Puzle života

16.04.2018., ponedjeljak

Moj svijet



Ponekada, kada je teško. Pustim za me predivnu, mirnu, opuštajuću muziku. Najčešće melodiju iz filmova. I onda se izgubim. U trenutku. Daleko od svega. Nalazim se u zamračenom kazalištu. Strop je prekriven zvijezdama. Svijetla su upravo onakva kakva trebaju biti. Meni ugodna, malo prigušena i gledam ples. Ples pod zvijezdama. Obučena u svilenu haljinu s osjećajem predivne žene i prave dame. Odlazim na svoje mjesto gdje sam sama. Pod noćnim nebom, ali sve je ipak svijetlo, prekriveno mjesečevim bojama. Tu je cvijeće, pastelnih boja. Cvijeće moga dizajna. Vodopad tako tople vode što protječe iz raznih kristala, licem prema gore dopuštam da me obnovi voda. I plešem. Bosa. Jer je trava toliko ugodna. Haljina mi je lagana kao pero, niti ju osjetim. Ležim na toj travi i gledam u to zvjezdano nebo. Mogla bi biti i gola na tome mjestu nema nikoga. Osim pokojeg zeca ili srne. Tu sam sretna. Tu sam mirna. Tu sam sigurna. U svojoj mašti, ja se regeneriram.

Age of Adaline - soundtrack

Oznake: The age of Adaline melodija, Mašta...., moj svijet, zvijezde, noć, kazalište, oaza mira i spokoja


- 14:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (9)
Lipanj 2018 (19)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi