Puzle života

11.03.2018., nedjelja

Liječenje Virginie Woolf i afektivni poremečaji kroz povijest

Virginia Woolf poznata engleska spisateljica bila je jedna od ključnih autora narativnog modernizma. Uz Joyce Faulknera Virginia je bila predstavnica struje svijesti, te osnivačica feminističke književne kritike. Rođena u uglednoj Viktorijanskoj obitelji 1882 godine. Za nju je poznato da je bolovala od duševne bolesti, te je počinila suicid 1941 godine.
Virginia je bolovala od bipolarnog poremećaja koji je ustanovljen tek kasnije 1952 godine u priručnik duševnih bolesti (DSM-I), kada su uvedeni poremećaji ličnosti od strane američke udruge. Tek 1952. Godine počela je terapija psihoanalitičkim pristupom po Freudu. Koja se primjenjivala do 2000. Godine kada je iz istog priručnika nastala nova verzija gdje se razumijevanje proširilo i produbilo (DSM-IV-TR). 1996 Young i Mc Grim razvili su novi pristup liječenja poremećaja ličnosti kognitivno bihevioralnm terapijom. Tada su afektivni poremećaji (danas poznati pod nazivom poremećaji raspoloženja), čije je bitno obilježje prvi puta i uvedeni.
Farmakoterapija uvedena je u psihijatriji tek 80-tih godina prošlog stoljeća.
Kod Bap-a (Bipolarni afektivni poremećaj) glavna karakteristika je izmjena depresije i manije. U stanju manije misli naviru bujicom, a osoba zrači srećom i samopouzdanjem. No prije ili kasnije nakon toga slijede depresivne misli i osjećaji, sve se to izmjenjuje u nepravilnim razmacima, što na kraju dovodi do izrazitog umora i iscrpljenosti.
Kod bipolarnog poremećaja postoje tri tipa:
- Tip 1: Koji je imala Virginia – tu su potpuno manične faze, miješane epizode, obično popraćene teškim depresivnim epizodama.
- Tip 2: dominantnija depresija. Stanje uzvišenosti je hipomanična koja je slabija od manije. Tu se ne javljaju psihoze i nema miješanih epizoda.
- Ciklotomični poremećaj koji je najlakši tip bipolarnog.
O psihozama i više o bipolarnog govoriti ću kojom drugom prilikom. No s obzirom da je Virginia patila od prvog tipa važno je napomenuti da osobe u maničnoj fazi govore ubrzano i puno, te dolazi i do pojava halucinacija, dok se u depresivnoj fazi javlja pretjerano spavanje. Zna doći i do javljanje anoreksije (od koje je Virginia također patila.)

Kako se onda Virginia liječila?
Nema točnih podataka no kada se sagleda taj period, uzevši u obzir razdoblje njezina života možemo doći do neke pretpostavke.
Virginia koja se počela liječiti veoma mlada, najvjerovatnije još sa 13 godina, 1895 godine kada je doživjela prvi živčani slom nakon smrti njezine majke. Deset godina kasnije bila je suočena i sa smrču njezina oca. Iako je psihoanazliza bila priznata tek 1902, u ekspirementalne svrhe koristila se još od 1895 godine. Afektivni poremećaji još nisu smatrani važnima, a psihijatrija je do tada bila poprilično oštra.
Od objavljivanja njezina prva romana The voyge out 1915, kada započinje svoju spisateljsku karijeru, otpriike iz tog doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi kao i psihoze. Potvrđena je činjenica da se pred kraj života preselila u Richmond, mirno mjesto za koje su smatrali da bi pomoglo pri njezini liječenju . Kao radnu terapiju Virginia i njezin suprug osnivaju „Hogarth Press“.
U principu način njezina liječenja najvjerovatnije je bio upravo njezinim pisanjem. Gdje je kako se u njezinim djelima vidi u središtu njezino ja, te se putem pisanja pokušavala strukturirati, zaokružiti. Na taj način introspekcije mogli bismo reći da je vršila psihoanalizu. To se vidi posebice kod djela Mrs. Dollay, gdje je konstantno gomilala pitanja, pokušavajući tako riješiti vlastitu zagonetku svog narušenog unutarnjeg stanja.

Oznake: afektivni poremećaji, bipolari, cirginia woolf, young, Freud, psihoanaliza


- 10:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.02.2018., srijeda

Interpretacija filma The Hours (Sati)

The Hours iliti sati je je film nastavo po djelu Michael Cunningham 1998.koji je odlično opisao život Virginie Wool. Žene koje je bolovala od prvog tipa bipolarnog afektivnog poremećaja. To uključuje izmjene euforćne i depresivne faze, a i psihoze (kako je Virginia rekla u oproštajnome pismu „ponovno čujem glasove.“ Djelo je napravljeno savršeno načinom kako je ona pisala strujom svijesti. Film (govoriti ću tako, jer se još nisam uspjela dokopati knjige) uključuje Virginiu u sadašnjem trenutku te se isprepliće sa njezinim djelom Mrs. Dalloway. U ovom postu iznijela bi jednu scenu i problematiku osobe s afektivnim poremećajima.
Prvo ću iznijeti scenu gdje se Virginia želi vratiti u London, jer ju je njezin muž odveo na mirno mjesto smatrajući da joj London šteti. U filmu Virginia govori da umire u tamo gdje trenutno živi. Iako njezin muž misli da ona ne razmišlja logično. Te joj također govori da kada ju ne bi znao bolje mislio bi da je nezahvalna. Ona mu govori kako je sama u mraku u svojoj bolesti i jedino ona može znati svoje stanje. „To je moje pravo, pravo svake osobe“ .Njezin izbor je vratiti se u London. „Čak i najluđi pacijent ima pravo reći nešto u vezi svoje bolesti. To nam govori da smo ljudska bića.“ Tu nalazimo na prvu problematiku koja je sama po sebi razumljiva. Razumljiva je i od strane onih koji nas vole da nas žele zaštiti, pomoći nam na bilo koji način. Ali i najluđi pacijent ima pravo reći nešto u vezi svoje bolest. To mu govori da je živ, a pravo izbora ne može nam oduzet nitko. Virginia također u filmu iznosi „Ne možeš pronaći mir izbjegavajući život.“ Nažalost dosta ljudi koji se i ne „liječe“ čine istu stvar. Izbjegavaju život onakvim kakvim je.
Sljedeća problematika u tom filmu leži u razlogu njezina suicida. Kako sam rekla mi afektivno oboljeli svjesni smo svojih postupaka, što nas ubija. Iz razgovora s dosta ljudi većinom se svi osjećamo kao teret. Nezahvalno. A nismo u mogućnosti uvijek se držati pod kontrolom.
U Virginijinom oproštajnom pismu točno se vidi koliko je ona zahvalna svome mužu, koliko se osjeća kao teret, koliko krivom se osjeća. Ona u potpunosti iznosi svoju zahvalu, ali kako je sama napisala čini ono što misli da je najbolje. „Znam da ti uništavam život i bez mene ćeš moći raditi.“

Radom na sebi znam da su ti osjećaji su pogrešni, ali određene stvari djeluju tako na nas. Moje mišljenje je da bi najbližima oboljele osobe trebalo objasniti bolest i posvetiti se posebno ovome dijelu. Ja sam shvatila to. Ali određene rečenice me okinu samo tako i proizvedu kontraefekt. Još je puno rada preda mnom. No smatram da je važno objasniti ljudima koje mi volimo i koje nas vole kako se osjećamo. I koje su to ključne rečenice koje mogu potaknuti na suicid. Jer nam se nesvjesno šteti, a mi se osjećamo neshvaćeno, prepuni bijesa.

Oznake: bipolarni poremećaj, afektivni poremećaji, Pomoć, film the hours, sati, Virginia Woolf


- 08:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (12)
Ožujak 2018 (28)
Veljača 2018 (50)

PROLOG

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se