<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script> One for sorrow, two for joy
< ožujak, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off
Dizajn by;Freaky Templates

Opis bloga

Izbacivanje svakodnevnih
frustracija, nerviranja i želje
da nekoga satrem


Image Hosted by ImageShack.us



Free Music - Music Lyrics

Free Music



Free Music - Music Lyrics

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Image Hosted by ImageShack.us


It' s better to burn out, than to fade away


Image Hosted by ImageShack.us



Hrabri ne žive dugo, ali plahi uopće ne žive.


Image Hosted by ImageShack.us


I wish that I could say,
I wish that I could be your
EVIL IN A CLOSET.



Image Hosted by ImageShack.us


WORSHIP ME.


Image Hosted by ImageShack.us


Bad guys wear black. Remember that.


Image Hosted by ImageShack.us


Spalimo godine usamljenosti.
Pronađimo svoju dušu.
Živimo i dalje.
Sretni.



Image Hosted by ImageShack.us


Još jedno pogubljenje.
Neka, tako i treba.
Naučit će se pameti.
Jednom za svagda.



Image Hosted by ImageShack.us


Razaralački rad prljavih misli.
Ja poimam drugačije.
Prokletstvo na grudima.
Neuspjeh. Njegov ovaj put.
Ja ostala zadovoljna.
I zadovoljena.



Image Hosted by ImageShack.us

nedjelja, 08.03.2009.

Slučajan.

Nedjelja je danas.
Smirena sam i razmišljajuća.

Postoji mnogo stvari za izreći, ali
ovo više nije takav blog. Dobro mi
je došao onda kada sam kiptila od
bijesa i bila ojađena zbog nevrijednih
pojava koje su tražile svoju korist.


{Vječito su tražile svoju korist u meni.}


Danas možda ne umijem napisati
onako kvalitetne tekstove i poeziju
jer nema upravo tog bjesnila i siline
razočarenja i htijenja za uništenjem
i pogubljenjem svih koji mi zapriječiše
puteve, već postojane, prohodne.

Smiješno je to, bila sam prevelika
buntovnica.
Pokušavala utjecati na sve i svašta.
I na svakoga.


[I dan-danas se događaju neželjene stvari.
Pa preživim.]


Danas nema ni pepeljasto-plave kose
niti rupa na trapericama niti tučnjave.
Smirenija-možda.
Racionalnija i pametnija? Svakako.

Danas možda i mogu oprostiti.
Prije no što napunim 18 godina
želim nekome uspjeti oprostiti.


***

8 mart je danas.
Neću ga čestitati ženama.
Većina to nije zaslužila.


***

Vrijeme sve više odmiče.
A i ljudi s vremenom.
Nestaju i - nastaju.
Novi iz starih, stari iz novih,
pa još oni ne upoznati, pa oni
koje nikada niti ne želiš upoznati.

Na samom kraju, ponekad požalim
za onim starim ljudima, određenim.
Na tren.

Previše ljudi je poharalo moju okolinu.
Moj M-prostor. Nestali su.
Nisam ih baš toliko ni željela.


// Društvo sa samom sobom nikad
me neće izdati. //


Iako ovo nitko ne čita,
vaša htjeli vi to ili ne,
trenutno neka druga eMDe

- 13:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2008.

...somewhere over the rainbow...


Zaista brzo je nastupio jedanaesti mjesec.
Kroz prozor mi vrišti plavo nebo i sunce.
Danas je posebno toplo i posebno blještavo
u usporedbi s prethodnim danima.

Zaista brzo vrijeme općenito prolazi.
29.10. napunila sam sedamnaest godina.
Rekoše mi da sam se dosta promijenila,
no ono čudovište još uvijek čuči u meni.

****

Nikada ne zaboravljam.

Umijem ispustiti ljude iz svog života.
Ako treba i zauvijek. Zauvijek...
Sasvim je jednostavno, kad se navikneš.

Kako je ono rečeno:
"People always leave."

Ne podnosim žene.
Ne posjeduju određenu profinjenost.
Profinjenost kakvu ja cijenim.

****

Dorotea će roditi 23.12., dva dana poslije svog
devetnaestog rođendana. Lijepo je to sve.

Možda Goga i ima pravo kad kaže da je lijepo
biti mlada mama. Nekako mi je sve to bliže sada.

Volim frćkavića svog. Nadasve.
Osjećam se nekako odraslije. Onako, mrvicu.


****


Vrijeme prolazi. Idemo svi mi za njim.
Doći će i zima u Gajevoj, još jedna.
Čestitari, betlemaši, snijeg.

Takve stvari ne želim zaboraviti niti pustiti.
Kao niti štošta drugo.

****

Proći će i srednja, samo polako.
Bit će on tu.
I svi dragi ljudi.
Volim.

Pozdrav,
eMDe


- 12:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.02.2008.

My envy is locked up


I really want to say; I love someone.


Svira mi Crossfade, sunce se probija kroz
teške zavjese i ne prestajem misliti o jednome.


Ne mogu reći da sam odrasla.

Istina, dugo se nije pojavila ona Martina
od prije nekog vremena. Ona pomalo
zbunjena ženskica koja se redovito tukla
s dečkima dolazeći kući s viješću da
roditelji moraju doći na razgovor u školu,
koja je neprestano nosila poderane traperice,
voljela razbijati staklene boce, dovodila kući
pse lutalice i gliste, koja je znala bosa hodati
gradom. Postoji još puno stvari kojih ću se sa
zadovoljstvom sjećati i na koje ću se slatko
nasmijati kada ih budem pričala svojim klincima.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Danas možda i nisam baš toliko drukčija.
Ne, ostala sam ono začuđujuće stvorenje
i dalje sposobno povrijediti. Nemilice se daviti
od smijeha, trošiti novce na čokoladu i knjige,
vikati, dovoditi kući pse lutalice, potući se s
nekim, uživati u malim, meni važnim stvarima.



Samo što ovaj put razmišljam na drukčije načine.
Ovaj put mogu reći da nekoga zaista volim.
Želim dati sve od sebe i ostvariti sve što želim.
Ovaj put mi se zacakle oči kada pjeva Oliver ili
kad čitam pjesmu Gwendolyn Brooks "Nedjelja".



Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Umjela sam biti hladnokrvno, bezosjećajno biće
uvijek spremno pogoditi tamo gdje najviše boli.
Istina, to umijem i sada. Ali u manjoj mjeri.

Ovaj put ne žalim za propuštenim. Ili izgubljenim.
Jer svjesna sam, sve se događa s razlogom.
Ima me dovoljno za sve nadolazeće.


Hvala Ani, Marku i Nives.
Što su uvijek uz mene, pa i kada je najgore.



Pozdrav iz republike u kojoj sunce sja




- 09:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2007.

You have to trust me this tiime


Evo me danas,
živa sam, sretna, zdrava, zadovoljna.
Beskrajno volim. I dalje istu osobu.
Za koju su smatrali da neće uspjeti.

"On je bio taj koji me je naučio da poljubac ima dušu i boju..."


Otpisala sam ljude koji ionako nisu ništa valjali.
Pružila priliku drugima.
Zadnjih pola godine prolazi divnim tokom.


Nekako me sve to nagnalo da još više odrastem.
Otvorim oči i shvatim da ništa nije onakvo kakvim
se prikazuje. Da očvrsnem.


Image Hosted by ImageShack.us



Ali, bez obzira na sve, imam njega.
Koji beskrajno mnogo znači.
Za kojeg želim da ostane tu.


Vidjeh, poželjeh, uzeh ga.


Prijašnji postovi na ovom blogu nisu bili odraz žalosti.
Niti trunčice patnje. Niti imalo proklete žalosti. Nikako.
Samo odraz fasciniranosti koščatim gadovima zastarjelih
gesta i djela. Sada shvaćam. Onda je bilo malo teže.


I stravično sam sretna.
Sretna što imam sve te divne ljude oko sebe.
Što su maskirani vragovi jednostavno izgorjeli
u vlastitim nedjelima i glupostima.



Image Hosted by ImageShack.us


Imam sve što želim.

Divne prijatelje.
Dvije naj frendice.
Udarenu malu-veliku krizmanu kumu.
Divnu vezu od skoro 10 mjeseci.
Zlatnu ribicu.
Mogućnost odlaska na draga mjesta.
Etc.


I neopisivo uživam.


- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2007.

Trnci, morbidnost i sarkazam


Dođoh večeras van, stanem u čuđenju,
gledam likove od prije godinu dana. A
bilo je zanimljivo. Prisjećaju me one
prošlogodišnje čokolade darovane meni.
Likić koji me čudno gledao. Govorili su
da bi sve učinio za mene. Tako, nekakva
dobričina tamnih očiju s čašom u ruci
napunjenom nekakvom mješavinom koja
gadno zaudara. Nekakvo vino i još nešto.
S njegove strane još uvijek pogledavanje
ispod obrva, sramežljivost na djelu. Ja
možda i preotvorena i preopuštena. Neka.
Lijepo se katkada prisjetiti takvih stvari.



Image Hosted by ImageShack.us


Prošlo je 4 mjeseca. Ne mogu vjerovati
kada već. A lijepo mi je. Drugačije.

Hej mala, ne nerviraj se. Samo ćeš postati
još jedna šizofreničarka u nizu. Ne daj se.
Svi smo mi uz tebe. Nalupat ćemo nekoga.
Jea!

Omamljenost i ja. Čudnoća. Hm, koja riječ.
Zanimljiva hehe. Prvo dobro. Pa loše. Pa...
Uglavnom, ljuta. Uzela u ruke spužvicu,
nekakvo smrdljivo sredstvo, i ajmo, ribaj
šank i kuhinjske površine. Savršeno izbacivanje
bijesa. Što jače stisneš bolje se osjećaš, ali
i, što jače stisneš ono je čišće. I tako, spajaš
ugodno s korisnim. Ajmeee, al' se blješći...



Image Hosted by ImageShack.us



And if you go, I want to go with you,
and if you die, I want to die with you,
take your hand and walk away



Vaša,
omamljena eMDe

- 23:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

E ne moram ja ništa.
Hahahaha.
Opet neki papirići po džepovima.
Sami papirići čovječe.
Je'l ti to mene citiraš?
Nisam rekla čovječe.
I znaš, apostrof ide iz onoga l.
I nisam rekla znaš.
Ali apostrof STVARNO ide iza L.
LJudi će misliti kakve su to sad gluposti.
DAJ NEMOJ!!!
Ja(V)o.
Kjavo. e sad se rimuje. ha!
nema smisla.
misla sam da nije imalo smisla dok ono dolje nije pisalo.
IDI KVRAGU!
naljutit ću se ako ne prestaneš.
A nećeš to objavit stoposto.
Ajoj, sad hoćeš kad sam rekla.

Treba ipak mali razmak.
(OBJAŠNJENJE:da se ne pogubiš kad čitaš)
Pokazuje ona meni na nekakvu snagu optimizma.

Slavna martina je napisala post o meni.
Ha! i mojim riječima. to nije normalno.
rekla da da ti nisi normalna.
VELIKO SLOVO!!!
eto ti ga sad.
marta je štreberica. (jeee!)
svašta.
pa nešta.
sad protestira i više neće pričat sa mnom.
dobro, dobro.
trebat ćeš ti instrukcije iz matematike. pazi.

- 13:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2007.

Još jedan dan je prošao, još jednom mjesec došao...

Današnja reputacija nedodirljive.
24 para očiju uprtih u tebe dok
dobivaš svoju bitku. Pomalo je
neobično. Njihove skupljene oči
koje vrište morbidne stvari. Da.
Stajanje u dnu zagušljive sobe,
prekriženih ruku, u crnoj majici
s ogromnim dekolteom u gotičkom
stilu, s križićem malteških templara
oko vrata, bacajući pogled ka
naprijed. Odvažno. Opušteno.
Uspijevanje. Sjedanje natrag na
neudobnu stolicu. Smiješak.


Image Hosted by ImageShack.us


Uskoro će biti gotovo. Ostalo je
još stvarno malo. Nećemo se ni
snaći. Treba dati sve od sebe.
Pokušat ću. Trgat se i rukama i
nogama ako treba. Možda i uspije.


Izjava dana:

"Gadiš mi se kao štikla marti."



Vaša,
umorna eMDe

- 23:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

Reckoning day, reckoning night

Sve nekakvi perspektivni mladi ljudi
koračaju našom provincijom. Budući
intelektualci kažeš? Sumnjam. Kako
tko zapravo. Previše se trude drugima
zagorčati život. Među svim tim silnim
poslom će valjda naći malo vremena i
za sebe. Naprosto, žalim ih. Žalim ih
zbog laži upletenih u njihovu kosu, zbog
crvenih majica koje se klate na kodžavim
tjelesima, zbog ranjavih ruku, razgovaranja
sa samim sobom, zbog dvojbenosti,
neodlučnosti, dvosmislenosti, proklete pakosti.

Nisam savršena. I možda nemam pravo govoriti
takvo što. I ja sam neki dan povrijedila osobu
do koje mi je najviše stalo. I glupo se osjećam
danas, kada me pate sve ove gluposti, što
joj ne mogu prići, zagrliti je i pričati. Zapravo,
mogu. Ali ne znam što ona želi. Želi li uopće
slušati što imam reći nakon stvari koje sam napravila?
To će ostati visiti u zraku. Nadam se da će biti dobro.



Image Hosted by ImageShack.us



Opravdane su sve moje teorije kako nije baš
najbolje družiti se sa ženskama. Ono, dati
joj cijelu sebe, toliko ulagati u prijateljstvo,
biti uz nju kada nitko nije, voljeti je kao sestru,
pomagati joj. A onda na kraju od toga ništa ne
ostane. Prokleta nula. I to me razbješnjuje. Jako.
Nisam tražila da bira. Nisam htjela biti primitivna.
Jednostavno, okrenula se drugim ciljevima, drugom
paru ljudi. I samo s njima je ostala. I uživa. I nadam
se da uživa. Valjda joj je bolje tako. Da, ali nadam
se da neće zaboraviti sve ono što smo prošle.
Nadam se.

Ne smijem pisati o takvim stvarima, jer će se opet
pojaviti jedan nadobudan lik i reći mi kako mi je
stalo samo do sebe same. Kako se brinem samo
za sebe. Zaboli me. Nekako se uvijek vraćam na
početak cijele te priče, kada je sve izgledalo
savršeno. Samo izgledalo.



Image Hosted by ImageShack.us



Mrzim depresivne blogove. Ne znam, nije ovo
nekakva depresija. Zato je i otvoren ovaj blog.
Da se ispucam. I dalje mi smiješak spava na licu.
I sjeta se probudi s vremena na vrijeme. Ali
osjećam se lijepo bez obzira na sve. Samo se
sjetim svih ljudi u mojoj blizini.
I bude mi super.



..miris tebe ja nosim, dio tebe ja želim biti,
kao šapat kojim čujem rado,
dio tebe...




Vaša,
tvrdoglava eMDe

- 12:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 05.05.2007.

White pearls, black oceans

Zadnja stvar koju želim je izdaja.
Pedersko prešućivanje istine. Joj.
Pravljenje tankih smotuljaka laži.
Pomogao mi je večerašnji razgovor
s Njim. Nekako, sva razočarenja,
ljutnje, iznemoglost su splasnula.
Koliko - toliko. Ne bih marila za
ništa. Upornost i nepokolebljivost
se isplate. Vraški se isplate. Barem
dobiješ što želiš. Barem ostvariš
što želiš. Dobru većinu puta. Ni
slučajnost više nije sasvim slučajna.
Sve je savršeno isplanirano za potop
mojih umijeća, želja, voljenja, žudnji.
Ali da, ipak ja mislim samo na sebe,
narcisoidna, arogantna...da više ne
ponavljam. Što možeš misliti i očekivati
kada ti je na leđa obješena golema
zamišljena cedulja na kojoj piše da si
muljator i lažov. Što zapravo i nije istina.
Tako kaže jedan prokleti pojedinac.
Srećom, ne uspiju mu povjerovati.
Možda na početku. Onda, onako ozarena
lica, s voljom za nasiljem, s već spremnim
odvratnim riječima za izgovoriti, upadneš,
kao u nekakav međumolekularni prostor
pun nekakvih tamnih fragmenata, u vrtlog
bezvrijedne govorancije i neutemeljenih
zaključaka. Osjećaš se kao prokleti ostatak
nekog živinčeta ispljunutog iz zmijine utrobe.




Image Hosted by ImageShack.us



Pokušava satrati. Iskorijeniti, istrijebiti.
Neka se oprosti sa svim svojim neuspjelim
pokušajima nabijanja loše reputacije na
moje obraze. Rumena sam još uvijek. I
takva namjeravam ostati. Živahna, vedra
osoba sa željom za napretkom, boljitkom,
promicanjem. Jednostavno, treba ga otresti
s ramena, otpuhnuti iz kose, šutnuti martom.



...but in the end, it doesn't even matter...

...and nothing else matters...




Vaša,
uporna eMDe


- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

Sanjam pustinjske vrtove pustinjskih ruža

Ponekad je teško ne naljutiti se na voljenu
osobu. Ili barem na onoga do koga ti je
stalo. On nekako uvijek prijeđe preko svega.
Uvijek prvi popusti. Prvi priđe. Prvi započne
razgovor. Bila ja kriva ili ne. Ima u njemu
zapravo nešto. Dobrota koju skriva iza
reputacije razbijača i muškarca kojem se ne
bi bilo dobro zamjerati. Lik koji te pikne pod
rebra kako bi te nasmijao, koji te nosi na leđima
po ulici ili ispravlja kralježnicu poslije treninga ili
dugog sjedenja. Lik koji ti donese čokoladu kada
kažeš da ti se jede nešto slatko.



Image Hosted by ImageShack.us



Lik koji ne zamjera na tvojim blesavim i
nepromišljenim ispadima, koji se uvijek
trudi da ti bude dobro, pomaže, uveseljava
te, zafrkava. Koji kaže da će uvijek biti tu,
za tebe, ma kako teško bilo. Lik koji će ti
sačuvati mjesto u kinu, donijeti stolicu, ostaviti
Coca-cole, izaći van kad ga zovneš, koji će
te pokrivati ako napraviš kakvu glupost, koji
će te podržavati, uveseljavati i pomoći ti.
Hvala ti.




Vaša,
sretna eMDe

- 10:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.