Puzle života

29.05.2018., utorak

Epilog

VLAK KOJI NE STAJE

Okrznuta jabuka,
samo malo tek piknuta,
iglom probodena,
rupa je probijena,
gotovo,
kreće!

Ne staje; dublje, dublje,
ulazim u ruševinu
među nestabilne zidine.
Zidovi što su jednom izgledali lijepo.

Sada svaki dan vadim ciglu jednu,
crvlju punu i ne staje,
ne staje.
Ja sijela sam na vlak koji ne staje.

Oznake: poezija


- 19:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi