Arhangel

10.03.2011., četvrtak

Hrvatska traži zvijezdu

Maškare su iza nas. Šarenilo maskenbala većinu svijeta zabavlja nekoliko tjedana između božićnog vremena i korizme. Kod nas je maskenbal tijekom cijele godine. Samo malo tko ima petlje to reći naglas. Bolje je držati se po strani. Valjda. Kod nas nema djeteta poput onog iz bajke koje bi reklo da je car gol, već tisuće odraslih koji tjednima prosvjeduju vičući o golotinji gladnog naroda, ali ih car(ica) ne želi ni čuti ni vidjeti.
Većina je skinula maske jer je započela korizma. Neki su ostavili maske na licima. Uvijek ih nose. Valjda misle da su tako sigurniji. Da ih nitko ne prozire. I da će tako uspješno nastaviti održavati privid koji žele. Drugi su se posuli pepelom. Posuli su se obični, mali ljudi. Riječ je o vrlo maloj količini pepela koja se stavlja čovjeku na glavu. Nekima ne bi bio dovoljno ni pregršt pepela. Pun kamion. Međutim, tko im može što reći. Bio se našao jedan koji im je sve rekao u brk. Razapeli su ga. Danas se isti zaklinju u njegovo ime. Da se opet pojavi, isto bi završio. Isti bi ga uklonili. I opet bi se zaklinjali u njegovo ime. Povijest se uvijek ponavlja. U njoj je konstanta da istina nikad nije dobrodošla.
Hrvatska traži zvijezdu. Kao da nam ih nedostaje. Svi bi htjeli biti zvijezde. Uostalom, nije ljudima ni zamjeriti. Jer i oni koji bi htjeli raditi znaju da nikada neće naći posao od kojeg bi dostojanstveno živjeli.
Zato je bolje biti zvijezda. Makar ništa ne radili. Kao Ava Karabatić. Kažu da ta u indeksu ima sve odlične ocjene. Studira u Zadru. Želim tamo studirati. Imat ću sve desetice. To su dvostruko veće ocjene od onih koje ima buduća profesorica talijanskog jezika i književnosti. Nije teško biti dvostruko pametniji od Ave Karabatić. I da; želim studirati i sociologiju. Tamo su asistenti negdašnji studenti koji su studirali po desetak godina. Ljudi su utvrđivali gradivo, htjeli biti temeljiti. Pa ću i ja biti temeljiti sociolog. Studirat ću pet godina. Nije teško biti dvostruko pametniji od tamošnjih asistenata. A danas je i popularno biti neki „olog“ iz područja društvenih znanosti. To će mi omogućiti biti političar po hrvatskoj mjeri; ne biti sposoban ni za što, pričati a da se ništa ne kaže, biti dvostruko pametniji od Ave Karabatić i sociolog s diplomom zadarskog fakulteta. Za sve spomenuto ne treba se previše truditi. Još kad se učlanim u vladajuću stranku i napišem pismo barba Luki sve će ići kao podmazano. A ako od toga briljantnog plana i ne bude ništa, uvijek mogu biti zvijezda po hrvatskoj mjeri. Tek za to ne moraš biti previše pametan. A talent – pitat ćete! Ma tko za to još mari…

<< Arhiva >>