Garden of Arcane Delights
utorak, 27.05.2008.
Vrelo
Kada dodirnem tvoju tugu
topim se jednostavno.
Tražim te u osmijehu
svi dani slave
padaju kao vitezovi
slomljena mača.
U tvom naručju
čitam pjesmu
slušam srce kako stupa
pod vlažnim tlom.
Snaga koju tražim
je izvor božanskog
duboko počiva u tebi
kada te ogolim vidim
iste riječi.
Spojeni u svemu
dvoje koje se smrznu
da dodirnu, je jedinstvo
blagi univerzum,
zapisan našim mekanim stopama.
šaraj po nebu
dok šaraš u meni
priče iz davnina
dok mi polažes vijenac
mi smo jedno
našla sam te
u sebi
u prostoriji lapisa i velikih svodova
tiho si njihao koljevku
i rekao
čekam već duže vrijeme.
UM je bio brz i plah
te je tvoje riječi
kopao u tamnom dubokom koritu
srećom, na vrijeme
sam zašla u svoje ravnice
i našla te kako stojis pored mene
na bogatom zelenom pašnjaku.
Sve što je treptalo vani
je sagorjelo iznutra.
Sada uživam zelenilo
hranim te listovima i svježom nabranom travom
to su moje blistave riječi.
Da se razumijemo
jedino iznutra treba
tinjati iskrena riječ.
Pehar se puni gorućim srcem.
sagori nas u meni.
Rudolf Koppitz
THE SOURCE
Touching your sorrow
Simply makes me melt.
I look for you in a smile,
All days of glory
Fall like knights
with broken swords.
In your arms
I read a poem
Listening to my heart beat
Under moist soil.
The strength I seek
Is the source of the Divine
Resting deep inside you.
Stripping you uncovers
The same words.
Conjoined in all,
The two who freeze
To touch, is the Unity.
A gentle Universe,
Written by our soft footsteps.
Draw upon the sky
While in me you draw
Tales of ancient days
As you lay my wreath
We are one.
I found you
Inside me
In a room of lapis and great domes
You rocked a cradle gently
And said
You waited for a long while.
The MIND was quick and timid
And buried your words
In a dark, deep trough
Luckily I entered my plains in time
To find you standing by my side
In a rich green meadow.
Everything which trembled outside
Has burned in the inside.
Now I enjoy the greenery
Feeding you leaves and fresh grass
These are my glistening words.
In order to understand each other,
The only thing we need is
An honest word smoldering from within.
The Cup is filled with a burning heart.
Incinerate us in me.
nedjelja, 18.05.2008.
BIJELI POVEZ
Sa bijelim povezom na očima
Prislanjam lice uz svijećnjak.
Promatram te s druge strane ulice.
Njišem se uz melodiju francuske uspavanke.
Misli koje primam
Razbacujem po zagorjelom papiru.
Sanjam vjetar
Što plamti u zdjeli,
Iz koje jedem
Svu ljubav užarenih riječi.
Prijatelji koji nestaju
U okviru nedovršenog djela,
Trgaju umjetnikov potez,
Grade utopiju naših misli.
Penjem se uz obelisk
I vučem tračak svjetlosti.
Obilježavam svoju krunu postojanja.
Lutalice se nižu
Pod površinom pustinje,
Venu s blijedim odrazima
U ogledalu.
Skidam povez…
Prašina koja se
Nataložila na njemu
Nestaje u crnoj rupi.
Nova dimenzija prijateljstva,
Pretvara se
U beskrajno blistavilo
Spojenih zvijezda.
Glas
I riječi zastajkuju,
Jer krv ne teče žilama našim.
Svo crvenilo s obraza
Nestaje sa gustim potezima
Bijele boje.
srijeda, 14.05.2008.
Uspavanka
Blaga dolina,
hvatam se za našu posteljicu.
Mekano klonem.
Korak po korak
topi se svjetlo.
Naslanjam lice
pomak po pomak
obraz do obraza,
topli dah.
Trzaj.
Ruka nježno pada
pod tvoju noćnu sjenu.
Moj mramorni obraz se smiješi
plahta nam klizi
pod umornim stopalima.
Sate sam provela daleko
sad sviraš melodiju
i voliš me kroz san.
Neuhvatljiva rijeka,
moja pluća poput mreže snova,
kradem ti udah
da se nahranim
dok klizim u siguran svijet.
Laku noć dragi,
odgizi komadić mog sna,
nahrani se sa mnom.
Otpuhni sav povjetarac.
utorak, 13.05.2008.
tender murder
Time has eaten me,
swallowed me, slowly
lost and angry
This world
gave me a gift
soft tenderlight
Under pressure
a street without escape
All is damned
I lost myself
Everything stolen,
my possibility to live
Need to live day by day
one by one
all the same
thank you for giving
me my own death in arms
Monotony of modern life
disgusting
I vomit every day's life
it is killing
me from things I love
a soft and tender murder
Need to wake up
have a gift of happiness
heart is yelling
Body is tired,
gonna light a cigarette
and wait again
Time is the enemy
Jedan od onih dana (starija pjesma ali ista emocija)
ponedjeljak, 12.05.2008.
as hunt for the hunted
Okreni se
Tiho mi pristupi.
Nema mjesta u meni za žurbu.
Volim da mu prilazimo
Polaganim, nečujnim koracima.
Dok hodam,
Volim da se ne čujem,
Polako volim da te vodim
Nježno i suptilno
Trgam neželjeni pogled,
Dok lebdim na povjetarcu.
Nevidljiva u vlastitoj svakodnevici
Prelivena vlažnim srcem,
Mekano i purpurno
Odlazim u vodu.
Hladan je zrak koji udišem
Presavijen oko mojih gležnjeva.
Steže me i lagano ranjava.
Pucketaju kosti
Kao zvonci obješeni
Na oronuo stari zvonik.
Tisuću zvonaca
Pucketa na mom krilu.
Nosim svoju kožnu ogrlicu.
Ne poznaješ to mjesto,
Svaki dan mu prilazim.
Jer dok se krećem
Utvare se slijevaju
U sigurno mjesto,
Gdje mogu mirovati, poput mene
Hladno i glatko tijelo.
Kad bih mogla izgubiti samo jednu kap
Dok lepršam kroz grad
Mogla bih se osloboditi
Mogla bih vas gledati.
Ali moj pogled je proziran,
Ja gledam kroz njih, u daljinu.
Ne možeš pratiti moje spore stope,
Voditi ljubav sa mojim
Popucanim trenutkom ženstvenosti.
Tople i mekane prepone,
Svoje prozirno tijelo
Stavljam pred tvoj oltar.
Diraš ga rukama porculana,
Obrađuješ kapi što ih lomim
Pred tvojim velikim usnama.
Blijeda marioneta koju požuruješ
Je tvoje vlasništvo,
Njena suptilna zvonca
Su njena volja
Da se utopiš u meni
Koja počivam prozirna
U toplom, mekanom hodu.
Plijen.
Eugene Delacroix, Justice & Lion Devouring a Rabbit
subota, 10.05.2008.
Khem
Tamna odora Nila
Uronjena u moj pehar,
Savija se nad mojim tijelom.
Ja jecam gledajući
Razlomljene oblake u rukama majke.
Ja jecam dirajući
Tvoje meko baršunasto krzno.
Rogovlje tvoje
Savija se pod mojim nogama.
Zalaziš mi u dubinu,
Oplođuješ moju svijest,
Postajem plodno korito.
Moje suze,
I sve riječi
Struje pod mjesečevim plaštom
Boja i sjena.
Urlam,
Čekajući svanuće.
Moja utroba polako
Prati sjeverne struje.
Valovitim pokretima
Izvijam se poput žene,
Majke i ljubavnice.
Nosim mnogo neistraženog
U dubinama svojim.
Plahe vizije srne i laneta.
Dodirujem svoje žile
Iz kojih se napajaju
Sve osobe iz tijela mog,
Sve maske pretvaram u ribe
Koje se mrijeste,
Stvarajući jedan rod.
Zvuk glazbe
Mijenja moj tok.
Šum ljubavnika
Rađa se pred mojim očima.
Njihova mlada tijela
Rađaju energiju zemlje
Koju upija moje tamno korito.
Trzaji.
Hladni oblozi majčinstva
Nude mi porculanom istkano tijelo,
Plavozelenih linija
S velikim uzdizanjem
Unutar svog svemira.
Fernand Khnopff
petak, 09.05.2008.
PATERE (žrtvena čaša)
Otvaram se prema nebu,
Nekoj stranoj svjetlosti,
Mašti jednog djeteta
Skidam veo.
Skidam svoje lice.
Pijem iz bunara
Nekoć sazrelo vino.
Sada ulijevam u sebe okus plijesni
Kao janje.
Gledam svoje posljednje klanje.
Čemu mi zore
Kada jutra više ne nosim,
Čemu urlici
Kada moje tijelo prekriva
Sitno dorađena vuna.
Rušim sliku prokletog Jude.
Gazim po izdajničkim tragovima
Jer vidješe moje obraslo lice.
Golih ruku
Čupam korijenje zemlje,
Čupam korov u svom jastuku.
Trgam sve negativnosti svojih ruku
Kako bih ih mogla raširiti prema nebu.
Bez imalo briga,
Bez imalo privida
Paklene svijesti.
Dječja mašta
Stvara svjetlost
Unutar i van mog ploda.
Skidam veo,
Ponavljam svoje pokrete.
Skidam veo
I grlim golih ruku.
Henry Fuseli, The Nightmare & Silence
četvrtak, 08.05.2008.
Opasana svjetlom
Da bude slađe, John William Waterhouse | the martyr and the myth
Okus kave mi postaje čarolija "sweet as a sin, black as night" a cigareta čarobni štapić.
Dobar vam dan:)
Uživajte trenutak.
Uživanje trenutka je umijeće.
srijeda, 07.05.2008.
Srcolika Ikona
Kamen strasti
Na našoj vrućoj plahti.
Božanska ljubav
Koja trga moje vene,
Urliče u mojoj duši
I ja zabijam igle u svoja leđa.
Zabijam ih polako.
Desnom rukom
Vadim tvoje srce,
Seciram ga u plastičnoj vrećici.
Izgaram
Zajedno s tvojim odrazom u santi leda.
Tvoja duševna bol,
Vrtoglavica pokreta pred smrt.
Smiri svoje latice napetosti,
Bez kisika
Smiri svoje nikotinske potrebe.
Požutjeo od cigareta
Stapaš se sa mojim ništavilom.
Osjeti bol
U vremenu koje ne postoji za ljudska bića,
Podijeli sa mnom
Još koji krvavi dio tijela.
Olakšajmo si međusobnu,
Hladnu sliku pakla.
Pretvorimo ga u mjesto,
Gdje ljudi bez razuma
Sijeku sakatost uma.
Ne mogu skrivati
Jedino sopstvo u sebi,
Ne mogu svaku kap želje
I udarca igle u leđa
Držati u stisnutim dlanovima.
Svaka priča postaje bitna,
Svaka riječ biva sjenom nad kućom našom.
Svaki junak u njoj
Para naše gnjezdo.
Gradimo novo,
Sa temeljem od intimnih dodira,
Sa uslugama plemenitih dvorjanika,
Bradatih muškaraca
Obavijenih zmijama i lavljim krznom.
Umrimo još jednom
U strasti poljupca,
Tako bolesno i duboko.
U sumrak zaplači na mom mršavom tijelu,
Jer ono je spremno da ljubi.
The Dream by Ferdinand Hodler
Izgleda da je noć nekako najprirodniji dio 24 sata mog ritma kada sređujem blog. Recimo taman prije nego se srušim u krevet. Ova pjesma je starija, da takve često izlete iz starih ladica životnog ormarića. Samo čekaju, strpljivo.
Dišu i mijenjaju se svojim vremenom, barem ih ja sada drugačije osluškujem.
Odgovara mi za ovu večer, čini je čarobnom nadasve neočekivanom još nakon filma o Hannibalu Lectoru uz Holderovo platno.
Na neki način sve te nepovezane stvari su me ostavile pod dubokim dojmom, sjećanje, pokretne slike i platno.
Sigurna sam, znam da ću lijepo snivati kada sam u noć udahnula djelić sebe i zaokružila slatka 24 sata.
Laka vam noć i ugodni snovi!
utorak, 06.05.2008.
POLARNA SVJETLOST (aurora borealis)
Razmišljam
Naslonjena na slavinu tvojih želja.
Koja mračna prilika se skriva
Uz lica što ih je zagrlio
Moj stari kaput
Nošena vjetrom
Povlačim se u samostan,
Kidam latice svitanja,
Rastem prema gore,
Rastem stružući komad srca.
Melankolija
U očima jesenje sjete.
Rano proljeće
U staračkim ranama;
Terapije,
I par tableta za reumu.
Možda nebo vidi prolaznost,
Opipavajući prazninu
Ograđenu čeličnim žicama.
Svoje ostatke
Brojim
Na žici.
Sjeta,
Tuga, radost,
Zamrznuta ljepota,
Hladno prijestolje
Boginje Zore.
Pjesma sestre
Sunca i Mjeseca;
Halucinogene radosti
I plavetnila boli.
Apsolutno zaraštam.
Krpam rane,
Tupom iglom zašivam
Sve smrtne priče,
Krunim Zoru
I konce noćne more
Spajam u jedno.
Divinacija
Prema spoznaji buđenja.
Slava ničemu
U rano jesenje jutro,
Buđenje sumaglice
Na dječjim obrazima.
(Franz von Stuck )
ponedjeljak, 05.05.2008.
Kroz Tišinu
~ ~ ~
Tišina me miluje, iz dana u dan, maske su iste
Ali ovaj put ja lomim led i gledam s druge strane.
Oči su nijeme
Kapci su teški
Pogled je zaleđen.
Kontemplacija,
Uhvaćen trenutak
Nada.
Suptilno
~ ~ ~
nedjelja, 04.05.2008.
Tijekom vremena
Večer je pomalo mučno
otpuhala moje misli.
Sklupčala sam se
u vlastitu utrobu, večeras.
Vjerujem da su to primijetili
i ljudi oko mene.
Plastične fotelje
su odisale kao moja strepnja,
nije bilo mjesta ni za koga.
Hladan neon me skrio
iza vlastite crnine,
prozirna i smirena
gasila sam cigaretu za cigaretom.
Vlažna hrpa opušaka
me jedino tješila,
vukla sam dim
koji mi je pekao oči.
Da, tvoj zagrljaj bi sve umirio.
Ostalo ionako nije moje, niti želim
niti mi pripada.
Nisam sanjala
da ću živjeti noć.
Sve što sam položila u utrobu
su mozaici čežnje i nostalgije,
razbacane kockice.
Večeras sam srušila sliku iznutra.
Moja hrabrost
je suptilna i ženstvena,
mlijeko za tijelo
koje mi klizi pod rukama,
pogled je dubok i prostran
jer ne poznaje granice,
ubila sam opet zašto i zato
da ti mogu mislima doputovati.
Nema odgovora,
ja i upaljač
koji se konstantno gasi
dok palim cigaretu.
Gasi se moje ljubazno
"dobra večer".
Večeras sam na trenutak
prestala disati,
ovaj put sam zatvorila sve pred sobom
svijet je blistao u opušku cigarete.
Uvlačila sam punim plućima
samo da se sjetim
jednog zagrljaja.
Tople kapi
Pokušavam se sjetiti kad sam igrala slobodno
I poput perca navlačila si novorođenčevo ruho
Kristalne, tople oke.
Oblačila sam u dolini snova
Gdje je svjetlo kucalo
U toplim bojama,
Gdje se svedem na minimum
Da ljubim čisto.
Nisam bila sama
Tvoje ruke su prodirale
Do mog srca i plemenito me štitile.
Dio mene je plaha srna
Koja treba tvoje toplo ognjište,
Vrijeme nam brzo prolazi
Znam, vratit ćeš mi slobodu
Da opet ljubim
I ne odlazim više.
Nisam htjela borbu
Vlastitu i tešku.
Kazem ti, krhka sam srna
Trebam odmoriti u tom polju snova
Iskreno i jednostavno.
Moja je ljubav kiša koja
Neprestalno pada na tvoje naručje
Tople sićušne kapi kojih
Se ne možeš rijesiti.
Ponekad ih ne osluškujem.
Odem na trenutak negdje daleko
Gdje si oduzimam cvijeće.
Pokloni mi ga.
To je blagoslov.
Zapisali smo ga vlastitim usnama
Bez toga ja ne živim
Bez potrebe da dajem,
Da udahneš zrak mojih pluća.
Težak zrak, malih pluća.
Ruka koja daje
Je uvijek iznad ruke koja prima.
Dajem dahom u dah.
Otvorio si mi snove.
Zahvalna sam.
You will never be alone with a poet in your pocket.
