Puzle života

13.07.2018., petak

LIČNOST

Prvo što je bitno je znati da ličnost nije isto što i karakter.
Drugo. Jedna žena mi je rekla da nikada ne bi rekla da imam poremećaj ličnosti. Razlog leži u tome što ljudi kada čuju za psihički poremećaj obično imaju pretpostavku da se radi o nečemu „gadnome“. No to nije baš tako. Bipolarci završavaju fakultete, razne osobe s poremećajima ličnostima rade na visokim pozicijama. To znam iz osobnog iskustva. Osobe s poremećajem ličnosti nužno niti nemaju nekih izrazitih problema, već funkcioniraju u potpunosti . S toga niti ne znaju. Mnoga stanja su trajno izlječiva (recidiv), dok se u većini slučajeva dođe do povlačenja bolesti (remisija). Već sam napisala da da je poremećaj vezan za neke okolnosti. Tako su kod mene i okolnosti sa epilepsijom koja je nekako po onome što sam saznala povezana sa psihičkim dijelom. Mozak je izrazito složena stvar.
Kad smo kod ličnosti. Jednom sam, u početku svoga liječenja, kako sam imala istraživanje na internetu došla svojoj doktorici sa idejom da imam narcisoidni pl. Između ostaloga dobila sam zabranu koristiti internet u te svrhe. Kada bi sada išli čitati po internetu mogli bi se pronaći u 99% slučajeva u svakom pl-u. Razlog leži u tome što svi mi posjedujemo jednake osobine. Od brižne, tople, empatijske crte do narcisoidne. Ono što nas čini induviduama je razmjer tih osobina. Nitko nema jednaki razmjer osobina.
Sada bih voljela da zamislite što da nemate narcisodinu crtu. Crtu koja vas u principu brani i misli na vas. Nitko od nas nije svetac.
Upoznala sam dvije narcisoidne osobe. Sa jednom sam u početku bila izrazito dobra, lagala bih kada bi rekla da nisam imala predrasudu onoga trenutka kada sam prepoznala da se radi o narcisoidnoj osobi. No s obzirom da smo 24 sata boravili na istome mjestu kroz razgovor došla sam do velikoga razumijevanja toga stanja i suosjećanja. To je nekako i bio ajmo reći proboj kod mene. Razumjevanje i suosjećanje prema takvoj dijagnozi povuklo je prema svima, a i u meni potrebu da pišem ovaj blog i pišem o svemu ovome. Ono što je bito ako je riječ o pl-u potražiti pomoć. Uz razne psihoterapijske programe može doći do izrazitoga pomaka. Nakon toga najbitnije je biti svjestan svoga stanja i priznati si ga. Tu se stvar pokreće.

Oznake: poremečaji ličnosti, empatija, ličnost, suosječanje, suosjecanje, granični poremećaj ličnosti i epilepsija


- 13:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.07.2018., ponedjeljak

Moja priča

Sve što pišem, pišem kao i priču. Kao i svoju poeziju koju dijelim na poglavlja. Tako i blog. Svakom postu prethodi neki povezani. Ja sam pisac i to je jedini način na koji znam…i volim.
Moja priča je, lako je meni reći, dati savijete. No borbu koju vodim iz dana u dan. Mnoge stvari sam pobijedila. Depresfija…pff. koja depresija, čim je primijetim lakoćom tu k.č.. razdrmam. No bilo je mnogo teže. Kao i što su mi sad neke stvari teške, postat će lake, a vjerujem da u jednom trenutku neće biti ni depresije kao i mnogo toga. Moja priča je da mi je svaki dan lijep, svaki dan se smijem, svaki dan je tužan i svaki dan je zasukavanje rukava rano ujutro, guranje u blato među trnje. Jer sam po statistici koja veli da ih se ccca 5% izlijeći, odlučila biti tu. I danas mi je jedan doktor rekai“Imate dosta uvida to vam je jako dobro za život.“ Moja priča je da se s nekima stvarima još batgram da ih izmijenim. No znam puno. Zato tko god pati neka sasluša pa vidi vrijedi li to ili ne. Govorimo o bolnim stvarima. Moja priča je da sam jecala i dobrih mjesec, dva bila tužna kada me sve došlo do glave. Stvar je u tome što je do osobe s poremećajem ličnosti jako teško doprijeti. Surađivala sam punom snagom dobrih pet godina prije nego li mi se lampica upalila nad glavom. Surađivala i nije mi bilo jasno. Nisam shvaćala radi čega mi je tako. No kada se lampica upalila. Kada sam zajecala. Osjetila sam najugodniju bol koju sam mogla i po prvi puta osjetila da mogu disati. To je bilo u desetom mjesecu prošle godine. Od tada sam se zarotirala za duplo što je dosta kratak period za takvu rotaciju. Ali kada se postane svjesnim ide. Onda ide. I svaki dan naučim nešto novo. I svaki dan dobijem još jednu bitku. I svaki dan mogu vam sve više reći. I kada je dan pretežak, mukotrpan do zla bola, ja svejedno i tu večer legnem zadovoljna. To je najnovnije što je ova samokritična osoba naučila.
Kako je Sansa rekla u Game of Thrones „Sporo učim, ali naučim.“ Jedino što ja i ne učim tako sporo. wink

Sve što želim je pomoći. Razmišljanja jedne žene je između i ostalih ostavila dobar komentar i također vidi koliko se o tome malo priča. A rasprostranjenost je velika. Kolika? Ponovno vas mogu vratiti na 25.5.

Oznake: Pomoć, volja, savijeti, Zdravlje, psihičko zdravlje, poremečaji ličnosti


- 22:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

08.07.2018., nedjelja

Poremećaji ličnosti

Do sada sam, najviše kroz svoju poeziju pokušala dati sliku poremećaja ličnosti. Najviše graničnog i bipolarnoga jer najviše razumijem. Dosta dobro razumijem i narcisistički. Uglavnom dramatičnu skupinu. Vratite se na moje postove datuma: 26. i 25.5.
Što su poremećaji ličnosti?
Jedno objašnjenje koje sam dobila je da je riječ o osobi kod koje je jedna osobina jače izražena, ako je ta osoba prošla neke traume, sve je stvar okolnosti dolazi do poremećaja ličnosti.
Druga stvar kod poremećaja ličnosti nailazimo na gubitak identiteta. Takve osobe teško mogu odgovoriti na pitanje tko su. To dovodi do krajnje i učestale izgubljenosti.
Poremećaji ličnosti stvaraju se od ranih godina. Izuzetak je trajni poremećaj ličnosti (većinom govorimo o ptsp-ovcima) kada je ličnost već oblikovana, ali zbog neke traume dolazi do te vrste poremećaja. Dakle ne govorimo o samo bolestima. Govorimo na neki način o ljudima koji su drugačiji. Primjerice granični i bipolarci su vječiti umjetnici. O ovome ću govoriti još više i proći ću kroz većinu vrsta. Isprva bi prvo trebala pojasniti pojam ličnosti i pojam karaktera. No sada ukratko:

Evo što kaže Internet što ću kasnije također više razjasniti, jer stvar je toliko individualna i kompleksna.
Poremećaji osobnosti su prožimajući, nefleksibilni i stalni oblici ponašanja koji uzrokuju značajnu patnju ili funkcionalni poremećaj. Utvrđeno je deset različitih poremećaja osobnosti i podijeljeno u 3 skupine. Za sve se misli kako su posljedica kombinacije genetičkih i okolišnih (vanjskih) čimbenika. Liječe se psihoterapijom, a ponekad farmakoterapijom.
Nečiju osobnost sačinjavaju načini razmišljanja, shvaćanja, reagiranja i povezivanja, koji su tijekom vremena relativno stabilni u različitim situacijama. Osobnost je obično uočljiva od kasne adolescencije ili rane odrasle dobi, te premda mnoge osobine traju tijekom duljeg životnog razdoblja, neke s godinama slabe a neke se mogu promijeniti. Poremećaji osobnosti postoje kad te osobine postaju tako rigidne i maladaptacijske da ometaju funkcioniranje. Psihički obrambeni mehanizmi koje povremeno i nesvjesno svi rabimo u osoba s poremećajima osobnosti su nezreli i loše prilagođeni.

Podjela po skupinama:
A- ČUDNA ILI EKSCENTRIČNA GRUPA
A.1. PARANOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
A.2. SHIZOIDNI POREMEĆAJ OSOBNOSTI
A.2. SHIZOIDNI POREMEĆAJ OSOBNOSTI
(Ne radi se o šizofreniji ovdje)

B – DRAMATIČNA, EMOCIONALNA ILI NEPOSTOJUĆA GRUPA
B.1. HISTRIONSKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
B.2. NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
B.3. ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
B.4. "BORDERLINE" ili GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

C – TJESKOBNA SKUPINA, OVISNI I OPSESVINO KOMPLUZIVNI POREMEĆAJI
C.1. OVISNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
C.2. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
C.3. INHIBIRANI POREMEĆAJ LIČNOSTI

Među poremećaje ličnosti spada i bipolarni zvan Bipolarni afektivni poremećaj „BAP“.

Izvor: MSD priručnik dijagnostike i terapije.

Oznake: poremečaji ličnosti, ličnost, osobnost, karakter, psihijatrija, klasifikacija


- 15:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #

25.05.2018., petak

Rasprostranjenost

Poremećaji ličnosti iliti osobnosti. Sama dijagnoza jasno govori da je riječ o izuzetno vlastitoj narušenoj slici identiteta. To ne znači imati „dva lica“. Ne znači da se osobnosti drastično mijenjaju u nekim krajnostima kako bi se moglo protumačiti. Dok bi se opet možda moglo protumačiti i premalo. Ovisi o vrsti poremećaja, a za točni uvid potrebno je iskustvo.
Ukratko o identitetu. Mojem četvrtome poglavlju.

Govoreći o rasprostranjenosti. Nedavno sam prošetala filozofskim faksom. Wc-i služe kao ispovjedaonice. Ove dvije slike samo su maleni dio svega što sam pročitala na unutrašnjoj strani vrata, a obišla sam dosta wc-a. Dakle govorimo o nečemu što je jako rašireno. U bolnicama je toliko mladih sa tim vrstama poremećaja. Učestalost emocionalno nestabilnog i bipolarnoga je velika. A o tome se jedva govori.


Miss Killah – Alterego

Ja ni sama ne znam tko sam
dijete rata
zvonila na više vrata nego poštar

život je lijep pa ga izguram

bježim od sebe
pa bježim od njega
onda bježim od bježanja
znači bježim od bijega
trčim maraton u krug
najviše bježim od ega
da ne ubije mi dupe
još ga imam nakon svega
hvala Bogu neko me čuva gore
nemam puno
ali još uvijek imam vjeru duh u snove
iza sebe vojsku ljudi
što nedaju da potonem
i znam da valjda radim
nešto dobro baš po tome

A samo želim da me vide kakva jesam
nikad nisu, nikad neće šteta versa.



Oznake: f60.3, poremečaji ličnosti, identitet, kriza identiteta, miss killah alterego, psihofarmaceutski lijekovi, depresja, borderline, granični poremečaj ličnosti


- 19:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.05.2018., četvrtak

Stigma - druga stvar

Kako to izgleda?

Hospitalizacija:
Govoriti ću iz iskustva ležanja na afektivnom odijelu. Već sam ukratko objasnila što znači afektivni. Dakle poremećaji u ponašanju. To se odnosi na osobe koje ne mogu funkcionirati u društvu. Osobe koje se zakopaju u krevet, osobe pod teškim stresom. Dakle uglavnom depresija i anksioznost koje su uzrokovane raznim stvarima. Stresom na poslu, lošim obiteljskim odnosima, traumama, osobe bipolarno afektivnog poremećaja i emocionalno nestabilni poremećaji ličnosti uglavnom. Na hospitalizaciju se dolazi kada je stvar već kritična. Ja sam znala otići da sredim svoje misli. Praktički svi dođu dobrovoljno i naravno potpisuje se pristanak na bolničko liječenje. U bilo kojem trenutku može se tražiti otpust koji onda ide na svoju ruku. Jedino ako je osoba suicidalna, auto ili hetero agresivna.
Afektivni odijeli su uglavnom otvorenoga tipa. To znači da se možete u slobodno kretati po krugu bolnice. Van bolnice nije dozvoljeno. Ako se nešto desi bolničko osoblje odgovara za to. No ako je nešto nužno za obaviti može se traćiti izlaznica. Afektivni može imati dio poluzatvorenoga tipa. Iz toga razloga ako je neki pacijent primjerice suicidalan pa neki imaju dopuštenje, neki ne. U krugu bolnice ima i kafić, teretana i fitnes koji nije obavezan.
Ujutro prvo treba zategnuti krevete, zatim je tjelovježba. Sastanci su ovisi kako gdje. Uglavnom sa glavnom sestrom da se vidi ima li kakvih problema, dogovaranje oko socioterapije. Socioterapiju vodi netko od pacijenata, ili se igraju društvene igre (Ja volim ljude maltretirati sa šahom i da volim vodit tjelovježbu.). To je obično oko 17 sati. Poslije sastanka ide se na radnu terapiju. Ima nekoliko zgrada podijeljeno na vrste radionica. Tamo sam i naučila raditi dekupaž. Stvarno je mnogo materijala i mnogo toga za raditi, no ovisi u kakvome ste stanju, može se i samo bojati. Uz to znaju biti vježbe disanja, opuštanje, te razne druge vježbe koje vodi terapeutica. Zatim grupe sa sestrom, sa psihologicom, socijalnom radnicom, te grupe sa doktorima na kojima samo prisustvuju pacijenti toga doktora. Uglavnom postoji raspored kada je što. Također postoje zaduženja za dovoz hrane, čišćenje boravka, tu je isto raspored. Čišćenje prostorije u kojoj se može pušiti, o tome pacijenti sami vode brigu. Prvi vikend obično se ne ide doma, drugi vikend ovisno o stanju, ali uglavnom svi koji traže mogu otići doma od petka do nedjelje navečer ili uzeti dnevni izlaz samo jedan dan. Kako kome paše.
Takav program je uistinu odličan. Uz korekciju terapije, cilj je pokrenuti pacijente, da međusobno funkcioniraju kao grupa. Grupe su odlične i da se svašta naučiti. Hospitalizacija služi da pacijente pripremi da može funkcionirati kada dobije otpust. Pravo liječenje ustvari nastupa doma. Mnogi se prečesto previše oslanjaju na lijekove. No lijekovi su samo štaka, treba raditi na sebi. A bolnica se da dobro „iskoristiti“.

Osim hospitalizacija postoji i dvnevna bolnica. Ona je negdje od jutra do cca 14, 15 sati. Obuhvaća grupe i radne terapije. Ovisno o programu može biti svaki dan od ponedjeljka do petka, dva puta ili jednom tjedno.

Može se ići i samo na grupe jednom ili dva puta tjedno ovisi o tipu grupe. Traje otprilike dva sata.

Tako da stvari i nisu baš onakve kakvu mnogi imaju perspektivu. Uvijek je i lakše kada te se razumije bez puno riječi. Odlazak u bolnicu često baš znači da se borite. Općenito obraćanje psihijatru ili psihologu govori da se borite i da ste svjesni da vam je potrebna pomoć. Andrija Štampara u Zagrebu nije bolnica, prakticiraju samo ambulantno liječenje i imam samo hvale. Google će sve reći.
Tako da ako uistinu ne možete funkcionirati, patite se radije potražite pomoć. Koliko ljudi ode u alkoholizam, drogu. Koliko njih digne ruku na sebe. Stoga nema nikakve sramote, sve je samo stigma. Baš sve ovo znači da ste hrabri i borac i želite kvalitetan život. Sve ostalo su samo predraduse.

Oznake: psihijatrija, afektivni odijel, hospitalizacija, predrasude, poremečaji uzrokovani stresom, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, programi psihijatrijskog liječenja, psiholozi, duševna oboljenja, anksioznost, depresija


- 13:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.04.2018., petak

Obavijest

Zbog nekih „novih otkrića“ i obilazaka raznih specijalista, i još nekih stvari vremenski sam i više nego ograničena pa će me biti manje na blogu. No nikako nisam zaboravila u principu glavni razlog pokretanja ovoga bloga, a to je pomoć, koliko god mogu i sa znanjem i iskustvom kojeg imam, onima koji se nalaze u sličnim situacijama. I pripremam nešto za što će mi trebati vremena također, a i malo više hrabrosti nego do sada. I to je moje obećanje. Obećanje da koje sam si dala još prije pokretanja bloga.Kada sam rekla da nešto dobro mora proizići iz svega toga i pokorila se dragom Bogu. Da ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bi pomogla makar se okrunila se krunom trnja.
I imam plan. Imam ga od početka. Samo kako je to u životu tako ništa ne ide pravocrtno. Čovjek uvijek mora bauljat do svoga cilja.
Uistinu moram priznati i samu težinu pisanja postova pod zadnje, nedostatka koncentracije, vremena, te golemog umora. Dala sam zadnje od sebe...za sada...
Sada se moram posvetiti prvenstveno fizičkom stanju, no čim stanem na noge hvatam se onoga što mi je već dugo namjera. Tamo gdje često boravim, na afektivnom, poremećaja ličnosti, iskustveno bipolarnih i onoga što sam sama…na granici.

Oznake: psihofizičke bolesti, stres, depresija iskustva, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, Bipolarni, granični


- 16:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (9)
Lipanj 2018 (19)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi