| travanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Izbacivanje svakodnevnih
frustracija, nerviranja i želje
da nekoga satrem
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
It' s better to burn out, than to fade away
Hrabri ne žive dugo, ali plahi uopće ne žive.
I wish that I could say,
I wish that I could be your
EVIL IN A CLOSET.
WORSHIP ME.
Bad guys wear black. Remember that.
Spalimo godine usamljenosti.
Pronađimo svoju dušu.
Živimo i dalje.
Sretni.
Još jedno pogubljenje.
Neka, tako i treba.
Naučit će se pameti.
Jednom za svagda.
Razaralački rad prljavih misli.
Ja poimam drugačije.
Prokletstvo na grudima.
Neuspjeh. Njegov ovaj put.
Ja ostala zadovoljna.
I zadovoljena.
Počinje novo razdoblje vjerovanja. Razočaranost
skupljena zajedno s kosom u, crvenom gumicom
svezan rep. Nekakav proklet bijedan osjećaj spava
mi na ramenu. I ne budi se. Otežana desna strana
tijela. Prokleti nametnik. Više ne vjerujem. Niti ću
govoriti. Žao mi je. Jednostavno nije lako biti poput
drugih. Zapravo to i ne želim. Poput jebenih kurvica
punih šminke, zlokobnosti i zavidnosti. Narcisoidne,
iskompleksirane, prepotentne lažljive kučke.
Trebalo je sve biti u redu. Nisam očekivala
onakav podmukao govor i iznenadan
nesnosan muk. Zatajila je. Pustila mene
da idem svojim dijelom svemira. Ostala je
nula na onome šljunku, onoj prokletoj
klupi na kojoj je mislima urezana gomila
sjećanja. Kiseo smiješak, okret prema
boljem, za sobom ostavljanje svakakvih
gadarija. Ona je ostala tamo. Namreškana
područja oko očiju okrznula su me te
podsjetila na neka moja davna uvjerenja.
Moji prsti stisnuti u džepovima, zabijanje
noktiju i razderane dlanove, tek prolazni
ožiljci se ocrtavaju na šaki. Najradije bih
šutjela. Ne bih joj ništa htjela reći. Mislim,
kaže mi da ne vičem. Neka. Poslušat ću je.
Sada šutim i ne govorim. Očito su tako
htjeli da bude. Napokon će je imati samo
za sebe. Ne želim biti nekakvo prokleto
smetalo. Ne znam zašto, ali oči su mi se
zacaklile. Ne vjerujem. Što se dogodilo
onome neprestano sretnom i nasmijanom
djetetu u tijelu nekoga drugoga?0 Više
ličnosti? Sumnjam. Sve se posložilo jedno
na drugo i ništa se ne miče s mrtve točke.
Ono, ogromna kriptodepresija. Nema šanse
da se popne iznad razine. Ok, neka bude
tako. Snaći ću se i sama sa sobom.
Uvijek vaša,
eMDe
Treba sve poslati kvragu. I učini to. Ne obaziri se
na neuspjele pokušaje gaženja tvoje osobnosti,
osjećaja, sjećanja..otvori oči i pogledaj ovo danas.
Ono što danas osjećaš, bez obzira na trenutnu
razjarenost, htijenje nemogućeg i morbidnog.
Počisti pokvarene misli s praga razuma. Jednom
dobro dođe, drugi put te već može pokositi.
Bilo bi dobro kad bih nekako mogla pomoći ili
možda utješiti. Ali daleko je sve to. Lijepo je
slušati takve stvari od tebe. Iako, ne znam,sve je
drugačije nekako ovaj put, drugačiji ljudi,
osobnosti,drugo vrijeme. Bolje, priznajem.
Pusti rogate ljude postrance. Živi za one koje
voliš i za ono što voliš. Što ti uveseljava dane,
tjera crne oblake i mami osmijeh na simpatično lice.
Posvećeno liku koji će se pronaći u ovome,
vaša
eMDe.
