| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Izbacivanje svakodnevnih
frustracija, nerviranja i želje
da nekoga satrem
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
It' s better to burn out, than to fade away
Hrabri ne žive dugo, ali plahi uopće ne žive.
I wish that I could say,
I wish that I could be your
EVIL IN A CLOSET.
WORSHIP ME.
Bad guys wear black. Remember that.
Spalimo godine usamljenosti.
Pronađimo svoju dušu.
Živimo i dalje.
Sretni.
Još jedno pogubljenje.
Neka, tako i treba.
Naučit će se pameti.
Jednom za svagda.
Razaralački rad prljavih misli.
Ja poimam drugačije.
Prokletstvo na grudima.
Neuspjeh. Njegov ovaj put.
Ja ostala zadovoljna.
I zadovoljena.
Dođoh večeras van, stanem u čuđenju,
gledam likove od prije godinu dana. A
bilo je zanimljivo. Prisjećaju me one
prošlogodišnje čokolade darovane meni.
Likić koji me čudno gledao. Govorili su
da bi sve učinio za mene. Tako, nekakva
dobričina tamnih očiju s čašom u ruci
napunjenom nekakvom mješavinom koja
gadno zaudara. Nekakvo vino i još nešto.
S njegove strane još uvijek pogledavanje
ispod obrva, sramežljivost na djelu. Ja
možda i preotvorena i preopuštena. Neka.
Lijepo se katkada prisjetiti takvih stvari.
Prošlo je 4 mjeseca. Ne mogu vjerovati
kada već. A lijepo mi je. Drugačije.
Hej mala, ne nerviraj se. Samo ćeš postati
još jedna šizofreničarka u nizu. Ne daj se.
Svi smo mi uz tebe. Nalupat ćemo nekoga.
Jea!
Omamljenost i ja. Čudnoća. Hm, koja riječ.
Zanimljiva hehe. Prvo dobro. Pa loše. Pa...
Uglavnom, ljuta. Uzela u ruke spužvicu,
nekakvo smrdljivo sredstvo, i ajmo, ribaj
šank i kuhinjske površine. Savršeno izbacivanje
bijesa. Što jače stisneš bolje se osjećaš, ali
i, što jače stisneš ono je čišće. I tako, spajaš
ugodno s korisnim. Ajmeee, al' se blješći...
And if you go, I want to go with you,
and if you die, I want to die with you,
take your hand and walk away
Vaša,
omamljena eMDe
E ne moram ja ništa.
Hahahaha.
Opet neki papirići po džepovima.
Sami papirići čovječe.
Je'l ti to mene citiraš?
Nisam rekla čovječe.
I znaš, apostrof ide iz onoga l.
I nisam rekla znaš.
Ali apostrof STVARNO ide iza L.
LJudi će misliti kakve su to sad gluposti.
DAJ NEMOJ!!!
Ja(V)o.
Kjavo. e sad se rimuje. ha!
nema smisla.
misla sam da nije imalo smisla dok ono dolje nije pisalo.
IDI KVRAGU!
naljutit ću se ako ne prestaneš.
A nećeš to objavit stoposto.
Ajoj, sad hoćeš kad sam rekla.
Treba ipak mali razmak.
(OBJAŠNJENJE:da se ne pogubiš kad čitaš)
Pokazuje ona meni na nekakvu snagu optimizma.
Slavna martina je napisala post o meni.
Ha! i mojim riječima. to nije normalno.
rekla da da ti nisi normalna.
VELIKO SLOVO!!!
eto ti ga sad.
marta je štreberica. (jeee!)
svašta.
pa nešta.
sad protestira i više neće pričat sa mnom.
dobro, dobro.
trebat ćeš ti instrukcije iz matematike. pazi.
Današnja reputacija nedodirljive.
24 para očiju uprtih u tebe dok
dobivaš svoju bitku. Pomalo je
neobično. Njihove skupljene oči
koje vrište morbidne stvari. Da.
Stajanje u dnu zagušljive sobe,
prekriženih ruku, u crnoj majici
s ogromnim dekolteom u gotičkom
stilu, s križićem malteških templara
oko vrata, bacajući pogled ka
naprijed. Odvažno. Opušteno.
Uspijevanje. Sjedanje natrag na
neudobnu stolicu. Smiješak.
Uskoro će biti gotovo. Ostalo je
još stvarno malo. Nećemo se ni
snaći. Treba dati sve od sebe.
Pokušat ću. Trgat se i rukama i
nogama ako treba. Možda i uspije.
Izjava dana:
"Gadiš mi se kao štikla marti."
Vaša,
umorna eMDe
Sve nekakvi perspektivni mladi ljudi
koračaju našom provincijom. Budući
intelektualci kažeš? Sumnjam. Kako
tko zapravo. Previše se trude drugima
zagorčati život. Među svim tim silnim
poslom će valjda naći malo vremena i
za sebe. Naprosto, žalim ih. Žalim ih
zbog laži upletenih u njihovu kosu, zbog
crvenih majica koje se klate na kodžavim
tjelesima, zbog ranjavih ruku, razgovaranja
sa samim sobom, zbog dvojbenosti,
neodlučnosti, dvosmislenosti, proklete pakosti.
Nisam savršena. I možda nemam pravo govoriti
takvo što. I ja sam neki dan povrijedila osobu
do koje mi je najviše stalo. I glupo se osjećam
danas, kada me pate sve ove gluposti, što
joj ne mogu prići, zagrliti je i pričati. Zapravo,
mogu. Ali ne znam što ona želi. Želi li uopće
slušati što imam reći nakon stvari koje sam napravila?
To će ostati visiti u zraku. Nadam se da će biti dobro.
Opravdane su sve moje teorije kako nije baš
najbolje družiti se sa ženskama. Ono, dati
joj cijelu sebe, toliko ulagati u prijateljstvo,
biti uz nju kada nitko nije, voljeti je kao sestru,
pomagati joj. A onda na kraju od toga ništa ne
ostane. Prokleta nula. I to me razbješnjuje. Jako.
Nisam tražila da bira. Nisam htjela biti primitivna.
Jednostavno, okrenula se drugim ciljevima, drugom
paru ljudi. I samo s njima je ostala. I uživa. I nadam
se da uživa. Valjda joj je bolje tako. Da, ali nadam
se da neće zaboraviti sve ono što smo prošle.
Nadam se.
Ne smijem pisati o takvim stvarima, jer će se opet
pojaviti jedan nadobudan lik i reći mi kako mi je
stalo samo do sebe same. Kako se brinem samo
za sebe. Zaboli me. Nekako se uvijek vraćam na
početak cijele te priče, kada je sve izgledalo
savršeno. Samo izgledalo.
Mrzim depresivne blogove. Ne znam, nije ovo
nekakva depresija. Zato je i otvoren ovaj blog.
Da se ispucam. I dalje mi smiješak spava na licu.
I sjeta se probudi s vremena na vrijeme. Ali
osjećam se lijepo bez obzira na sve. Samo se
sjetim svih ljudi u mojoj blizini.
I bude mi super.
..miris tebe ja nosim, dio tebe ja želim biti,
kao šapat kojim čujem rado,
dio tebe...
Vaša,
tvrdoglava eMDe
Zadnja stvar koju želim je izdaja.
Pedersko prešućivanje istine. Joj.
Pravljenje tankih smotuljaka laži.
Pomogao mi je večerašnji razgovor
s Njim. Nekako, sva razočarenja,
ljutnje, iznemoglost su splasnula.
Koliko - toliko. Ne bih marila za
ništa. Upornost i nepokolebljivost
se isplate. Vraški se isplate. Barem
dobiješ što želiš. Barem ostvariš
što želiš. Dobru većinu puta. Ni
slučajnost više nije sasvim slučajna.
Sve je savršeno isplanirano za potop
mojih umijeća, želja, voljenja, žudnji.
Ali da, ipak ja mislim samo na sebe,
narcisoidna, arogantna...da više ne
ponavljam. Što možeš misliti i očekivati
kada ti je na leđa obješena golema
zamišljena cedulja na kojoj piše da si
muljator i lažov. Što zapravo i nije istina.
Tako kaže jedan prokleti pojedinac.
Srećom, ne uspiju mu povjerovati.
Možda na početku. Onda, onako ozarena
lica, s voljom za nasiljem, s već spremnim
odvratnim riječima za izgovoriti, upadneš,
kao u nekakav međumolekularni prostor
pun nekakvih tamnih fragmenata, u vrtlog
bezvrijedne govorancije i neutemeljenih
zaključaka. Osjećaš se kao prokleti ostatak
nekog živinčeta ispljunutog iz zmijine utrobe.
Pokušava satrati. Iskorijeniti, istrijebiti.
Neka se oprosti sa svim svojim neuspjelim
pokušajima nabijanja loše reputacije na
moje obraze. Rumena sam još uvijek. I
takva namjeravam ostati. Živahna, vedra
osoba sa željom za napretkom, boljitkom,
promicanjem. Jednostavno, treba ga otresti
s ramena, otpuhnuti iz kose, šutnuti martom.
...but in the end, it doesn't even matter...
...and nothing else matters...
Vaša,
uporna eMDe
Ponekad je teško ne naljutiti se na voljenu
osobu. Ili barem na onoga do koga ti je
stalo. On nekako uvijek prijeđe preko svega.
Uvijek prvi popusti. Prvi priđe. Prvi započne
razgovor. Bila ja kriva ili ne. Ima u njemu
zapravo nešto. Dobrota koju skriva iza
reputacije razbijača i muškarca kojem se ne
bi bilo dobro zamjerati. Lik koji te pikne pod
rebra kako bi te nasmijao, koji te nosi na leđima
po ulici ili ispravlja kralježnicu poslije treninga ili
dugog sjedenja. Lik koji ti donese čokoladu kada
kažeš da ti se jede nešto slatko.
Lik koji ne zamjera na tvojim blesavim i
nepromišljenim ispadima, koji se uvijek
trudi da ti bude dobro, pomaže, uveseljava
te, zafrkava. Koji kaže da će uvijek biti tu,
za tebe, ma kako teško bilo. Lik koji će ti
sačuvati mjesto u kinu, donijeti stolicu, ostaviti
Coca-cole, izaći van kad ga zovneš, koji će
te pokrivati ako napraviš kakvu glupost, koji
će te podržavati, uveseljavati i pomoći ti.
Hvala ti.
Vaša,
sretna eMDe
Subjektivnost na djelu.
Hm, zanimljivo je kada dobiješ kompliment
da si arogantna, manipulativna balavica. I
to još od osobe koja ti je trenutno nitko i
ništa. Mislim, jesam li se možda trebala naći
uvrijeđena? Sumnjam. Trenutno bezosjećajna.
Da, i zanimljivo je to kada s ogromnom boli u
želucu u pola deset navečer trčiš po ulici za
svojim beskrajno ludim psom koji ne voli crvenu
boju. Cijelo susjedstvo se diglo na noge, a ja stala
na sred ulice i umirem od smijeha. Svi odmah na
prozore. Samo vidiš kako se razmiču zavjese i pale
svjetla. No dobro. Navikli su već na svakakve gluposti.
Moram priznati da imam prekrasno društvo koje je
uvijek uz mene, što god se dogodilo. Frend mi je
rekao da me samo netko pipne, da bi ga razbio. Pa,
lijepo je znati takvo što. I da Vanja, nisam mogla
staviti The unforgiven jer nije u ponudi. Stoga ništa.
Bit će i ovo dobro. Laganićka, taman odgovara za blog.
...why should I care, cause you weren't
there when I was scared, I was so alone.
Vaša,
čudljiva eMDe
Pogubljena sam previše puta. Jednom neću
uspjeti pronaći glavu. Čini se da bi moglo
sve biti bolje. Nekako sam danas posebno
sretna. Bez nekakvog pretjerano dobrog
razloga. Volim ono kada te gledaju onako
poprijeko. Onda se osjećaš nekako još
posebnije. Kada znaš da si svakodnevna
tema nečijih tračarija, kada te mrze, zavide
ti, ljubomorni su. Živite i dalje. Dižite mi
ego i dalje. Mir s vama ljudi moji.
Uvijek postoji barem netko tko te voli i obožava.
Uvijek. I tako se dobro osjećaš kada si svjesna i
kada znaš takvo što. Super je kada te netko voli
zbog onoga što zapravo jesi, zbog tvoga načina
govora, ponašanja, načina na koji ukroćuješ kosu,
zbog elokvencije, borbenosti, vedre i neobične duše.
Slobodnjački umovi. Prestanak marenja. I bolje.
Odleti ka oblacima, odjeni žuta iščekivanja
i sanjari s leptirom u kosi.
Voli vas,
eMDe
