Puzle života

07.04.2018., subota

Moje tri kratke priče

DJEVOJKA SA BILJARSKIM ŠTAPOM
Čudnih li pukotina u pozadini. Čudne li svijetlosti što kroz njih prolazi. Tek tračci, kao strijele sijeku trošnu, skučenu, ustajalu prostoriju. Njihov proboj kroz kožu moga zatiljka. Tople i pune ugode, a opet tako hladne. Ja znam istinu. Osjetim njihovu jezivost i brutalnost. To nije ona nevina svijetlost iz njenoga kuglastog izvora. Ona je lažna. Svakom trulom pukotinom sve iskvarenija. Gnjile što odudaraju prokletstvom i nečistom smrti. Smrad dobro sakrivenih crvi što raširuju pukotine trujući još više svijetlosti. Osjećam tu gmizajuču gamad na svom zatiljku. Nagnuta nad biljarskim stolom ne mogu se pomaknuti. Povući se dalje u tamu od tih prijenosnika najsmrtonosnijeg virusaa. Bolesti društva. Ovoga puta ne mogu pobjeći. Više ne. Više niti ne želim. Nešto je toliko prelijepo u tome. Ugodno? Sigurno ne. Opijena sam moći. Moć istine i njezina prihvaćanja. Puštam je da uđe kroz moj zatiljak. Mračnost moje duše i njezinu samu srž. I kontrolom nad biljarskim štapom oštro udaram bijelu kuglu.

40 MILIJUNA OPASNOSTI
Buka! Gužva! Previše ljudi, previsoke zgrade, vidno polje kao u konja opremljenoga za trku. Sluha tri metra pod vodom. Mješavina mirisa stopljena u jedan nedefinirani smrad što se slijeva na sve pupoljke jezika. Vjetar, dodiri ljudi u tolikoj gužvi. Vješto zbunjuju kožu.
Buka! Gužva! Ubojice osjetila. No statistički naboj… upozorenja?...nečega. Podigne mi svaku dlaku na tijelu.
Zamjetih veoma skupo dotjeranog muškarca. Koračajući žurno u susret meni. Vikao je u mobitel i začuh njegove riječi nađuvši se tek nekoliko centimetara dalje.
„ A od kuda da ja tebi stvorim 40 milijuna kuna ovoga trenutka?“
40 milijuna kuna. I toliko pitanja u glavi. Čime se bavi? Direktor? 40 milijna čistoga ili prljavog novca? Što bih ja s toliko novaca? Misli se nastaviše nizati u glavi jedna za drugom. Svaka potežući novu. 40 milijuna misli prođoše mi glavom kroz prijeđenih 400 metara. Tu stadoh. Pred zgradom gdje me čeka razgovor za posao. Briznuh u plač.
Čime se bavi. Prije 400 metara. Neće me zaposliti. Nakon 400 metara.
Okrenuh se na milji života. Na tih 40 milijuna kuna. 40 milijuna misli. 40 Milijuna opasnosti.

PLES S VAMPIROM
„ Volim svoj posao. Mnogi posao zubara smatraju dosadnim. Ne vide njegovu puninu kreativnosti. Smatram se istovremeno i doktoricom i umjetnicom. Taj predivan i uzbudljiv trenutak kada oblikujem plombu. Tužno je koliko ljudi zanemaruje svoje zube, dolazeći tek kada je bol neizdrživa.
Toliko umanjivanje njihove važnosti. Važnosti koju shvate tek kada počnu propadati jedan za drugim. Ja sam zubarica, ja poznam njihovu važnost. No nisam znala koliko su ljudi u mome životu važni dok nisu počeli odlaziti jedan za drugim. Crpila sam njihovu energiju, hraneći se emocijama…Pravi emocionalni vampir koji je krao njihovi sreću, kvarila i razboljavala. Sada će se oporaviti. Možda. A ja? U moru ljudi žrtve se nalaze. Sada shvaćam važnost ljudi. Moje hrane. Ja ću biti dobro. U moru ljudi žrtve se nađu samo tako. „
Taj monolog proleti joj glavom kada ju je nježan i topao muškarac zavrtio, te privio ka sebi, predlažući sljedeći korak., a ona mu se nasmiješi već grižući svojim zubima membranu emocija.

Malo znam biti uvrnuta tu i tamo. Bolje da ne iznosim svoje horor priče belj

Oznake: kratke priče


- 15:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (19)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi