Puzle života

25.05.2018., petak

Rasprostranjenost

Poremećaji ličnosti iliti osobnosti. Sama dijagnoza jasno govori da je riječ o izuzetno vlastitoj narušenoj slici identiteta. To ne znači imati „dva lica“. Ne znači da se osobnosti drastično mijenjaju u nekim krajnostima kako bi se moglo protumačiti. Dok bi se opet možda moglo protumačiti i premalo. Ovisi o vrsti poremećaja, a za točni uvid potrebno je iskustvo.
Ukratko o identitetu. Mojem četvrtome poglavlju.

Govoreći o rasprostranjenosti. Nedavno sam prošetala filozofskim faksom. Wc-i služe kao ispovjedaonice. Ove dvije slike samo su maleni dio svega što sam pročitala na unutrašnjoj strani vrata, a obišla sam dosta wc-a. Dakle govorimo o nečemu što je jako rašireno. U bolnicama je toliko mladih sa tim vrstama poremećaja. Učestalost emocionalno nestabilnog i bipolarnoga je velika. A o tome se jedva govori.


Miss Killah – Alterego

Ja ni sama ne znam tko sam
dijete rata
zvonila na više vrata nego poštar

život je lijep pa ga izguram

bježim od sebe
pa bježim od njega
onda bježim od bježanja
znači bježim od bijega
trčim maraton u krug
najviše bježim od ega
da ne ubije mi dupe
još ga imam nakon svega
hvala Bogu neko me čuva gore
nemam puno
ali još uvijek imam vjeru duh u snove
iza sebe vojsku ljudi
što nedaju da potonem
i znam da valjda radim
nešto dobro baš po tome

A samo želim da me vide kakva jesam
nikad nisu, nikad neće šteta versa.



Oznake: f60.3, poremečaji ličnosti, identitet, kriza identiteta, miss killah alterego, psihofarmaceutski lijekovi, depresja, borderline, granični poremečaj ličnosti


- 19:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.05.2018., četvrtak

Stigma - druga stvar

Kako to izgleda?

Hospitalizacija:
Govoriti ću iz iskustva ležanja na afektivnom odijelu. Već sam ukratko objasnila što znači afektivni. Dakle poremećaji u ponašanju. To se odnosi na osobe koje ne mogu funkcionirati u društvu. Osobe koje se zakopaju u krevet, osobe pod teškim stresom. Dakle uglavnom depresija i anksioznost koje su uzrokovane raznim stvarima. Stresom na poslu, lošim obiteljskim odnosima, traumama, osobe bipolarno afektivnog poremećaja i emocionalno nestabilni poremećaji ličnosti uglavnom. Na hospitalizaciju se dolazi kada je stvar već kritična. Ja sam znala otići da sredim svoje misli. Praktički svi dođu dobrovoljno i naravno potpisuje se pristanak na bolničko liječenje. U bilo kojem trenutku može se tražiti otpust koji onda ide na svoju ruku. Jedino ako je osoba suicidalna, auto ili hetero agresivna.
Afektivni odijeli su uglavnom otvorenoga tipa. To znači da se možete u slobodno kretati po krugu bolnice. Van bolnice nije dozvoljeno. Ako se nešto desi bolničko osoblje odgovara za to. No ako je nešto nužno za obaviti može se traćiti izlaznica. Afektivni može imati dio poluzatvorenoga tipa. Iz toga razloga ako je neki pacijent primjerice suicidalan pa neki imaju dopuštenje, neki ne. U krugu bolnice ima i kafić, teretana i fitnes koji nije obavezan.
Ujutro prvo treba zategnuti krevete, zatim je tjelovježba. Sastanci su ovisi kako gdje. Uglavnom sa glavnom sestrom da se vidi ima li kakvih problema, dogovaranje oko socioterapije. Socioterapiju vodi netko od pacijenata, ili se igraju društvene igre (Ja volim ljude maltretirati sa šahom i da volim vodit tjelovježbu.). To je obično oko 17 sati. Poslije sastanka ide se na radnu terapiju. Ima nekoliko zgrada podijeljeno na vrste radionica. Tamo sam i naučila raditi dekupaž. Stvarno je mnogo materijala i mnogo toga za raditi, no ovisi u kakvome ste stanju, može se i samo bojati. Uz to znaju biti vježbe disanja, opuštanje, te razne druge vježbe koje vodi terapeutica. Zatim grupe sa sestrom, sa psihologicom, socijalnom radnicom, te grupe sa doktorima na kojima samo prisustvuju pacijenti toga doktora. Uglavnom postoji raspored kada je što. Također postoje zaduženja za dovoz hrane, čišćenje boravka, tu je isto raspored. Čišćenje prostorije u kojoj se može pušiti, o tome pacijenti sami vode brigu. Prvi vikend obično se ne ide doma, drugi vikend ovisno o stanju, ali uglavnom svi koji traže mogu otići doma od petka do nedjelje navečer ili uzeti dnevni izlaz samo jedan dan. Kako kome paše.
Takav program je uistinu odličan. Uz korekciju terapije, cilj je pokrenuti pacijente, da međusobno funkcioniraju kao grupa. Grupe su odlične i da se svašta naučiti. Hospitalizacija služi da pacijente pripremi da može funkcionirati kada dobije otpust. Pravo liječenje ustvari nastupa doma. Mnogi se prečesto previše oslanjaju na lijekove. No lijekovi su samo štaka, treba raditi na sebi. A bolnica se da dobro „iskoristiti“.

Osim hospitalizacija postoji i dvnevna bolnica. Ona je negdje od jutra do cca 14, 15 sati. Obuhvaća grupe i radne terapije. Ovisno o programu može biti svaki dan od ponedjeljka do petka, dva puta ili jednom tjedno.

Može se ići i samo na grupe jednom ili dva puta tjedno ovisi o tipu grupe. Traje otprilike dva sata.

Tako da stvari i nisu baš onakve kakvu mnogi imaju perspektivu. Uvijek je i lakše kada te se razumije bez puno riječi. Odlazak u bolnicu često baš znači da se borite. Općenito obraćanje psihijatru ili psihologu govori da se borite i da ste svjesni da vam je potrebna pomoć. Andrija Štampara u Zagrebu nije bolnica, prakticiraju samo ambulantno liječenje i imam samo hvale. Google će sve reći.
Tako da ako uistinu ne možete funkcionirati, patite se radije potražite pomoć. Koliko ljudi ode u alkoholizam, drogu. Koliko njih digne ruku na sebe. Stoga nema nikakve sramote, sve je samo stigma. Baš sve ovo znači da ste hrabri i borac i želite kvalitetan život. Sve ostalo su samo predraduse.

Oznake: psihijatrija, afektivni odijel, hospitalizacija, predrasude, poremečaji uzrokovani stresom, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, programi psihijatrijskog liječenja, psiholozi, duševna oboljenja, anksioznost, depresija


- 13:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.04.2018., petak

Obavijest

Zbog nekih „novih otkrića“ i obilazaka raznih specijalista, i još nekih stvari vremenski sam i više nego ograničena pa će me biti manje na blogu. No nikako nisam zaboravila u principu glavni razlog pokretanja ovoga bloga, a to je pomoć, koliko god mogu i sa znanjem i iskustvom kojeg imam, onima koji se nalaze u sličnim situacijama. I pripremam nešto za što će mi trebati vremena također, a i malo više hrabrosti nego do sada. I to je moje obećanje. Obećanje da koje sam si dala još prije pokretanja bloga.Kada sam rekla da nešto dobro mora proizići iz svega toga i pokorila se dragom Bogu. Da ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bi pomogla makar se okrunila se krunom trnja.
I imam plan. Imam ga od početka. Samo kako je to u životu tako ništa ne ide pravocrtno. Čovjek uvijek mora bauljat do svoga cilja.
Uistinu moram priznati i samu težinu pisanja postova pod zadnje, nedostatka koncentracije, vremena, te golemog umora. Dala sam zadnje od sebe...za sada...
Sada se moram posvetiti prvenstveno fizičkom stanju, no čim stanem na noge hvatam se onoga što mi je već dugo namjera. Tamo gdje često boravim, na afektivnom, poremećaja ličnosti, iskustveno bipolarnih i onoga što sam sama…na granici.

Oznake: psihofizičke bolesti, stres, depresija iskustva, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, Bipolarni, granični


- 16:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (24)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi