Garden of Arcane Delights
nedjelja, 21.02.2010.
Cjelina
Kada bih vješto
zaboravila poznavanje prošlosti
i predmet budućnosti
u našem govoru,
oživjela jednostavnost
Kada bih prepolovila
jednu struju
i učinila je tonom šamana,
isprepletenih crtica
modernog doba
Kada bih dodirom
nosila sliku vibracije
ukorijenila se,
u svemu i kroz sve,
strujala
Kada se ne bih udaljavala
stiskom gumba
da čujem isti glas
i riječi
u trenutku poslijepodnevnog odmora
Ne bih vakumirala
potpunost bića
utorak, 16.02.2010.
Noćna smjena
Kako je živjeti
vlastito pravo
sada kad se protežem
kao proizvod tkanja,
zadahom lomim
ukusne riječi
i mirisom voska
Opet sam u naslovnici
svojih noćnih monologa,
niz svijeća
ne štedim struju,
čvrst izvor istraživanja
Idem daleko,
jer neki tihi korak
poput pahulja snijega
pada uz početak i kraj
Bezbrižna i nježna
dodirom paperja,
bijelog nebeskog
skoro plavetnila,
konstanta promjene
Tamo rado čak i zalutam
kada se pratim kući,
u potpunoj tišini
Ne trčim
niti očekujem,
strpljivo
usisano nebo
Ni impulsivnosti ni gnijeva
ne sjećam se tog okusa
prethodnih formula,
prethodnog plesa
Sve je prazno,
prožimam se uz novo,
kroz prste mi klizi žele
gladno ga jedu
nepoznate sugrađanke
ali i dalje neopaženo
I opet ne trčim naglo
ne želim,
samo ceremonija
koja se odvija u plesu
jer igramo ulogu,
nevidljiva na snijegu
Priroda je mnogo inteligentija
od vlastitih želja,
bolje me nosi
i vraća,
tajnoj atmosferi
Nemam koristi od vlastite iskrenosti
ako se igram pod velom
i crtam težak i crn
i suludo ga nosim,
poput luđaka,
divljaka
samotnjaka
Oči su mi uvijek uperene na
ona vrata,
ne sudim nikoga
ne sudim sebe,
starh nosi kvalitetu
kad ga imenujem
četvrtak, 11.02.2010.
Salamander
Potpuna kompletna predanost
baršunasta zavojnica
što mi daruju
u bakrenim rukavicama
točkom u grlo
Zamatam se pod stolnjak
savim bijelo,
čipkasta nečujnost
Raspuštena kosa golubice
koja pada niz nit leđa,
trljamo se
dok kemikalija
stvara čuveno
potpuno blještavilo
prepuštanja
Cjelovito
stegnuto i lepršavo,
mahanje, izvijanje
vlastiti eksperiment
savršenstva kože
Mogu se hraniti samo mirisom,
granice su proklestvo
kad uranjam dopuštenje
Gutam staklene komadiće,
kože daždevnjaka
Korijen vibracije
dok se ne nadam, živim
Nagli skok iz vode
sve putem zraka
da vatra legne
Oslobađanje topline
You will never be alone with a poet in your pocket.
