 'helikopteri'.

Možda jeste, a možda i niste znali i primijetili, ali svi helikopteri uz svoje nazive (barem oni ruske proizvodnje) nose kodne NATO nazive. Dakle, o čemu se radi? Radi se opet o slovu 'H'. Nikada nećete pronaći kodni naziv za bilo koji vojni helikopter (sovjetske ili ruske proizvodnje) a da mu kodni naziv ne počinje sa slovom 'H'.

Tako vidite na Athumanunhovoj slici helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva iz sastava eskadrile borbenih helikoptera oznake Mil Mi – 24 NATO kodna oznaka Hind. Zatim teški prijevozni helikopter oznake Mil Mi – 26 NATO kodna oznaka Halo, ali i borbene helikoptere oznake Ka – 50 NATO kodna oznaka Hokum i Ka – 52 NATO kodne oznake Hokum B.

 photo helikopteri.png

Dakle, po Athumanunhu ne postoji vojni helikopter čiji kodni naziv ne bi nosio riječ koja počinje sa slovom 'H'. Nemojte mi ovo slučajno pomiješati sa slovom 'A', jer kod kodiranja to ostaje za napadačke (jurišne) helikoptere. Vidite tako Rusi Ka – 50 nazivaju Akula (dobro Athumanunh će dodati Chornaya Akula – Black Shark), a Ka – 52 pak nazivaju Alligator.

Isto tako Amerikanci će svoje borbene helikoptere nazvati Apache pod oznakom AH – 64 gdje će ovo ipak označavati – attack helicopter, dakle opet slovo 'A'. No u kodnim nazivima ipak slovo 'A' pripada raketama (Alkali, Atoll ... Apex, Aphid, Amos, Alamo ... Arrow ...), a za helikoptere ostaje slovo 'H'.

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.01.2017., subota

Jet fighteri

Generacije mlaznih lovaca

Pojam klasifikacije 'jet fightera' - zračnih lovaca pojavljuje se tek 1990. i to u biltenu Australskih Kraljevskih zračnih snaga (RAAF). Mnogi stručnjaci odmah su pristupili klasifikaciji, odnosno generalizaciji borbenih zrakoplova – lovaca.

Do danas, barem Athumanunhu, je poznato nekoliko tih podjela, a najpoznatije su: američka koju je 1990. predložio američki vojni povjesničar Richard P. Hallion u kojoj on dijeli zrakoplove u šest generacija, zatim ruska podjela koja je dakako nešto različitija od američke, a predložila ju je ruska webstranica Aerospaceweb koja dijeli zrakoplove u šest generacija, ali po redoslijedu 1, 2, 3, 4, 4.5, 5.

Athumanunh je gotovo siguran da se ovom ruskom podjelom samo želi konkurirati američkoj. No, dobro, nadalje imamo podjelu iz 2009. Air Force Magazine u kojoj se pojavljuje čak osam generacija, ali zapravo se sve svodi na šest uz po Athumanunhu nepotrebno 'kompliciranje na četvrtoj generaciji s dodavanjem plus, pa dva plus neke generacije između.

Na kraju tu je i ona prva podjela, ona australska iz biltena Centra za razvoj zračnih snaga koja također ima podjelu koju su izvorno preuzeli i sami Rusi. No, bilo kako da bilo uz dužno poštovanje i respekt, a kako je Athumanunh Athumanunh on je za svoje potrebe razvio i svoju podjelu (vidite je na njegovoj slici), a koja se temelji na podjeli prema brzini leta.

 photo Generacije zrakoplova.jpg

Tako zapravo Athumanunh u prvu generaciju 'slaže' podzvučne lovce, u drugu nadzvučne lovce-presretače, treću generaciju čine nadzvučni lovci s raketama koje pogađaju izvan vidokruga pilota (radar), četvrta generacija po Athumanunhu pripada dvo-motornim supersonicima i peta generacija naravno ostaje rezervirana za supersonike stealth tehnologije, odnosno zračnim lovcima kojima je smanjena radarska uočljivost.

Na kraju, Athumanunh bi možda mogao prihvatiti i šestu generaciju kada bi u prvu ubacio podzvučne lovce – mlažnjake poput Me – 262, P-80/F-80, MiG – 9 ... ali dobro, oni ipak pripadaju nekom drugom vremenu.

- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.01.2017., utorak

Havarije na moru

Požar u strojarnici razarača

Ruski razarač Bystry klasa Sovremenny (ruski Projekt 956 Rusi ga ponekad nazivaju i Sarych – škanjac) u sastavu ruske Pacifičke flote temeljne namjene protuzračna obrana i potpora razaračima klase Udaloy u protupodmorničkoj borbi, do 1989. nosio kodni broj 676, potom od 1991. 786, a nakon 1993. to je broj 715.

Nadnevka 24. rujna 2010. brod je isplovio iz matične luke Fokino u rutinsku vožnju (pod zaštitom mraka 04.00) oko obale poluotoka Kamčatka. Na brodu je bilo oko 300 mornara, dočasnika i časnika (puno brojčano stanje posade je bilo 350 mornara, dočasnika i časnika) i ništa nije ni slutilo da bi nešto moglo poći naopako, ali upravo se to dogodilo.

Samo tri minute nakon isplovljivanja iz lučkog akvatorija, na otvorenim vodama (najvjerojatnije kad je brod krenuo u krstareću brzinu) najprije se u strojarnici čuo tanak zvižduk, a potom manja potmula eksplozija i onda požar.

Pogon broda je sastavljen (strojarnica) od 2 parne turbine koje pokreću 2 fiksna propelera ukupne snage 75.000 kW (100.000 KS). Para se dobiva iz 4 bojlera, a za normalnu regulaciju i proizvodnju pare odgovorni su 2 turbo i 2 dizel generatora. Najvjerojatnije je došlo do curenja goriva na sustavu koji napaja dizel generatore, a nekakva nenamjerna iskra mogla je lako zapaliti tanko (fina izmaglica) raspršeno gorivo koje je curilo iz cijevi dovoda.

Sustav upozorenja (alarm) odmah se automatski uključio, ali požar je brzo zahvatio cijelu strojarnicu (u to doba na ruskim razaračima služe mladi vojni obveznici ročnici koji su zaduženi za održavanje stroja broda. Najvjerojatnije tu ima tragova raznih ulja i maziva, a ne postoje automatski aparati za gašenje) U strojarnici je u vrijeme akcidenta na dužnosti bio mornar strojar Aldar Tsydenzhapov rođen 4. kolovoza 1991. u gradu Aginskoj (Čitska oblast u jugoistočnom Sibiru uz granicu s Mongolijom i Kinom).

Pored Aldara tu je bilo još četiri mlada mornara iste generacije (naraštaj – godište za pozivanje na vojnu obvezu) koji su odmah počeli gasiti vatru, ali nakon nekoliko trenutaka su uvidjeli da će vatru biti nemoguće ugasiti i počeli su se povlačiti prema jedinom mogućem izlazu kako ih ne bi vatra u potpunosti odsjekla i okružila.

 photo Razarac AT.jpg

U tom trenutku Adlar je postao najvjerojatnije svjestan posljedica koje su mogle nastati u kotlovnici strojarnice broda. Da su kotlovi (bojleri) eksplodirali to bi izazvalo katastrofu na brodu i među posadom izazvalo velike brojčane žrtve. Adlar je dohvatio ključ za zatvaranje sigurnosnog ventila i hrabro uletio u vatru u kojoj je ostao samo nekoliko sekundi dok nije ključem isključio sigurnosni ventil. No, posljedice vatre na njegovom tijelu bile su strašne. Gotovo 100 posto (99, 5 posto stoji u liječničkom izvješću) kože Adlara izgorjelo je ili je opečeno.

Liječnici su se četiri dana borili za spas mladoga života, ali svi su napori bili uzaludni. Hrabri i požrtvovani mladi mornar, nažalost, preminuo je od teških opekotina.

Razarač Bystry 715 još i danas nalazi se u sastavu ruske Pacifičke flote, a Aldarov krevet prazan je i uredno složen prekriven Aldarovom slikom te pretvoren u spomen mjesto broda. Ruska ratna mornarica u čast mladoga i hrabroga mornara započela je 22. srpnja 2015. s gradnjom ratnog broda (korveta) klasa Steregushchiy (budan) u brodogradilištu Komsomolsk na rijeci Amur, a po završetku nosit će ime Aldar Tsydenzhapov i biti u sastavu ruske Pacifičke flote.

- 13:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.01.2017., ponedjeljak

Havarije na moru

Utrka s vremenom – 'Škorpijon traži 'Nagradu'

Nakon neuspjelog pokušaja spašavanja potonule spasilačke podmornice kojeg su pokušala dva površinska pomoćna ruska broda tegljača (Morskoy Buksir – morski tegljač) MB – 105 (rus. Projekt 714, NATO Goryn klasa) i (kilektor – velika plutača) KIL – 168 (rus. Projekt 141, NATO Kashtan klasa) Rusi uviđaju svoju nemoć i usprkos ponosu obraćaju se za međunarodnu pomoć.

Na rusko traženje pomoći odmah su odgovorile slijedeće zemlje: SAD, Velika Britanija, Japan i Kanada. Tako je počela prava utrka s vremenom, a prvi su se pokrenuli Britanci koji su odmah pokrenuli svoj tim za spašavanje na moru. U mornaričkoj bazi Prestwick u Škotskoj odmah je ROV Scorpio (remotely operated underwater vehicles) daljinski upravljački robot podmornica ukrcan u zrakoplov i poleti je za Kamčatku. No put je iznosio 4 500 milja, a vrijeme je prolazilo.

Japan koji je bio najbliži odmah je poslao svoja četiri spasilačka broda, ali oni nisu mogli učiniti puno više od već nazočnih ruskih pomoćnih spasilačkih brodova ruske Pacifičke flote. SAD je odmah pripremio svoje ROV Super Scorpio, a pridružili su im se i kanadski dubinski ronitelji, pa se to sve ukrcalo na zrakoplov C-5 Galaxy, ali oni iako su bili bliži od britanskih posada (pomorska baza San Diego) nisu se imali kamo spustiti na poluotoku Kamčatka gdje nisu postojale odgovarajuće zračne luke za zrakoplove.

Za to vrijeme ruski mornari u potopljenoj mini podmornici polako su zapadali u probleme. Kako bi očuvali tjelesnu temperaturu (ruska AS Priz podmornica nema nikakvu izolaciju stijenki, a temperatura vode je oko 4 stupnja Celzija) prisiljeni su ležati jedan pored drugoga u potpunom mraku. Kako bi uštedjeli kisik nisu čak ni razgovarali i prisiljavali su se na spavanje i potpuno mirovanje.

Kada je britanski zrakoplov (samo uz veliku spretnost britanskog vojnog pilota) ipak uspio sletjeti, opet je krenula Athumanunhu nerazumljiva ruska (sovjetska) standardizacija postupka. Svi Englezi morali su uredno proći putovnički i carinski nadzor koji je potrajao skoro dva sata! Kada pak su napokon te administrativne formalnosti završene, prošlo je još vremena dok su se ruski dužnosnici snašli i uspjeli utovariti britansku opremu, a potom opet ista stvar u luci i pretovar na ruske brodove.

Američki spasitelji pak su prošli još gore, jer je njihova oprema bila još teža od britanske, a stalno nestajanje struje na dizalicama dovelo je do toga da se američko-kanadski tim za spašavanje uopće nije pomaknuo iz zračne luke.

Na kraju Englezi su stigli do pozicije na kojoj je potonula ruska mini podmornica, ali tada se problem pojavio sa 'Scorpiom' koji nije mogao upaliti
Britanski spasilački tim ipak je uspio osposobiti svoj ROV Scorpio i nakon 67 sati od potonuća počela je akcija spašavanja koja je završila 07. kolovoza u 1630 sati.

Ruski AS 28 izronio je u posljednji trenutak, a kad je poklopac otvoren ruski mornari iz podmornice bili su toliko promrzli i slabi da više nisu mogli na posljednjoj boci kisika odvrnuti ventil. No, dobro, na svu sreću svi su spašeni i ostali su živi, a akcija spašavanja ipak je imala uspjeh, mada se Athumanunhu čini da su Rusi opet ostali nerazumljivo nezainteresirani i bešćutni prema sudbini svojih sunarodnjaka koji su potonuli na dubini od 190 metara.



- 16:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.01.2017., nedjelja

Havarije na moru

Crni kolovoz ruskih podmornica

Samo pet godina nakon havarije elitne nuklearne podmornice Kursk, opet u mjesecu kolovozu, nadnevka 05. kolovoza 2005. spasilačka podmornica ruske mornarice klase Priz oznake AS – 28, pod zapovjedništvom poručnika bojnog broda Vjačeslava Milashevskiy potonula je na dubini od 190 metara.

Što se dogodilo? Dakle, spasilačka podmornica (dobila je zadaću za koju nije namijenjena zapisat će Athumanunh) trebala je popraviti (zamijeniti) kabel hidrofona postavljenog uz obalu poluotoka Kamčatka. Antena hidrofona bila je usidrena 60-et tonskim blokovima oko kojih se ispreplela ribarska mreža.

Dakako, ribarsku mrežu, posada AS – 28 nije uočila, (a nije ni mogla s obzirom na svoju namjenu i konstrukciju) pa se kod manevra oko blokova propeler podmornice zapleo u istu. Opet, po Athumanunhu odgovorni viši časnici, kao da se poigravaju namjerno sudbinama podređenih! Na spasilačku podmornicu uz posadu koja broji pet članova ukrcavaju još dvoje ljudi.

Naravno, ovo može biti samo Athumanunhovo promišljanje – Athumanunh ne razumije zašto Rusi imaju strašnu potrebu nadzora i nepovjerenja prema svojim časnicima na dužnostima?! Baš kao na podmornicu Kursk gdje se dodatno ukrcalo još pet časnika iz nadređenog zapovjedništva, tako je i ovdje sada ukrcan časnik iz nadređenog zapovjedništva ruske Pacifičke flote kapetan bojnog broda Valerij Lepetyukha.

 photo Priz AS 28.jpg

Pored časnika iz nadređenog zapovjedništva ukrcan je i civil Gennadiy Bolonin zamjenik ravnatelja tvrtke Lazurit (u ovoj tvrtki izrađena je ova mini podmornica). Dakle dva čovjeka više nego je predviđeno, a pazite sada! – Automatski dovod zraka ima u svom spremniku kisik samo za šest sati (nikada nije predviđeno da bi bilo koja uporaba ove podmornice trajala duže), pa je dodatno ukrcano još samo sedam pričuvnih boca komprimiranog zraka.

Ako to Athumanunh zbroji, onako čisto matematički, sedam ljudi u mini podmornici AS – 28 imaju zraka za samo 78 sati (malo više od tri dana). No dobro, sada bi neki mogli prigovoriti kako nitko ne može predvidjeti katastrofu. Naravno, Athumanunh se može složiti s njima, ali čim se planira misija koja nije redovita (a ova to nije bila od samoga početka) onda se po starom dobrom vojničkom standardu planiraju i pričuve!

Athumanunh bi sigurno ponio 30 posto (tri boce više) što se tiče zraka! Dobro to je Athumanunh, ali poslušajte sada za vodu. Dakle, u spremištu podmornice nalaze se svega četiri litre flaširane vode i dvije kutije krekera! Dobro, opet bi netko mogao biti začuđen i pitati – Zašto bi pobogu trebalo i biti više, ako je misija ograničena na samo šest sati? Opetovano Athumanunh upozorava – za normalnu misiju izvlačenja preživjelih iz oštećene podmornice, ali ovo NIJE bila takva misija!

Da je nadređeno zapovjedništvo ruske Pacifičke flote barem malo 'mućnulo' glavom sigurno bi u operativnoj zapovijedi pod dodatkom 'Logistika' zapovjedilo onih 'Athumanunhovih vojničkih' 30 posto pričuve. No, nije i dogodilo se to što se dogodilo – podmornica je doživjela havariju (zaplela se u ribarsku mrežu i nije mogla izroniti ...



LUDI ili HRABRI? I PRVO i DRUGO ... po Athumanunhu

- 14:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.01.2017., subota

Havarije na moru

Na kraju, nitko nije bio kriv za katastrofu i nitko nije odgovarao 2

... Posada podmornice Kursk, (elitna podmornica) zbog krize i šlampavosti službenih i odgovornih osoba u ruskom ministarstvu obrane, nije ispalila torpedo iz svoje podmornice čak tri godine. Više službenih zahtjeva posade Kurska (ali i drugih nuklearnih podmornica ruske ratne mornarice u to vrijeme) govorilo je o problemima s električnim konektorima između torpeda u lansirnoj cijevi i unutarnjih vrata lansirne cijevi torpeda.

Više puta događalo se da je posada morala opetovano otvarati vrata lansirnih cijevi torpeda i čistiti kontakte! Pitanje je i kako su bila održavana sama torpeda u ležištima. Naime, unutarnji poklopac lansirne cijevi konstruiran je tako da mora izdržati eksploziju torpeda u samoj lansirnoj cijevi, a udar eksplozije morao bi biti usmjeren na vanjski otvoreni poklopac ... nakon vađena trupa Kurska utvrđeno je da je jedan unutarnji poklopac lansirne cijevi torpeda pronađen čak 12 metara dalje od lansirne cijevi prema unutarnjem dijelu!

Neadekvatna i neredovita obuka posade, loše korisničko, ali i tehničko održavanje sve je još nekako i moglo za Athumanunha proći, ali nikakvih nadzora i ocjenjivanja posade i njezine sposobnosti nadređeno zapovjedništvo deset godina nije provelo!

Koliko su samo truda i energije nadređeni i viši časnici uložili i poduzeli sve da ipak dokažu da je podmornicu Kursk potopila druga strana podmornica. Otkrili su američku podmornicu koja se kretala malom brzinom prema norveškim teritorijalnim vodama, angažirali satelitski nadzor i praćenje te podmornice, otkrili su čak da je 12 supruga američkih podmorničara žurno doputovalo u norvešku luku gdje je USS Memphis bila navodno na popravku od sudara s podmornicom Kursk ...

Da su tu energiju uložili na pokušaj spašavanja onih 23-ojice preživjelih iz posade Kursk možda bi oni ostali i živi i bili na vrijeme spašeni, ali Athumanunhu se čini da je ipak bilo važnije obmanjivanjem javnosti i skretanjem pozornosti na nekog drugog, a ne priznati o nekakvoj eventualnoj pogrešci posade ili kvaru i zakazivanju ruske tehnike.

Athumanunh tu vidi sličnost s katastrofom u Černobilu gdje se nije na vrijeme upozorilo vlastitu javnost i zatražila međunarodna pomoć ... bio je to najvjerojatnije 'sovjetski stil' u kojem je bitno obmanuti javnost i krivnju prebaciti na nekog drugog.

Šlamperaj i glumljenje 'žrtve' nadređenog zapovjedništva ogleda se i u pristupu obiteljima stradalih podmorničara – Athumanunh jednostavno može zaključiti da je pristup obiteljima bio – bešćutan! Loše dizajnirana oprema za spašavanje koja je još k tomu zbog neodržavanja i oronula, možda i zastarjela. Dakle, ako su ruski spasitelji bili i željni spasiti svoje kolege na podmornici (Athumanunh je više od 'stoposto' siguran da je tako i bilo) jednostavno su bili u tomu onemogućeni i nisu imali adekvatnu opremu za to.

Strana (međunarodna) pomoć potražena je kad je već bilo prekasno. Kada su se nuklearni reaktori automatski pogasili, automatski su svi uređaji na podmornici prestali s radom, a preživjelima su ostale jedino mogućnosti korištenja sredstava za nuždu, ako ih je uopće i bilo, a ako su i bila tko zna u kakvom jadnom stanju su bila ... Bedasti i glup zaključak da su svi preživjeli, ako ih ima, umrli u roku od tri sata još je jedan nedopustiv propust nadređenog zapovjedništva ... pismo Kolesnikova govori upravo suprotno od toga, a vrijeme koja je on zapisao pak svjedoči da su čak i nakon četiri sata još uvijek bili živi (po Athumanunhu možda čak i više od šest sati jer barem toliko traju podmorničke kalij superoksid kemijske patrone koje služe za apsorbiranje ugljični dioksid i kemijski oslobađaju kisik.

Upravo u devetom odjeljku tih patrona je pronađeno u velikom broju i to iskorištenih i aktiviranih ...



- 09:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.01.2017., petak

Havarije na moru

Na kraju, nitko nije bio kriv za katastrofu i nitko nije odgovarao

Eh da, baš kako to uvijek i biva u svim vojskama svijeta – ako želiš sakriti istinu onda ustroji POVJERENSTVO za ispitivanje i utvrđivanje odgovornosti, pa će ono na kraju donijeti zaključak po kojem nitko neće biti kriv i nitko neće za ništa odgovarati.

Tako je bilo i s vježbom ruske Sjeverne flote kodno nazvane 'Ljeto X' koja je nakon deset godina ne provedenih vježbi (od raspada moćnog SSSR-a) trebala vratiti moć novoj ruskoj federaciji. Naime, za provedbu vježbe angažirano je čak 30 ratnih brodova moćne Sjeverne flote (upravo ova impozantna brojka Athumanunhu zvoni na uzbunu i stalno bubnja u glavi – 30 ratnih brodova 16 sati nije moglo utvrditi što se zapravo dogodilo podmornici i gdje je ona točno nestala!).

Podmornica Kursk nije bila bilo koja podmornica to je u to doba bila NAJBOLJA podmornica kojom je raspolagala Sjeverna flota, pa i cijela tadašnja ruska ratna mornarica. Bila je to podmornica koja je jedina imala certifikat i bila ovlaštena za ispitivanje novog oružja. Bila je opremljena tadašnjim moćnim torpedima tipa SS-N-16 Stallion (pastuh, NATO klasifikacije) ili izvorno ruski RPK – 6 Vodopad, a Athumanunh može nagađati da su tu bila i torpeda RPK – 7 Vjetar).

U naoružanju broda bile su i rakete tip SS-N-19 Shipwrck (potopljeni brod, po NATO klasifikaciji), ili izvorno ruski P-700 Granit koje su nosile nadimak 'ubojice zapadne mornaričke protuzračne obrane'. Isto tako Kursk je nosio 'etiketu' NEPOTOPIVI (to je po Athumanunhu djelomično i dokazano, jer da je bilo koja druga podmornica pretrpjela eksploziju kakvu je pretrpio Kursk doslovno bi se raspala u komadiće)

Ovom posljednjom Athumanunhovom tvrdnjom složili bi se i zapadni vojni stručnjaci, zapravo, oni su, u svojim razmatranjima odavali priznanje ruskim projektantima podmornice Kursk i naveli Athumanunha na ovakvu tvrdnju. No, dobro idemo mi dalje.

Dakle, Athumanunh još može i razumjeti zašto spasilačka kapsula nije aktivirana – naime, ona se nalazi u trećem odjeljku podmornice, a tu je učinak druge eksplozije bio i najjači, pa su najvjerojatnije svi koji su se tu nalazili (uključujući i zapovjednika podmornice) odmah poginuli. U petom odjeljku moćni nuklearni reaktori nakon, snažne druge eksplozije, automatski su se isključili i najotpornije pregrade podmornice koje su upravo ovdje, automatski su se aktivirale i zatvorile.

Nažalost, svi koji su se ovdje zatekli najvjerojatnije su bili ubijeni djelovanjem udarne sile (čak 50G, jer to je sila koja aktivira automatsku zaštitu nuklearnih reaktora, a to pak je na ljudskom tijelu sigurno izazvalo strašne i kobne lomove kostiju). No to pak je spasilo sve one koji su se zatekli u odjeljcima 6,7,8 i 9.

 photo SOS Plutaca.jpg

Athumanunhu najviše 'smeta' neaktiviranje spasilačke plutače podmornice! Ona se nalazila u odjeljku 7 i sigurno nije bila oštećena snažnom drugom eksplozijom, a kod promjene tlaka u podmornici i ona se morala automatski aktivirati. No ona je bila isključena i onemogućena dodatnim zavarivanjem tijekom tajne misije Kurska u Sredozemlju godinu dana ranije. Da li je plutača mogla spasiti preživjele mornare – NIJE – ali mogla je označiti mjesto potonuća, pa ruskim spasilačkim brodovima tipa Rudnitskiy, koji u svojoj opremi ima dvije spasilačke podmornice tip AS-32 Pritz, ne bi trebalo čak 16 sati za lociranje potonule podmornice.

Još je gore, po Athumanunhu, što je spasilačka plutača na jednoj od američkih podmornica (najvjerojatnije na USS Memphis, a ona je po Athumanunhu bila najbliža Kursku, pa je mogla pretrpjeti neka oštećenja od udarnog podvodnog vala druge eksplozije) automatski odradila i izletjela na površinu (to je ona zeleno-bijela, ruske su crveno-bijele koju je uočila krstarica Petar Veliki, ali nije odreagirala na nju, a opet kasnije za tu će se 'slamku' krivnje podmornice uljeza hvatati, kao 'muhe na med', ruski visoki časnici u svojim po Athumanunhu nepotrebnim pokušajima skretanja krivnje na nekog drugog) ...

- 13:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.01.2017., četvrtak

Havarije na moru

Što se događalo nakon kobnih 135 sekunda

Iako je krstarica Petar Veliki čula i zabilježila SOS poziv i podvodnu eksploziju nije podignuta nikakva uzbuna. Naime, SOS je najvjerojatnije poslala oštećena američka podmornica, a ne Kursk, a službujući na ruskoj krstarici podvodne eksplozije najvjerojatnije je detektirao kao aktiviranje vježbovnih torpeda.

Ovaj prvi dio Athumanunh može i prihvatiti, ali ako pogleda vrijeme koje je zapisao pbb Dmitrij Kolesnikov, posljednji preživjeli časnik na podmornici koji se s 23 mornara sklonio u krmeni 9ti odjeljak, a ono je 151512KOL2000 – to je strašan propust HICOM! Od 1130 sve do 1515, a to je skoro 4 sata, nitko se ne pita zašto se Kursk ne javlja!

Nadalje, ako su i uspjeli preživjeti zašto se mornari s Kurska nisu pokušali spasiti, (dubina na koju su pali nešto je veća od 100 m), za što bi posada ovakve nuklearne podmornice dakako morala biti obučena. No, Athumanunhu sve postaje zorno i razumljivo kada malo bolje prouči to doba.

Dakle, podmornica Kursk bila je u Sredozemnom moru gdje je 'nadgledala' (špijunirala) američke i britanske brodove koji su sudjelovali u savezničkoj operaciji bombardiranja srpske vojske koja je bila angažirana u ratu na Kosovu. Dva puta je podmornica Kursk 'ispred nosa' morala proći Britancima kroz Gibraltar, a svi sigurnosni uređaji na podmornici, poput SOS plutače, koja se automatski katapultira iz podmornice kada se promjeni tlak u podmornici, bili su isključeni namjerno kako ne bi slučajno otkrili položaj i nazočnost podmornice.

Kad smo već kod plutača, krstarica Petar Veliki uočila je sličnu plutaču, ali je ona bila zeleno - bijele boje (ruske su crveno – bijele), pa na nju nisu obratili nikakvu posebnu pozornost. Sve ovo samo govori kako je u to vrijeme jadno šlampavo i nedopustivo stanje stege u tadašnjoj ruskoj Sjevernoj floti.

Nadalje, najvjerojatnije mornari s Kurska, poradi mraka i dezorijentiranosti, nisu ni mogli doći do ronilačkih odijela za spašavanje, a Athumanunh sada i sumnja da su ih uopće i imali (a trebala su biti tamo). Možda su bili izranjavani, pa su se napokon, a kako je pbb Kolesnikov i zapisao, jednostavno pomirili sa sudbinom uvjereni da će možda netko ipak doći po njih ...


- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.01.2017., srijeda

Havarije na moru

Mogući događaji i plasirani scenariji 2

Treći 'plasirani' (mogući) događaj je protupodmornička mina zaostala iz 2. svjetskog rata. Koliko je Athumanunhu poznato te mine imaju od 20 do 50 kg eksploziva, a s obzirom na konstrukciju Kurska čisto sumnjam da bi eksplozija takve podvodne mine mogla napraviti takvu štetu nuklearnoj podmornici.

Četvrto, ('prijateljska' paljba krstarice Petar Veliki) vrlo je malo vjerojatno, a Athumanunh je siguran da se ni taj događaj nije mogao dogoditi. Zapovjednik krstarice Petar Veliki, a i sam glasnogovornik ruske mornarice više puta su potvrdili da su tijekom vježbe rabljena isključivo vježbovna sredstva bez bojnih glava. Isto tako Athumanunh odbacuje i mogući sudar podmornice Kursk i krstarice Petar Veliki, jer u kritičnom i misterioznom vremenu od 135 sekunda, a barem po pozicijama koje su oba plovila zauzela po scenariju vježbe, nikako nisu mogla doći u nikakav opasan položaj za sudar.

Dobro, što li se onda stvarno moglo dogoditi!? Dakle, Athumanunh Vas mora vratiti natrag u operativno vrijeme 113012KOL2000. Moguće je da se u to vrijeme ispod površine mora na poziciji podmornice Kursk, ali i okolo nje odvijala prava drama. Naime, Kursk je otkrio podmornice uljeze, a istodobno pojavljuje se alarm da nešto nije u redu s torpedima (ubojna torpeda s bojnim glavama po Athumanunhu 'tajanstveni' ili eksperimentalni torpedo) tip Shkval VA – 111 punjen koncentriranom hidrogen-peroksid tekućinom – HTP koja je trebala motoru torpeda osiguravati kisik za vrijeme plovidbe do cilja.

Naime, britanska podmornica HMS Sidon P259 1955. pretrpjela je sličnu havariju izazvanu eksperimentalnim torpedom punjenim HTP, a tom prilikom poginulo je 13 britanskih mornara. Nitko od stručnjaka tada nije mogao objasniti zašto je tekućina koja nije zapaljiva, koja se ne miješa i ne reagira s gorivom odjednom prouzročila eksploziju torpeda.

 photo EXPL K.jpg

Dobro, vratimo se mi na 'vrijeme frke'. Dakle, najvjerojatnije je podmornica SSN 769 USS Toledo imala zadaću pratiti postupke Kurska, a podmornica SSN 691 USS Memphis trebala ju je štititi. U trenutku kada je kbb Lijačin upozoren da imaju problem s torpedom Shkval VA – 111 kojem curi gorivo, on istog trenutka traži od HICOM dozvolu za ispaljivanje neispravnog torpeda te zapovijeda otvaranje poklopca lansirne cijevi torpeda.

Posada Kurska obaviještena je da se radi o stvarnoj borbenoj situaciji (opasnosti) te nastaje novo preslaganje na bojnim pozicijama. Po Athumanunhu to sve je vrlo lako moglo dovesti do krivog zaključka zapovjednika podmornice USS Memphis koji je mogao pomisliti da Kursk zapravo stvarno želi napasti.

Podmornica USS Memphis i njezina posada zauzimaju svoje bojne pozicije i spremni su odgovoriti na prijetnju ruske podmornice, ali u zao trenutak po obije podmornice ... na Kursku je došlo do strahovite eksplozije koja je sigurno oštetila i najbližu američku podmornicu. Podmornica USS Memphis je puno manja podmornica po tonaži, a podvodni udar eksplozije Kurska lako joj je mogao pričiniti oštećenja, dakako ne fatalna, ali ipak oštećenja ...

- 16:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.01.2017., utorak

Havarije na moru

Mogući događaji i plasirani scenariji

Dakle, što se doista moglo dogoditi i (ili) što se 'plasiralo' u namjeri da se prikrije ono što se stvarno dogodilo. Idemo nekim Athumanunhovim redom: Prvo, (bombaš samoubojica čečenski musliman iz Dagestana), odmah nakon objavljivanja havarije podmornice Kursk, čečenska neovisna tiskovna agencija 'Kavkaz-Centar' je izvijestila da je eksploziju na podmornici prouzročio bombaš samoubojica iz redova posade, porijeklom musliman iz Dagestana.

Athumanunh je na samo sebi svojstven način pokušao uzeti ovaj događaj za ozbiljno, ali ga je odmah i odbacio – zašto bi bombaš samoubojica čekao baš određeni trenutak kad je to mogao napraviti bilo kada. Na kraju u posadama podmornica sve je toliko javno da je baš teško unijeti nekakav eksploziv sa strane.

Ipak, Athumanunhu se malo njegova matematika s brojem ljudi u podmornici ne slaže. Ukupno je stradalo 118 osoba, a od toga 111 članova posade, pet časnika iz HICOM (nadređenog zapovjedništva Sjevernomorske flote) i dva projektanta (civili).

Matematički to bi bilo 5 plus 2, dakle 7, pa 111 člana posade plus 7 doista je 118. No, kod isplovljavanja iz baze 10. kolovoza govori se o 44 časnika i dočasnika, te o 68 mornara, a to je 112 člana posade. Dakle, 112 članova posade plus 5 časnika iz HICOM plus dva projektanta to bi bilo 119 (onda je jedan višak i ne spominje se). Mogao bi biti taj nesretni bombaš, ali nije bio!

 photo Sudar KU.jpg

Drugo, (sudar s drugom podmornicom – uljezom), u to Athumanunh najmanje vjeruje i kao prvo kategorički odbacuje bez obzira što su se tuda 'motale' čak još tri podmornice uljezi (dvije američke i jedna britanska). Naime, sve tri podmornice mogući uljezi zapravo su 'male bebe', ili ako baš želite 'zaporošci' u odnosu na Kursk koji je prema njima veliki 'kamaz'.

Za one koji su rođeni nešto kasnije nego Athumanunh objašnjenje – 'zaporožec' je osobni automobil koji se u Zaporoškom automobilskom zavodu (Ukrajina) proizvodio od 1966., a 'kamaz' je ruski kamion kiper (KamAZ – kamski automobilski zavod).

Naime, Athumanunh ovo ne govori napamet, sve je prikazao na svojoj slici, a njegovu teoriju potkrjepljuju i ruski projektanti same podmornice Kursk. Da je i došlo do kakvog sudara, bilo koje od tri podmornice uljeza, tonaža Kurska duplo je veća od tonaže američkih ili britanske podmornice, pa ako bi u tom sudaru Kursk bio toliko oštećen ona druga podmornica jednostavno bi se morala raspasti u više komada ...

- 16:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.01.2017., ponedjeljak

Havarije na moru

Tko je tu bio još osim podmornice Kursk

Dakle, Kursk nije bio sam u sivim hladnim valovima Barentsovog (Sjevernog) mora, osim već spomenute ruske krstarice naziva Petar Veliki kodnog broja 099, a koja je simulirala metu za podmornicu Kursk, tu (u blizini) je bio još netko.

Naime, radi se o čak tri podmornice! Dvije američke napadačke nuklearne podmornice klase Los Angeles i britanska klase Swiftsure. Točnije i preciznije bile su to SSN 691 USS Memphis i SSN 769 USS Toledo te britanska HMS Splendid S 109.

 photo PV M T S.jpg

Što su čak tri podmornice radile ovdje? Nadgledati i prisluškivati vježbu mogla je samo jedna, pa zašto onda tri?! To uopće nije bila vježba, vježba je bila paravan koja je trebala Amere i Engleze u to i uvjeriti, no ovi su zapravo nekako 'skužili' stvarni cilj vježbe.

Naime, Rusi su željeli isprobati novi tip brzog torpeda, dakle u pitanju je klasično eksperimentalno ispitivanje (istraživanje) novog oružja, a Ameri i Englezi to nikako nisu smjeli propustiti.

Ovdje će se Athumanunh sa svojih promišljanja vratiti natrag na stvarni događaj. Dakle, u 110512KOL2000 posada Kurska je na svojim borbenim pozicijama i najvjerojatnije ubacuje prvi vježbovni torpedo u lansirnu cijev, a drugi je već na 'sanjkama'. Barem je tako po scenariju vježbe trebalo biti, ali Athumanunh je uvjeren da je nešto pošlo krivo! Krstarica Petar Veliki kasni cijeli sat, a za to vrijeme dogodilo se ono što se dogodilo.

Kursk je otkrio nazočnost uljeza! Pokušava ih otjerati otvaranjem torpednih cijevi! Zapamtite ovaj trenutak, jer tu počinju razne teorije o onome što se moglo dogoditi, a neke će teorije i sam Athumanunh započeti i odmah potom odbaciti kako bi Vama otkrio što se doista dogodilo.

Naime, opet se moram vratiti na stvarno operativno vrijeme. Dakle, sukladno vježbovnom scenariju, u 112012KOL2000 Petar Veliki je tamo gdje je trebao biti, a operater na Kursku najvjerojatnije je izvijestio kbb Lijačina da su 'pingani', a na ruskoj krstarici izbacuju i treću protupodmorničku raketu.

Operativno vrijeme je 112712KOL2000, a tada se na Kursku oglašava 'klakson alarm'. Jedno ubojno torpedo počelo je propuštati gorivo koje je zapravo tekući vodikov peroksid (HTP) ... e tu po Athumanunhu nastaje prava 'frka' ... u 112812KOL2000 začula se potmula podvodna eksplozija, a seizmički uređaji u Norveškoj bilježe 1.5 stupnja po Richteru ... samo 135 sekundi kasnije isti uređaji bilježe 3.5 stupnja po Richteru ... operativno vrijeme je 113012KOL2000 ...


ovo čine sve podmornice u opasnosti, zašto to nije učinio i Kursk?

- 21:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.01.2017., nedjelja

Havarije na moru

Havarija nuklearne podmornice APL K – 141 Kursk

Ruska nuklearna podmornica klase Oscar II (ruski projekt 949A) naziva Kursk (Atomnaya Podvodnaya Lodka APL K – kreyserskaya – kruzer, krstareća) kodnog broja K – 141 pripada prema primjeni napadačkim ruskim podmornicama.

To je podmornica koja ima dvostruku oplatu (trup), a razmak od vanjske do unutarnje oplate iznosi dva metra. Materijal od kojeg je vanjski trup izgrađen je čelik s velikim postotkom udjela nikla i kroma kako bi se povećala otpornost na koroziju i smanjila magnetska anomalija.

Cijela podmornica (155 m) bila je podijeljena na 9 hermetičkih odjeljaka, pa je samim time bila teoretski nepotopiva – što se to onda dogodilo kobnog operativnog vremena 112812KOL2000 (sat minute dan mjesec godina) tijekom vježbe napada na simulirani nosač zrakoplova (ruska krstarica klase Kirov naziva Petar Veliki).

 photo Kursk APL K.jpg

Nadnevka 10. kolovoz 2000. podmornica Kursk pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda (odgovara činu brigadira, a u ruskom to je kapetan I. ranga) Genadija Lijačina podmornica je napustila bazu i krenula prema otvorenom moru (posada 44 časnika i dočasnika i 68 mornara).

U operativno vrijeme 024012KOL2000 Kursk se našao u dodijeljenoj zoni u Barentsovom moru sa zadaćom pronalaska protivničkog nosača zrakoplova kojeg simulira krstarica Petar Veliki, a koja je u tom trenutku krenula u susret podmornici Kursk.

Do 080012KOL2000 krstarica je stigla na udaljenost od 50 milja od podmornice, a sukladno scenariju vježbe do napada je trebalo doći u vremenu od 1130 do 1800 tog dana. Kursk nije trebao izlaziti iz dodijeljene zone, a napad je trebao provesti u trenutku kada krstarica uđe u njegovu zonu vježbe.

Točno u 085112KOL200 kbb Lijačin traži od HICOM (nadređeno zapovjedništvo u Operativnom središtu ruske Sjeverne flote) dozvolu za punjenje torpednih cijevi vježbovnim torpedima. Nakon što je dobio dozvolu kbb Lijačin zapovijeda brzinu 8 čvora i dubinu od 18 metara, izbacuje periskop i podiže radio antene te uključuje globalni sustav poziciranja.

Istog trenutka dežurni na prislušnom uređaju krstarice Petar Veliki čuje traženje Kurska za dozvolu punjenja torpednih cijevi, pa zapovjednik krastarice kbb Ovčarenko zapovijeda borbenu uzbunu – BROD SPREMAN ZA BORBU!. Do 1058 tog 12. kolovoza sve je bilo onako kako treba biti, a vježba je tekla sukladno zamišljenom scenariju, a onda se nešto dogodilo ...


uz modernu obradu U - 96

- 20:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.12.2016., subota

Mare nostrum croaticum

Što plovi istočnim vodama Jadrana

Na toplom plavom moru, našem hrvatskom moru, (MARE NOSTRUM CROATICUM) ponosno plove Krešimira lađe, a mornari naši u oluji rođeni viju na stijegu naše hrvatske boje.

Dakle, njihov sjeverni dio toplog mora čuvaju slovenski ophodni brodovi, a perjanicu ima veliki ophodni brod klasa Svetlyak naziva Triglav kodnog broja 11. Dolje na jugu u svom dijelu toplog mora plove brodovi Vojske Crne Gore, a predvodi ih fregata klase Kotor kodnog broja 33.

 photo HRM CRM SRM.jpg

Perjanice, udarna snaga i moć naše mornarice čine raketne topovnjače (ukupno pet brodova) klase kralj kodnih brojeva 11 i 12, zatim klasa Končar kodnog broja 21 i dva broda klase Helsinki kodnih brojeva 41 i 42.



- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.12.2016., četvrtak

Oslikavanje bojne tehnike

Protivnička (agresorska) taktička skupina

Škola zračnih borbi, taktika, tehnika i procedura američkih zračnih snaga utemeljena je u srpnju 2005. u zračnoj bazi Nellis u Nevadi sa zadaćom obučavanja američkih pilota u taktikama, tehnikama i procedurama tijekom postupanja i borbe s protivničkim pilotima.

 photo USAFWS.jpg

Zrakoplovi koji simuliraju protivniče su F – 15 i F – 16 obojani u prikrivne sheme kakve su primijećene na ruskim zrakoplovima. Zrakoplovi su ustrojeni u 64. i 65. agresorsku eskadrilu i odazivaju se na pozivni kod WA.



Kako to doista izgleda Athumanunh je pokušao dočarati svojom slikom i video isječkom.

- 19:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

O ratovima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se