Puzle života

26.05.2018., subota

Četvrto poglavlje - Identitet

LICE STRANCA

Ne poznam te dovoljno,
da voljela bih te
onako kako zakon nalaže.
Sunce i mjesec obasjava te,
ali mrak guta
Svaki dio tvojih skuta.
Tvoje lice stranca,
u meni izaziva i nadu i strah.
I okovana lanca
moja duša
i moja suša.
Ne poznah se dovoljno.


NARCISOIDNA
Grandiozna sva
Bivša balerina
Pa mi takav stav
Možda jest,
možda ne.
O divljenja i priznanja -
dajte, to mi dajte
I kada već sam takva,
i takav kamen posjedujem.
Onda nek' budem do kraja.
Narcisoidna, prljavica,
Nek' se sebi divim
I prezirem
do srži kostura svoga,
mrzim, riječima trujem.
Samo baš sam narcisoidna prava budala,
u vlastite oči se pogledati ne mogu.
Pa sam opet u soju starom
Što sam, tko sam?
No bitno da sam bitna,
da sam u nizu prva
i da sam šefica, kraljica.

I znam od kud proizlazi ,
iz slabosti vlastite,
ogledala i koje propagade.

I ne znam zbog čega.
Prezir je već
slabosti, njezine nadmoći ,
munje potrebnih laži.
Što me cijepa
i tako nebitnog mrava gazim.


Oznake: identitet, kriza identiteta, poezija, crno-bijala fotografija.


- 11:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

25.05.2018., petak

Rasprostranjenost

Poremećaji ličnosti iliti osobnosti. Sama dijagnoza jasno govori da je riječ o izuzetno vlastitoj narušenoj slici identiteta. To ne znači imati „dva lica“. Ne znači da se osobnosti drastično mijenjaju u nekim krajnostima kako bi se moglo protumačiti. Dok bi se opet možda moglo protumačiti i premalo. Ovisi o vrsti poremećaja, a za točni uvid potrebno je iskustvo.
Ukratko o identitetu. Mojem četvrtome poglavlju.

Govoreći o rasprostranjenosti. Nedavno sam prošetala filozofskim faksom. Wc-i služe kao ispovjedaonice. Ove dvije slike samo su maleni dio svega što sam pročitala na unutrašnjoj strani vrata, a obišla sam dosta wc-a. Dakle govorimo o nečemu što je jako rašireno. U bolnicama je toliko mladih sa tim vrstama poremećaja. Učestalost emocionalno nestabilnog i bipolarnoga je velika. A o tome se jedva govori.


Miss Killah – Alterego

Ja ni sama ne znam tko sam
dijete rata
zvonila na više vrata nego poštar

život je lijep pa ga izguram

bježim od sebe
pa bježim od njega
onda bježim od bježanja
znači bježim od bijega
trčim maraton u krug
najviše bježim od ega
da ne ubije mi dupe
još ga imam nakon svega
hvala Bogu neko me čuva gore
nemam puno
ali još uvijek imam vjeru duh u snove
iza sebe vojsku ljudi
što nedaju da potonem
i znam da valjda radim
nešto dobro baš po tome

A samo želim da me vide kakva jesam
nikad nisu, nikad neće šteta versa.



Oznake: f60.3, poremečaji ličnosti, identitet, kriza identiteta, miss killah alterego, psihofarmaceutski lijekovi, depresja, borderline, granični poremečaj ličnosti


- 19:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi