Puzle života

31.05.2018., četvrtak

Enigma mjeseca

Uvijek ista. Okupana zvjezdanom ljepotom i nakon dvadeset godina njihova braka, uzvrela ljubav i dalje je ostala ista.
No okupana mjesečevom enigmom ipak ga uvijek njemu na savršenstveni način iznova iznenadi.

Oznake: mjesec, enigma, ljubav


- 15:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #

30.05.2018., srijeda

Biljka

Londonsko predgrađe, godina 1940.
Gledala je svoju biljku, venula je. Venula kao i njezina duša. Nije se niti trudila spasiti ju. Jedva se trudila spasiti sebe. Letjeti u onaj mračni podrum svaki puta kada bi bombardiranje započelo. Kada bi zgrade drhtale kao i svi u podrumu sa njome, dok se prašina spuštala po njima. No ona nije drhtala. Ne nakon njegove smrti. Čovjeka kojeg je toliko voljela. Čovjek koji nije niti poginuo pod paklom rata već od noža, ruke obična pljačkaša. Gledala je tu biljku. Njezino poistovjećivanje s njome. Umrijeti kada i biljka. Sve više realnosti u njoj nadmašivalo se. No za takva vremena, nakon tragedija. Čovjek se zapita što je realnost. I misli si, da je realnost za svakoga drugačija. Gleda u biljku. Misli si toliko različitih realnosti stvorenih na temelju nekih istina. Biljka ugiba. Više ne čuje niti zvukove. Osjeti samo drhtaj zgrade. Više ne pokreće svoje noge. Zna da je kraj tu. Da će napokon biti s njime.
U takvim vremenima svaka crta realnosti se gubi. Ostaju samo istine.

Oznake: povijesna priča


- 12:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

29.05.2018., utorak

Epilog

VLAK KOJI NE STAJE

Okrznuta jabuka,
samo malo tek piknuta,
iglom probodena,
rupa je probijena,
gotovo,
kreće!

Ne staje; dublje, dublje,
ulazim u ruševinu
među nestabilne zidine.
Zidovi što su jednom izgledali lijepo.

Sada svaki dan vadim ciglu jednu,
crvlju punu i ne staje,
ne staje.
Ja sijela sam na vlak koji ne staje.

Oznake: poezija


- 19:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Bolnica

Moje radne ruke postale su prekrvave. Na ugodu nikada pristajala. Kada bi ugoda nastala korak naprijed bi radila. Umor me svladao, u glavi je nastao nered. Zahuktavajući se zadnjih par dana, slomilo me u jednoj noći. Licem na hladan pod me bacilo nosa razbijena. I ne mogu više sama. Pomoć moram potražiti. I sada ovako slaba za mene je bolnica neizbježna. Ali nije mi uistinu toliko teško koraknut u bolnicu, jer tamo se idem boriti. I govorim već dugo da se ne bojim pasti. Bojim se da ne padnem, jer to znači da se ne borim dovoljno za ono što želim najviše.Znam što sam izabrala, znam koliko duboko u blato moram ući. Ali ostajem pri tome. I boli me ko pas. Ali mi istini za volju ne smeta. Jer se dovoljno znam i više nego dovoljno si dokazala. A moje oči od kada je nastalo poglavlje kolaterna ljepota, pred njome više slijepe nisu. Od kad sam shvatila i od kad je doprijeto do mene, kada se cijela stvar prelomila, kada je nastao epilog. Znala sam da sam pokrenula lavinu. Sjela u vlak koji nikada ne staje.

I znam da poslije oluje uvijek ostaje svijež zrak.

Ne želim nositi laptop sa sobom. Javiti ću se možda tu i tamo s nečime. S obzirom na situaciju teško da ću posjećivati vaše blogove. Možda tu i tamo. Po osjećaju. Po stanju. Ne mogu to znati sada. Izgurala sam toliko da dovršim priču do kraja. Još samo slijedi epilog.

Behind this soft exterior, lies a warrior.

Beth Crowley - Warrior


Oznake: hospitalizacija, Warrior, Beth Crowley


- 17:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Peto poglavlje - Kolaterna ljepota

SUZA
ta tuga
toliko je bolja nego mržnja.
Mirna je i lakša,
lijepa jer nije tašta.
Ona srce puni,
ne podcjenjuj tugu,
i ona ima boje
i u sebi krije dugu.


KOLATERNA LJEPOTA
Po prvi put u životu
napisah pjesmu lijepu,
a da ima žar i njezin čar.
U cjelini u punini,
u sanovitu rijeku,
u njenu lijepu jeku.
Niz godina pisah
samo teškoću, bol
i njenu dreku!
No kad boli i vidiš lijepu rijeku,
njezin sjaj i zlaćenu jeku…
i kolaternu ljepotu…
Mirnu; nerječitu,
samo u srcu, ispunjenu…

ČISTINA
U meni ognjen
Prahistorijski teret nošen
Vatra toliko jaka
i moga neprijatelja straha,
te njegova pakla.
U bjesnilu
Lisičine bjesnoće
Prema šumi se kretah
kroz natrpan snijeg se probijah,
hladnoća mi ne smetah.
Do šume niti stidoh
Već na čistini zastadoh
U čistini, u hipnozi,
očarana prizorom,
snijega nošena vihorom.
Ta ljepota,
meni nova, od tad poznata
i tada sam znala
da nema veze što nemam papira list
niti fotoaparat, niti kist.
Hipnotizirana prozorom,
očarana tim trenutkom,
u mahu ispunjena mirom,
i nema riječi, nema slike,
što bi rekle što tad vidjeh.
I tada sam znala
da će sve u redu biti
to sam znala, to znam
svakom pahuljom
i niz godina poslije
to znam…

Oznake: kolaterna ljepota


- 11:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.05.2018., ponedjeljak

Tajna žene

Tri žene
u dimu zapušene prostorije,
naše povezanosti
savršene organiziranosti
što muški rod nikada neće shvatiti.
Njihove noge predivne,
damski savijene;
kose zavezane i raspuštene,
riječi i emocije u dimu zapušene prostorije.
Mi se vidimo ipak.
Mi smo svojstvene.
To je tajna žene.

Oznake: žene


- 20:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Žena je ženi zavidna

Žena je ženi zavidna. Riječi Virginie Woolf. Nažalost i istinite.
No zašto?
Zašto natjecateljski nastrojene? Čemu oštrenje kandži? Čemu natjecanje u ljepoti?
Prvo i osnovno puno toga je nametnuto, to sa nametnutom ljepotom mislim da nema smisla objašnjavati, to svatko s imalo mozga kuži. Žena je ženi zavidna. Žena se osjeća ugroženo, jer druga oštri kandže, a ta druga oštri kandže jer se osjeća ugrožena od treće. I pitanje pravo glasi „Što je prvo nastalo? Kokoš ili jaje?“ . I neka baci kamen prva.

Žene su divna stvorenja. Ipak se kaže da smo bolje polovice što ne? Žene su snažne, emocionalno snažnije od muškaraca. I volim žene u svojemu životu i volim biti okružena njima.

Riječi jedne antifeministice. Zato i jesam antifeministica. U ovim riječima krije se srž antifeminizma. Naravno i za muškarce bi divne riječi rekla. Ali ovo je post za žene. Ipak i ja sam žena. I što više reći.

Oznake: Virginia Woolf, zavidnost žena, antifeminizam


- 15:50 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Star Wars

Kada sam već sva u stripovima. Geek moodu.. Evo fotkica.
Bila sam presretna kada sam vidjela majicu, ščepala sam je kao da će mi ju netko ukrast.belj
Inaće fan sam više starijih filmova.




Oznake: Star Wars, geek, dark horse


- 11:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.05.2018., nedjelja

DAN

Vani mrak,
ni na pomolu san.
Budna sjedim već satima.
I gledam sat i promatram svaku stvar.

I gledam mrkli mrak!
I vidim; vidim.
Vidim kroz taj mrak; pa na sat!
I vidim… da će uskoro svanut dan.

Oznake: poezija


- 18:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Garfield

Garfield je od malena bio moja velika ljubav i uvijek će ostaviti. Iskreno voljela bih da sam kao taj mačak. Njemu je super. Osim što ga muči ponedjeljak, no jedan dan u tjednu trpljenja? O da voljela bi biti Garfield. A i inače sam luda za lazanjama.
Kao mala imala sam gotovo sve stare stripove, ali iz nekog meni nepoznatog razloga (bila premala) završili su u podrumu. Kasnije je podrum završio poplavljen. Ne možete zamisliti moju žalost. Već neko vrijeme sam u ponovnom sakupljanju kolekcije. Imam i neke nove, na tisku nude zapakirane trenutno po jeftinijoj cijeni nego što bi me ispalo i u strparnici, pa sam dobila i par novijih. Ali neka i njih. sretan
Jedino što imam tri duplikata, ali lako se to zamijenim. Kao da skupljam i sličice kao mala ili karte, a znala sam se mijenjati i za figurice Pokemona, Digimona. Digimone sam izrazito voljela. Te razne gumene životinje. Znala sam napraviti cijeli zološki vrt i to se onda danima nije smjelo dirati. Osim Garfielda voljela sam jako čitati i W.I.T.C.H. Ne znaći ustvari vještica, već su inicijali. Eto tako je nekako izgledalo moje djetinjstvo. Uz Garfielda, crtane (Ogija i žohare da ne spominjem i Looney Tunes), i igranje figuricama (zaboravila sam na legiće), a i od kad znam za sebe crtala sam. A od kada sam naučila pisati, pisala sam. Tako da se uglavnom za mene nije znalo. Društvena sam postala tek sa nekih trinaest godina. A onda se opet nije znalo za mene doma. belj
A sada izrazito društvena. I zato bez bloga ne mogu dugo. kiss

Evo par slika što sam crtala između nekih 6 i 8 godina i moje zbirke Garfield stripova. Imam još i od Alan Forda, luda za DC-evim i Harley Quinn i naravno Star Wars. Geek uvijek bila i biti ću. wink



Oznake: garfield, crteži, djetinjstvo, crtići, igračke, Stripovi, kolekcija


- 13:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

26.05.2018., subota

Četvrto poglavlje - Identitet

LICE STRANCA

Ne poznam te dovoljno,
da voljela bih te
onako kako zakon nalaže.
Sunce i mjesec obasjava te,
ali mrak guta
Svaki dio tvojih skuta.
Tvoje lice stranca,
u meni izaziva i nadu i strah.
I okovana lanca
moja duša
i moja suša.
Ne poznah se dovoljno.


NARCISOIDNA
Grandiozna sva
Bivša balerina
Pa mi takav stav
Možda jest,
možda ne.
O divljenja i priznanja -
dajte, to mi dajte
I kada već sam takva,
i takav kamen posjedujem.
Onda nek' budem do kraja.
Narcisoidna, prljavica,
Nek' se sebi divim
I prezirem
do srži kostura svoga,
mrzim, riječima trujem.
Samo baš sam narcisoidna prava budala,
u vlastite oči se pogledati ne mogu.
Pa sam opet u soju starom
Što sam, tko sam?
No bitno da sam bitna,
da sam u nizu prva
i da sam šefica, kraljica.

I znam od kud proizlazi ,
iz slabosti vlastite,
ogledala i koje propagade.

I ne znam zbog čega.
Prezir je već
slabosti, njezine nadmoći ,
munje potrebnih laži.
Što me cijepa
i tako nebitnog mrava gazim.


Oznake: identitet, kriza identiteta, poezija, crno-bijala fotografija.


- 11:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

25.05.2018., petak

Rasprostranjenost

Poremećaji ličnosti iliti osobnosti. Sama dijagnoza jasno govori da je riječ o izuzetno vlastitoj narušenoj slici identiteta. To ne znači imati „dva lica“. Ne znači da se osobnosti drastično mijenjaju u nekim krajnostima kako bi se moglo protumačiti. Dok bi se opet možda moglo protumačiti i premalo. Ovisi o vrsti poremećaja, a za točni uvid potrebno je iskustvo.
Ukratko o identitetu. Mojem četvrtome poglavlju.

Govoreći o rasprostranjenosti. Nedavno sam prošetala filozofskim faksom. Wc-i služe kao ispovjedaonice. Ove dvije slike samo su maleni dio svega što sam pročitala na unutrašnjoj strani vrata, a obišla sam dosta wc-a. Dakle govorimo o nečemu što je jako rašireno. U bolnicama je toliko mladih sa tim vrstama poremećaja. Učestalost emocionalno nestabilnog i bipolarnoga je velika. A o tome se jedva govori.


Miss Killah – Alterego

Ja ni sama ne znam tko sam
dijete rata
zvonila na više vrata nego poštar

život je lijep pa ga izguram

bježim od sebe
pa bježim od njega
onda bježim od bježanja
znači bježim od bijega
trčim maraton u krug
najviše bježim od ega
da ne ubije mi dupe
još ga imam nakon svega
hvala Bogu neko me čuva gore
nemam puno
ali još uvijek imam vjeru duh u snove
iza sebe vojsku ljudi
što nedaju da potonem
i znam da valjda radim
nešto dobro baš po tome

A samo želim da me vide kakva jesam
nikad nisu, nikad neće šteta versa.



Oznake: f60.3, poremečaji ličnosti, identitet, kriza identiteta, miss killah alterego, psihofarmaceutski lijekovi, depresja, borderline, granični poremečaj ličnosti


- 19:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

BEZAZLENA PJESMA

Bezazlena pjesma
Nije za me niti jedna
Svaki stih
Strofa svaka
U mojoj glavi
Rime se stvaraju
Sastavljaju
Pjesmu slažu.

Verlaine
Ak' čuješ moje stihe
Ne okreći se
Ja diveć ti pišem
Da nema za me…
pjesme bezazlene.

Oznake: poezija, paul verlaine


- 11:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

22.05.2018., utorak

Kreativka

Evo da se javim sa svojeg godišnjeg.
Pa sam si sva kreativna...

Prvo da podijelim neke svoje fotografije.



Nakon cca dvije godine uhvatila sam se i slikanja uljem na platnu. Jel dobro za jednu amaterku. sretan


Posvetila sam se i puzlama koje slažem već dva mjeseca. U moju obranu ipak ih ima 3000 i trebalo je to sve prvo razvrstati. belj
A što se tiće poezije, nakon razbijene spisateljske blokade poboljšala sam se i pišem kao navijena... Ali to ostaje na čekanju i za drugu moju zbriku. Pozdrav.. wave

Simple minds - Don't you (forget about me)

Oznake: umjetnička fotografija, amatersko slikanje na platnu, ulje na platnu, simple minds


- 11:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.05.2018., četvrtak

Stigma - druga stvar

Kako to izgleda?

Hospitalizacija:
Govoriti ću iz iskustva ležanja na afektivnom odijelu. Već sam ukratko objasnila što znači afektivni. Dakle poremećaji u ponašanju. To se odnosi na osobe koje ne mogu funkcionirati u društvu. Osobe koje se zakopaju u krevet, osobe pod teškim stresom. Dakle uglavnom depresija i anksioznost koje su uzrokovane raznim stvarima. Stresom na poslu, lošim obiteljskim odnosima, traumama, osobe bipolarno afektivnog poremećaja i emocionalno nestabilni poremećaji ličnosti uglavnom. Na hospitalizaciju se dolazi kada je stvar već kritična. Ja sam znala otići da sredim svoje misli. Praktički svi dođu dobrovoljno i naravno potpisuje se pristanak na bolničko liječenje. U bilo kojem trenutku može se tražiti otpust koji onda ide na svoju ruku. Jedino ako je osoba suicidalna, auto ili hetero agresivna.
Afektivni odijeli su uglavnom otvorenoga tipa. To znači da se možete u slobodno kretati po krugu bolnice. Van bolnice nije dozvoljeno. Ako se nešto desi bolničko osoblje odgovara za to. No ako je nešto nužno za obaviti može se traćiti izlaznica. Afektivni može imati dio poluzatvorenoga tipa. Iz toga razloga ako je neki pacijent primjerice suicidalan pa neki imaju dopuštenje, neki ne. U krugu bolnice ima i kafić, teretana i fitnes koji nije obavezan.
Ujutro prvo treba zategnuti krevete, zatim je tjelovježba. Sastanci su ovisi kako gdje. Uglavnom sa glavnom sestrom da se vidi ima li kakvih problema, dogovaranje oko socioterapije. Socioterapiju vodi netko od pacijenata, ili se igraju društvene igre (Ja volim ljude maltretirati sa šahom i da volim vodit tjelovježbu.). To je obično oko 17 sati. Poslije sastanka ide se na radnu terapiju. Ima nekoliko zgrada podijeljeno na vrste radionica. Tamo sam i naučila raditi dekupaž. Stvarno je mnogo materijala i mnogo toga za raditi, no ovisi u kakvome ste stanju, može se i samo bojati. Uz to znaju biti vježbe disanja, opuštanje, te razne druge vježbe koje vodi terapeutica. Zatim grupe sa sestrom, sa psihologicom, socijalnom radnicom, te grupe sa doktorima na kojima samo prisustvuju pacijenti toga doktora. Uglavnom postoji raspored kada je što. Također postoje zaduženja za dovoz hrane, čišćenje boravka, tu je isto raspored. Čišćenje prostorije u kojoj se može pušiti, o tome pacijenti sami vode brigu. Prvi vikend obično se ne ide doma, drugi vikend ovisno o stanju, ali uglavnom svi koji traže mogu otići doma od petka do nedjelje navečer ili uzeti dnevni izlaz samo jedan dan. Kako kome paše.
Takav program je uistinu odličan. Uz korekciju terapije, cilj je pokrenuti pacijente, da međusobno funkcioniraju kao grupa. Grupe su odlične i da se svašta naučiti. Hospitalizacija služi da pacijente pripremi da može funkcionirati kada dobije otpust. Pravo liječenje ustvari nastupa doma. Mnogi se prečesto previše oslanjaju na lijekove. No lijekovi su samo štaka, treba raditi na sebi. A bolnica se da dobro „iskoristiti“.

Osim hospitalizacija postoji i dvnevna bolnica. Ona je negdje od jutra do cca 14, 15 sati. Obuhvaća grupe i radne terapije. Ovisno o programu može biti svaki dan od ponedjeljka do petka, dva puta ili jednom tjedno.

Može se ići i samo na grupe jednom ili dva puta tjedno ovisi o tipu grupe. Traje otprilike dva sata.

Tako da stvari i nisu baš onakve kakvu mnogi imaju perspektivu. Uvijek je i lakše kada te se razumije bez puno riječi. Odlazak u bolnicu često baš znači da se borite. Općenito obraćanje psihijatru ili psihologu govori da se borite i da ste svjesni da vam je potrebna pomoć. Andrija Štampara u Zagrebu nije bolnica, prakticiraju samo ambulantno liječenje i imam samo hvale. Google će sve reći.
Tako da ako uistinu ne možete funkcionirati, patite se radije potražite pomoć. Koliko ljudi ode u alkoholizam, drogu. Koliko njih digne ruku na sebe. Stoga nema nikakve sramote, sve je samo stigma. Baš sve ovo znači da ste hrabri i borac i želite kvalitetan život. Sve ostalo su samo predraduse.

Oznake: psihijatrija, afektivni odijel, hospitalizacija, predrasude, poremečaji uzrokovani stresom, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, programi psihijatrijskog liječenja, psiholozi, duševna oboljenja, anksioznost, depresija


- 13:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.05.2018., srijeda

Stigma - prva stvar

Prije nego krenem sa četvrtim poglavljem svoje poezije želim ispisati dvije stvari. Ovo je prva.
Na stranu s glupostima sa facebooku i lajkovima . No uzeti ću za primjer one objave gdje su postavljene slike nekih bolesnih ljudi, djece najviše i da se lajka. Da u startu razjasnim kako ne mislim da ti ljudi ne zaslužuju suosjećanje i podršku. Strahota je kada dijete boluje od raka. Ne mogu niti zamisliti kako je. Kako je imati cerebralnu paralizu, kako je roditeljima čije dijete boluje od autizma. Isto kao što se ne može zamisliti kako je duševno oboljelom i kako je bližnjima s duševno oboljelim. Ali pazite na riječ OBOLJELI. Ne želim reći niti da je fizički oboljelom lakše. Takvo nešto bi bila glupost. No što želim reći. Prvo je da ljudi nemaju pojma. Ne znaju da se poremećaji ličnosti temelje na specifičnom karakteru (sve ću ja to razjasniti još), ne znaju da hipersenzibilne osobe trebaju pomoć kako bi se naučile nositi sa stvarima. Ne znaju da i su i neke bolesti psihofizičke. Da neki obole psihički jer su se fizički razboljeli. Ljudi osuđuju branitelje da samo glumataju i žele mirovinu, nemaju pojma kako to izgleda, nemaju pojma da psihijatrije nude programe odvikavanja od pušenje, mobitela i mogla bi do prekosutra još pisati. Iz osobnog iskustva znam kako je u Švicarskoj krajnje normalno govoriti o tome. O anksioznosti i depresiji se doduše govori kod nas. Ali to su samo posljedice većih problema i tu priča završava. Onoga trenutka kada i kažete da idete psihijatru, koliko god se govorilo o depresiji opet je tu etiketa. I mislite da je bližnjima lako sa nama. Kao što nije lako bližnjima sa fizičko oboljelom osobom tako nije niti sa duševno ili mentalno kako hoćete. Sa težim poremećajima nemam iskustva, osim s jednom osobom koja je oboljela od šizofrenije. Osoba s kojom sam mogla normalno komunicirati, izrazito pametna. Druga stvar. Zbog tih etiketa mnogi skrivaju svoju bolest. Ali šta se desi. Kada je stvar krenula kod mene dok sam bila tinejdžerica, to se primijeti, nema me u školi i odmah krenu pitanja. A u laži su kratke noge. Onda krenu priče koje kakve. Onda kada sam pukla i rekla. Bilo su priče „nije ona čista u glavi“. I onda se čovjek kod takvih stvari samo osjeća jadno, sram je veliki. Kada sam krenula pisati blog smišljala sam nadimak. Ali onda sam se predomislila. Odlučila pisati pod punim imenom i prezimenom da pokažem ljudima da nema razloga da se srame. Ja sam na te baljezgarije oguglala davnih dana. Neka me se etiketira kako god tko hoće i ja imam etiketu za takvu osobu i to jako gadnu. Jer probajte si sada zamisliti kako je kada patiš, kada duša boli, a nosiš još dodatan teret jer moraš to skrivati. Ili drugo kako je kada patiš, kada duša boli a nigdje suosjećanja, već si luđak pa se nosi još i s time. Zapitajte se to pitanje prije nego nekoga proglasite ludim. Naravno nikako ne želim vidjeti svoju sliku na fejsu i dajte mi lajkove i sažaljenje,ne treba mi sažaljenje, nit ga želim jer nisam jadna, i zato svi koji se liječe niti od mene nećete dobiti sažaljenje, "samo" veliko suosjećanje i razumijevanje. Jer niste jadni i nema vas šta biti sramota.
Znam što sam prošla s tim svime. Znam što mnogi prolaze. Još se liječim. No nisam niti blizu onome što sam bila prije pola godine, a kamoli pred sedam, osam godina. I izrazito mi je stalo, a to je jaka motivacija koja povlači ogromnu odlučnost. I može reći tko što god hoće, neću stati i točka!

Oznake: psihički problemi, stigma psihijatije, duševno oboljeli, društvo


- 15:24 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.05.2018., utorak

Interne fore

Cura iz maloga grada danas se uputila u kapitol (Doduše barem jednom tjedno sam u Zagrebu.)
Išla tako nešto obaviti i sa frendovima na kavu. Od cijelog Zagreba i svih kafića mi se sjeli u kafić na psihijatriji. A tamo smo domaći, zna te i konobar pa se i s njime pripovijedaš. Rekao mi da sam se malo udebljala. Napokon sam taman. Zabavila sam se, nasmijala se svemu i svačemu...našim internim forama. Bordenlajneri se međusobno slažu, svoj svome, kao rak s rakom. Ali BPD (borderline personality disorder) i BAP-ovci (bipolarni afektivni poremećaj) si kliknu na prvu. Kao rak (voda) i djevica (zemlja). Volim svoje bipolarce (i bordenlajnere, nema brige). kiss
A sad premorena idem pasti u nesvijest. Laku noć.mah

Oznake: BAP, Bipolarni, granični poremečaj ličnosti, psihijatrija, ludost, opičenost


- 18:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.05.2018., ponedjeljak

A možda je krivnja moja?

PJESMA CRVENOJ RUŽI (LIDIJA)
Draga Lidija,
kako da kažem
ono što u grudi stoji mi.
Tražim riječi nemoguće za naći.
Što mi sve to znači.
Ruka mi se trese,
olovku jedva držim.
Pred očima mi lice tvoje,
tužno radi mržnje moje.

Draga crvena,
prezirala sam svaku crtu
karaktera tvoga.
Smatrala te lošom,
zlobnom, ali uvijek si bila moja.
Nikada me ne napustila,
koliko mi je trebalo da uvidim,
što si za mene radila.
Što radiš još.

Draga ružo,
narcisoidnosti tvoje,
tvoja briga nije za svijet,
već ja sam.
Mene voliš,
van svata svak.
Mene štitiš,
čuvaš i krijepiš…
bezuvjetno voliš.

I pitam se pitam ružo crvena,
sad kad sve na vidjelu je,
nema više sjena.
Što je čin sebičniji,
Kad se situacija sklopi,
da što gore je,
naudit drugome,
obraniti sebe.
Obraniti drugoga,
nauditi sebi?

Draga Lidija,
suza mi kaplje,
i pišem to što pišem,
a ne kažem jasno
i svako malo rišem.
Tvoja sebičnost,
tvoja ljubav prema meni je.
I jaka tvoja odanost je.


BIJELOJ RUŽI (ARIEL)
Ti ne znaš koliko boli,
bez svjetlosti tvoje,
a ipak se bojim,
povući će me tlo.

Ti ne znaš kako boli,
što te cijenit nisam znala,
težila sam tebi,
ali u dubini nisam htjela,
prihvaćala nisam,
površna si za me bila
greške li moje,
nisam te niti upoznala,
do tog ružičastog balona.
Tako lijepa
ružo moja bijela
nevina si, blaga,
nikad više slijepa.

I sve u vezi nas... Kraj 3.Poglavlja (ostaju još dva)
T.A.T.U - All about us
They say
They don't trust
You, me, we, us
So we'll fall
If we must
Cause it's you, me
And it's all about
It's all about
....
If they hurt you
They hurt me too
So we'll rise up
Won't stop
And it's all about
It's all about
....

They don't know
They can't see
Who we are
Fear is the enemy
Hold on tight
Hold on to me
'Cause tonight
It's all about us !!!!!

Oznake: all about us, t.a.t.u., bijela ruža, crvena ruža, pomirenje, sebičnost, nevinost


- 20:43 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Padanje niz stepenice

Evo kako sam pročitala post od Smjehotvorine, sa tim padom niz stepenice moram se nadovezati.
Sad prvo da sa mozgom koji ne radi izračunam pred koliko je to godina bilo. Tad sam imala 17, dobro ajmo dalje. Na afterpatiju nove godine nacugala sam se poštenski u jednome kafiću. Kada se izlazi iz toga kafića prvo su jedna vrata, lijevo su stepenice prema skladištu. A zatim druga vrata gdje izlazi van na zrak i skreće se lijevo, jer desno je zid. I tako sam ja naroljana prerano skrenula lijevo. Bitno je napomenuti da sam imala crvenu kosu i crvene štikletine. I tako sam letjela prek tih stepenica. Dočekala se na noge, ali odvalila cijeli komad žbuke glavom. Frendica nas je već vidjela na hitnoj. A ja sam sva zbunjena samo gledala što se desilo. Tako da Smjehotvorine šišaj ti ove s Eurosonga ja znam padam niz stepenice sa stilom.
Pet godina kasnije. Nekih godinu i po od sada. Pričamo mi tako u društvu tko se tako razbio, kada jedan dečko veli ja tipa „Ja sam se valjao od smijeha kada je još pred dosta jedna ženska crvene kose i crvenih štikli letjela niz stepke i odvalila komad žbuke u tom kafiću.“ .
Ja sam samo… „Ammm. To sam bila ja.“ .

Oznake: alkohol, pijanstvo, kafić, padanje niz stepenice, crvena kosa i štikle


- 12:34 - Komentari (24) - Isprintaj - #

13.05.2018., nedjelja

Roman i čarape

Moram vam se pohvaliti da nakon mjesec dana blokade pisanja, napokon sam se probila kroz nju. Olovka u ruke i piši Ariana. I tako sam zadnja par dana navečer pisala totalni šljam, ali ipak sam pisala. Jučer sam se raspisala kao luda. A danas svu svoju pozornost dajem romanu koju je čekao tih mjesec dana nedovršen.

P.S. Moj još luđi dečko se upravo „buni“ kako mu slažem čarape. Veli „Zar ti nije ovako lakše?“ Pa pokaže nešto krajnje komplicirano. „Ja nit ne znam kako ti to slažeš.“ Natavi.
Ono fakat zar postoji neko pravilo u slaganju čarapa?


Oznake: čarape, roman, spisateljska blokada, poezija


- 18:35 - Komentari (17) - Isprintaj - #

12.05.2018., subota

Twisted

Uvijek sam bila pomalo uvrnuta.

AMBIVALENCIJA
Ne zna se samnom nikad.
Malo ovak, malo onak,
luda emocionalna bomba.

Raščinjenost kao u koroti
ubijene laži.

Svaki novčić dvije strane,
a u meni dva,
strane jedne.

Kako da ih slijepim,
njih dvije
Jedna slaba, jedna jaka
koja je što?

Kao da se ne znam,
ponekad poželim da nisam cifriranje napustila
Istina me ružinim trnjem okovala.


U jednom postu pisala sam o ratu dviju kuća. Lancester na čijem grbu je stajala crvena ruža i na kući York bijela… (Tko nije pročitao post neka pogodi za koje književno djelo to bila inspiracija. Odgovor je baš u linku... savršeno prigodna pjesma.).
Ja sam svoju crvenu ružu (Lidiju) imala još prije nego sam sam učila o tome. A kasnije došla je i moja bijela ruža (Ariel)… I njih dvije….

Eminem ft. Skylar Grey - Twisted

Ariel:
"You sit there stone-faced, as if I'm not here
Can't you see that I've been crying?
I didn't know you'd be insane
Dreams can be so deceiving
You're an itch I can't reach
A wound that won't heal
The smell of skin that's burning
I didn't know you'd be insane
But it's true, and just say all I am to you..."

Lidija:
"Sometimes I wish that you'd just die
Cause I'm too afraid of leaving
I didn't know you'd be insane
Dreams can be so deceiving
(How did it come to this?
Why do I fantasize to kill you when you're sleeping?)
I didn't know you feel the same
When I say you're no good
All you are to me..."
....

"'Round and 'round we roll, where it stops, baby nobody knows
Some people go crazy and they lose control
Some people jump off, some people won't let go
Some people say love, some people say why
Some people don't love, they just want a free ride
The rain won't stop, it'll never dry
If she's in the house of pain then love is standin' outside
Maybe I'm the twisted one that screwed this up
So I guess this means Goodbye, for now
"

Oznake: Eminem, Skylar Grey, twisted, uvrnutost, ambivalencija, rat crvene i bijele ruže


- 19:34 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Šetnja za dobro jutro

Jutarnja šetnjica Pigikom u Petrinji.
Missy i meni ovaj puta pridružio se i moj tata.
Uz nasip odličan izbor za šetnju. Iako ja naravno najviše volim da nema asfalta, lijepo po šumi. Ali treba promijeniti svoje putove tu i tamo.



Lijepo mirno jutro, uživale smo u zelenilu, grmićima i pokojem cvijetiću.





Sve moram prošnjofkati i pregledati.





Ova ruševina nekoć je bila predivan hotel sa mnogo sadržaja. Starije generacije često su mi pričale o tome. Cijeli grad dolazio je tamo. Subotama u disko koji se nalazio u podrumu. Nažalost uništen je za vrijeme rata i tako stoji neobnovljen.





I naravno treba malo odmoriti.





Oznake: šetnja, Petrinja, Pigik, Bokser, jutro, ruševina, priroda


- 09:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

11.05.2018., petak

Trener Carter

Ovaj predivan motivirajući film po istinitom događaju ostavio me bez teksta. Odgledala sam ga sigurno pet puta. Tko nije pogledao definitivno si mora staviti na listu.
A na ovu scenu sam i suzu pustila.

Coach Carter - Best scene
"Naš najdublji strah nije da smo slabi. Naš najdublji strah je da smo moćni bez premca. Naše svjetlo je, a ne naša tama, što nas najviše plaši. Biti malen ne služi svijetu . Nema ničega prosvijetljujuće u biti malen, kako se drugi ljudi nebi osjećali nesigurno oko vas. Svi smo mi stvoreni da sjajimo kao djeca. To nije samo u nekima od nas; to je u svima nama. I dok dopuštamo da naše vlastito svjetlo sja, nesvjesno dajemo drugima dozvolu da učine isto. Kako se oslobađamo vlastitog straha, naša prisutnost automatski oslobađa druge."

Oznake: cocah carter, scene iz filmova


- 12:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

10.05.2018., četvrtak

3. poglavlje - Ambivalencija

Zašto ambivalencija? I zašto Lidija? I od kuda se stvorila Ariel?
Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti , a i u drugim nekim dijagnozama javlja se problem tkz. splitting. To znači podjela na crno i bijela. Net kaže „Ili dolazi do idealiziranja osobe do savršenstva ili totalnoga gnušenja prema nekoj osobi.“ No stvar je mnogo kompleksnija. Nadam se da ću to u svojim poezijama donekle prikazati.
Lidija… Previše volim Bubimira, to još od malena. Pa tako to ime uvijek vučem kroz sva svoja djela. Dok se u jednom trenutku (nešto više od pola godine) nije pojavila Ariel.
Sylvia Plath koja je takođet bolovala od graničnog poprilično dobro je prikazala taj psihijatrijski termin. Pogotovo u poeziji :
„U GIPSU
Sad postoje dvije mene:
Ova nova apsolutno bijela osoba i ona stara, žuta,
A bijela je zasigurno nadmoćnija.
Nije joj potrebna hrana, jedna je od prvih svetica.
U početku sam je mrzila, nije imala nikakvu osobnost,
Ležala je sa mnom u postelji kao mrtvo truplo
A ja sam se bojala jer bje oblikovana poput mene.“
Dugo nisam shvaćala te stihove sve dok sama nisam shvatila taj termin. U njezinim izvanrednim poezijama taj termin je ipak prikazan bolje nego što bih ga ja mogla pokazati.

LIDIJA
Kako to u glavi izgleda,
osobi ličnosti poremećene.

Ja sam prepuna emocija,
ja sam prazna.
Moje emocije se zahuktavaju
Ja sam nepogoda vremenska,
pod prazninom u isključenju.

Ja sam guja!
Ja sam zlatna!

Dramska kraljica
Filozofska stručnjakinja.

Fenomen, za fenomenom niz
Narcisoizam?
Šizoidna, paranoidna, disocijativna?
Nagađaj? Poremećena!

U svijetu bajke, trena trepta,
sekunda druga, svjetovna boleština.

Strave i užasa horora.
Uvrnuta, kaotična!

Bolesna poetkinja,
Vrtloga i munjevitog rascjepa.
Sedam dimenzija, sve u jednoj.
Psihijatrija po koji puta?

Nespecifična.
Jesam li luda?

Al' tko normalan prikaz dao, ludim?
Evo ti papira dokaza.
Crno na bijelo, štambilja i potpisa.

Tko sam? Što sam? Na granici
Ludila i normalnosti, kako je stajati?

Ako želiš znati,
stranicu prebaci,
no pazi se i užasa moga.

ARIEL
Uporno sam glavu ka nebu podizala,
težeći svijetlu, ljubavi, sreći…
No kako sam se lažno vidjela…
ja glavu sam spuštala.

Mraka sam se bojala,
a u njemu sam se kupala…
svojevoljeno, nesvjesno …

Za podignut glavu,
Treba stati snažno, neovisno.

Svijetlost krije se,
u nežrtvenosti, voljeći se.

I što onda?
Kada više nemate koga zašpranjiti,
niti pčelin ubod sebi prišiti.

Što tada?
Ne boji se čovjek mrak,
već punog svijetla dana.

Koja je koja? belj



Oznake: granični poremečaj ličnosti, splitting, Sylvia Plath, u gipsu, tama i svjetlost, amaterska fotografija


- 14:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

09.05.2018., srijeda

Pokornica prirode

Priroda je za mene sve. Uz moje šetnje šumom danas sam se ustala u pola šest i uhvatila plijevljenja. Svjež jutarnji zrak i dodir sa zemljom okrepljujući su. Mozak prima više seratonina, tkz. hormona sreće, više nego od antidepresiva. Dok sam bila u bolnici uvijek je bilo nešto za urediti (Tko je koliko htio, nije bilo obavezno.) Pomesti, urediti ruže… Čak sam šetajući vidjela da i sa drugog odijela uređuju okoliš. Inače u Engleskoj to spada u radnu terapiju. Pacijenti su uvijek u doticaju sa zemljom na svježem zraku.
Evo par mojih fotkica prirode. Volim se igrati s bojama i rijetko ih ostavljam potpuno realistične.

Oznake: priroda, amaterske fotografije, majka priroda, seratonin


- 17:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

08.05.2018., utorak

Posvetna pjesma

Još na početku pisanja bloga, spominjanjem Zyprexe jedna anonimka je jedva dočekala tu posvetnu pjesmu. Govorimo o tabletici na koju skoro svi dobro regairaju, jedina nuspojava joj je što deblja. Doduše ja imam imam kraljevski metabolizam sretan
U svakome slučaju malo sam je prepravila i spada definitivno u drugo poglavlje. I sada ga i završavam.


ZYPREXA

Odmotava se kao sličica
Poslije osoba je prava ptičica
Njezina žućkasta boja -
djeluje opasno…
U svijetu prirode i njenih boja
otrovno je sve kričavo!

To ju čini posebnom
Krajnje intrigantnom
No za trknute spas -
posebna veze te…
I za ovakvu ludost najbolji spas
i moja tabletice evo tebi tvoje posvete.

OGLEDALO FANTAZIJE
Riljam zube,
pa tri već fale!
Tješim se; mir krivuljo ogledala!
To ti je naredba!
Pa dva su umnjaka,
Zastanem!
Ma daj izglancajte se glupa dva ogledala.
Najednom
vidim kozu što stoji blentavo.

Fantazija puna
manjak šarafa -
u glavi!
Struja, divlja i luda.
Luda!
Sjetih se gdje sam.
Aha da. Dobro.
Ludara.

Vijuge..



Komičnost i šaljenje na vlastiti račun nekako je uvijek najbolji način za nošenja boli.
Evo da me Leptirica ne izdriblala da idem u prilog stvaranja stigme o psihijatriji sretan
Baš se trudim napraviti drugačije. Nema nikakve sramote u tome što čovjek traži pomoć pa i na psihijatriji. To je i daleko bolji izbor nego droga ili alkohol ili nešto drugo već. Vjerujem da kroz cijeli blog pisajući o tome otvoreno pokazujem da nema razloga za sramotu.

Oznake: Zyprexa


- 22:29 - Komentari (24) - Isprintaj - #

U četiri zida

Nekoliko blogera vidi me kako izrazito pozitivnu i vedru osobu. U potpunosti je normalno da svi mi želimo prikazati se u što boljem svijetlu. Ne samo na blogu, nego i u društvu. I to je oke. Ali ja želim da me se što bolje upozna. Isprva sam htjela pisati pod pseudoimenom. Ali moja odlučnost da pomognem i ostvarim svoj san koji imam od sedme godine u tome me zakočio. Da li je lako? Ne mogu opisati koliko je izrazito teško bilo napisati da sam trenutno na psihijatriji pri početku pisanja bloga. Sada to već pišem bez problema.
Većinom volim pisati otkačeno, jer i jesam jako otkačena i volim se šaliti na svoj račun. Ozbiljno pišem i otvaram se samo onda kada smatram da je to neophodno. Kao što sada smatram. Pišem ovo, pa u principu za sve ne samo duševno oboljele. Pa ajmo ovako.
U četiri zida ja se smijem, ja sam sretna. U četiri zida ja plačem. U četiri zida ja sam bijesna i vučem se za kosu. U četiri zida ja sam izrazito uplašena. U četiri zida opale me živci.Ja variram od pesimizma ponekad, realnosti i optimizma.
Nekoć sam bila žrtva svoje bolesti. Radim kao konj na sebi i ostvarenju svoga cilja. Ja nemam slobodnih dana. Samo bolovanja i to uglavnom samo za jednu, dve stvari. Imam epilepsiju, problem sa štinjačom i još čekam pretrage da obavim do kraja, pa ne znam točno s čime imam posla. Moram operirat nos, dok to ne napravim puca me umor. Imam granični poremećaj ličnosti. Tu je malo problem u upoznavanju mene. Kad napola nisam sigurna tko sam. Ali prije pola godine nisam znala niti tu polovicu. Radim ko konj. Svako malo skoro svaku večer vuče me se do kreveta, jer me noge izdaju. Nesvjestice su mi uobičajene već refleksno štitim glavu, doduše natučem ruke, noge i nadam se da ako nešto slomim da će to biti noga da mogu pisati. I nema veze, jer nema šanse da ću ikada biti žrtva ni jedne bolesti. Biti žrtva je izbor. Ne znam čije su ovo riječi „Život je jebeno težak, ali patiti je izbor.“.
Sad jesam snažna? Vjerujem da svi imaju potencijala, vjerujem da svi mogu izvući jaku snagu iz sebe. Jedna mi se cura divila koja ima isti poremećaj. Rekla sam joj nekoliko stvari, između ostaloga da ništa nije borbenija i da ne posjeduju ništa manju snagu koju samo mora izvući.

U četiri zida ja kukam. Dođe i to kao ispušni ventil pogotovo kada imaš nekoga tko te samo sluša. U četiri zida svi smo svakakvi. Ali ne vidim razlog zašto kukati tu na blogu. Naporno radim, borim se i što bih trubila o tome. Kao i mnogi ovdije koji ne trube o svemu tome. I ako imate kakvu bolest, problema u životu, nekoga tko vam praktički uništava život. Nemojte biti žrtva ničega toga. Kroz svaki zid se da probiti.

Poezija:

LUĐAČKA KOŠULJA
Bolest k'o i svaka druga
tako nam vele
i osmijesi se dijele
kroza zube bijele.

Ma nema te kosti slomljene
niti lobotomije
nike boli što kožu reže
i do kostiju reže.

Ništa od toga nije niti blizu
onoga što duše bole.

Luđaci, raskostrušane kose
po hodnicima što bauljaju
noćima trabunjanje
vike, dreke, razbijanje.

I sobe bijele,remenje
i košulje.

Ma kakvo luđavšvto,?
Kakva trabunjanja?
Šalama štit,
podizanja na samrti već.

I drugi neće shvati,
nikad pojmit,
kako je biti u koži
duševna vela
i njezine boli.

A remenje, košulja
i ta bijela soba;
ovdje ne postoji.

Prigodna pjesma
Inaće ne slušam ovakvu vrstu pjesama, ali rjeći su mi genijalne. belj

Oznake: dj krmak, doktor, enpl, motivacija


- 14:24 - Komentari (24) - Isprintaj - #

07.05.2018., ponedjeljak

Drugo poglavlje – Afektivni

Ukratko da razjasnim što znači riječ afektivni.
Odjel za afektivne poremećaje odjel je na kojemu se ja liječim. Afektivni poremećaji jednako poremećaji u ponašanju. To obuhvaća osobe oboljele od depresije, anksioznosti, emocionalno nestabilne poremećaje ličnosti (granične, objasniti ću i tu razliku), bipolarne afektivne poremećaje, osobe oboljele od PTSP-a, te ostale poremećaje ličnosti, kod „težih“ blaže simptomatike. U principu riječ je o blažim stanjima, te tipova poluotvorenoga i otvorenoga odijela. Tako da su to stanja s kojima sam jedino upoznata i o tome jedino mogu pisati.
Nasmijala sam se kada je jedna žena rekla „A to je elitni odjel.“.
Dajem savjet da ne odlazite na bolničko liječenje (osim naravno ako je neophodno) lako čete se navući. Imate društvo, lijepo odete na kavu, teretanu, i toliko kreativnih radionica. Tamo sam i naučila raditi dekupaž i svašta nešto. belj wink
Ovo poglavlje pisala sam tjekom hospitalizacije.


AFEKTIVNI

Promjena raspoloženja,
Nikada se ne zna,
Anksioznih, disocijativa;
poremećenih ličnosti.

Psihofarmatike,
Grupe, radne
i koje kakve
izraze terapeutske.

Već nam rukopis doktorski postaje.
Ja na ličnosti studija
drugog u ljekarnu police psiho kraj
I znamo sve a ne znamo ništa.
Bujnih li mašta,
na jednu situaciju petsto reakcija
Na ct-u mozak, kriva projekcija .

I svi na našu „hvalu“ psihijatri
što znamo sve, a ne znamo ništa.
Pa si misli,
mi ludi?
Normalni?
Malo razdrmani…

Afektivni stanari
što znamo sve,
a ne znamo ništa.


REŠETKE
Kreveta udobnijeg
Nego izbrazdanog trosjeda mog.

Ova što do mene spava,
šuti, pa stade bauljat.

Pogled mi padne na te rešetke.

Rešetke što služe,
da nas od onih vani zaštite.

Nije baš zgodno otvorenog prozora spavat,
dok je vani neki spičeni pijanac.

Ljudi moji vjerujte mi kada kažem.
Mi smo ovdje normalni…
Luđaci su vani,
mi smo ovdje ipak;
pod kontrolom.


PUŠIONA

Šefica sam glavna,
tak mi vele.
Šeficom me zovu pušione cijele.

Al' zbrljali su riječi,
šefica nisam,
ja sam kraljica pušione…
što je mladost popušila.


Nemojte me zdriblati zbog zadnjeg stiha, ma znam ja da nisam mladost popušila, još sam uvijek mlada.
To je tada bio efektni trenutak. wink

:

Nije umjetnička niti neka kvaliteta, ali rešetke su tu zujo

Oznake: afektivni poremećaji, psihijatrija, psihijatrijski odjel, hospitalizacija, ludost, opičeno


- 13:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

06.05.2018., nedjelja

Ariane danas nema

Ariana se malo preveć isforsala i odspavala dobrih dvanaest sati. Tako da kad se Ariana probudila sva strgana i na rubu pada u nesvijest... Back to bed Ariana. Back to bed. I tako se Ariana danas vratila u krevet. Ariane danas nema.

Oznake: izmorenost


- 13:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

05.05.2018., subota

Prijelomna točka

Prije drugoga poglavlja...

POGLED
Znam da gleda u me
Iako oči joj ne nazirem
strepnja se nadvila nada me
što ću doznat? Pitam se,
kada joj priđem bliže
kada joj vidim oči strože
kada mi kaže
istinu tamo gdje se lažem.


OČI U OČI
Izgovori!
Opravdanja!
Što je oprost, a što hvala?

Svatko svoju masku;
jedna na poslu
druga u kutku zbijene mase.
Imaš li hrabrosti
za maske pad?

Dio tebe uvijek zna.
Ne brini za to!
Trpa se pod tepih sve to.
Imaš li hrabrosti?
Što ćeš, kada rovarit započne?

Ovdje gdje vrijeme stoji…
ni na nebu ni na zemlji,
a nije niti ispod. Varke! Laž?
Imaš li hrabrosti
priznati si najgore o sebi?

Snaga?
Kriv ovaj, kriv onaj.
Žrtva tuđa, vlastita, snažan ha?
A kao srna plah.
Imaš li hrabrosti
u oči se pogledati?

Imaš li hrabrosti,
svom težinom pasti,
za bol kroza zlo…
…nosom o tlo…

Oči u oči…
Tada ćeš shvatiti
Tada kao nikada prije
disati.

Stoji sat!
Pred ogledalom stat!
Vrijeme je sad!
Imaš li…hrabrosti
za oči u oči u ogledalo...

Nema fotografije ovdje… Ne nakon što si vidiš dušu kroz svoje oči dok pred ogledalom stojiš…Kada izjecaš... Tada nastaje zvuk tišine. Sound of silence. Savršeno uklopljivi tekst. Od početka do kraja, sa osobno najdražim stihom:
„And no one dared (I nitko se nije usudio)
Disturb the sound of silence (prekinuti zvuk tišine).“

Disturbed - The sound of silence


Oznake: disturbed, Sound of Silence, otkrivljenje, tišina


- 15:38 - Komentari (30) - Isprintaj - #

04.05.2018., petak

Pehista

Danas nema poezija. Zadnja dva dana fakat sam se napatila. Prvo mi je mobitel završio u kritičnijoj fazi nego ja kada skrenem pa završim na psihijatriji. Onda se nešto spetljalo sa netom. Razmak par sati. A drugi dan počeo zafrkavati i laptop. Imam komp, ali radni stol gdje su mi lozinke još stoji u kaosu.
I tako sam danas primijetila da sam nekima zbrčkala komentare, neke stvari izmakle i svašta nešto.
Inače tehnologija i ja nismo na ti. Rekli su mi da sam najgori mogući virus. Nikada neću zaboraviti dan kada sam krenula frendici prstom pokazati nešto na ekranu laptopa. Nisam niti takla laptop, kad ono iste sekunde crno. Ekran baj baj. Očito se prenosim i zrakom.
Moj dragi s razlogom se boji za svoju plejku.

Oznake: virus, budala za tehnologiju


- 14:42 - Komentari (25) - Isprintaj - #

03.05.2018., četvrtak

Šah-mat

Vječno povezana s vremenom tik-tak.
Tablete kao bomboni s obzirom na sat za mene su savršena metafora.
Tik-tak nije uvijek sat.

TORNADO, NESANICA, STRAH I ŠAH-MAT
E sada si moja draga
ščepala sama Đavla
druga svoga stara
u kut ga stjerala
nasmijala se i zagrebala.

Jedan za san
Tik- tak, sat jedan.
Druga za san,
tik-tak drugi sat.
Četiri za miran san
- kad izbiše tornado i taj tlak .

E sad si moja draga
podbacila truda
ista stvar po koji puta
moja draga, moja draga,
što s tobom slatka mala?

Razočaranje već ti drug
Navika poznata stvar
al' spavat još ti ne da Vrag.
Svaku noć, hajmo u krug
Trud i situacija stalno ista
- svaku noć nesanica.

„I što s tobom draga moja“
Pita on mene
dok mi suze licem jure
po šakama mu gromovi i ledene tuče
preče mu je žene srce.

Ljubav!
Bijes!
Munja sijevne!
U svijetlu nestade
slom, prasak, mrak
- evo ga sad i strah.

Očiju magle i pad!
Vika riječi,
riječ za riječ.
Panika! Emocionalni nered.
Ludim, lutam, glava puca.

I puca puca, jedan pucanj
Gotovo! Kraj, zadnji dah
- Šah Mat!


DANI
Prvi dan,
san svoj nikome oduzet ne dam,
niti sebi samoj, prepoznajem strah lažan.

Drugi dan
krajnosti i ustanka, dižem se pa padam.
strpljivo čekam, da se vremenu predam.

Treći dan,
što li je sebičnije?
Otrovat napadača ili u vlastito srce kruna trnja…

Četvrti dan
emocije moje brzinom svijetla izmjenjujuće,
i ja ih volim sa svim rasponom, misterijalno zapanjujuće.

Peti dan
Polako sve se slaže,
nit, nit vuče i napokon dubok dah.

Moj dragi, moja ljubavi, živote
zaručniče , muže -
neka slaste te moje zahvale.

Boje na rukama nikada se ne gube.


I šah- mat, pa iznenadni tagovi svijetla. Tračci boje crno-bijela svijeta. Uistinu najmračnije je prije svitanja.
-Kraj prvog poglavlja.


Oznake: mračna poezija, iz tame u svijetlost, depresija kroz umjetnost


- 19:14 - Komentari (25) - Isprintaj - #

02.05.2018., srijeda

Drastičan ispis

Ove stihove pisala sam zbrda zdola doslovce po salvetama jedva hvatajući misli koje su mojom glavom prolazile ogromnom brzinom. To je ono što ja nazivam tornadom u glavi. Na svu sreću taj tornado dugo nisam imala. Tako da je cijelo ovo prvo poglavlje ispisano najviše pod bujicom misli koje sam jedva lovila. Mnogi ne razumiju, ali znam da ima onih kojima je ta pojava jasna i koliko je to teško za podnijeti. U takvim trenutcima sve što sam htjela je zaspati. Što je u principu u takvom kolapsu nemoguće osim ako ne prekrdašite u nečemu što bi vas strpalo u krevet. Priznati ću zbog svih mnogih koji čineše isto, bez iskrenosti i otvorenosti moj trud pomoći nije dovoljan. I priznajem pod teškim kajanjem i sramotom da sam mnogo puta prekrdašila u tabletama za smirenje. Do tada...
Tada… poezija, ispisivanje misli u dnevnik bili su moj spas.
Postoji način...


SALVETA

Pazi Lidija bitno je
Ta salveta, nježna, krhka je
Ne uništi je tintom
Ne poderi je
Znaš već to što pišeš važno je.

Jedna misao
brzo prođe
i kao munje struje
misli bruje,
pa nek' ti bude svejedno.
I brzinu svjetlosti da prolomim,
a da me ne polomi?

Hvataj misli Lidija, neka diše.
Uspori! Pa dosta je više!

Ne probij salvetu Lidija!
Ispis jedna druga, a ne zna koja li više,
misao-misao sustiže
Nepovezane, neizdržive
žive rasute.

Eksplozija je na pomolu
Srce tuče
Evo je opet, vuče li ga vuče
Pa to Kriče, Tuče; Gromovi buče.

Ruže; cvatovi; karikature
Vadite ih van, sad već vičem glave lude!

Pitanja i pitanja
Neki odgovor i trenutak svitanja
pa pomračna opet, samo se množe.
Zaključak ni jednom, niti stanke
Sve sa bijesom , prezirom i bujicom;
Njenom greškom!
Munje, potres, pijavice, uragani!
Vremenske nepogode i njeni vjetrovi!

Unutarnje gorenje, na peči kap kipi
I lupam glavom, ne pali, ma lupi jače, lupi i vrišti.

Gdje počinje?
Gdje staje?
Dosta! Stop!
Gotovo!
Tableta jaka;
votka i ruma čaša.
Krevet i u san!

Dobro jutro,
nov je dan.



Oznake: crno-bijela fotografija, stihovi, samopomoć, dramatičnost, anksiolitici


- 16:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #

01.05.2018., utorak

1.Poglavlje - KOBNE NOĆI

LEPET VRANSKIH KRILA
Isključujem emocije i njene boje
Uključujem na sekundu dulje,
Isključujem, čujem;
prijelom za prijelomom
mijenja se sve!

Osjetim li bol?
Naušnica, škare oštre,
Iglu mi netko makne,
igle moje potrebite.

Nad ormarićem začuh
lepet vranskih krila,
u kljunu joj igla,
rupu malu pravim…

Krv teče…
Ta ljubav boje crvene
Ljubav što je u meni naglo nestadoše…

Prazne li ljušture
gdje mi duša
kamo si ju uzeo guštere
odvratni gmizavi stvore.

S uma skrećem,
prostorija se vrti i muti.

Vrijeme stoji
Prostor se gubi
Dno osjetim
Razum? Psihotična…

Međuprostor!
Grakne vrana
i lepetom krila
nestade i ostavi me
zauvijek izgubljenu…
u prostoru i vremenu.


KOBNE NOĆI
Vrebajuće noći
skucaše me u glavu,
izludiše i u krila noći
ponesoše, ostaviše,
takva noć
zlo mi istoči.

A ja?

Niti ne trudim se,
kriva sam
i što sad?

Tako se proglašavam
i pustite me samo,
neću tuđi spas
i što sad?

JAVA ILI SAN

Sa lakočom!
Sa strahočom!
U ponor padaš
sav taj jad
neki skladan dah.

Mirna biti.
To ti treba
da te pusti sve
i kažeš neka pada
mir mi treba skladan!

Al' nek te neće sile dna.
Mira su dva.
I sad uči iz zla!
Razliku između jave i sna.

I ljutnja te hvata!
Tjera dalje od pakla!
Svog tog mirna straha,
jada i mraka.

I pameti srce moje,
nije sve što želiš za dobro tvoje.
Mir za kojim vapiš;
nije tako dobar
miran je i mrtvac
što je sam sebi grobar.




Oznake: fotografija, ograda, groblje, poezija dark


- 13:22 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2018 (9)
Lipanj 2018 (19)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi