Puzle života

29.05.2018., utorak

Peto poglavlje - Kolaterna ljepota

SUZA
ta tuga
toliko je bolja nego mržnja.
Mirna je i lakša,
lijepa jer nije tašta.
Ona srce puni,
ne podcjenjuj tugu,
i ona ima boje
i u sebi krije dugu.


KOLATERNA LJEPOTA
Po prvi put u životu
napisah pjesmu lijepu,
a da ima žar i njezin čar.
U cjelini u punini,
u sanovitu rijeku,
u njenu lijepu jeku.
Niz godina pisah
samo teškoću, bol
i njenu dreku!
No kad boli i vidiš lijepu rijeku,
njezin sjaj i zlaćenu jeku…
i kolaternu ljepotu…
Mirnu; nerječitu,
samo u srcu, ispunjenu…

ČISTINA
U meni ognjen
Prahistorijski teret nošen
Vatra toliko jaka
i moga neprijatelja straha,
te njegova pakla.
U bjesnilu
Lisičine bjesnoće
Prema šumi se kretah
kroz natrpan snijeg se probijah,
hladnoća mi ne smetah.
Do šume niti stidoh
Već na čistini zastadoh
U čistini, u hipnozi,
očarana prizorom,
snijega nošena vihorom.
Ta ljepota,
meni nova, od tad poznata
i tada sam znala
da nema veze što nemam papira list
niti fotoaparat, niti kist.
Hipnotizirana prozorom,
očarana tim trenutkom,
u mahu ispunjena mirom,
i nema riječi, nema slike,
što bi rekle što tad vidjeh.
I tada sam znala
da će sve u redu biti
to sam znala, to znam
svakom pahuljom
i niz godina poslije
to znam…

Oznake: kolaterna ljepota


- 11:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi