U potrazi za zlatnim runom i izgubljenim vremenom

ponedjeljak, 26.12.2005.

bez zabune

Gore napisani post govori o etrušćanskoj teoriji porijekla Hrvata. Kako sam došla do te teme, nemojte pitati. Rekla ja profi da hoću seminar o etnogenezi Hrvata, a on meni lipo, pisat ćete o etrušćanskoj teoriji, i to još nije sve. Za deset mi je dao jedinu literaturu na slovenskom jeziku, za prste polizat:)

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Argonauti, vječno u potrazi za zlatnim runom

1. UVOD

Ni dan danas ne zna se točno porijeklo Hrvata i ostalih Slavena, primjerice Slovenaca i Srba. Postoje nekoliko teorija o porijeklu Hrvata, a one su avarska, bugarska, gotska, iranska i slavenska.
S druge strane do danas se mnogo otkrilo o povijesti Egipćana, Feničana, Perzijanaca i drugih starih kultura, ali kada se govori i piše o Etruščanima, koji su živjeli i gospodarili Apeninskim poluotokom od 9. do 6. stoljeća (a vjerojatno i mnogo prije) može se izgubiti u različitim pretpostavkama i sumnjama.
Otkrićem etruščanskih natpisa klasična povijest našla se pred nepoznatim pismom i jezikom te mnogim otvorenim pitanjima. Način čitanja ovih natpisa, znanstvenici su riješili tako što su neka etruščanska slova poistovjetili s grčkim i latinskim, a ostatak slova su ostavili sa strane jer nisu znali njihova fonetska značenja.
Sličnost nekih etruščanskih slova sa slovima grčke i latinske abecede po Antonu Berlotu je prevarila prve etrustologe. Oni su se oslanjajući na grčku i rimsku kulturu našli u slijepoj ulici jer nisu mogli odrediti koje je pismo starijeg izvora.
Tako je Anton Berlot u počecima svog istraživanja, čitao i dešifrirao etruščanske natpise po prethodno utvrđenom metodama i rezultati nisu bili zadovoljavajući. Tek kada je shvatio da neke napisane riječi nisu grčkog, latinskog, albanskog ili hebrejskog izvora, odlučio se za slavensku jezičnu podlogu. Na toj osnovi pokušao je dešifrirati natpis iz Pirgija i u tome je po sebi uspio jer je napisane riječi razdvojio i dobiveni tekst je bio razumljiv.
U ovom seminarskom radu govorit ćemo o etruščanskoj teoriji porijekla Slavena sa osvrtom na Hrvate. Tu teoriju iznijeli su slovenski istraživači Anton Berlot i Ivan Rebec. Njihov objavljeni rad o ovoj tematici izazvao je različite komentare i pokušat ćemo predstaviti njihovu teoriju te iznijeti razloge za i protiv.





2. TKO SU ETRUŠČANI

Porijeklo Etruščana predmet je rasprave već od vremena grčkog povjesničara Herodota, koji je živio u V. stoljeću prije Krista. On je pretpostavljao da dolaze iz Male Azije. Drugi su mislili da su to starosjedioci Italije.

2.1. Neke hipoteze i teorije

Prapovijest Itala (kasnijih Rimljana) je sve do sukoba s Etruščanima pomiješana s pripovijetkama i zapisima mitološkog značaja koje su povjesničari sve do 18. i 19. st. tumačili svaki po svome.
Porijeklo Etruščana znanstveno još nije riješeno, ali se čini da pripadaju starom sredozemnom stanovništvu, iako bi se dalo reći da su oni bili nositelji vilanovske (halštatske) kulture na Apeninskom poluotoku. Dokazi o Etruščanima i njihovoj kulturi uništeni su tristogodišnjem ratu grčkih kolonija i Latina, osim natpisa koje su našli kasnije u grobnicama i upravo zbog toga prikaz prapovijesti etruščanskih plemena je težak i pun suprotnosti.
Livije u predgovoru svog djela Ab urbe condita piše: «Ne želim ni potvrditi ni zanijekati potvrdu o precima, davnih i bližih događaja, prije nego što je bio izgrađen i dograđen Rim, jer mnogo bolje podsjećaju na pjesničke mitove nego na tvrde povijesne događaje.»
Arheolozi W. Helbig i L. Pigorini su utemeljitelji teorije «terramare» u kojoj su govore o smišljenim prapovijesnim ljudskim naseobina izgrađena na kolcima i okružena obrambenim bedemima. Pigorinijeva teorija je zanimljiva jer ne isključuje mogućnosti priljeva indogermanskog stanovništva u kasnom brončanom dobu iz Podunavlja u Apeninski prostor.
Protiv ove teorije je nastupio U. Rellini oslanjajući se na otkrića antropologa G. Sergia i G. Patronia, koji su u južnoj Italiji i na Siciliji dokazali da na prijelazu iz neolitika u brončano doba nije bilo prijelomnice u naseljavanju i da za kulturni napredak treba tražiti utjecaje iz JI Sredozemlja ( Mikena). Rellini tvrdi da su kulturni utjecaji stigli s juga na sjever, a ne s alpskog područja na jug.
Možemo reći da povijest Etruščana na Apeninskom poluotoku započinje najkasnije u kasnom bakrenom dobu ili na početku kasnog željeznog doba, ali svakako nekoliko stoljeća prije grčke ekspanzije na zapad i sjever. To nam potvrđuju Ciceron, Katon, Livije i drugi.

2.2. Uređenje etruščanske države

U razvoju Etrurije na početku 8. st. pr. Kr. nastao je savez 12 mjesta ili mjesnih državica, ali ne zna se koja su to mjesta bila. Na čelu mjesne države bio je kralj (ne zna se da li se birao ili nasljeđivao od uže rodbine) koji nije imao pravu moć protiv plemstva. Svi kraljevi su za određeni period birali predsjednika saveza i povjeravali mu obveze i dužnosti za upravljanje cijelom državom. Vodeći slojevi, plemstvo, imali su vodeću ulogu jer su vodili trgovinu, proizvodnju i vojsku. Održavala su se redoviti «sabori» na kojima se odlučivalo o političkim, vojnim i gospodarskim pitanjima, a sudjelovali su predstavnici mjesnih država, kraljevi, svećenstvo, plemstvo i vojska.
O cjelokupnom etruščanskom društvu malo je izvornih podataka i treba pričekati na nove arheološke pronalaske i dešifriranje natpisa iz kojih bismo mogli dobiti odgovore.

2.3. Kultura i gospodarstvo

Iz različitih izvora povjesničara i arheoloških ostataka (slike u grobnicama i svetištima) možemo zaključiti da su Etruščani vjerovali u nadnaravne sile i u zagrobni život. Nalazimo imena božanstava: Thin (najviše božanstvo), Una (rimska Junona), Menerva (Minerva), Satre (Saturn). Etruščani su vjerovali u čovjekove duhovne pratioce (neka vrsta anđela).
Kada govorimo o literaturi, možemo spomenuti neke etruščanske tekstove: olovna ploča, olovna pločica, zlatne pločice iz Pirgija, zagrebačka mumija (liber linteus), nadgrobni natpis na sarkofagu Laris Polenas, natpis na ploči od pečene gline i drugi.
Etruščanska arhitektura se razvijala samostalno i neovisno od grčke arhitekture u 9. st. pr. Kr., ali ne možemo reći da je nisu poznavali. Na to će nam dati odgovore arheologija (Staccioli).
Istraživanja su pokazala da je kod Etruščana postojao novac kao sredstvo plaćanja u 6., odnosno 5. st. pr. Kr. Prvi novac bio je od bakra, a kasnije se javljaju novčići od bakra, srebra i zlata.
Etruščani su u 7. i 6. st. pr. Kr. bili veliki majstori zidnog slikarstva (freske prikazuju svakodnevni život, odjeću, običaje, glazbala, plesove, atletičare, borbe mladića i dr.).
Cijenili su umjetnički obrt. Tako nailazimo na prekrasne primjerke keramike i zlatnih predmeta, koji su bili traženi u Rimu u kasnim stoljećima Rimskog Carstva.




2.4. Etruščanski utjecaj i veze s ilirskim plemenima

Pretpostavlja se da su određena ilirska plemena (Histri i Japodi) bila u doticaju s Etruščanima. Tako su navodno odnosi Japoda i Etruščana u vremenu japodske seobe, bili prijateljski. Mogli bismo nagađati da su se Japodi iz Liburnije naselili na jugu Apeninskog poluotoka sa suglasnošću etruščanskih plemena i tako smo dobili Japide koji su se veoma dugo opirali Grcima i Rimljanima.


3. ETRUŠČANSKI JEZIK I NJEGOVO «DEŠIFRIRANJE»

Za razvoj etrustologija i otkrića značenja etruščanskih slova zaslužni su mnogi znanstvenici, a neki su: W. Corssen, T. Mommsen, W. Deecke, G. Herbig, J. Krall, K. O. Müller, A. J. Piffig, M. Pallottino, J. Heurgon. Ali nitko od njih nije pronašao jezik koji bi bio srodniji etruščanskom od grčkog i latinskog.
Mnogi su pokušali na latinskoj, grčkoj, albanskoj i aramejskoj osnovi, ali Anton Berlot prvi je pokušao na slavenskoj osnovi te ćemo u sljedećim potpoglavljima prikazati neke njegove rezultate.

3.1. Različiti natpisi

Lapis niger je kamen s etruščanskim natpisom koji se nalazio na rimskom grobu. Ne zna se kako je taj kamen stigao u rimski grob. Anton Berlot smatra da je taj tekst najstarija vojna šifra. Ovako je dešifrirao neke riječi: terim - starohrvatski teram, agni - slovenski ogenj (hrvatski dijalektizam), tak – hrvatski tak, tako; mi – hrv. mi (zamjenica); suo – hrvatski sve; nesu – slovenski nesel, hrv. (dijalektizam); jaz – slovenski jaz, hrv. ja; odi – starohrvatski odi;
ism – hrvatski jesam.
Natpis na olovnoj ploči iz Hebe – Berlot je prvo koristio metodu W. Deeckeja, ali nije dobio zadovoljavajuće rezultate. Zato je prešao na svoju metodu povezivanja slova i nije mu dugo trebalo da sastavi riječi, a neke su: šlah (hrv. pošalji), i (veznik), mu (zamjenica), ukazi (pokaži), ka (starohrv. kao) i dr.


3.2. Zagrebačka mumija – liber linteus

Mumija koja se čuva u arheološkom muzeju u Zagrebu je bila povijena s 13 metara dugim platnenim zavojem. Ta mumija stigla je u Zagreb po zasluzi biskupa Strossmayera. U početku se mislilo da je to egipatski tekst, ali da bi 1892. arheolog J. Krall ustanovio da je to etruščanski tekst. Tekst je pisan u 12 kolona i na nekim mjestima je slabije čitljiv zbog toga jer je platno na nekim mjestima umrljano smolom koja se koristila pri mumificiranju.
Po Berlotovoj metodi dio teksta glasi:
«To sam ja boginja Etna. Bučna vatra (izlazi iz) velike ljute gore, to sam ja boginja u Etni je bučna vatra ljuta, to sam ja boginja iz Etne…Sveta i jasna naša voljena Etna – čuo si u Thirinu Etnu, veličajte Etnu…Sretno si pobjegao medvjedu na gori. A veliki sretni sin Silo je prešao…Kada je ključem zatvorio vrata…»

3.3. Natpis na zlatnim pločicama iz Pirgija

Arheolozi su 1964. godine među ruševinama svetišta u Pirgiju našli tri zlatne pločice. Na dvije je utisnut duži tekst na etruščanskom jeziku, a na trećoj na punskom jeziku.
Kako su etrustolozi pri čitanju riječi otkrili ime božice Astarte, smatrali su da dvije pločice sadrže obredne molitve za posvećenje svetišta i kipa božice Astarte.
Ali Berlot smatra da tekst nije takvog karaktera. On u tekstu pronalazi riječ «Sluveni» i po njemu je to dokaz da su Slaveni živjeli na Apeninskom poluotoku 5. st. prije dolaska Slavena. Po njemu su se Slaveni razlikovali po plemenskim narječjima i plemenskim imenima: Umbri, Oski, Raseni (navodno preci Etruščana po Rebecu ), Reti i dr. Tako Berlot prevodi tekst ovako:
«Kako smo bijedni u utjesi proveli razmišljajući, zašto pri onoj ili ovoj božici govore o nama da smo zli Slaveni, iako bježimo…Od danas živimo po cijeloj Italiji…Potjerali su nas u bjegunce. Nas je to veoma povrijedilo kao i mladež te sve Slavene…hvala svim tim progonjenim sinovima.»



3.4. Runska slova na germanskom maču

U knjizi «De origine Germanorum» koju je napisao J. Georgij Eccard, Berlot je našao sliku germanskog mača s pismom nazvanim germanske rune, ali ta slova po njemu, više sliče etruščanskim slovima nego pravim germanskim runama iz skupine futark.
Berlot je pročitao ta slova kao etruščanska na osnovi slavenskog jezika i dobio sljedeće:
«Već u koricama strašan, ako ga tko uzme u ruke, tjera nas u strah.»
Anton Berlot natpis na maču tumači tako jer su mu slova sličnija etruščanskim i jer je jezik (po njemu) iz slavenske, a ne iz germanske jezične skupine. Njegovi zaključci o tom natpisu su na prvi pogled logična, ali ipak nevjerojatna.


4. DA LI SU HRVATI POTOMCI ETRUŠČANA

U hrvatskoj historiografiji postoji dosta teorija i teza o podrijetlu Hrvata, ali nam ipak iz susjedstva stiže etruščanska teorija. Smatram da je ovo do sad «najbizarnija» teorija uopće.

Ovu teoriju razradili su Anton Berlot i Ivan Rebec u svojoj knjizi «So bili Etruščani Slovani». Svaki je na svoji način pokušao objasniti svoje mišljenje, ali najuvjerljiviji (po mom mišljenju) bio je Anton Berlot. Njegova slavenska metoda za prevađanje etruščanskog jezika na slavenski te sami tekstovi zvuče logično i nevjerojatno u isti trenutak.
Ali moramo naglasiti činjenicu da Berlotovo «dešifriranje» je subjektivan rezultat i nema znanstvenih potvrda. Tako je dr. Bojan Čop, izjavio slovenskom «Ilustriranem Tedniku Delo-ITD» da Berlotovo «dešifriranje» ne vrijedi ništa. Rekao je tako da riječ «etnam» (koja se nalazi na zagrebačkoj mumiji) ne znači vatra ili boginja Etna, a za Berlotovu tvrdnju da je pronašao slavenski jezik u galskim natpisima, da je besmislena i netočna.

Iz toga možemo zaključiti da na temelju jezika Hrvati nisu potomci Etruščana.
Ali i dalje postoji minimalna šansa da dokažemo ovu teoriju. Ona se temelji na genetici.

Profesor Ivan Jurić na temelju je najnovije literature napisao knjigu «Genetičko podrijetlo Hrvata» . Pisati o vlastitom narodu uvijek je velik izazov, ali pisati o njegovu podrijetlu iznimna je i odgovornost. Biotehnološka revolucija, ostvarena prvenstveno kroz molekularnu genetiku, otvorilo je nove, no još uvijek nejasno sagledive vidike.
Postavlja se pitanje da li mogu prvi rezultati genetske analize današnjih Hrvata pripomoći u njihovoj identifikaciji. Vjerojatno mogu jer je utvrđeno da uzorci iz Hrvatske sadrže sedam haplotipova na Y kromosomu, koji većim dijelom određuju našu prošlost.
Genetička slika Hrvata govori da Hrvati posjeduju nešto više od 10% najstarijeg haplotipa Eu 18, koji je sa prostora središnje Azije na područje Europe stigao prije negdje 40 000 godina. Ali najvažniji rezultati dobiveni su iz naše studije odnose se na postojanje haplotipa Eu 7, starog 24 000 godina koji dolazi iz jugozapadne Azije. Njega Hrvati imaju gotovo 45%, najviše od istraženih naroda. Tzv. «balto-slavenski» haplotip, Eu 19, koji je u panonskih Hrvata pronađen u 29%, a u populaciji južne Hrvatske oko 23%, govori da dio našeg nasljednog materijala potječe iz središnje Hrvatske.

Kada se govori o prošlosti Hrvata, mnogi odmah pomisle «od stoljeća sedmog»,a ubiti ne počinjemo od 7. stoljeća, nego od pojave Homo sapiensa sapiensa u Europi (pojavio se prije 35 000-40 000 godina). Tako dubok odlazak u prošlost omogućuje nam razvoj genetičke znanosti.
Već sada može se reći (i na osnovi malog broja analiza) da genetička struktura Hrvata pa time i podrijetlo, ima određene specifičnosti te se Hrvati genetički razlikuju od naroda obližnjih država. Tako se Hrvati dosta razlikuju od slavenskih naroda za koje postoje podaci, primjerice od Poljaka i Ukrajinaca.
Genetička struktura i genetičko podrijetlo stanovništva Grčke i Italije bitno su drukčiji od genetičke strukture i genetičkog podrijetla stanovništva Hrvatske.

Opet dolazimo do toga da li su Hrvati potomci Etruščana. Različitost Hrvata i sjevernih Talijana je 69%, a identičnost 31%. Na temelju genetičkog podrijetla Hrvata jasno je da hrvatski narod čine skupine različitog genetičkog podrijetla. Tako je kod svih ostalih europskih naroda, osim kod Talijana.
Postoji mala vjerojatnost da smo potomci Etruščana (primjerice preko Ilira koji su bili u doticaju s Etruščanima, a Iliri su dijelom naši preci). Ali nismo izravni potomci Etruščana .

5. ZAKLJUČAK

Pitanje o podrijetlu Hrvata aktualno je od vremena Trogiranina Ivana Lučića. Od tada su nastale mnoge teorije koje i dan danas postoje (npr. iranska teorija). Danas važeće su avarska, bugarska, gotska i slavenska.
Etruščanska teorija Antona Berlota i Ivana Rebeca govori kako su Etruščani bili Slaveni i da prema tome smo mi s njima u daljnjem srodstvu. Nova genetska istraživanja pokazuju raznoliki genetski sastav Hrvata.
Prema tome mi nismo potomci Etruščana iako postoji 1% šanse da smo s njima u srodstvu jer su Iliri dijelom naši preci, a oni su bili u kontaktu s Etruščanima.

Ostaju dva pitanja, što se dogodilo s Etruščanima i kakvog su podrijetla Hrvati. Sudbinu Etruščana možda nikada nećemo saznati, a podrijetlo Hrvata vjerojatno će se razjasniti (po uvjerenju Ivana Jurića) do kraja 2007. Tada će biti detaljno poznato genetičko podrijetlo i genetička povijest naroda Europe.

























POPIS LITERATURE

1. Anton Berlot – Ivan Rebec, So bili Etruščani Slovani?, Ljubljana: Založba Lipa, 1984.
2. Ivan Jurić ,Genetičko podrijetlo Hrvata, Zagreb: Vlastita autorska naklada, 2003.
3. Ivan Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb: Matica hrvatska, 1989.



POPIS PRILOGA

1. Slika 1. Područje postojanja Etruščana
2. Slika 2. Prikaz gladijatora na vazi
3. Slika 3. Etruščanski kip
4. Slika 4. Etruščanska grobnica
5. Slika 5. Etruščanska abeceda usporedno s engleskom i mađarskom abecedom










- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
  prosinac, 2005  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • A mi povjesničari bi mal nest filozofirali...pa se naso blog da šaramo. Tu i tam cemo rec nest pametno o nekim temama iz daleke i bliže povijesti.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se