Garden of Arcane Delights

ponedjeljak, 30.06.2008.

Vodi me kroz vodu



Savitljiva nježnost
kojom si me pokrio večeras,
dok uvlačim dim
cigareta sagorijeva brz pepeo.

Debela vuna
umotana
u sliku ranjivosti,
tako mi je ugodno
u našim ljetnim noćima.


Kao da prestajemo disati
u začaranoj šumi,
crna boja noći
postaje svitanje.

Ne osjećam se umornom,
jučer smo gazili
polako, jako polako
dok smo šetali pod
malenim vodopadom,
kapljice ugode.

Rashladio si me
kroz slisku, strmu padinu.

Uz izvor
ponijela sam par kapi
u plastičnoj bočici,
da pijem i osvježim
naše pravo stanište.

Vrijem dok
uživamo kućni komfor,
stari namještaj se sjaji,
pomno odabran
od ljudskih ostataka.

Ti skupljaš sitnice,
ja ih bacam,
sve lagano, ne vezujem se
često sam putovala.

Odvedi me opet
pod vodu,
da sjednem na tvrdo
tlo zemlje,
da je slušam opet.

Tako sam ugodna tamo,
dalje od našeg kućnog sjaja,
mirisa pepeljare.


30.06.2008. u 03:57 • 3 druga strana medaljePrint#

četvrtak, 26.06.2008.

Ruka koja daje


U hladovini obraza
odmorila sam kapke,
dok se prividno umatam u kukuljicu,
nepotpisana misao.

Nalivpero se potrgalo,
i dalje oko mene
prisustvo straha,
kao da sam odustala
i ostala nijema.

Šutljivo vreteno,
i paučina, sve što me
može zgužvati u korice
knjige, zapeći s vlastitim.

Da, tinta blijedi s mojih usana,
ja, nepoznanica,
kutak u vlastitoj utopiji.

Strana sam, nepozvana
na gozbu, blijeda,
uvijek.

Prozirna mimoza,
što se skriva.
Još nisam prestala voljeti
trag, okus
vlastite kukuljice.

Zato se nisam potpisala par godina,
na srce,
ne želim pripadati.

Vaši ostaci večere,
sićušno razbacani komadići kruha
nisu moja g
ozba, nikada.


Ne umijem prilijepiti se
osim s njim,
bezimenim.
Slatkim okusom lagane gladi,
sitost zatvorenih, nijemih kapaka.

Tu mi je sada ugodno
dok se iznova njišem,
lijevo, desno, gore , dolje
potrgana stranica,
pleše uz maestral.

Bez potpisa, molim.

Jedno, pripada svima.
Ali ga korite
sićušnim, ustima koji drobe
gutaju, žvaču.

Ruka koja daje
je uvijek iznad ruke koja prima.

Nijemi je bližnji
koji će me moći pročitati,
sve oko mene,
potpisati me, lagano
nagnuvši ruku
među korice duše.

26.06.2008. u 22:24 • 3 druga strana medaljePrint#

ponedjeljak, 23.06.2008.

Noćna




Bacam se pod noć, pod
najmilije
sneno rano jutro.

Kapi sumraka
što su se nataložile
na nepcu slatkih snova
prilaze
poput krijesnica, zavodljive
male vile.

Bacam se, divlji ples
poput bakantice, strgana haljina
praznog doma,
samo večer
budi moje jedino, voljeno.

Jedinstvena haljina,
lagana i prozirna, samo za mene
prazan dodir zidova doma
bijelo obojanih,
da se skrijem u pukotine
dobronamjernih sjena.

Igram večer, smijem joj se
zavodim nježnim stopalima,
sagaram iste korice knjige,
stari miris,
i nevidljivost,
pišem ti priču.

Avantura srca
počiva u noći, dok se
kosim po rubu realnosti,
uskovitlalo jutro
još me ne grabi.


Trenutak traje,
prebrzo.

23.06.2008. u 01:57 • 8 druga strana medaljePrint#

nedjelja, 22.06.2008.

Brodolomac



Prolom oblaka
stao, na sav glas
sam se sklupčala.
Tišina je teška kada
je noć vatrena majka,
njedro i mlijeko iz
grudi, pecka.

Ja sam i dalje nijema
u svom pristaništu
zavezala sam krivi čvor
luka je lažna iluzija, pomaka.

Grabim stolac
vjetar mrsi moju zastavicu nade,
sanjam, opet jednako i nježno
da ću otkriti.


Problem
koji raste i kao dijete
boravi u meni,
kamenac kojem ne vidim
početak,
kroz oluju borim se s njim.

Još čekam na pobjedu,
mora biti moja kruna svega,
smrt i vlažna utroba,
znoj koji se toči kroz suze
na slanom povjetarcu,
čeznem da otputujem
na kratko vrijeme kući.

Da razbijem
prividna putovanja, uzavrelog asfalta
nadomjestim ih
šačicom radosti i osmijehom,
vlastita pobjeda
će biti izlazak kroz tišinu.

Pojilište plavog prostranstva,
lagano pognuto sidro
i sva iščekivanja
postaju moje vlasništvo.

Dok se hladiš u sjeni
povedi me kroz strahove
da ih zagrizemo zajedno,
tvoja hrabrost
je avatar koji me gura.

Mlaz po mlaz, moja paluba
se topi pod
mekanim dlanom, prividna svjetlost.

Izgubiti se u
veličini sagorjele borbe, konce
povezati u čvor,
vlastitu krv okusiti
i dati si snage da strgnem konop
koji me bacio među sirene.

Čarobna melodija iluzije,
svega u četiri zida, ugodan zatvor
je najveći grijeh.


Joseph Mallord William Turner

22.06.2008. u 15:41 • 1 druga strana medaljePrint#

ponedjeljak, 09.06.2008.

Meduza


Kako nježno pada pero
pod čarobnim udovima.
Tvoje niti misli mi zapinju
dok žvačem jutro,
trenutak za besmrtnost.

U vatrenim ostacima pepela
izvijana zmija je podijelila
s nama
svoju svježu kožu,
otopila sam si kapke na suncu.

Jer gdje gori kamen
ne pretvara moje srce, topi led.

Ja lebdim suprotnim
smjerom struje,
nadam se
da tvoji bogovi vide moje ognjište.

Naše sjećanje je vjera
da krv nježno pobrana
s desne strane obraza
oživljava stare rane, siroče
legni nježno u moje krilo.

Poslušaj dok lebdim
poviše zemlje,
ne umijem koračati, i dalje neprimjetna.
Skrivena u svojoj utvrdi.

Naslonio si moje vjeđe
na staro vjerovanje,
arkopal mi i dalje nije suđen,
šapni vjetru
istinu u lice.

Progutaj prašinu
što vučeš za sobom,
naše duše traže
i nikad se ne mogu spotaknuti,
ne postoji hladan kamen
dok želim da netko
pluta u meni.

Bit ću tvoja nevjesta sjećanja,
nježna, nadasve preosjetljiva
sklupčana svježa zmijska koža
i komadić radosti
je dar kojim umijem sve.


Zapni na moj put, jednom,
spotakni se o mene
da se zarobim,
da, ja.
Da te pletem
umotana u bijeli til
dok postajem ženom.


09.06.2008. u 23:52 • 4 druga strana medaljePrint#

četvrtak, 05.06.2008.

Melem



Kroz zadnje dane
vučem se kroz kišu,
svu prljavštinu sapirem
s popucalih koljena.

Ruke si mažem
melemom od snova
popucale su
jer opet sanjam čvrsto, kao planina
mičem se polako
neprimjetno
oblaci pamuka me grle,
temperatura pada.

Kiša je sve saprala.

Jastreb se napokon odmara
u mom naručju leži pored laneta,
srna živahno trči,
zrak nam je svima ugodan.

Pluća pjevaju polako
ispijaju kišu,
pune latice iščekivanja,
jutra su mekana.

Utočište, hladni vrhunac
gdje njegujem svoju floru i faunu,
dok mi vjetar šapuće
nježne riječi nostalgije.

Vlastito gnijezdo
postaje pokretna kočija,
tu sam si udove zalijepila
da mogu na trenutak
disati te zatvorenim očima.

Moje su doline
stopile tvoju plavu boju očiju
sa mekanim pamučnim nebom
da se izgubim još jednom
dok sam sigurna i pokretna,
dok konji galopiraju
moje sigurno utočište.

stavljam ti vijenac,
krunim te,
počivaj i ti pokraj laneta
vaš dah
topim u kristal, slatka okusa.

Dišem s vjetrom.


Paul Cézanne, The Abduction

05.06.2008. u 11:34 • 9 druga strana medaljePrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga




19. 05. 1979

Ples Riječi

~Dok slikam gubim se u tišini, ne postoji ništa, dišem utopiju. Dok pišem, dišem samo kroz slike~

Writing is nothing more than a guided dream.~







Linkovi

Blog.hr
Blog servis

Christian I.S.
Kinskarije
Van Gogh Art
Uranova pikula
satantango
Preko ruba znanosti
lostfreckle1
Dream_Maker
Put u beskraj
Brodski dnevnik
Pjesma duše moje
Začarana Dolina
Sjena
Dida
Baklje Ivanjske
Morska zvijezda
D & D


You will never be alone with a poet in your pocket.




Wicker Man Song - Nature and Organisation










“Your task is not to seek for love,
but merely to seek and find all the barriers
within yourself that you have built against it.”




" I died from minerality and became vegetable;
And From vegetativeness I died and became animal.
I died from animality and became man.
Then why fear disappearance through death?
Next time I shall die
Bringing forth wings and feathers like angels;
After that, soaring higher than angels -
What you cannot imagine,
I shall be that."




"O incomparable Giver of life, cut reason loose at last!
Let it wander grey-eyed from vanity to vanity.
Shatter open my skull, pour in it the wine of madness!
Let me be mad, as You; mad with You, with us.
Beyond the sanity of fools is a burning desert
Where Your sun is whirling in every atom:
Beloved, drag me there, let me roast in Perfection!"




"My heart is burning with love
All can see this flame
My heart is pulsing with passion
like waves on an ocean

my friends have become strangers
and I’m surrounded by enemies
But I’m free as the wind
no longer hurt by those who reproach me

I’m at home wherever I am
And in the room of lovers
I can see with closed eyes
the beauty that dances

Behind the veils
intoxicated with love
I too dance the rhythm
of this moving world"

I have lost my senses
in my world of lovers"






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se