Puzle života

30.05.2018., srijeda

Biljka

Londonsko predgrađe, godina 1940.
Gledala je svoju biljku, venula je. Venula kao i njezina duša. Nije se niti trudila spasiti ju. Jedva se trudila spasiti sebe. Letjeti u onaj mračni podrum svaki puta kada bi bombardiranje započelo. Kada bi zgrade drhtale kao i svi u podrumu sa njome, dok se prašina spuštala po njima. No ona nije drhtala. Ne nakon njegove smrti. Čovjeka kojeg je toliko voljela. Čovjek koji nije niti poginuo pod paklom rata već od noža, ruke obična pljačkaša. Gledala je tu biljku. Njezino poistovjećivanje s njome. Umrijeti kada i biljka. Sve više realnosti u njoj nadmašivalo se. No za takva vremena, nakon tragedija. Čovjek se zapita što je realnost. I misli si, da je realnost za svakoga drugačija. Gleda u biljku. Misli si toliko različitih realnosti stvorenih na temelju nekih istina. Biljka ugiba. Više ne čuje niti zvukove. Osjeti samo drhtaj zgrade. Više ne pokreće svoje noge. Zna da je kraj tu. Da će napokon biti s njime.
U takvim vremenima svaka crta realnosti se gubi. Ostaju samo istine.

Oznake: povijesna priča


- 12:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi