Puzle života

10.03.2018., subota

VOŽNJA

Još je dosta toga ostalom ali sada je tako lagano, poput lista što mi se upravo upleo u kosu, uletjevši kroz otvoren prozor dok se vozim cestom otvorenom suncem obasjanom. Sve više ubrzavam, gasa benzinca. Sve više ostaje iza mene, Moja cesta, krivudanja puna, iza mene nema kružnih tokova. Udišem slaninu mora vjetrom nošenom i ne znam kuda idem .Nisam sigurna na kojem izlazu s autoceste se skidam. Ne dok kiša, vozeći se po noći gotovo praznom cestom. Uživajući u odbljesku svijetla na mokroj cesti. Znam da ću znati kada do pravoga izlaza dođem sa njega sići. Ali sada. Sada vozim ravno udišući more oblivene kišom izmjenama dana i noći i sve iza sebe u isti mah sretna tu gdje jesam i uzbuđena čekajući pravo skretanje. Ja idem pravocrtno.

Oznake: kratka prica


- 09:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (19)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (38)

PROLOG

Linkovi