Puzle života

29.05.2018., utorak

Bolnica

Moje radne ruke postale su prekrvave. Na ugodu nikada pristajala. Kada bi ugoda nastala korak naprijed bi radila. Umor me svladao, u glavi je nastao nered. Zahuktavajući se zadnjih par dana, slomilo me u jednoj noći. Licem na hladan pod me bacilo nosa razbijena. I ne mogu više sama. Pomoć moram potražiti. I sada ovako slaba za mene je bolnica neizbježna. Ali nije mi uistinu toliko teško koraknut u bolnicu, jer tamo se idem boriti. I govorim već dugo da se ne bojim pasti. Bojim se da ne padnem, jer to znači da se ne borim dovoljno za ono što želim najviše.Znam što sam izabrala, znam koliko duboko u blato moram ući. Ali ostajem pri tome. I boli me ko pas. Ali mi istini za volju ne smeta. Jer se dovoljno znam i više nego dovoljno si dokazala. A moje oči od kada je nastalo poglavlje kolaterna ljepota, pred njome više slijepe nisu. Od kad sam shvatila i od kad je doprijeto do mene, kada se cijela stvar prelomila, kada je nastao epilog. Znala sam da sam pokrenula lavinu. Sjela u vlak koji nikada ne staje.

I znam da poslije oluje uvijek ostaje svijež zrak.

Ne želim nositi laptop sa sobom. Javiti ću se možda tu i tamo s nečime. S obzirom na situaciju teško da ću posjećivati vaše blogove. Možda tu i tamo. Po osjećaju. Po stanju. Ne mogu to znati sada. Izgurala sam toliko da dovršim priču do kraja. Još samo slijedi epilog.

Behind this soft exterior, lies a warrior.

Beth Crowley - Warrior


Oznake: hospitalizacija, Warrior, Beth Crowley


- 17:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi