Puzle života

30.04.2018., ponedjeljak

Hod po rubu

Ovu zbirku, pisana izrazito kao priča pod poglavljima, odlučila sam nazvati Hod po rubu.
Zbirku pjesama moje sulude duše.

PROLOG

Odakle sve započe…?
Od sama crnila,
vrela smrtnosti
pa preko trnja,
šikare i grmlja
i prema zvijezdama
u svjetlosti pa pada
i opet ispočetka
kruga začarana…

Od kuda je sve krenulo?
Valjda od prvih slova
sedmogodišnjeg djeteta,
teške tinejdžerice,
emocionalno nestabilne,
variracije iz bijelila u crno
pa u sivo
pa u boje
sve dok me ne slome.

Dar i prokletstvo…
sve to moji stihovi kroje,
kao dnevnik,
ovo vam je za čitat najbolje.


HOD PO RUBU

Crni opijat,
sa sokom miješan strakt.
Tik-tak
odzvanja sat.

Tik iza dima
biljka sakrivena iza ubojita plina.
Tik-tak po tik-tak pa šaka puna
laguna snova pusta.

Oštrica. Sve što u svrhe dobre ide,
svaki novčić dvije strane pa koja te ide,
dok te hod po rubu ne sustigne.
Tik-tak
Hod po rubu težak – lak…

Sloboda horizonta prazna,
okrunjena u rešetkama, sloboda krasna.

Hod po rubu
rizik, avantura
poezija što je ne čini struktura,
nered hoda,
po rubu čista destruktura.

Alkohol,
biljke, tablete,
žar cigare na ruci rane
i oštrica britvice plave.

Hod po rubu
pa na koju stranu te prevagne.

Nered pjesme,
misli njene galame
hod ka strukturi nije lak,
al' je spas
u tili čas nećeš ga dobit',
to je laž.

Hod po rubu je lak
pa kud te prevagne,
pazi se svaki čas.


Oznake: poezija, fotografija, Lady Justice, inspiracija, opis granični, emociocionalno nestabilni poremečaj ličnosti


- 13:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #

29.04.2018., nedjelja

Kuda?

Život nije lagan. Nikome. Često se nakupi i ne znaš kamo bi. Ne vidiš pravilan izlaz.
Izgubljen… ne znaš kuda. Ali ono što sam naučila je da bez obzira koliko čovjek zapne, ne smije ostati na mjestu. Samo dalje, nastavit dalje. Bez obzira kuda to išlo i kako bi moglo ispasti i koliko je strašno. Najgore je stati.

Imala sam namjeru objaviti zbirku poezija. Promijenila sam mišljenje i odlučila je objaviti na blogu. Kroz poeziju ispričati priču. Tako da ćete od mene neko vrijeme dobivati samo poeziju često popraćene mojim fotografijama.


Oznake: život, umjetnička fotografija, umjetnost, amaterska fotografija, stepenice, poezija


- 15:58 - Komentari (24) - Isprintaj - #

20.04.2018., petak

Obavijest

Zbog nekih „novih otkrića“ i obilazaka raznih specijalista, i još nekih stvari vremenski sam i više nego ograničena pa će me biti manje na blogu. No nikako nisam zaboravila u principu glavni razlog pokretanja ovoga bloga, a to je pomoć, koliko god mogu i sa znanjem i iskustvom kojeg imam, onima koji se nalaze u sličnim situacijama. I pripremam nešto za što će mi trebati vremena također, a i malo više hrabrosti nego do sada. I to je moje obećanje. Obećanje da koje sam si dala još prije pokretanja bloga.Kada sam rekla da nešto dobro mora proizići iz svega toga i pokorila se dragom Bogu. Da ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bi pomogla makar se okrunila se krunom trnja.
I imam plan. Imam ga od početka. Samo kako je to u životu tako ništa ne ide pravocrtno. Čovjek uvijek mora bauljat do svoga cilja.
Uistinu moram priznati i samu težinu pisanja postova pod zadnje, nedostatka koncentracije, vremena, te golemog umora. Dala sam zadnje od sebe...za sada...
Sada se moram posvetiti prvenstveno fizičkom stanju, no čim stanem na noge hvatam se onoga što mi je već dugo namjera. Tamo gdje često boravim, na afektivnom, poremećaja ličnosti, iskustveno bipolarnih i onoga što sam sama…na granici.

Oznake: psihofizičke bolesti, stres, depresija iskustva, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, Bipolarni, granični


- 16:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

16.04.2018., ponedjeljak

Vjerujem

Svi mi imamo utjecaja jedni na druge, svjesno ili nesvjesno. Danas je tako jedan post utjecao na mene, kao i komentar jedne žene potaknuo na ovaj post.
Razumijevanje… Koliko ga imamo kada su u pitanju drugi?
Trudimo li se uopće? Trudimo li se s onima koji nam nisu bliski? Trudimo li se s onima koji nam na neki način po možda samo našoj perspektivi nanesu štetu? Trudimo li se imati razumijevanja kada nas netko uvrijedi?
Koliko često se zapitamo zašto se neka osoba ponaša tako kako se ponaša? Što stoji iza toga?
Svi mi rođeni smo nevini i duboko vjerujem u dobrotu ljudi i da se u srži iza svih uvreda, zlonamjernosti itd. krije dobrota. Krije razlog. Krije se prošlost svake osobe. Ono što je proživjela. Ono što je vidjela. Što je naučila i iskustva koja je imala.
Vjerujem da svatko radi najbolje kako zna. Vjerujem da napadamo samo kada se osjećamo ugroženima. A mnogi su razlozi za osjećaj ugroženosti, koji leže upravo iz svega onoga što sam navela…prošlosti.
Svima je nama potrebno poštivanje, svi želimo biti uvažavani. Svi želimo da nam se drugi dive. Svi želimo biti ti koji će imati glavnu riječ. To je jednostavno stvar egzistencije koja proizlazi iz naše prirode. Da li je to za osudu? A daleko od svega najpotrebnija nam je ljubav. I meni je potrebno sve to.
Koliko nam je teško oprostiti? Koliko ponekada lako zamjerimo? Ali zašto…
Lako je i meni ovo napisati, lako nam je svima to tvrditi. Ali i ja zamjerim itd. Neću lagati. Nisam svetica, daleko sam od toga. I mnogo puta na ovo zaboravim. Ali uvijek kada skrenem s puta nešto me podsjeti na to jer…
Svi mi imamo utjecaja jedni na druge. Svjesno ili nesvjesno.

I vjerujem… u dobrotu ljudi, u dobru volju i spremnost na pomoć stranca, da svatko posjeduje veliku količinu ljubavi u svome srcu, da oni koji teško vole druge ustvari ne vole sebe (a to je samo tužno, ništa više), da praštanje zacjeljuje rane, da nema ožiljka kojeg ljubav ne može izliječit, u samu ljubav. Vjerujem da je ljubav najmoćnija sila na svijetu.
I jednostavno da u ovome društvu svatko čini najbolje kako zna.
I u ovakvim trenutcima vjerujem da je moja bolest možda najveći dar koji sam mogla dobiti.

P.S. I zavidim onima koji posjeduju ovakvu visoku emocionalnu inteligenciju i…ne zaboravljaju. Takvi su ljudi zadovoljni i sretni...zdravi.

Oznake: emocionalna inteligencija, ljubav, egzistencija, psihologija ličnosti


- 19:34 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Moj svijet



Ponekada, kada je teško. Pustim za me predivnu, mirnu, opuštajuću muziku. Najčešće melodiju iz filmova. I onda se izgubim. U trenutku. Daleko od svega. Nalazim se u zamračenom kazalištu. Strop je prekriven zvijezdama. Svijetla su upravo onakva kakva trebaju biti. Meni ugodna, malo prigušena i gledam ples. Ples pod zvijezdama. Obučena u svilenu haljinu s osjećajem predivne žene i prave dame. Odlazim na svoje mjesto gdje sam sama. Pod noćnim nebom, ali sve je ipak svijetlo, prekriveno mjesečevim bojama. Tu je cvijeće, pastelnih boja. Cvijeće moga dizajna. Vodopad tako tople vode što protječe iz raznih kristala, licem prema gore dopuštam da me obnovi voda. I plešem. Bosa. Jer je trava toliko ugodna. Haljina mi je lagana kao pero, niti ju osjetim. Ležim na toj travi i gledam u to zvjezdano nebo. Mogla bi biti i gola na tome mjestu nema nikoga. Osim pokojeg zeca ili srne. Tu sam sretna. Tu sam mirna. Tu sam sigurna. U svojoj mašti, ja se regeneriram.

Age of Adaline - soundtrack

Oznake: The age of Adaline melodija, Mašta...., moj svijet, zvijezde, noć, kazalište, oaza mira i spokoja


- 14:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

14.04.2018., subota

Power of love

Pronalaskom nešto vremena malo sam hoduckala blogom. Oduševilo me što sam primijetila da evo kao po nekome dogovoru većina mojih blogerica su danas nešto u predivnom ljubavnom fazonu. :)

Oznake: blogerice ljubav


- 17:27 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Pronađi

Pronađi što voliš i više nećeš raditi dana u svome životu.

Oznake: ljubav prema poslu


- 15:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.04.2018., petak

Kada pisac nebi bio rob

Virginia Woolf: "Kada pisac nebi bio rob, nego slobodan čovjek, kada bi napisao ono što želi, a ne ono što mora. Kada bi svoje djelo mogao zasnivati na vlastitom osjećaju, a ne na konvenciji. Nebi bilo ni fabule, ni komedije, ni tragedije, ni ljubavi, ni interesa ili katastrofe u konvencionalnom smislu riječi."
Virginia živjela je od 1882. do 1941. To je period gdje još nije vladala potpuna sloboda pisanja kao danas. Iako je Virginia jedna od začetnica modernizma skoro sva njezina djela uglavnom su eksperimentalna. Svejedno postojale su neke granice do kojih je mogla ići. To je bilo vrlo značajno prijelazno razdoblje gdje je na ljudsku svijest utjecao i niz faktora na ljudsku svijest. Kao i sami umjetnici, tako i Freud, Young, a i sam val feminizma itd.
Dakle govorimo o prijelazu značajnog napretka, gdje su svejedno i dalje postojale neke granice. U svakome slučaju njezina izjava stoji na mjestu.
A što je danas?
Danas kada pisac ima svu slobodu, moglo bi se reći da je djelomično rob. Koliko ustvari jedan pisac je slobodan čovjek? Može li pisati stvarno kako želi? Ne bih rekla. Čitatelji danas posežu večinom za knjigama koje su napisane jednostavnim rekli bismo laičkim jezikom. Bitnija im je sama radnja, akcija, nego izražavanje i dubina riječi. Lirsko izražavanje, predivne metafore, zagonetke koje se skrivaju u zamršenim poezijama, čitatelje danas toliko više ne zanima. Ta prava ljepota izražavanja kao da je nestala. Te mistične dubine de Guya, E.A.Poeva atmosfera, da ne spominjem Charles Baudleaira ili Sylviu Plath. Petrarka je svoju tugu ispisao toliko prelijepo.
A još prije svega toga misticizam tek. Ilijada i Odiseja, svi ti mitovi, legende. Svih tih mitova više nema. I koliko god se govori da pisac danas može napisati što god želi, ja se s time nebi složila. Pisac danas djela mora prilagoditi najviše samoj radnji i zbivanju, koja po potražnji publike treba imati što više akcije. Nažalost Virginijina izjava koja datira negdje iz početka 19.stolječa i dan danas stoji na neki način. A to ne vrijedi samo za pisce, već i za sve umjetnike.
No nekako čini mi se da baš ta enigma, ta mističnost, ta ljepota i dubina nedostaje ljudima i stvara prazninu u ljudima, čineći ih nesretnim. Jer današnji čovjek teži sveznaji, opipljivosti, bez upotpunjenja duše, čini ljude sve depresivnije, ispraznije, jer sve više teži nekom ispunjenju uma, a sve manje srcu. Još ću razraditi ovo u idućem postu. Jako me zanima mišljenje ostalih.

Oznake: Virginia Woolf, društvo, pisci, umjetnost današnjice


- 07:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #

12.04.2018., četvrtak

Mome budućem mužu

TIŠINA

Koliko god se trudih
opisat ti ljubav svoju
violinskih niti,
možda bi…sjedinilo -
niti voljene,
zvijezde voljenje vodilje.

Ne. Nemam riječi.
Što bih rekla,
što si za mene ti.
Samo tišina,
naše oči
u odrazu
dok smo sami u samoći.




Oznake: ljubav, ljubavna poezija, profesionalna fotgrafija, fotografija para


- 09:39 - Komentari (32) - Isprintaj - #

11.04.2018., srijeda

Free nipples

Evo da udovoljim svojim kolegama.


Inače nisam gruba. Ali ovake stvari dižu mi tlak, kao i same zadrte feministice koje pokreću i podržavaju ovakve stvari. Opravdavajući to kao neku jednakost. Znam da će mnogima skočiti tlak na ovo kao i meni. Ali to je ono za što se zauzimam. Da. Feministički pokret bio je potreban. Ali pred koliko godina. Feministice stanje se promijenilo.
I ne znam što točno još žele. Pokret Free Nipples. Što žele, pretvorit žene u drolje. I onda se bune što ih muškarci tako i tretiraju. Da sam muško nebi se ponijela nimalo drugačije. Zar vam nije draže biti pristojna, dama, žena koju će muškarci, a i sve žene s malo mozga poštovati.
Ako se žena odluči biti kućanica jer joj tako odgovara, jer je takva osoba, odmah je kriv ili muž jer ju navodno drži u kući ili je ona na udaru.
U prijevodu nedaj Bože da ne pokažeš sise izdajica si ženskog roda.
A sve se brane statistikom. A za statistiku mogu reći da je to skup lažnih podataka. Ali da ne skrečem s teme. Evo nekoliko slika još.


Oznake: antifeminizam, free nipples, feminizam


- 14:21 - Komentari (32) - Isprintaj - #

Mojoj vjernoj pratiteljici i prijateljici

Ovi putem dajem odgovor svojoj vjernoj pratiteljici koja mi se obratila. Ona će se pronaći. Istovremeno i ispriku. Sama sam griješila. Događa se, treba nam vremena da nam stvari dođu do mozga. I nikada ne dođu sve odjednom. Što je i dobro inače bi bili preplavljeni. Stoga uvijek treba strpljenja koje nam nekako svima uvijek nedostaje.
Da draga. Može nas voljeti cijela hrpa ljudi (što je inače nemoguće), ali recimo da je tako i mogu biti tu. A mi ćemo se svejedno osjećati usamljenima. Da, to što se koji puta nasmijemo ljudi ne mogu shvatiti da bolujemo od depresije, jer ne znaju što uistinu depresija je.
Reći ću tri stvari.
1. Sjetila sam se riječi jedne predivne žene koja mi je mnogo pomogla tijekom moga školovanja. Svi oni su snažni i smiju se, ali kada su sami u četiri zida plaču. Mnogo ljudi vani ćemo vidjeti nasmijane, ali nikada nećemo znati što se događa s njima u četiri zida kad su sami. To vrijedi i za one koji nisu u depresiji.
2. Ljudi nikada neće u potpunosti razumjeti. To je činjenica. Znam da to boli kada je riječ o bližnjima. I puno puta kao da nam štete samo. I to vodi do frustracije, osjećaja usamljenosti. Kao da smo sami u tome. Ali stavimo li to po stranu i pogledamo da naši bližnji su još tu. I čine onako kako najbolje znaju. Sve u svrhu da nam pomognu. Možda ona možemo uvidjeti da nismo sami u tome. Da nema potrebe da se osjećamo usamljeno. I bijes, frustracija nestaju.
Oni koji to nisu nikada okusili nikada neće razumjeti. Bar ne u potpunosti. Kao što ja nikada neću razumjeti kako je točno osobi koja ima rak. Jednostavno je tako.
I kako stoji u videu:
- Ako ti je na umu da ljudi ne razumije. Ne razumiju. Ali ti znaš. Znaš tamu, znaš zlo, ali još bitnije od toga znaš dobro. Znaš svijetlost. Znaš smijeh i ljubav više od ičega.
3. Ima ljudi koji razumiju. Razumijem ja. I draga pratiteljice i prijateljice znaš da ih ima još. Bila si s njima. Upoznala si ih.

Depresija i anksioznost

Oznake: depresija, anksioznost, usamljenost, nerazumijevanje


- 14:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.04.2018., subota

Moje tri kratke priče

DJEVOJKA SA BILJARSKIM ŠTAPOM
Čudnih li pukotina u pozadini. Čudne li svijetlosti što kroz njih prolazi. Tek tračci, kao strijele sijeku trošnu, skučenu, ustajalu prostoriju. Njihov proboj kroz kožu moga zatiljka. Tople i pune ugode, a opet tako hladne. Ja znam istinu. Osjetim njihovu jezivost i brutalnost. To nije ona nevina svijetlost iz njenoga kuglastog izvora. Ona je lažna. Svakom trulom pukotinom sve iskvarenija. Gnjile što odudaraju prokletstvom i nečistom smrti. Smrad dobro sakrivenih crvi što raširuju pukotine trujući još više svijetlosti. Osjećam tu gmizajuču gamad na svom zatiljku. Nagnuta nad biljarskim stolom ne mogu se pomaknuti. Povući se dalje u tamu od tih prijenosnika najsmrtonosnijeg virusaa. Bolesti društva. Ovoga puta ne mogu pobjeći. Više ne. Više niti ne želim. Nešto je toliko prelijepo u tome. Ugodno? Sigurno ne. Opijena sam moći. Moć istine i njezina prihvaćanja. Puštam je da uđe kroz moj zatiljak. Mračnost moje duše i njezinu samu srž. I kontrolom nad biljarskim štapom oštro udaram bijelu kuglu.

40 MILIJUNA OPASNOSTI
Buka! Gužva! Previše ljudi, previsoke zgrade, vidno polje kao u konja opremljenoga za trku. Sluha tri metra pod vodom. Mješavina mirisa stopljena u jedan nedefinirani smrad što se slijeva na sve pupoljke jezika. Vjetar, dodiri ljudi u tolikoj gužvi. Vješto zbunjuju kožu.
Buka! Gužva! Ubojice osjetila. No statistički naboj… upozorenja?...nečega. Podigne mi svaku dlaku na tijelu.
Zamjetih veoma skupo dotjeranog muškarca. Koračajući žurno u susret meni. Vikao je u mobitel i začuh njegove riječi nađuvši se tek nekoliko centimetara dalje.
„ A od kuda da ja tebi stvorim 40 milijuna kuna ovoga trenutka?“
40 milijuna kuna. I toliko pitanja u glavi. Čime se bavi? Direktor? 40 milijna čistoga ili prljavog novca? Što bih ja s toliko novaca? Misli se nastaviše nizati u glavi jedna za drugom. Svaka potežući novu. 40 milijuna misli prođoše mi glavom kroz prijeđenih 400 metara. Tu stadoh. Pred zgradom gdje me čeka razgovor za posao. Briznuh u plač.
Čime se bavi. Prije 400 metara. Neće me zaposliti. Nakon 400 metara.
Okrenuh se na milji života. Na tih 40 milijuna kuna. 40 milijuna misli. 40 Milijuna opasnosti.

PLES S VAMPIROM
„ Volim svoj posao. Mnogi posao zubara smatraju dosadnim. Ne vide njegovu puninu kreativnosti. Smatram se istovremeno i doktoricom i umjetnicom. Taj predivan i uzbudljiv trenutak kada oblikujem plombu. Tužno je koliko ljudi zanemaruje svoje zube, dolazeći tek kada je bol neizdrživa.
Toliko umanjivanje njihove važnosti. Važnosti koju shvate tek kada počnu propadati jedan za drugim. Ja sam zubarica, ja poznam njihovu važnost. No nisam znala koliko su ljudi u mome životu važni dok nisu počeli odlaziti jedan za drugim. Crpila sam njihovu energiju, hraneći se emocijama…Pravi emocionalni vampir koji je krao njihovi sreću, kvarila i razboljavala. Sada će se oporaviti. Možda. A ja? U moru ljudi žrtve se nalaze. Sada shvaćam važnost ljudi. Moje hrane. Ja ću biti dobro. U moru ljudi žrtve se nađu samo tako. „
Taj monolog proleti joj glavom kada ju je nježan i topao muškarac zavrtio, te privio ka sebi, predlažući sljedeći korak., a ona mu se nasmiješi već grižući svojim zubima membranu emocija.

Malo znam biti uvrnuta tu i tamo. Bolje da ne iznosim svoje horor priče belj

Oznake: kratke priče


- 15:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

04.04.2018., srijeda

Šumska kolaterna ljepota

Volim mjesto gdje živim. Samo trebam prijeći cestu. Nekoliko koraka i nalazim se okružene drvećem. Mirom. Stablima koja čovjek može zagrlit i ono će uzet svu negativnost iz tebe, stabla koja su moji prijatelji. Prekjučer kada je bilo lijepo sunčano prošetala sam se sa pesom. Volim često zalazit tamo. Oaza mira. Moje mjesto gdje ako imam potrebu mogu i vrištati iz petih žila. Puno pušim. Ali nikada nisam imala potrebu zapaliti u šumi. I gledati svoga pesa kako trčkara je toliko simpatično. Znala sam ići sama. Uvijek bi se sjela na jedno srušeno stablo. Jednostavno disala i slušala.
Nikada neću zaboraviti pred nekoliko godina. Snijeg mi je bio do koljena. Sve u meni je gorilo. Bijes, bol, žalost, cijela kombinacija negativnih osjećaja da sam se osjećala kao da je u meni cijeli tornado. Niti jednu misao točnu nisam mogla izvući iz glave. Probijala sam se kroz taj snijeg kao ralica. Dok se nisam našla na malenoj čistini. Ostala sam hipnotizirana. Ono što sam vidjela u meni je stvorio mir. Običan prizor. Vjetar je nosio snijeg na toj čistini, a malo dalje stablo do stabla. Običan prizor reklo bi se. Za mene je taj prizor bio puno više nego običan. I drago mi je što sam na trenutak pogledala dalje od vlastitog nosa. Koliko sam puta pokušala to opisati u pričama. Poezijama. Vratila sam se mirna doma. Ne znam koliko sam stajala tamo, ali imalo je veliki utjecaj. Znala sam da nema veze što nemam bilježnicu uza sebe. Da nema veze što nemam fotoaparat. Jer ništa ne može prikazati to. Tada nisam znala što je to, kasnije sam tek znala da ono što sam u tome trenutku vidjela, osjetila zove se… kolaterna ljepota.
Krajem 2017 izašao je i film pod tim nazivom sa Will Smithom. Preporučila bi svakome tko ga nije pogledao da ga pogleda.

Oznake: šuma, kolaterna ljepota, Snijeg kao život, dalje od vlastita nosa, drugi pogled, film will smith


- 12:36 - Komentari (25) - Isprintaj - #

01.04.2018., nedjelja

Sretan Uskrs

Oke... Imam problem. Inače teško nađem seriju da se baš navučem na nju, ali nabasala sam na jednu. Black list...nevjerovatno fanstićna totalno obuzimajuča (pokušavam se izraziti kao Ray, slabo mi ide) serija. Bar za mene koji sam ovisnik o takvom tipu kriminalnih serija. Služi nečem dobrom... Ubija moju glad za Game of thrones. U međuvremenu sam gotova jer sam navučena i na puzle. Puzle od 3000 komada. Tako da sam osim šta buljim u seriju (neću imati mira dok ne saznam tko je Elizabethin otac). slažem i puzle. Ne istovremeno naravno to bi bilo nemoguče...
Nuspojava... Zanemarujem blog. Kak sam grozna cry. You gonna have to forgive me .. Svi smo ovisnici o nečemu,belj tako da.uživam sretan

U svakome slučaju javljam se da čestitam Uskrs svima koji slave. :)

Oznake: puzzke, blacklist, serije, krimići, Uskrs / Easter


- 20:21 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2018 (15)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi