Armin i staklena pepeljara puna ugašenih psihofarmaka

petak, 11.03.2011.

Anticiklona

Stajao sam ispred bordela. Noć proljetna, godina nevažna, vrijeme suho. Meteorološki povoljno. Anticiklona.
Imao sam tri uvjerljiva razloga. Jedan se nalazio rasprostranjen na cca. 2600cm2, u neokorteksu-drkanje me frustriralo. Drugi se nalazio u džepu hlača, imao sam nešto novca, a treći, najveći, u crnim boksericama koje sam obukao. Postojao je i četvrti, teleološki. Filozofija mi je olakšavala izbor i kreiranje sustava vrijednosti. Samo poimanje da sam amoralan olakšalo mi je i unaprijedilo seksualni život. Dizao mi se nesputano i slobodno. Tako je i padao. Bez griže savjesti. Svijestan svojih vrijednosti i prolaznosti erekcije. Nisam imao dvojbe. Bio sam na pravom mjestu, a sloboda se ionako plaća, različitim monetama.

Zgrada bordela ležala je uz samu obalu Majne. Rijeka je tekla. Bordel je bio skup. Jedan od najskupljih u gradu. Vjerojatno je i položaj uz rijeku ulazio u cijenu kao couvert. Svejedno, pozvonio sam na električno zvonce. Trenutak zatim i vrata su se otvorila. Ušao sam unutra. Hodnik je bio velik i prostran, u obliku pravilnog slova L. Lijepo uređen, sa cvijećem u velikim vazama i crvenim tepihom. Ličio je na prazni kazališni foaje. Nije bilo nikoga, osim mene. Penjao sam se širokim, kamenim stubama na prvi kat, svečano, kao da idem na opernu premijeru. Crveni je tepih pojačavao impresiju. Libretto se pisao sam od sebe. Amoralnost sadrži i kreaciju u sebi.

Na katu, bolje rečeno, mezaninu, nalazila se neka vrsta portirnice. Podsjetila me na školsku portirnicu iz srednje. Moj čajni kolačić. Svatko ga mora imati.
Doduše, samo na kratko. “ Ulaz je 50 eura.” reče mi lik iza mutnog stakla. Međutim to nije bio profesor iz škole. U školu se, koliko se sjećam, ulaz nije plaćao. Tu su prestale sličnosti. Prestale su i reminiscencije. Očito sam pojeo kolačić. Platio sam i ušao. Tražio sam zadovoljstvo, a ne izgubljeno vrijeme. Njega je bilo toliko da nije imalo smisla tražiti ga. Bio sam u dosluhu sa vremenom. Proust nije.
Uputio sam se u garderobu.

Skinuo sam svoje stvari i obukao se u ogrtač. Pravilo kuće. Bilo mi je žao crnih bokserica, dobro su mi stajale. Iz garderobe je vodilo nekoliko vratiju. Odabrao sam jedna i otvorio. Zapravo nisam ni mogao pogriješiti. Sva vrata su vodila u zadovoljstvo. Naime sve se nalazilo u glavi. Postavljalo se pitanje, gdje je glava ? A ona je već bila u crvenom, toplom i vlažnom odmorištu duha, mjestu apercepcije. Mjestu spoznaja. Gnothi seauton. Mudrost se posvuda može naći.

Prostorija u koju sam ušao je bila vrlo velika i svijetla, visokih stropova, sa ogromnim visećim lusterima. Djelovalo je sve, vrlo šik. Napokon, to je bio taj hram u Delfima. Začudo, bilo je puno. Ljudi se vole jebati. Nisam bio jedini, a sumnjao sam dugo u to. Produkt osobne frustracije. Iz doba moralnosti.
Kada sam bio moralan drkao sam često. Moralnost je gadna stvar.

Smjestio sam se na jednom udobnom kauču, nekoliko metara od šanka, naručio piće i promatrao. Ogrtač je bio začuđujuće finog tkanja i materijala, a osjećaj da sam gol ispod njega, bio je uzbuđujući i u isto vrijeme umirujući. Bilo mi je udobno i ugodno. Alkohol je dodatno stimulirao neurone. Osjećao sam se dobro. Pogledom sam po prostoriji tražio kurvu među sveticama. Nisam volio svetice. Uopće nisam, a najmanje ovdje. One su bile samo eufemizam. Nisam volio ni eufemizme. Volio sam kontrapunkt. Volio sam i svetu Magdalenu. Savršen kontrapunkt.

Našao sam ga u nekoj mulatkinji. S bijelim tangama, savršenih crnih guzova i obješenih sisa. Kontrapunkt sam oduvijek smatrao uzbudljivim i nemuzičkim pojmom.
Negdje ispred mene svirao je klavir. Pozvao sam je prstom k sebi.

Sjela je uz mene. Naručio sam još jedno piće. Za nju i sebe. Dogovorili smo aranžman i otišli u sobu.

Htjela je skinuti tange. “ Ne, ostavi ih. Neće mi smetati.“ To je bilo gotovo jedino slovo koje sam joj uputio. Nije ni bilo potrebno više. Slova su suvišna često.
Želio sam je naguziti. Nije mi dala. ' Ne.'
Pravo diskrecije. Ispoštovao sam njenu odluku. Zadovoljio sam se sa misionarskom pozom. Na francuskom krevetu. Sat je aranžmana brzo prošao. “ Hoćemo li još jednom ? “ upitala me. “ Ne “ odgovorio sam. “ Sloboda je skupa.”

Izašao sam iz bordela. Imao sam dva razloga manje. Ekvilibrij je bio koliko toliko uspostavljen. Meteorološki se ništa nije promijenilo. I dalje anticiklona.

11.03.2011. u 09:32 • 6 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31