Armin i staklena pepeljara puna ugašenih psihofarmaka

nedjelja, 11.09.2011.

Eudajmonija

Početi ću sa rimskim pjesnikom koji se zvao Tit Lukrecije Kar. Veli on ovako u svom spjevu 'O prirodi stvari': 'Ni u mladosti neka nitko ne oklijeva baviti se filozofijom ni u starosti neka mu filozofija ne bude teretom. Ta nitko nije ni premlad ni prestar da se brine za zdravlje svoje duše.' Završavam citat.
Davno sam napisao da i nisam siguran da li je uopće imam. Mislim na dušu naravno. Međutim pretpostavljam da me i ti njeni ostaci ipak tjeraju da se skrbim o njoj. I tako, u četvrtak, krenuo sam u na mjesto, gdje se navodno skrbi o njoj, ili njenim ostacima kao u mom slučaju. Filozofski fakultet Zagreb. Doduše sa trideset godina kašnjenja, u bijeloj košulji i otrcanim trapericama, položenom Državnom maturom i gornjim citatom u mislima.
No da nastavim s Lukrecijem: 'Treba dakle da se filozofijom bavi i mladić i starac, jedan da bi stareći ostajao mlad pomoću vrlina, koje duguje prošlosti, a drugi da bi, ne bojeći se budućnosti, bio ujedno i mlad i star.'
Baš lijepo zbori sljedbenik Epikura. Toliko da sam upisao jednopredmetnu filozofiju. No mislim da se manje bojim budućnosti od neznanja. Njega sam se oduvijek bojao. Još od prvog školskog dana kada sam zajedno s ocem prošao kroz školska vrata. Moji čitaoci to već znaju.
Ali u četvrtak sam prošao kroz vrata, sam, i nisu mi izgledala toliko strašno. Dapače, mislim da jedva čekam početak akademske godine. Jer nastavlja Lukrecije ovako: 'Stoga treba da se trudimo oko onoga što stvara sreću (eudajmonija) jer ako je ona uz nas, imamo sve, a ako je nema, poduzimamo sve da bismo je postigli.'
A ja sam poduzeo prvi korak . Sada je red na eudajmoniji.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

target="_blank"> src="http://c.statcounter.com/9080210/0/b3026a0a/1/"
alt="free hit counters">