Puzle života

15.06.2018., petak

Pauza

Neko vrijeme neće me biti. Imam dosta posla. I nekoliko vrsta priprema koje moram odraditi. Jedna se tiče i bloga. Koliko me dugo neće biti uistinu ne mogu reći. Možda i navratim tu i tamo. Pozdrav.
- 13:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.06.2018., četvrtak

Nered

Od premetanja stvari simo tamo napravila sam kaos u sobi. Da vam kažem kako je riječ o kreativnom neredu slagala bih vas. Ipak za moj radni stol već bi se moglo reći da je kreativan nered. Pokušavam se uhvatiti s njime u koštac već mjesec dana. Međutim uvijek pospremim sve ostalo ili smislim nešto drugo za raditi. Kada znam što mi se nalazi unutar tog nereda. A to je cijela hrpetina papira. Preko dvadeset bilježnica i tko zna gdje sam što zapisala. No danas se hvatam u koštac. Barem se nadam.

Moj roman je u dobrom napretku. Isprva sam ga krenula pisati zimus kao pet novela, međutim počela sam ga sklapati u roman koji planiram podijeliti u nekoliko kraćih serijala. Nastavim li ovim tempom do kraja ljeta sigurno ću imati prvi dio dovršen za objavu i ostatak rukopisa, ako ne i prije. Roman je autobiografska fikcija. Dajem si velikog truda obuhvatiti što više dijagnoza s kojima sam upoznata kako bi možda pomogla onima koji imaju takve probleme, te dala drugačiju sliku ljudima koji nemaju takvo iskustvo i taj tip problema.

Što se tiče romana prvenstveno moj uvijek „glavni“ roman je sf. Priča koju sam razvijala i ispisivala od sedme godine uspjevši na kraju stvoriti kompletno novi svijet. No trenutno mi je moj roman Na Granici kako sam ga nazvala s vremenom, prioritetan. Tako da mi je sada više postalo neophodno pretumbati te papire i sve svoje zabilješke.

Također se polako moram početi pripremati za maturu. Nikada kasno za faks. A dokazala sam si da mogu.

Inače ono što želim dati su duboke emocije, zabavu, buđenje mašte i ideje, te kao po mome običaju rušanje stigme i pripomoć. Znam dosta ljudi koji imaju probleme i prate me. Neke i koje ne znam. Dobivam te informacije i ne mogu opisati koliko mi je drago zbog toga. Traljezgam ja svašta. Lupim i glupost tu i tamo pa ostanem živa. No očito je više toga dobroga s obzirom da me prate i oni koji nisu blogeri i želim reći da sam vam jako zahvalna na tome. Stoga čim riješim ovaj kompletan nered koji sam napravila (bolje da ne znate kako to izgleda) posvetiti ću se tim tipovima postova neko vrijeme.

Naglašavam i naglasiti ću nekoliko puta da mi je trenutno u procesu izrada web stranice. S obzirom na raznovrsnost tematike koju imam pisati ću po kategorijama, pa koga što više zanima. Blog naravno ostavljam ipak je to moj dnevnik. wink

Eto toliko od mene. Dobro jutro vam želim i ugodan dan, a ja se idem bacit među papire. headbang

Oznake: roman, kreativni nered, dobro jutro


- 09:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.06.2018., nedjelja

Zanimacija

Evo u slobodno vrijeme zanimam se bojanjem. Stvarno mi je opuštajuće. Sad sam zapela za kvalitetnije bojice da mogu pravilno sjenčati i da imam više nijansi. Navučena. Osim bojanja evo i tri moja crteža u razmaku cca zadnjih pet do godinu dana.
Bubimira inače obožavam od malena. Ime Lidija toliko mi se zavuklo pod kožu da ga vučem kroz sva moja djela. Tako je nastala Lidija.
Lidiju Deetz ko malena sam toliko voljela da sam htjela biti baš kao ona pa sam čak skupljala i pauke. Dan danas ostala je i moja ljubav prema paucima. A onda dođe majka i sve ih potamani. Na kraju sam shvatila da mi dobar dio osbnosti i ne odudara toliko od Lidija Deetz. Njegujem svoju umjetničku uvrnutost.








Oznake: bojanke, crteži, bubimir, lidija deetz


- 11:51 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Utopija

Nekako svi bi utopiju. Osim što je to nemoguće za postići, jer svi smo mi induvidue, različiti i svatko radi onako kako zna. Svatko se bori za svoje. Tu se uvijek s nekime kosimo.
Druga stvar je: A što da postoji utopija? Što onda? O čemu bi pisali? Kako bi živjeli? Ono najbitnije za što bi se borili?
Prepreka je mnogo. Naletavamo na njih u sitnicama, u svakodnevnome životu. Naletavamo na snažne prepreke. Čovjek treba naći smisao. Svrhu. Po meni tu leži sve. Nešto toliko snažno što želi koliko želi disati. Nešto za što je voljan umrijeti. Onda dolazi do toliko snažne borbe da i najsnažnije prepreke koje bi možda djelovale nemoguće za prevazići jenjavaju. Njihova snaga opada. Sitne prepreke su samo sitnice. Nikakav problem. Ja sam uspjela naći nešto vrijedno borenja. Dugo sam to tražila, ali upornošću i probavanju svakojakoga smjera našla sam. Tako da tko još nije našao. Neka traži. Luta. Probava sve dok ne pronađe gdje pripada. I onda kako je Sylvester Stallone rekao: „ Ako si voljan proći kroz svu tu borbu, tko te ima pravo zaustaviti?“
Mi ljudi smo strastvena bića, koji jednostavno trebamo nešto za što ćemo se boriti. Ne govorim tu samo o nekim slavnim uspjesima. I dobra majka i kućanica koja uspješno drži sve uglove kuće je uspješna žena i bori se za svoju obitelj. Neki za državu, neki za karijeru. Bitno je da dolazi iz srca. I to nam je potrebno.

Inače Tram 11 ne slušam baš, ali moj dečko je lud za njima i evo jedna pjesma koja mi ima genijalne verse.


U pjesmama ja glumim tajkune, nemam kune
okrunjenog kralja grada nigdje nema krune
nema mutavih drotova, iskomleksiranog šljama
nigdje nije galama svaka žena je ko dama
nema sexa iz profita i lizanja skupih kita
niti napuhane kreme što se zove elita
nema klošara u tramvaju, racija na spavanju
ni žutog, ni bjelog niti kemije u prodavanju
ilegalne zarade, ni poreza, ni prireza
nema loših kritika, ne postoji vojna obveza
nema skupih auta bez hrvatskih tablica
nema narodnog radija, niti brđanskih lica
nema propalica, niti invalidskih kolica
nema cinkanja susjeda, nema svađa ni smicalica,
ljigave glazbe niti smeća sa estrade
nema osobe što krade


- REFREN - JA TE VOLIM ZAGREB GRADE!!!
Pad sistema, pa ko će živjet život kad ga nema
pad sistema, bez života ničeg više nema
zamisli da više ničeg nema
nema problema, lošeg društva, loših žena i sistema
zamisli da više ničeg nema
nema problema, lošeg društva, loših žena i sistema
kako bi ti bilo bez života, bez svega kaj poznaš
buraz, vrijeme je da doznaš
kako bi bilo bez života, bez svega kaj poznaš
sad je vrijeme da doznaš


Zamisli da lijepe žene nemaju računa
tvoja lisnica je puna, nema socijalnih buna
nema kurvi i drolja, lezbi i pedera
nema bolesnih u glavi, nema zatvora i potjera
bez brige o školi, jer nema loših ocjena
u kvartu bez narkića, žiki žiku nasred parkića
smiješ se patroli jer te za njih kurac boli
legalno je svima pa ko voli nek izvoli
nema kvartovskih lažova, lovačkih priči
nema klonova zbog slave, preživljavanja na sići
silovanja, krađi ni ubojstva iz osvete
nema šori ni divljanja, bolničke posjete
nema trganja stadiona, zvukova sirene,
nema ranjenih metkom, nema silovane žene
niti smeća na ulici ni grafita sa fasade
nema osobe što krade


- REFREN


Zamisli da nema gužve, guranja i smrada
života velkog grada, nema neplaćenog rada
dobra djevojka je fina, ide doma poslije kina
jede zdrava jela fina, malo gucne dobrog vina
ona ne širi noge da bi fino stigla doma
ona više voli tramvaj makar vožnja bila koma
nema tračanja u društvu, laganja u oči
nema maloljetnih škvadri, niti sranja poslije ponoći
opičenih likova što lutaju po gradu
bogu dane kradu, uvijek šetaju po hladu
nema uhićenja, niti suđenja ni suda
nema glavne budale koji prvi ima muda
nema prosjaka ni ubogih, zmazanih i smrdljivih
prgavih, ni ološa, ni škrtih, ni prevrtljivih
ni loših MC-a koji repaju balade
nema osobe što krade


- REFREN

Oznake: utopija, društvo, Tram 11, pad sistema


- 09:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.06.2018., subota

Skitala...

Znam i ja skitati. wink
Odlučila sam staviti neke fotkice iz Verone, Padove i Gardalanda gdje sam bila sa škomlom 2011 i Budimpešte, također sa školom 2012.
( Dosta slika ne želim stavljati radi očuvanja privatnosti mojih bivših kolega iz razreda. )

ITALIJA










BUDIMPEŠTA





Oznake: Budimpešta, italija, verona, Padova, Gardaland, Putovanja


- 13:11 - Komentari (15) - Isprintaj - #

08.06.2018., petak

The quick brown fox jumps over the lazy dog...

"Glava mi je prazna. O čemu da pišem.“ Upitah se i odmah sam se sjetila spisateljice Janet Frame koja je izdala autobiografiju An Angel at My Table 1984.
Nakon duljeg razdoblja hospitalizacije gdje je primila niz elektrošokova glava joj je bila prazna. Svako jutro bi tipkala jedno te istu rečenicu koja sadržava sva slova engleske abecede „The quick brown fox jumps over the lazy dog.“ (Brza smeđa lisica preskače lijenog psa.). Pretpostavljam da je to izgledalo nekako kao u horror filmu The Shining snimljen po noveli Stephen Kinga gdje je glavni lik tipkao rečenicu „All work and NO play makes Jack a dull boy.“ (Samo rad i nikakva igra čine Jacka dosadnim dječakom).

Oznake: janet frame, stephen king, novela, the shining


- 12:40 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.06.2018., četvrtak

Vjeverica

Glumci:
Moj dragi
Osoba D
Cura

Mjesto radnje: Kafić

Scena:
(Sjedimo u kafiću i prića meni moj dragi što je bilo jučer)
Osoba D: E di ti cura, nisam je vidio sto godina?
Moj dragi: Na psihijatriji.
Osoba D: Što radi tamo?
Moj dragi: Ma ništa pametno hvata vjeverice.
(Osoba D gleda zbunjeno.)
Moj dragi: A hoću jednu za ljubimca.
(Cura pljus šamar)

P.S. Malo vježbam scenarije. belj




Oznake: crni humor, psihijatrija, Vjeverica, glupost


- 17:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Zakon gomile

"Prevarantica, misli Clarissa. Smotala si mi kčer, ali mene nečeš. Ja prepoznam konkvistadara čim ga vidim. Znam sve o privlačenju pozornosti. Ako dovoljno glasno i dovoljno dugo vrištiš, skupit će se svjetina da vidi čemu tolika buka. To je zakon gomile. Ne ostaju dugo prisutni, ukoliko im nedaš dobar razlog." - Michael Cunningham

Pročitala sam knjigu Sati. Sada ponovno gledat film. Oduševljena sam i knjigom i filmom i Nicole Kidman koja je rasturila ulogu gospođe Woolf, gospođe Brown i gospođe Dalloway, te dobila Oskara. Gospođa Kidman u svakome slučaju i je izuzetna glumica.

Oznake: citat, Michael Cunningham, The Hours, Nicole Kidman


- 07:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.06.2018., srijeda

Laž

Boli !
Neka !

Nježno bol njegujem
Neću njome da trgujem.
Spasenjem ispravna udarca
Što lica svoga
U bistroći vode vidiš.

Al' ne !
Neće da povuće
Na dno rijeke
Ono što u tebi caruje.

Glasan jecaj, pa jeka
I sve jenjava, tiše...tišina.

Ti se dižeš !
Laž topi se
Sebe najviše laže -
Čovjek se.

I nebo
Svojim glasom prolomi !
Jasno vidiš
Usudi se...

Oznake: Čovjek najviše laže sam sebe, Suočavanje s istinom


- 16:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Michael Cunningham - Sati

Već sam ukratko pisala o filmu Sati. Sada čitam knjigu koja je izuzetno dobra i nije ni čudo da je Michael dobitnik Pulitzerove nagrade. Prepuna fenomenalnih opisa i veoma snažna knjiga. Temeljena je na životu Virginije Woolf. (Ja s tom Virginiom znam.) Michael je uspio iako ne baš kao Virginia, ali veoma dobro opisati najbanalnije stvari.
Inaće prvo pogledam film, a onda pročitam knjigu. Jednostavno zato što si pokvarim film. Knjigu filmom već je malo teže pokvariti. A onda ako je riječ o stvarno dobrom djelu ponovno gledam film.

Ono što mi je zapelo za oko su dva opisa iz knjige. Opisi:
1. Depresije - "Da li tako izgleda kada postaješ lud? Nikada to nije tako zamišljala - kada pomišlja na nekoga (žene poput sebe) tko gubi razum, zamišljala je krikove i jauke, halucinacije; ali u onom joj se trenutku činilo da svakako postoji drugi način, mnogo mirniji, koji je u tolikoj mjeri depresivan, beznadan i težak da bi i jedna tako snažna emocija kao što je žalost došla kao olakšanje."
2. Ljubavi - "Ljubav je duboka, misterij - komu je do toga da je shvati u scakoj njezinoj pojedinosti ?"

Oznake: Michael Cunningham the hours, depresija, ljubav


- 08:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.06.2018., utorak

Horori

Dakle za nepovjerovati. Prošli puta kada sam bila nestalo je struje. Jučer je pak opet nestalo struje. (Rečeno mi da prestanem prčkati po utičnici.) Ali dobro. Barem je ovoga puta bilo preko dana pa se nisam osjećala kao hororcu. Ne mogu se sad sjetiti naziva filma jednog što sam gledala o psihijatriji svega 15 minuta. Ne podnosim horore.
Mislim da je to posljedica Kruga kojega sam gledala sa 13 godina. Ostala sam istraumatizirana da zimus kada su reklamirali film u kinu čim sam vidjela skiku tog prokletoga filma začepila sam uši što sam više mogla i dobro da nisam odletjela skroz u prizemlje Arene.
Kada sam kao mala odgledala film šest dana sam ištekavala svoj televizor u sobi. Sedmi dan, koliko god sam znala da je nerealno, nisam više mogla podnijeti i sva sitna u sred noći na neku foru iznijela stari veliki tv u boravak. (Strah čuda čini.)
Kada me majka sutradan upitala imam li i jedan realni razlog zašto je moje televizor u boravku.. Reku nemam ga.
Tako da. Ne podnosim te horore nikako.

A što se još struje tiće. Stvarno nemam sreće s njome nikako. Maznula me nekoliko puta. Jednom sam završila na internoj. Prvo pitanje mi je bilo gdje se tu može pušiti. To je ustvari dobro, ako postoji prijetnja za srčanim čovjek nema volje pušiti. Tako da struja i ja stvarno ne idemo skupa.

Oznake: krug, struja, televizor, horror


- 14:45 - Komentari (19) - Isprintaj - #

04.06.2018., ponedjeljak

Noć vještica

Lidija hirovita, munjevita. Inače ima mačka. Sva sreća pa čiste suprotnosti. Mirni ljenjivac. Da je kao većina mačaka obrijala bi ga i zakačila za ventilator, pa nek se mu se mozak malo prevrti da bude miran. Valjda se njoj tako nešto dogodilo kao maloj. Samo u suprotnom smislu.
I sprema se za noć vještica. Prva zamisao. Obuči se kao crna udovica. Treba muškarca si upecati. Nekog normalnog za promjenu. Dosta joj je već bilo kretena. Jedan je na nju čak ruku digao. Doduše nije ju zveknuo. No ona ga je zvizla pepeljarom. Dobro da je živ ostao. Pepeljara je ostala cijela to je bitno. Zadnji je pak pobjegao nakon što joj je deset minuta pokušavao prići dok je ona mahnito razbijala svo suđe po kuhinji.
- Pa čak je i pametan. - Reče zrcalu dok se šminkala. Malo je teže probit se kroza leteće tanjure.
Jedan je imao skoro sve kvalitete koje žena može poželjeti. Mana: mali je previše volio žene. U silnom bijesu uzela je šipku što ju je netko odvalio od ograde ispred njena stana i u slabu točku.
- Pa možda im više ne padne na pamet da idu udariti ili varati žene. - Reče ponovno ogledalu razmišljajući što da radi sa svojom, nikad upoznatom četkom, kosom.
Nekako joj se činilo da je nisu samo zbog kose susjedi zvali vješticom.
Pa eto kad je već noć vještica uzme češalj nikad korišten, te je raskostruši još više. Gleda se u ogledalo i mozga.

Dva sata kasnije.
Lidija sjedi raskostrušene kose u kafiću i luđačkoj košulji. Naravno nije ju zavezala, jer su joj ruke morale ostati slobodne zbog njezina zlatna pravila. U lijevoj ruci cigara, u desnoj piva.
A kraj nje torbica sa suzavcem unutra. Što će takvoj ženi suzavac? Kao što rekoh Lidija ima mačku. Ajme ako na psa naleti.

Oznake: noć vještica, vještica, luđačka košulja.


- 16:30 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Dobro jutro

Skrivala je strah i hrabrost u jednakoj mjeri. I to ju je činilo nepobijedivom.

Oznake: citat, hrabrost, strah, fotografija, kišobrani, Novigrad


- 09:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #

03.06.2018., nedjelja

U prašumi ne tako lako...

PRAŠUMA
U prašumi
Prepunoj opasnosti,
ljepote ljupkosti bez
Izgubljeno koračam
i svaka ta ljepota opasna je.

U prašumi
Gdje je vladavina nadnaravnosti,
virusa i utvara
Izgubljeno koračam
strahom, okovana paklom

Prašuma još jednom
za mene tamne boje nosi,
u nevidljivosti stopala bosih
Od grubog tla krvarih
u grudima nezamislive boli.

Iz prašume te
izaći nit ne želim
Ona moj dom je
i samo tračak svjetlosti potreban je.


NEĆU
Neću tako lako
Da ranim sve
Što mi drago.
Neću hodat tom ulicom
Smrću i krvi prolivenom.
Neću tako lako
Zaobić pticu
Što letjeti ne može
Ostavit da smrt ju ponese
Neću tako lako
U ponor ponovno upasti
Sebi dozvoliti
Da ranim ono
Što Bog dade stvoriti.

Oznake: svjetlost i tama, zalazak sunca, fotografija, poezije, prašuma, borba


- 09:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

31.05.2018., četvrtak

Enigma mjeseca

Uvijek ista. Okupana zvjezdanom ljepotom i nakon dvadeset godina njihova braka, uzvrela ljubav i dalje je ostala ista.
No okupana mjesečevom enigmom ipak ga uvijek njemu na savršenstveni način iznova iznenadi.

Oznake: mjesec, enigma, ljubav


- 15:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #

30.05.2018., srijeda

Biljka

Londonsko predgrađe, godina 1940.
Gledala je svoju biljku, venula je. Venula kao i njezina duša. Nije se niti trudila spasiti ju. Jedva se trudila spasiti sebe. Letjeti u onaj mračni podrum svaki puta kada bi bombardiranje započelo. Kada bi zgrade drhtale kao i svi u podrumu sa njome, dok se prašina spuštala po njima. No ona nije drhtala. Ne nakon njegove smrti. Čovjeka kojeg je toliko voljela. Čovjek koji nije niti poginuo pod paklom rata već od noža, ruke obična pljačkaša. Gledala je tu biljku. Njezino poistovjećivanje s njome. Umrijeti kada i biljka. Sve više realnosti u njoj nadmašivalo se. No za takva vremena, nakon tragedija. Čovjek se zapita što je realnost. I misli si, da je realnost za svakoga drugačija. Gleda u biljku. Misli si toliko različitih realnosti stvorenih na temelju nekih istina. Biljka ugiba. Više ne čuje niti zvukove. Osjeti samo drhtaj zgrade. Više ne pokreće svoje noge. Zna da je kraj tu. Da će napokon biti s njime.
U takvim vremenima svaka crta realnosti se gubi. Ostaju samo istine.

Oznake: povijesna priča


- 12:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

29.05.2018., utorak

Epilog

VLAK KOJI NE STAJE

Okrznuta jabuka,
samo malo tek piknuta,
iglom probodena,
rupa je probijena,
gotovo,
kreće!

Ne staje; dublje, dublje,
ulazim u ruševinu
među nestabilne zidine.
Zidovi što su jednom izgledali lijepo.

Sada svaki dan vadim ciglu jednu,
crvlju punu i ne staje,
ne staje.
Ja sijela sam na vlak koji ne staje.

Oznake: poezija


- 19:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Bolnica

Moje radne ruke postale su prekrvave. Na ugodu nikada pristajala. Kada bi ugoda nastala korak naprijed bi radila. Umor me svladao, u glavi je nastao nered. Zahuktavajući se zadnjih par dana, slomilo me u jednoj noći. Licem na hladan pod me bacilo nosa razbijena. I ne mogu više sama. Pomoć moram potražiti. I sada ovako slaba za mene je bolnica neizbježna. Ali nije mi uistinu toliko teško koraknut u bolnicu, jer tamo se idem boriti. I govorim već dugo da se ne bojim pasti. Bojim se da ne padnem, jer to znači da se ne borim dovoljno za ono što želim najviše.Znam što sam izabrala, znam koliko duboko u blato moram ući. Ali ostajem pri tome. I boli me ko pas. Ali mi istini za volju ne smeta. Jer se dovoljno znam i više nego dovoljno si dokazala. A moje oči od kada je nastalo poglavlje kolaterna ljepota, pred njome više slijepe nisu. Od kad sam shvatila i od kad je doprijeto do mene, kada se cijela stvar prelomila, kada je nastao epilog. Znala sam da sam pokrenula lavinu. Sjela u vlak koji nikada ne staje.

I znam da poslije oluje uvijek ostaje svijež zrak.

Ne želim nositi laptop sa sobom. Javiti ću se možda tu i tamo s nečime. S obzirom na situaciju teško da ću posjećivati vaše blogove. Možda tu i tamo. Po osjećaju. Po stanju. Ne mogu to znati sada. Izgurala sam toliko da dovršim priču do kraja. Još samo slijedi epilog.

Behind this soft exterior, lies a warrior.

Beth Crowley - Warrior


Oznake: hospitalizacija, Warrior, Beth Crowley


- 17:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Peto poglavlje - Kolaterna ljepota

SUZA
ta tuga
toliko je bolja nego mržnja.
Mirna je i lakša,
lijepa jer nije tašta.
Ona srce puni,
ne podcjenjuj tugu,
i ona ima boje
i u sebi krije dugu.


KOLATERNA LJEPOTA
Po prvi put u životu
napisah pjesmu lijepu,
a da ima žar i njezin čar.
U cjelini u punini,
u sanovitu rijeku,
u njenu lijepu jeku.
Niz godina pisah
samo teškoću, bol
i njenu dreku!
No kad boli i vidiš lijepu rijeku,
njezin sjaj i zlaćenu jeku…
i kolaternu ljepotu…
Mirnu; nerječitu,
samo u srcu, ispunjenu…

ČISTINA
U meni ognjen
Prahistorijski teret nošen
Vatra toliko jaka
i moga neprijatelja straha,
te njegova pakla.
U bjesnilu
Lisičine bjesnoće
Prema šumi se kretah
kroz natrpan snijeg se probijah,
hladnoća mi ne smetah.
Do šume niti stidoh
Već na čistini zastadoh
U čistini, u hipnozi,
očarana prizorom,
snijega nošena vihorom.
Ta ljepota,
meni nova, od tad poznata
i tada sam znala
da nema veze što nemam papira list
niti fotoaparat, niti kist.
Hipnotizirana prozorom,
očarana tim trenutkom,
u mahu ispunjena mirom,
i nema riječi, nema slike,
što bi rekle što tad vidjeh.
I tada sam znala
da će sve u redu biti
to sam znala, to znam
svakom pahuljom
i niz godina poslije
to znam…

Oznake: kolaterna ljepota


- 11:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.05.2018., ponedjeljak

Tajna žene

Tri žene
u dimu zapušene prostorije,
naše povezanosti
savršene organiziranosti
što muški rod nikada neće shvatiti.
Njihove noge predivne,
damski savijene;
kose zavezane i raspuštene,
riječi i emocije u dimu zapušene prostorije.
Mi se vidimo ipak.
Mi smo svojstvene.
To je tajna žene.

Oznake: žene


- 20:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Žena je ženi zavidna

Žena je ženi zavidna. Riječi Virginie Woolf. Nažalost i istinite.
No zašto?
Zašto natjecateljski nastrojene? Čemu oštrenje kandži? Čemu natjecanje u ljepoti?
Prvo i osnovno puno toga je nametnuto, to sa nametnutom ljepotom mislim da nema smisla objašnjavati, to svatko s imalo mozga kuži. Žena je ženi zavidna. Žena se osjeća ugroženo, jer druga oštri kandže, a ta druga oštri kandže jer se osjeća ugrožena od treće. I pitanje pravo glasi „Što je prvo nastalo? Kokoš ili jaje?“ . I neka baci kamen prva.

Žene su divna stvorenja. Ipak se kaže da smo bolje polovice što ne? Žene su snažne, emocionalno snažnije od muškaraca. I volim žene u svojemu životu i volim biti okružena njima.

Riječi jedne antifeministice. Zato i jesam antifeministica. U ovim riječima krije se srž antifeminizma. Naravno i za muškarce bi divne riječi rekla. Ali ovo je post za žene. Ipak i ja sam žena. I što više reći.

Oznake: Virginia Woolf, zavidnost žena, antifeminizam


- 15:50 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Star Wars

Kada sam već sva u stripovima. Geek moodu.. Evo fotkica.
Bila sam presretna kada sam vidjela majicu, ščepala sam je kao da će mi ju netko ukrast.belj
Inaće fan sam više starijih filmova.




Oznake: Star Wars, geek, dark horse


- 11:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.05.2018., nedjelja

DAN

Vani mrak,
ni na pomolu san.
Budna sjedim već satima.
I gledam sat i promatram svaku stvar.

I gledam mrkli mrak!
I vidim; vidim.
Vidim kroz taj mrak; pa na sat!
I vidim… da će uskoro svanut dan.

Oznake: poezija


- 18:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Garfield

Garfield je od malena bio moja velika ljubav i uvijek će ostaviti. Iskreno voljela bih da sam kao taj mačak. Njemu je super. Osim što ga muči ponedjeljak, no jedan dan u tjednu trpljenja? O da voljela bi biti Garfield. A i inače sam luda za lazanjama.
Kao mala imala sam gotovo sve stare stripove, ali iz nekog meni nepoznatog razloga (bila premala) završili su u podrumu. Kasnije je podrum završio poplavljen. Ne možete zamisliti moju žalost. Već neko vrijeme sam u ponovnom sakupljanju kolekcije. Imam i neke nove, na tisku nude zapakirane trenutno po jeftinijoj cijeni nego što bi me ispalo i u strparnici, pa sam dobila i par novijih. Ali neka i njih. sretan
Jedino što imam tri duplikata, ali lako se to zamijenim. Kao da skupljam i sličice kao mala ili karte, a znala sam se mijenjati i za figurice Pokemona, Digimona. Digimone sam izrazito voljela. Te razne gumene životinje. Znala sam napraviti cijeli zološki vrt i to se onda danima nije smjelo dirati. Osim Garfielda voljela sam jako čitati i W.I.T.C.H. Ne znaći ustvari vještica, već su inicijali. Eto tako je nekako izgledalo moje djetinjstvo. Uz Garfielda, crtane (Ogija i žohare da ne spominjem i Looney Tunes), i igranje figuricama (zaboravila sam na legiće), a i od kad znam za sebe crtala sam. A od kada sam naučila pisati, pisala sam. Tako da se uglavnom za mene nije znalo. Društvena sam postala tek sa nekih trinaest godina. A onda se opet nije znalo za mene doma. belj
A sada izrazito društvena. I zato bez bloga ne mogu dugo. kiss

Evo par slika što sam crtala između nekih 6 i 8 godina i moje zbirke Garfield stripova. Imam još i od Alan Forda, luda za DC-evim i Harley Quinn i naravno Star Wars. Geek uvijek bila i biti ću. wink



Oznake: garfield, crteži, djetinjstvo, crtići, igračke, Stripovi, kolekcija


- 13:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

26.05.2018., subota

Četvrto poglavlje - Identitet

LICE STRANCA

Ne poznam te dovoljno,
da voljela bih te
onako kako zakon nalaže.
Sunce i mjesec obasjava te,
ali mrak guta
Svaki dio tvojih skuta.
Tvoje lice stranca,
u meni izaziva i nadu i strah.
I okovana lanca
moja duša
i moja suša.
Ne poznah se dovoljno.


NARCISOIDNA
Grandiozna sva
Bivša balerina
Pa mi takav stav
Možda jest,
možda ne.
O divljenja i priznanja -
dajte, to mi dajte
I kada već sam takva,
i takav kamen posjedujem.
Onda nek' budem do kraja.
Narcisoidna, prljavica,
Nek' se sebi divim
I prezirem
do srži kostura svoga,
mrzim, riječima trujem.
Samo baš sam narcisoidna prava budala,
u vlastite oči se pogledati ne mogu.
Pa sam opet u soju starom
Što sam, tko sam?
No bitno da sam bitna,
da sam u nizu prva
i da sam šefica, kraljica.

I znam od kud proizlazi ,
iz slabosti vlastite,
ogledala i koje propagade.

I ne znam zbog čega.
Prezir je već
slabosti, njezine nadmoći ,
munje potrebnih laži.
Što me cijepa
i tako nebitnog mrava gazim.


Oznake: identitet, kriza identiteta, poezija, crno-bijala fotografija.


- 11:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

25.05.2018., petak

Rasprostranjenost

Poremećaji ličnosti iliti osobnosti. Sama dijagnoza jasno govori da je riječ o izuzetno vlastitoj narušenoj slici identiteta. To ne znači imati „dva lica“. Ne znači da se osobnosti drastično mijenjaju u nekim krajnostima kako bi se moglo protumačiti. Dok bi se opet možda moglo protumačiti i premalo. Ovisi o vrsti poremećaja, a za točni uvid potrebno je iskustvo.
Ukratko o identitetu. Mojem četvrtome poglavlju.

Govoreći o rasprostranjenosti. Nedavno sam prošetala filozofskim faksom. Wc-i služe kao ispovjedaonice. Ove dvije slike samo su maleni dio svega što sam pročitala na unutrašnjoj strani vrata, a obišla sam dosta wc-a. Dakle govorimo o nečemu što je jako rašireno. U bolnicama je toliko mladih sa tim vrstama poremećaja. Učestalost emocionalno nestabilnog i bipolarnoga je velika. A o tome se jedva govori.


Miss Killah – Alterego

Ja ni sama ne znam tko sam
dijete rata
zvonila na više vrata nego poštar

život je lijep pa ga izguram

bježim od sebe
pa bježim od njega
onda bježim od bježanja
znači bježim od bijega
trčim maraton u krug
najviše bježim od ega
da ne ubije mi dupe
još ga imam nakon svega
hvala Bogu neko me čuva gore
nemam puno
ali još uvijek imam vjeru duh u snove
iza sebe vojsku ljudi
što nedaju da potonem
i znam da valjda radim
nešto dobro baš po tome

A samo želim da me vide kakva jesam
nikad nisu, nikad neće šteta versa.



Oznake: f60.3, poremečaji ličnosti, identitet, kriza identiteta, miss killah alterego, psihofarmaceutski lijekovi, depresja, borderline, granični poremečaj ličnosti


- 19:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

BEZAZLENA PJESMA

Bezazlena pjesma
Nije za me niti jedna
Svaki stih
Strofa svaka
U mojoj glavi
Rime se stvaraju
Sastavljaju
Pjesmu slažu.

Verlaine
Ak' čuješ moje stihe
Ne okreći se
Ja diveć ti pišem
Da nema za me…
pjesme bezazlene.

Oznake: poezija, paul verlaine


- 11:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

22.05.2018., utorak

Kreativka

Evo da se javim sa svojeg godišnjeg.
Pa sam si sva kreativna...

Prvo da podijelim neke svoje fotografije.



Nakon cca dvije godine uhvatila sam se i slikanja uljem na platnu. Jel dobro za jednu amaterku. sretan


Posvetila sam se i puzlama koje slažem već dva mjeseca. U moju obranu ipak ih ima 3000 i trebalo je to sve prvo razvrstati. belj
A što se tiće poezije, nakon razbijene spisateljske blokade poboljšala sam se i pišem kao navijena... Ali to ostaje na čekanju i za drugu moju zbriku. Pozdrav.. wave

Simple minds - Don't you (forget about me)

Oznake: umjetnička fotografija, amatersko slikanje na platnu, ulje na platnu, simple minds


- 11:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.05.2018., četvrtak

Stigma - druga stvar

Kako to izgleda?

Hospitalizacija:
Govoriti ću iz iskustva ležanja na afektivnom odijelu. Već sam ukratko objasnila što znači afektivni. Dakle poremećaji u ponašanju. To se odnosi na osobe koje ne mogu funkcionirati u društvu. Osobe koje se zakopaju u krevet, osobe pod teškim stresom. Dakle uglavnom depresija i anksioznost koje su uzrokovane raznim stvarima. Stresom na poslu, lošim obiteljskim odnosima, traumama, osobe bipolarno afektivnog poremećaja i emocionalno nestabilni poremećaji ličnosti uglavnom. Na hospitalizaciju se dolazi kada je stvar već kritična. Ja sam znala otići da sredim svoje misli. Praktički svi dođu dobrovoljno i naravno potpisuje se pristanak na bolničko liječenje. U bilo kojem trenutku može se tražiti otpust koji onda ide na svoju ruku. Jedino ako je osoba suicidalna, auto ili hetero agresivna.
Afektivni odijeli su uglavnom otvorenoga tipa. To znači da se možete u slobodno kretati po krugu bolnice. Van bolnice nije dozvoljeno. Ako se nešto desi bolničko osoblje odgovara za to. No ako je nešto nužno za obaviti može se traćiti izlaznica. Afektivni može imati dio poluzatvorenoga tipa. Iz toga razloga ako je neki pacijent primjerice suicidalan pa neki imaju dopuštenje, neki ne. U krugu bolnice ima i kafić, teretana i fitnes koji nije obavezan.
Ujutro prvo treba zategnuti krevete, zatim je tjelovježba. Sastanci su ovisi kako gdje. Uglavnom sa glavnom sestrom da se vidi ima li kakvih problema, dogovaranje oko socioterapije. Socioterapiju vodi netko od pacijenata, ili se igraju društvene igre (Ja volim ljude maltretirati sa šahom i da volim vodit tjelovježbu.). To je obično oko 17 sati. Poslije sastanka ide se na radnu terapiju. Ima nekoliko zgrada podijeljeno na vrste radionica. Tamo sam i naučila raditi dekupaž. Stvarno je mnogo materijala i mnogo toga za raditi, no ovisi u kakvome ste stanju, može se i samo bojati. Uz to znaju biti vježbe disanja, opuštanje, te razne druge vježbe koje vodi terapeutica. Zatim grupe sa sestrom, sa psihologicom, socijalnom radnicom, te grupe sa doktorima na kojima samo prisustvuju pacijenti toga doktora. Uglavnom postoji raspored kada je što. Također postoje zaduženja za dovoz hrane, čišćenje boravka, tu je isto raspored. Čišćenje prostorije u kojoj se može pušiti, o tome pacijenti sami vode brigu. Prvi vikend obično se ne ide doma, drugi vikend ovisno o stanju, ali uglavnom svi koji traže mogu otići doma od petka do nedjelje navečer ili uzeti dnevni izlaz samo jedan dan. Kako kome paše.
Takav program je uistinu odličan. Uz korekciju terapije, cilj je pokrenuti pacijente, da međusobno funkcioniraju kao grupa. Grupe su odlične i da se svašta naučiti. Hospitalizacija služi da pacijente pripremi da može funkcionirati kada dobije otpust. Pravo liječenje ustvari nastupa doma. Mnogi se prečesto previše oslanjaju na lijekove. No lijekovi su samo štaka, treba raditi na sebi. A bolnica se da dobro „iskoristiti“.

Osim hospitalizacija postoji i dvnevna bolnica. Ona je negdje od jutra do cca 14, 15 sati. Obuhvaća grupe i radne terapije. Ovisno o programu može biti svaki dan od ponedjeljka do petka, dva puta ili jednom tjedno.

Može se ići i samo na grupe jednom ili dva puta tjedno ovisi o tipu grupe. Traje otprilike dva sata.

Tako da stvari i nisu baš onakve kakvu mnogi imaju perspektivu. Uvijek je i lakše kada te se razumije bez puno riječi. Odlazak u bolnicu često baš znači da se borite. Općenito obraćanje psihijatru ili psihologu govori da se borite i da ste svjesni da vam je potrebna pomoć. Andrija Štampara u Zagrebu nije bolnica, prakticiraju samo ambulantno liječenje i imam samo hvale. Google će sve reći.
Tako da ako uistinu ne možete funkcionirati, patite se radije potražite pomoć. Koliko ljudi ode u alkoholizam, drogu. Koliko njih digne ruku na sebe. Stoga nema nikakve sramote, sve je samo stigma. Baš sve ovo znači da ste hrabri i borac i želite kvalitetan život. Sve ostalo su samo predraduse.

Oznake: psihijatrija, afektivni odijel, hospitalizacija, predrasude, poremečaji uzrokovani stresom, poremečaji ličnosti, stigma psihijatrije, programi psihijatrijskog liječenja, psiholozi, duševna oboljenja, anksioznost, depresija


- 13:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.05.2018., srijeda

Stigma - prva stvar

Prije nego krenem sa četvrtim poglavljem svoje poezije želim ispisati dvije stvari. Ovo je prva.
Na stranu s glupostima sa facebooku i lajkovima . No uzeti ću za primjer one objave gdje su postavljene slike nekih bolesnih ljudi, djece najviše i da se lajka. Da u startu razjasnim kako ne mislim da ti ljudi ne zaslužuju suosjećanje i podršku. Strahota je kada dijete boluje od raka. Ne mogu niti zamisliti kako je. Kako je imati cerebralnu paralizu, kako je roditeljima čije dijete boluje od autizma. Isto kao što se ne može zamisliti kako je duševno oboljelom i kako je bližnjima s duševno oboljelim. Ali pazite na riječ OBOLJELI. Ne želim reći niti da je fizički oboljelom lakše. Takvo nešto bi bila glupost. No što želim reći. Prvo je da ljudi nemaju pojma. Ne znaju da se poremećaji ličnosti temelje na specifičnom karakteru (sve ću ja to razjasniti još), ne znaju da hipersenzibilne osobe trebaju pomoć kako bi se naučile nositi sa stvarima. Ne znaju da i su i neke bolesti psihofizičke. Da neki obole psihički jer su se fizički razboljeli. Ljudi osuđuju branitelje da samo glumataju i žele mirovinu, nemaju pojma kako to izgleda, nemaju pojma da psihijatrije nude programe odvikavanja od pušenje, mobitela i mogla bi do prekosutra još pisati. Iz osobnog iskustva znam kako je u Švicarskoj krajnje normalno govoriti o tome. O anksioznosti i depresiji se doduše govori kod nas. Ali to su samo posljedice većih problema i tu priča završava. Onoga trenutka kada i kažete da idete psihijatru, koliko god se govorilo o depresiji opet je tu etiketa. I mislite da je bližnjima lako sa nama. Kao što nije lako bližnjima sa fizičko oboljelom osobom tako nije niti sa duševno ili mentalno kako hoćete. Sa težim poremećajima nemam iskustva, osim s jednom osobom koja je oboljela od šizofrenije. Osoba s kojom sam mogla normalno komunicirati, izrazito pametna. Druga stvar. Zbog tih etiketa mnogi skrivaju svoju bolest. Ali šta se desi. Kada je stvar krenula kod mene dok sam bila tinejdžerica, to se primijeti, nema me u školi i odmah krenu pitanja. A u laži su kratke noge. Onda krenu priče koje kakve. Onda kada sam pukla i rekla. Bilo su priče „nije ona čista u glavi“. I onda se čovjek kod takvih stvari samo osjeća jadno, sram je veliki. Kada sam krenula pisati blog smišljala sam nadimak. Ali onda sam se predomislila. Odlučila pisati pod punim imenom i prezimenom da pokažem ljudima da nema razloga da se srame. Ja sam na te baljezgarije oguglala davnih dana. Neka me se etiketira kako god tko hoće i ja imam etiketu za takvu osobu i to jako gadnu. Jer probajte si sada zamisliti kako je kada patiš, kada duša boli, a nosiš još dodatan teret jer moraš to skrivati. Ili drugo kako je kada patiš, kada duša boli a nigdje suosjećanja, već si luđak pa se nosi još i s time. Zapitajte se to pitanje prije nego nekoga proglasite ludim. Naravno nikako ne želim vidjeti svoju sliku na fejsu i dajte mi lajkove i sažaljenje,ne treba mi sažaljenje, nit ga želim jer nisam jadna, i zato svi koji se liječe niti od mene nećete dobiti sažaljenje, "samo" veliko suosjećanje i razumijevanje. Jer niste jadni i nema vas šta biti sramota.
Znam što sam prošla s tim svime. Znam što mnogi prolaze. Još se liječim. No nisam niti blizu onome što sam bila prije pola godine, a kamoli pred sedam, osam godina. I izrazito mi je stalo, a to je jaka motivacija koja povlači ogromnu odlučnost. I može reći tko što god hoće, neću stati i točka!

Oznake: psihički problemi, stigma psihijatije, duševno oboljeli, društvo


- 15:24 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (14)
Svibanj 2018 (34)
Travanj 2018 (14)
Ožujak 2018 (26)
Veljača 2018 (39)

PROLOG

Linkovi