Puzle života

10.05.2018., četvrtak

3. poglavlje - Ambivalencija

Zašto ambivalencija? I zašto Lidija? I od kuda se stvorila Ariel?
Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti , a i u drugim nekim dijagnozama javlja se problem tkz. splitting. To znači podjela na crno i bijela. Net kaže „Ili dolazi do idealiziranja osobe do savršenstva ili totalnoga gnušenja prema nekoj osobi.“ No stvar je mnogo kompleksnija. Nadam se da ću to u svojim poezijama donekle prikazati.
Lidija… Previše volim Bubimira, to još od malena. Pa tako to ime uvijek vučem kroz sva svoja djela. Dok se u jednom trenutku (nešto više od pola godine) nije pojavila Ariel.
Sylvia Plath koja je takođet bolovala od graničnog poprilično dobro je prikazala taj psihijatrijski termin. Pogotovo u poeziji :
„U GIPSU
Sad postoje dvije mene:
Ova nova apsolutno bijela osoba i ona stara, žuta,
A bijela je zasigurno nadmoćnija.
Nije joj potrebna hrana, jedna je od prvih svetica.
U početku sam je mrzila, nije imala nikakvu osobnost,
Ležala je sa mnom u postelji kao mrtvo truplo
A ja sam se bojala jer bje oblikovana poput mene.“
Dugo nisam shvaćala te stihove sve dok sama nisam shvatila taj termin. U njezinim izvanrednim poezijama taj termin je ipak prikazan bolje nego što bih ga ja mogla pokazati.

LIDIJA
Kako to u glavi izgleda,
osobi ličnosti poremećene.

Ja sam prepuna emocija,
ja sam prazna.
Moje emocije se zahuktavaju
Ja sam nepogoda vremenska,
pod prazninom u isključenju.

Ja sam guja!
Ja sam zlatna!

Dramska kraljica
Filozofska stručnjakinja.

Fenomen, za fenomenom niz
Narcisoizam?
Šizoidna, paranoidna, disocijativna?
Nagađaj? Poremećena!

U svijetu bajke, trena trepta,
sekunda druga, svjetovna boleština.

Strave i užasa horora.
Uvrnuta, kaotična!

Bolesna poetkinja,
Vrtloga i munjevitog rascjepa.
Sedam dimenzija, sve u jednoj.
Psihijatrija po koji puta?

Nespecifična.
Jesam li luda?

Al' tko normalan prikaz dao, ludim?
Evo ti papira dokaza.
Crno na bijelo, štambilja i potpisa.

Tko sam? Što sam? Na granici
Ludila i normalnosti, kako je stajati?

Ako želiš znati,
stranicu prebaci,
no pazi se i užasa moga.

ARIEL
Uporno sam glavu ka nebu podizala,
težeći svijetlu, ljubavi, sreći…
No kako sam se lažno vidjela…
ja glavu sam spuštala.

Mraka sam se bojala,
a u njemu sam se kupala…
svojevoljeno, nesvjesno …

Za podignut glavu,
Treba stati snažno, neovisno.

Svijetlost krije se,
u nežrtvenosti, voljeći se.

I što onda?
Kada više nemate koga zašpranjiti,
niti pčelin ubod sebi prišiti.

Što tada?
Ne boji se čovjek mrak,
već punog svijetla dana.

Koja je koja? belj



Oznake: granični poremečaj ličnosti, splitting, Sylvia Plath, u gipsu, tama i svjetlost, amaterska fotografija


- 14:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (22)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi