Puzle života

14.05.2018., ponedjeljak

Padanje niz stepenice

Evo kako sam pročitala post od Smjehotvorine, sa tim padom niz stepenice moram se nadovezati.
Sad prvo da sa mozgom koji ne radi izračunam pred koliko je to godina bilo. Tad sam imala 17, dobro ajmo dalje. Na afterpatiju nove godine nacugala sam se poštenski u jednome kafiću. Kada se izlazi iz toga kafića prvo su jedna vrata, lijevo su stepenice prema skladištu. A zatim druga vrata gdje izlazi van na zrak i skreće se lijevo, jer desno je zid. I tako sam ja naroljana prerano skrenula lijevo. Bitno je napomenuti da sam imala crvenu kosu i crvene štikletine. I tako sam letjela prek tih stepenica. Dočekala se na noge, ali odvalila cijeli komad žbuke glavom. Frendica nas je već vidjela na hitnoj. A ja sam sva zbunjena samo gledala što se desilo. Tako da Smjehotvorine šišaj ti ove s Eurosonga ja znam padam niz stepenice sa stilom.
Pet godina kasnije. Nekih godinu i po od sada. Pričamo mi tako u društvu tko se tako razbio, kada jedan dečko veli ja tipa „Ja sam se valjao od smijeha kada je još pred dosta jedna ženska crvene kose i crvenih štikli letjela niz stepke i odvalila komad žbuke u tom kafiću.“ .
Ja sam samo… „Ammm. To sam bila ja.“ .

Oznake: alkohol, pijanstvo, kafić, padanje niz stepenice, crvena kosa i štikle


- 12:34 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (22)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi