Garden of Arcane Delights
srijeda, 07.05.2008.
Srcolika Ikona
Kamen strasti
Na našoj vrućoj plahti.
Božanska ljubav
Koja trga moje vene,
Urliče u mojoj duši
I ja zabijam igle u svoja leđa.
Zabijam ih polako.
Desnom rukom
Vadim tvoje srce,
Seciram ga u plastičnoj vrećici.
Izgaram
Zajedno s tvojim odrazom u santi leda.
Tvoja duševna bol,
Vrtoglavica pokreta pred smrt.
Smiri svoje latice napetosti,
Bez kisika
Smiri svoje nikotinske potrebe.
Požutjeo od cigareta
Stapaš se sa mojim ništavilom.
Osjeti bol
U vremenu koje ne postoji za ljudska bića,
Podijeli sa mnom
Još koji krvavi dio tijela.
Olakšajmo si međusobnu,
Hladnu sliku pakla.
Pretvorimo ga u mjesto,
Gdje ljudi bez razuma
Sijeku sakatost uma.
Ne mogu skrivati
Jedino sopstvo u sebi,
Ne mogu svaku kap želje
I udarca igle u leđa
Držati u stisnutim dlanovima.
Svaka priča postaje bitna,
Svaka riječ biva sjenom nad kućom našom.
Svaki junak u njoj
Para naše gnjezdo.
Gradimo novo,
Sa temeljem od intimnih dodira,
Sa uslugama plemenitih dvorjanika,
Bradatih muškaraca
Obavijenih zmijama i lavljim krznom.
Umrimo još jednom
U strasti poljupca,
Tako bolesno i duboko.
U sumrak zaplači na mom mršavom tijelu,
Jer ono je spremno da ljubi.
The Dream by Ferdinand Hodler
Izgleda da je noć nekako najprirodniji dio 24 sata mog ritma kada sređujem blog. Recimo taman prije nego se srušim u krevet. Ova pjesma je starija, da takve često izlete iz starih ladica životnog ormarića. Samo čekaju, strpljivo.
Dišu i mijenjaju se svojim vremenom, barem ih ja sada drugačije osluškujem.
Odgovara mi za ovu večer, čini je čarobnom nadasve neočekivanom još nakon filma o Hannibalu Lectoru uz Holderovo platno.
Na neki način sve te nepovezane stvari su me ostavile pod dubokim dojmom, sjećanje, pokretne slike i platno.
Sigurna sam, znam da ću lijepo snivati kada sam u noć udahnula djelić sebe i zaokružila slatka 24 sata.
Laka vam noć i ugodni snovi!
You will never be alone with a poet in your pocket.
